REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-287/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Gorana Škugora kao članova vijeća, uz sudjelovanje Gordane Goršeta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ME, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog ME, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu od 18. srpnja 2025. broj Kov-214/2025-7, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 1. kolovoza 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog ME kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog ME, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 1. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog ME, iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pod točkom II. izreke, okrivljenom ME je u istražni zatvor uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja 22. svibnja 2025. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni ŠE putem branitelja Nenada Škare, odvjetnika u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti i okrivljeniku istražni zatvor zamijeniti mjerama opreza.
3. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za odluku su izloženi jasni, određeni i dostatni razlozi i to, kako oni koji se odnose na postojanje osnovane sumnje, kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, koja se žalbom niti ne dovodi u pitanje, tako i u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se utvrđena iteracijska opasnost može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora te kako blaže mjere predviđene odredbama ZKP/08. nisu prihvatljiva zamjena za istražni zatvor. Izložene razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
5.1. Prema tomu, pobijano rješenje je u cijelosti sastavljeno sukladno odredbama članka 124. ZKP/08., a za odluku su, u svim njenim dijelovima, izloženi jasni, valjani i dovoljni razlozi, koji su adekvatno konkretizirani i dovoljno analizirani, te ih u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., na koju upire okrivljenik, smatrajući kako pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno kako isti nisu jasni i valjani. Ističe se žalitelju kako njegovo subjektivno nezadovoljstvo kvalitetom i izloženih razloga, ne opravdava niti jedan oblik bitne povrede odredaba kaznenog postupka predviđen člankom 468. ZKP/08.
6. Nasuprot prigovorima žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio opravdanost za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a za svoje je zaključke izložio valjane razloge.
6.1. Prilikom ocjene postojanja konkretne i razborito predvidive opasnosti od ponavljanja djela na strani okrivljenika, prvostupanjski sud pravilno je imao u vidu okolnosti i način počinjenja kaznenog djela za koje je okrivljenik osnovano sumnjiv. Naime, razmatrajući činjenično opisane postupke okrivljenika, razvidno je kako je u istima sadržan visok stupanj okrivljenikove ustrajnosti i odlučnosti u protupravnom ponašanju, što upućuje i na veću mjeru njegove kriminalne volje. Pri tomu je sud prvog stupnja pravilno vodio računa o dosadašnjoj kaznenoj osuđivanosti okrivljenika, koji je presudom koja je pravomoćna u srpnju 2021. proglašen krivim zbog kaznenog djela prijevare te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci, uvjetno na dvije godine. Iz navedenog jasno proizlazi okrivljenikova sklonost činjenju kaznenih djela, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud, imajući na umu da se okrivljeniku aktualno inkriminira kazneno djelo kojemu je zaštitni objekt također imovina, ali ovaj put s obilježjem nasilja. Ovo je prvostupanjski sud pravilno povezao sa zaključcima iz provedenog psihijatrijskog vještačenja okrivljenika, iz kojeg proizlazi da su okrivljeniku dijagnosticirani nespecificirani psihotični poremećaj, zlouporaba više psihoaktivnih tvari i problematično kockanje, zbog kojih su okrivljenikove sposobnosti shvaćanja značenja vlastitih postupaka i njegove mogućnosti vladanja vlastitom voljom tempore criminis bile smanjene i to bitno. Sudski vještak je ujedno naveo kako bi okrivljenik, zbog prisutnih psihičkih smetnji, mogao u budućnosti počiniti slično ili teže kazneno djelo te kako postoji potreba za izricanjem sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja prema članku 69. KZ/11.
6.2. Ovo pravilno utvrđene okolnosti žalitelj očito zanemaruje kada neosnovano prigovara kako samo postojanje osnovane sumnje nije dovoljno za utvrđenje osobitih okolnosti koje opravdavaju bojazan od ponavljanja djela. Naime, razvidno je kako prvostupanjski sud svoje zaključke o postojanju iteracijske opasnosti nije utemeljio isključivo na postojanju osnovane sumnje niti na težini inkriminiranog kaznenog djela.
7. Sve navedene okolnosti, u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, upućuju na znatnu upornost i kriminalnu volju okrivljenika te njegovu odlučnost u protupravnom postupanju, a stoga i na opravdanost za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
8. Zato je, protivno žalbenim prigovorima, sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je opravdano produljenje mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. radi otklanjanja konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti utvrđene na njegovoj strani. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih navedenih okolnosti, za sada, ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., pa tako niti nekom od mjera opreza, kako to žalitelj paušalno predlaže, a što je pravilno otklonio i prvostupanjski sud. S tim u vezi, iz pobijanog rješenja je razvidno da je prvostupanjski sud, sukladno obvezi iz članka 95. stavka 1. ZKP/08., pazio da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom.
9. Nije utvrđeno da bi okrivljeniku bila povrijeđena neka od prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10., 13/17. i 6/24. – dalje: Konvencija). Napominje žalitelju kako odluka koja je suprotna stavovima žalitelja ne znači sama po sebi povredu Ustavom i Konvencijom zajamčenih prava okrivljenika, kako se to u žalbi neosnovano nastoji prikazati, opširnim nabrajanjem odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske i citiranjem prakse Europskog suda za ljudska prava. Pored toga što je pobijano rješenje sukladno odlukama na koje se žalitelj poziva, sve utvrđene okolnosti upućuju na zaključak da zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti, nasuprot tvrdnjama žalitelja, za sada, pretežu nad pravom na slobodu okrivljenika.
10. Slijedom izloženog, a budući da žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, pri čemu nije utvrđeno da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu okrivljenika, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Velika Gorica, 1. kolovoza 2025.
Predsjednica vijeća:
Gordana Paljevec
