Poslovni broj: P-523/2023-29

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23.

20000 Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, sutkinja Marija Bušković, u pravnoj stvari tužiteljice GB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Tea Nikolić, odvjetnica iz Dubrovnika, protiv tuženice KB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Katušić, odvjetnik iz Dubrovnika, radi zaštite prava vlasništva, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 26. lipnja 2025. u prisutnosti stranaka i punomoćnika stranaka, 1. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se zahtjev tužiteljice:

¨Razvrgava se suvlasnička zajednica na nekretnini oznake k. č. [katastarska čestica] i k. č. zgr. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] geometrijskom diobom.¨.

II. Prihvaća se zahtjev tužiteljice:

¨Razvrgava se suvlasnička zajednica na nekretninama oznake k. č. [katastarska čestica] i k. č. zgr. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] civilnom diobom.¨.

III. Nalaže se tuženici u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici trošak postupka u iznosu od 6.411,77 eura sa zateznom kamatom tekućom od 2. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj ovom sudu 2. lipnja 2023. i tijekom postupka tvrdi da su ona i tuženica suvlasnice nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] i k. č. zgr. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to ona za 31/72 dijela, a tuženica za 41/72 dijela, a da se radi o nekretnini koja u naravi predstavlja obiteljsku kuću koja se sastoji od prizemlja, prvog kata i dvorišta.

1.2. Obzirom se ne mogu sporazumjeti o načinu razvrgnuća suvlasništva, a kako je upućena na pokretanja ove parnice, predlaže suvlasništvo razvrgnuti geometrijskom diobom, uz obvezu tuženice da joj nadoknadi troškove ovog postupka.

2.1. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženica tvrdi da je sporazum o razvrgnuću suvlasništva jednostavno postići i to geometrijskom diobom jer obje koriste dijelove nekretnine na način kako su to činili njihovi prednici. Tvrdi da je kuća geometrijski podijeljena prije 50 godina na način da ona kao samostalna vlasnica koristi prizemlje kuće i studio apartman na I. katu, dok tužiteljica koristi dio 1. kata kuće, sve kao zasebne samostalne cjeline. Ukazuje da dio k. č. zgr. [katastarska čestica], ozakonjen u postupku legalizacije, obuhvaća i dio k. č. [katastarska čestica] koja je upisana kao društveno vlasništvo s pravom upravljanja GP Graditelj Dubrovnik, a da joj nije poznato je li u vezi navedenog utvrđena građevna čestica. Smatra da je geometrijska podjela provedena i da je u konkretnom slučaju potrebno ishoditi potvrdu o samostalnim uporabnim cjelinama i potom sklopiti ugovor o uspostavi etažnog vlasništva.

2.2. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice i istu obvezati da joj nadoknadi troškove postupka.

3.1. U odnosu na tvrdnje tuženice, tužiteljica ukazuje na sadržaj presudu Okružnog suda u Dubrovniku poslovni broj P-99/77 od 8. studenog 1978. te činjenicu da su njihovi prednici godinama vodili sporove pred ovim sudom radi utvrđenja suvlasničkog udjela koji pripada svakom od njih, a što da potvrđuje da nije postojao sporazum između njihovih prednika o geometrijskoj diobi. Potvrđuje da tuženica koristi prizemlje kuće i jednu prostoriju na prvom katu, no tvrdi da ona nikada nije pristala na navedeno niti joj odgovara, obzirom ona koristi prvi kat. Pojašnjava da je prostoriju na prvom katu prvo koristio pok. ĐB, njen svekar/otac tuženice, a da je tuženica nakon njegove smrti zadržala ključeve i nastavila prostoriju koristiti kao ostavu, da bi potom sin tuženice kao odrasla osoba tu povremeno prespavao, dok tuženica, prije nekih dvije godine, nije od te sobe napravila garsonijeru kako bi u istoj živjela dok je nezakonito iznajmljivala prizemlje. Tvrdi da je ona starije životne dobi i da se ne može suprotstaviti tuženici pa da trpi bizarnu situaciju da osobe s kojima je u lošim odnosima ulaze u stan i koriste jednu prostoriju u njemu. Ne osporava da je dio objekta izrađen na susjednoj čestici koja nije njihovo vlasništvo.

3.2. Obzirom na navedeno, a ukoliko sud ne prihvati zahtjev za geometrijskom diobom, predlaže odrediti razvrgnuće suvlasništva civilnom diobom.

4. Tuženica ukazuje da je u odnosu na susjednu česticu na kojoj se nalazi dio kuće donesena pravomoćna presuda kojom je utvrđeno vlasništvo njenog prednika te da je u tijeku pojedinačni zemljišnoknjižni postupak u kojem tužiteljica prigovara upis vlasništva tužiteljice pa smatra da bi ovaj postupak trebalo prekinuti do okončanja navedenog postupka, uz činjenicu da tužba time evidentno nije uredna jer istom nisu obuhvaćeni svi suvlasnici nekretnine, pored činjenice da bi svakako prethodno trebalo u upravnom postupku utvrditi građevnu česticu za dio legaliziranog dijela objekta. U odnosu na urednost tužbe, pojašnjava da su, osim nje, i njena djeca ČB i ĆB temeljem pravomoćnih rješenja o nasljeđivanju vlasnici nekretnine, iako nisu upisani u zemljišnim knjigama. Ukazuje da je predmetna nekretnina njen jedini dom.

5. U odnosu na prijedlog tuženice za prekidom ovog postupka do okončanja pojedinačnog ispravnog zemljišnoknjižnog postupka, a u kojem i po tvrdnji same tuženice tužiteljica osporava prijedlog tuženice, ocjena je ovog suda je da nema osnove za prekid ovog postupka jer je zemljišnoknjižni postupak izvanparnični nesporni postupak pa kako je već sada poznato da postoji spor stranaka, jasno je da odluka u navedenom nekontradiktornom postupku neće biti konačna u odnosu na sporne činjenice između stranaka (čl. 203. st. 4. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 63/19., 128/22., 155/23., 127/24.), radi čega nije prihvaćen prijedlog tuženice za prekid ovog postupka.

6.1. Na glavnoj raspravi su pregledani izvadak iz zemljišne knjige, izvod iz katastarskog plana, rješenje ovog suda poslovni broj R1-122/2022 od 15. prosinca 2022., rješenje o izvedenom stanju koje je 13. rujna 2019. pod klasom UP/I-361-03/18-08/271 donio Grad Dubrovnik, Upravni odjel za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja sa priloženim nalazom, spisi ovog suda poslovni broj P-88/02, Z-12573/17, P- 1021/77, O-236/92, O-299/98, P-909/08, P-891/12, P-434/16 i P-1039/07, proveden je uviđaj na licu mjesta, građevinsko i geodetsko vještačenje te su saslušane stranke.

6.2. Obzirom su odlučne činjenice utvrđene temeljem prethodno navedenih dokaza, daljnji dokazi nisu izvođeni jer je ocijenjeno da bi isto bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.

7. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22, dalje u tekstu ZPP), odlučeno je kao u izreci presude.

8. Predmet spora je razvrgnuće suvlasništva nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] i k. č. zgr. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] geometrijskom diobom, podredno civilnom diobom.

9. Između stranaka je sporno:

- je li razvrgnuće suvlasništva već provedeno,

- omjer suvlasništva,

- osobe suvlasnika,

- je li moguća geometrijska dioba nekretnine te

- je li razvrgnuće suvlasništva civilnom diobom dopušteno.

10. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da su k. č. [katastarska čestica] i k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisan kao jedno zemljišnoknjižno tijelo u vlasništvu tužiteljice za 31/72 dijela te tuženice za 41/72 dijela, dok je temeljem rješenja o izvedenom stanju koje je 13. rujna 2019. pod klasom UP/I-361-03/18-08/271 donio Grad Dubrovnik, Upravni odjel za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja, uviđaja na licu mjesta te geodetskog i građevinskog vještaka, utvrđeno da se u naravi radi o kući koja se sastoji od prizemlja i kata s dvorištem, a koje ima zajednički ulaz iz ulice, da je jedini prilaz kući preko susjedne k. č. [katastarska čestica], s tim da se dio kuće – balkon, za koji vještak građevinske struke navodi da je konstrukcijski dio iste, također nalazi na ovoj čestici, a koja prema tvrdnjama stranaka i priloženom zemljišnoknjižnom izvatku upisana kao vlasništvo treće osobe, s tim da niti jedna od stranaka ne tvrdi da bi ista bila njihovo isključivo suvlasništvo, a istovremeno čine nespornim da za predmetnu kuću, nakon ozakonjenja dijela iste, nikada nije utvrđena građevna čestica.

11. U odnosu na tvrdnju tužiteljice da su sporni suvlasnički udjeli stranaka ne predmetnim nekretninama, ukazuje se da tužiteljica ovu tvrdnju ničim ne obrazlaže niti dokazuje, kao niti tuženica koja sama iskazuje da je svoja prava stekla kao nasljednica prvog reda iza svoje majke koja je naslijedila svoje roditelje koji su bili vlasnici 2/3 kuće, a njen dundo, suprug tužiteljice, vlasnik 1/3 kuće pa je nejasno temeljem čega tijekom postupka osporava osobe suvlasnika.

12.1. Naime, iz iskaza stranaka, a u dijelu u kojem u bitnom istovjetno iskazuju, proizlazi da se radi o obiteljskoj kući koja je izgrađena 1960. tih, u kojoj su živjeli svekar i svekrva tužiteljice/djed i baka tuženice, da su suprug tužiteljice i roditelji vodili spor oko upisa vlasništva kuće te da je upis vlasništva proveden sukladno okončanju tog spora, da su oduvijek imali podijeljen posjed na način da su tužiteljica i njena obitelj koristili stan na prvom katu, s tim da su jednu sobu na katu koristili svekar i svekrva koji su jeli u prizemlju kuće u kojem je živjela obitelj tuženice, da bi nakon smrti svekra i svekrva tu sobu na katu koristila tuženica za svoje potrebe i potrebe svoje obitelji.

12.2. Iz prethodno navedenog, a sukladno činjenici koja proizlazi iz priloženih spisa ovog suda poslovni broj P-88/02, Z-12573/17, P-1021/77, O-236/92, O-299/98, P-909/08, P-891/12, P-434/16 i P-1039/07, da su stranke odnosno njihovi prednici godinama vodili sporove zbog predmetnih nekretnina, ovaj sud zaključuje da stranke, a ni njihovi prednici nikada nisu podijelili vlasništvo nekretnine već posjed iste i to tako da su, svaki za sebe, isključivo koristili dijelove nekretnine za svoje potrebe.

13.1. U odnosu na samu geometrijsku diobu, ukazuje se da geometrijska dioba predstavlja podjelu nekretnine na više nekretnina koje kao takve predstavljaju samostalne nekretnine sa svojom zasebnom oznakom i zasebnom pravnom sudbinom, a iz činjenice da se radi o nekretnini koju nije moguće podijeliti na dva zasebna dijela na način da svaki dio čini zasebno zemljište s objektom, jasno je da se stranke nikada nisu niti mogle geometrijski podijeliti, a kako to nalazi i stalni sudski vještak građevinske struke dipl. ing. građ. DB u dijelu u kojem navodi da geometrijska dioba nije moguća zbog oblika objekta i katnosti koje onemogućuju vertikalnu podjelu, uz napomenu da Generalni urbanistički plan grada Dubrovnika onemogućuje takvu podjelu.

13.2. Nastavno, ukazuje se da se sve i kada bi suvlasnici postigli takav dogovor, isti ne bi bio valjan jer bi bio suprotan izričitim zakonskim odredbama i nemoguć, a što je, sukladno čl. 47. st. 1. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17., 152/14., 81/15., dalje u tekstu ZV), u vezi s čl. 16. st. 5. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 6/80., 36/90., "Narodne novine" br. 53/91., 91/96.) i paragrafom 843. Austrijski opći građanski zakonik ("Justizgesetzsammlung" br. 1/11.), osnovni preduvjet prava na razvrgnuće suvlasničke zajednice.

14. Slijedom navedenog, zaključak je ovog suda da se stranke, odnosno njihovi prednici nisu razvrgnuli geometrijskom diobom niti je ista moguća.

15.1. U odnosu na činjenicu podjele posjeda nekretnine, ocjena je ovog suda da su još prednici stranaka imali usmeni dogovor o načinu izvršavanja posjeda nekretnine jer je evidentno da je svatko od njih isključivo koristio dio nekretnine za vlastite potrebe te je takav posjed nastavljen i nakon smrti prednika stranaka, no navedena činjenica ne pretpostavlja da su time stekli vlasništvo dijelova nekretnine jer da bi i prema prijašnjim propisima i sadašnjim propisima takvo vlasništvo bilo stečeno temeljem posjeda, moralo se raditi o stvari koja može predstavljati objekt samostalnog vlasništva uz činjenicu da je posjed morao biti pošten, odnosno savjestan, time uz znanje da drugi nema prava na nekretnini.

15.2. Tuženica iskazuje da je njen djed umro 1991., a baka 1993., dok tužiteljica iskazuje da je njen suprug umro 1998., pa kada se činjenica da su za njihova života upisani vlasnici bili suprug tužiteljice te djed tuženice dovede u vezu s činjenicom da su za njihova života stan u prizemlju koristili oni i obitelj tuženice, da su oni koristili sobu na prvom katu, a prednik tužiteljice i tužiteljica ostatak kata, jasno je da takav način posjeda nije predstavljao valjanju osnovu za stjecanje vlasništva posebnog dijela kuće jer vlasništvo na posebnom dijelu kuće može postojati samo na stanu kao samostalnoj uporabnoj cjelini. Naime, prednici tuženice su koristili prostoriju u stanu koji su koristili tužiteljica i njen suprug, a i prostorije stana koji su koristili tužiteljica i njena obitelj, čime nitko od upisanih suvlasnika, a bilo je poznato i kasnije utvrđeno suvlasništvo, nije isključivo i samostalno koristio jednu samostalnu uporabnu cjelinu niti su prednici stranaka ili stranke ikada postigle sporazum o uspostavi etažnog vlasništva, uz napomenu da i takav sporazum nije dopušten ukoliko ne postoji zaseban dio nekretnine koji čini samostalnu uporabnu cjelinu koja može biti samostalan objekt vlasništva.

16. Slijedom navedenog, zaključak je ovog suda da su prednici stranaka imali dogovor o podjeli posjeda nekretnine u njihovom suvlasništvu, da su stranke nastavile posjedovati nekretninu na u bitnom istovjetan način kao njihovi prednici, no da time nisu podijelili svoje suvlasništvo niti su uspostavili etažno vlasništvo dijela nekretnine sukladno suvlasništvu cijele nekretnine.

17.1. Odredbom čl. 49. ZV-a je propisano:

(1) Suvlasnici sporazumno određuju način razvrgnuća, u granicama mogućega i dopuštenoga.

(2) Kad zakonska odredba zabranjuje diobu neke suvlasničke stvari, ta se zabrana ne odnosi na razvrgnuće isplatom niti na civilno razvrgnuće, osim ako je izričito i na njih protegnuta.

(3) Suvlasnici mogu sporazumno odabrati osobu koja će umjesto njih odlučiti o načinu razvrgnuća.

(4) Ako se suvlasnici ne mogu sporazumjeti o bilo kojem pitanju razvrgnuća, svaki može zahtijevati da o tome odluči sud.

17.2. Nadalje, odredbom čl. 50. ZV-a je propisano:

(1) Kad razvrgnuće provodi sud, vezan je u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnoga posla ili zakona.

(2) Ako sud nije glede načina razvrgnuća vezan u smislu stavka 1. ovoga članka, sud će djeljive pokretne stvari dijeliti fizički, a nekretnine geometrijski.

(3) Prigodom geometrijske diobe nekretnine sud može osnovati služnost i stvarni teret na ostalim njezinim dijelovima, ako je to nužno za uporabu ili iskorištavanje dijela koji se diobom odvaja.

(4) Ako dioba iz stavka 2. ovoga članka nije moguća, a da se znatno ne umanji vrijednost, sud će odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeliti razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće).

18.1. Iz tvrdnji stranaka tijekom postupka je razvidno da stranke ne mogu postići dogovor, dok je temeljem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dipl. ing. geod. DB, a u dijelu koji ni same stranke ne osporavaju, a ovaj sud prihvaća kao stručan i sukladan utvrđenom stanju nekretnine na licu mjesta, jasno da nije moguća niti geometrijska dioba niti uspostava etažnog vlasništva nekretnine obzirom se dio objekta nalazi na dijelu susjednog zemljišta koje nije predmet ovog postupka niti vlasništvo stranaka.

18.2. Pri tome se naglašava da ni sama tuženica koja ukazuje na mogućnost izvođenja radova radi eventualne uspostave etažnog vlasništva, ukazuje da je ista prema trenutnom stanju nemoguća bez da se prethodno u upravnom postupku utvrdi građevna čestica predmetnog objekta i vlasništvo tako utvrđene čestice, sve uz potrebu izvođenja daljnjih građevinskih radova, što potvrđuje činjenicu da prema postojećem stanju nekretnine nije moguća uspostava etažnog vlasništva nekretnine na način da se suvlasnički udjeli stranaka povežu sa postojećim samostalnim uporabnim cjelinama, a sukladno načinu posjedovanja nekretnine. Pri tome se ukazuje da tuženica iznosi mogućnosti stvaranja preduvjeta za razvrgnuće uspostavom etažnog vlasništva no ne ističe takav zahtjev, uz napomenu da mogućnost stvaranja preduvjeta ovisi o volji suvlasnika te ne predstavlja njihovu obvezu, čime im se isto ne može naložiti od strane suda niti je u postojećim dugotrajno poremećenim odnosima stranaka izgledno da bi stranke mogle postići potrebnu suglasnost volja za takvo rješavanje njihovih odnosa.

19.1. Nadalje, a u odnosu na prigovor tuženice da je predloženo razvrgnuće suvlasništva predloženo na štetu stranaka i da nije prikladno jer se radi o nekretnini koja predstavlja njen jedini dom, a prodajom iste niti ona niti tužiteljica ne bi mogli kupiti nekretninu približnu površini nekretnine koju posjeduju, ukazuje se da je čl. 47. ZV-a propisano:

(1) Suvlasnik ima pravo na razvrgnuće suvlasništva, ako je moguće i dopušteno; to mu pravo ne zastarijeva.

(2) Suvlasnik može zahtijevati razvrgnuće u bilo koje doba, osim kad bi to bilo na štetu ostalih, no može i tada ako se s obzirom na okolnosti ne bi moglo razumno očekivati da će se prilike uskoro tako izmijeniti da razvrgnuće ne bi bilo na štetu drugih suvlasnika. O prigovoru da se ne može zahtijevati razvrgnuće odlučit će sud nadležan za vođenje postupka razvrgnuća.

dok je člankom 51. st. 1. ZV-a propisano:

Suvlasnik ima pravo na razvrgnuće isplatom ako je to posebno određeno zakonom ili pravnim poslom, ili ako učini vjerojatnim da za to postoji osobito ozbiljan razlog, pa će sud odrediti da mu pripadne stvar u cijelosti, a da on ostalim suvlasnicima isplati vrijednost njihovih dijelova u roku koji će sud odrediti prema okolnostima.

19.2. Prethodno navedeno ukazuje da je pravo suvlasnika zahtijevati razvrgnuće suvlasništva pa čak i kada bi to bilo na štetu ostalih suvlasnika, ako nije razumno očekivati izmjenu prilika tako da razvrgnuće ne bi bilo na štetu drugih suvlasnika, s tim da svaki od suvlasnika ima zakonsko pravo/mogućnost tražiti da mu stvar pripadne u cijelosti uz isplatu ostalih suvlasnika, ukoliko učini vjerojatnim postojanje ozbiljnog razloga za isto.

20. U postupku nije niti sporno, a isto proizlazi iz uvjerljivih iskaza stranaka, da je predmetna nekretnina suvlasništvo stranaka i desetljećima dom stranaka, čime pri donošenju odluke u ovom sporu dolazi do zadiranja u temeljna ljudska prava i slobode – pravo na slobodno uživanje vlasništva i prava na dom.

21.1. Člankom 1. Protokola uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda od 20. ožujka 1952. je propisano:

Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnoga prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primijeni zakone koje smatra potrebnima da bi uredilaupotrebu vlasništva u skladu s općim interesom ili za osiguranje plaćanja poreza ili drugih doprinosa ili kazni.

21.2. Nadalje, čl. 8. je propisano:

Svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja.

Javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osimu skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radiinteresa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

22. Mirno uživanje vlasništva podrazumijeva slobodno raspolaganje i korištenje stvari u svom vlasništvu prema osobnim potrebama vlasnika, a sukladno namjeni stvari, što konkretno pretpostavlja neometano i nesmetano korištenje nekretnine te ostvarenje dobiti prodajom iste.

23.1. Kao što je prethodno navedeno, tužiteljica kao suvlasnik ima zakonsko pravo tražiti razvrgnuće suvlasništva, a u danim okolnostima odnosa stranaka i dugotrajnosti poremećenih odnosa stranaka kao suvlasnika nekretnine, ocjena je ovog suda da je traženje tužiteljice ne samo zakonito već i legitimno.

23.2. Iako sud prihvaća kao životno uvjerljivu tvrdnju tuženice da niti jedna od stranaka neće prodajom nekretnine steći posjed jednake površine kao trenutni posjed obzirom na površinu nekretnine, starost i stanje iste te činjenicu velikih tržišnih cijena kvadrata stana na području Dubrovnika, ova okolnost sama po sebi ne isključuje pravo tužiteljice da zahtjeva razvrgnuće suvlasništva jer se radi o okolnostima koje nije razumno očekivati da bi se s vremenom promijenile pa da bi s vremenom prodaja nekretnine bila manje tegotna za nekog od suvlasnika. Naime, cijene nekretnina ovise o tržištu, a ne postoje nikakve okolnosti, niti ih tuženica dokazuje, da bi iste s vremenom mogle biti manje i da bi time za stranke prodaja nekretnine imala drugačiji učinak. Pri tome se naglašava da sama cijena prodaje predmetne nekretnine ovisi o prosječnoj tržišnoj cijeni nekretnina čime je omjer cijene od prodaje ove nekretnine u odnosu na cijenu kupnje nove nekretnine na istom području u bitnom istovjetan, dapače, zbog neodržavanja predmetne nekretnine i uređenja vlasničkih prava na istoj uslijed nesuglasnosti i poremećenih odnosa suvlasnika, cijena predmetne nekretnine može dodatno biti smanjena s vremenom u odnosu na trenutnu cijenu iste, uzimajući u obzir da je za sva značajna, a s vremenom nužna, ulaganja u nekretninu, potrebna suglasnost suvlasnika i njihovo sudjelovanje u troškovima održavanja iste.

24. Nadalje, a u odnosu na činjenicu da navedena nekretnina predstavlja dom tuženice, ukazuje se da je ista ne samo dom tuženice već i tužiteljice, a da pravo na dom podrazumijeva i pravo na poštivanje istog, što je u danim okolnostima poremećenih odnosa stranaka, ne postojanja jasno određenih granica doma i načina uživanja istog, ugroženo.

25.1. Ocjena je ovog suda da tuženica pravilno ukazuje da je dom osobito bitna činjenica u postupku razvrgnuća suvlasništva no ista se u vezi s navedenom okolnošću ne poziva na pravo na razvrgnuće suvlasništva isplatom, iako sama tvrdi da je njena veza s nekretninom jača od veze tužiteljice jer se radi o nekretnini koju su gradili krvni srodnici i preci tužiteljice, za razliku od tuženice kojoj su isti tazbina.

25.2. Tuženica ne samo da se ne poziva na pravo na razvrgnuće isplatom već niti ne tvrdi niti dokazuje da bi ista zbog financijske situacije (poteškoća) bila u nemogućnosti isplatiti tužiteljicu, dok sama tužiteljica svoje pravo na razvrgnuće, usprkos činjenici da je nekretnina i njen dom, želi ostvariti prodajom nekretnine.

25.3. U prethodno navedenim okolnostima, zaključak je ovog suda da je zahtjev tužiteljice legitiman i da je istoj kao vlasnici nekretnine nužno u demokratskom društvu omogućiti ostvarivanje njenih vlasničkih prava. Naime, u okolnostima kada nastavak postojećih suvlasničkih odnosa nije moguć zbog dugotrajno poremećenih odnosa stranaka, kada su stranke suvlasnice nekretnine, obje žive u istoj i objema je dom, a tuženica pri tome ne predlaže niti obrazlaže pravo na isplatu tužiteljice da bi nastavila uživati u svom domu, potpuno je nelegitimno pružiti tuženici zaštitu prava na dom neprovođenjem razvrgnuća suvlasništva, a pri tome uskratiti tužiteljici pravo da raspolaže svojim vlasništvom i domom na način da za isto ostvari imovinsku korist prodajom i daljnjim ulaganjem stečenog sukladno njenim potrebama.

26. Slijedom navedenog, prihvaćen je zahtjev tužiteljice za razvrgnuće suvlasništva prodajom nekretnine sukladno čl. 50. st. 4. ZV-a time prodajom nekretnine na javnoj dražbi ili na prikladan način, uz napomenu da obje stranke u postupku prodaje imaju pravo kupiti suvlasnički dio druge stranke po u postupku određenoj cijeni i pravilima postupka prodaje iste, čime tuženica i dalje evidentno ima mogućnost ostvarivanja svog prava na dom te ga ovom odlukom, do prodaje nekretnine trećoj osobi, ukoliko sama ne isplati dio tužiteljice, ne gubi.

27. Napominje se da je dužnost pravne države, a time i suda kao tijela vlasti, uređivati odnose stranaka tako da štiti prava građana na način da se sprječava nasilje, narušenje zdravlja te socijalna i financijska sigurnost građana, a održavanje neriješenim poremećenih odnosa suvlasnika nekretnine ozbiljno ugrožava navedena prava obje stranke te narušava pravnu sigurnost uređenja odnosa.

28.1. Uzimajući u obzir da tužiteljica nije uspjela s primarnim zahtjevom, a da su sve radnje u postupku poduzete podjednako u vezi primarnog i podrednog zahtjeva te da niti jedan trošak nije samostalno vezan za jedan od predmetna dva načina razvrgnuća suvlasništva, a osobito uzimajući u obzir da je legitimno očekivanje tužiteljice u ovom postupku bilo ostvarivanje prava na razvrgnuće suvlasništva te da je isto pravo ostvarila u ovom postupku, zaključak je ovog suda da tužiteljica, sukladno čl. 145. st. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 155. ZPP-a, ima pravo na nadoknadu troškova zastupanja po punomoćnici odvjetnici, kao i troška plaćenih predujmova vještačenja i sudskih pristojbi jer su svi ovi troškovi bili nužni za uspjeh u sporu.

28.2. Tužiteljici stoga po osnovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku pripada slijedeći trošak: i sastava tužbe u iznosu od 625,00 eura (tbr. 7. toč. 1. i tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (¨Narodne novine¨ br. 138/23, dalje u tekstu: OT) sastava podneska od 31.10.2023. u iznosu od 625,00 eura (tbr. 8. toč. 1. i tbr. 46. OT-a) te zastupanja na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari 3.2.2024., 26.4.2024., 6.2.2025., 22.5.2025. i 26.6.2025. u ukupnom iznosu od 4.375,00 eura (tbr. 9. toč. 1. OT-a i tbr. 46. OT-a).

28.3. Uz navedeno, tužiteljica ima pravo na nadoknadu troška plaćenog predujma troška uviđaja te geodetskog i građevinskog vještačenja u ukupnom iznosu od 1.643,87 eura te troška pristojbi za tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 392,90 eura.

28.4. Slijedom navedenog, tuženica je dužna tužiteljici nadoknaditi ukupni trošak postupka u iznosu od 6.411,77 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja je određena temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (¨Narodne novine¨ broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023).

Dubrovnik, 1. kolovoza 2025.

Sutkinja

Marija Bušković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, pisano u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženice