REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: P-982/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja AŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Sidonija Grbavac, odvjetnica u Zagrebu, Ulica kneza Mutimira 1, protiv tuženice ĐŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Kornelija Brlečić Ivko, odvjetnica u Zagrebu, Kuniščak 32, radi utvrđenja bračne stečevine na poslovnom udjelu u društvu, nakon javne glavne rasprave zaključene 9. srpnja 2025. u prisutnosti tužitelja, odvjetnika Domagoja Vlašića, zamjenika punomoćnice tužitelja, tuženice i punomoćnice tuženice, dana 1. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužitelja i tuženice čini jedan poslovni udio u društvu Figurella d.o.o., [adresa], OIB. 60457052014, upisanom u sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu pod matičnim brojem subjekta [matični broj subjekta], nominalnog iznosa 2.650,00 EUR, koji čini 100% temeljnog kapitala navedenog društva i upisan je u knjizi poslovnih udjela pod rednim brojem 1.

II. Utvrđuje se da su tužitelj i tuženica suovlaštenici na poslovnom udjelu u društvu Figurella d.o.o., [adresa], OIB. 60457052014, upisanom u sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu pod matičnim brojem subjekta [matični broj subjekta], nominalnog iznosa 2.650,00 EUR, koji čini 100% temeljnog kapitala navedenog društva i upisan je u knjizi poslovnih udjela pod rednim brojem 1.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za nalaganje tuženici da od uprave društva Figurella d.o.o., [adresa], OIB. 60457052014, upisanog u sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu pod matičnim brojem subjekta [matični broj subjekta], u roku od 8 dana od pravomoćnosti ove presude, zatraži upis tužitelja u knjigu poslovnih udjela navedenog društva kao ovlaštenika na poslovnom udjelu nominalnog iznosa 2.650,00 EUR, koji čini 100% temeljnog kapitala navedenog društva i upisan je u knjizi poslovnih udjela pod rednim brojem 1, što će u protivnom zamijeniti ova presuda.

IV. Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju iznos od 8.550,00 EUR s zateznim kamatama na iznos od:

- 2.000,00 EUR od 10. svibnja 2024. do isplate,

- 500,00 EUR od 29. svibnja 2024. do isplate,

- 500,00 EUR od 11. srpnja 2024. do isplate,

- 500,00 EUR od 30. kolovoza 2024. do isplate,

- 500,00 EUR od 30. rujna 2024. do isplate,

- 1.250,00 EUR od 22. listopada 2024. do isplate,

- 1.000,00 EUR od 29. listopada 2024. do isplate,

- 600,00 EUR od 21. studenog 2024. do isplate,

- 1.700,00 EUR od 2. prosinca 2024. do isplate,

po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na na iznos od:

- 500,00 EUR od 10. do 29. svibnja 2024.,

- 500,00 EUR od 10. svibnja 2024. do 11. srpnja 2024.,

- 500,00 EUR od 10. svibnja 2024. do 30. kolovoza 2024.,

- 500,00 EUR od 10. svibnja 2024. do 30. rujna 2024.,

- 1.250,00 EUR od 10. svibnja 2024. do 22. listopada 2024.,

- 1.000,00 EUR od 10. svibnja 2024. do 29. listopada 2024.,

- 600,00 EUR od 10. svibnja 2024. do 21. studenog 2024.,

- 1.700,00 EUR od 10. svibnja 2024. do 2. prosinca 2024.

VI. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.987,37 EUR, s zateznim kamatama od 1. kolovoza 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VII. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.216,99 EUR s zateznim kamatama od 1. kolovoza 2025. do isplate, kao neosnovan.

VIII. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da su tužitelj i tužiteljica bivši bračni drugovi, čiji je brak trajao od 15. siječnja 2000. do 29. siječnja 2013. Za vrijeme trajanja bračne zajednice da su bračni drugovi radom stekli poslovne udjele u društvu Figurella d.o.o., [adresa], OIB: 60457052014, iako je samo tuženica upisana kao član društva, budući da ga je ona osnovala Izjavom o osnivanju od 22. listopada 2010. Stoga da poslovni udio u društvu Figurella d.o.o. predstavlja bračnu stečevinu parničnih stranaka, svake u ½ suvlasničkog dijela, sve sukladno odredbi čl. 36. st. 1. i 3. Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj: 103/2015., 98/2019., 47/2020., 49/2023., 156/2023.). Budući da tuženica odbija priznati tužitelju pravo suvlasništva na ½ dijela poslovnog udjela u navedenom društvu, to se tužbom traži utvrđenje da je tužitelj vlasnik/imatelj poslovnih udjela u društvu Figurella d.o.o., [adresa], OIB: 60457052014 u ½ dijela (stavak I.), da se naloži tuženici izdati tužitelju ispravu temeljem koje će se tužitelj upisati u sudskom registru te u knjizi poslovnih udjela kao član društva Figurella d.o.o. u ½ poslovnog udjela, koju ispravu da će u protivnom zamijeniti ova presuda (stavak II.) te da se naloži tuženici isplatiti tužitelju ½ dobiti stečene iz poslovnih udjela u društvu Figurella d.o.o. (stavak III.).

2. Tužitelj smatra da je učinio vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine prema tuženici po osnovi bračne stečevine, a budući da su odnosi među strankama poremećeni, to da postoji opasnost da će tuženica raspolagati s poslovnim udjelom u društvu Figurella d.o.o., čime da bi tužitelju nastala nenadoknadiva šteta, slijedom čega predlaže određivanje privremene mjere kojom će se tuženici zabraniti otuđenje i opterećenje poslovnog udjela u društvu Figurella d.o.o, ali i zabraniti podnošenje zahtjeva za isplatu dobiti te primitak iste, uz zabilježbu zabrane otuđenja/opterećenja poslovnog udjela u sudskom registru ovog suda te u Upisniku sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika na pokretnim stvarima i pravima, kao i u knjizi poslovnih udjela društva Figurella d.o.o. te uz izricanje novčane kazne tuženici ako postupi protivno navedenim zabranama. Tužitelj smatra da ne mora dokazivati opasnost da bi mu bez određivanja predloženih privremenih mjera nastala nenadoknadiva šteta, zato jer određivanjem istih tuženici ne bi nastala nikakva šteta, budući da se time ne dira u članska prava tuženice niti u redovno poslovanje društva Figurella d.o.o.

3. Tuženica u odgovoru na tužbu navodi da je društvo Figurella d.o.o., [adresa], OIB: 60457052014, osnovala iz sredstava koja su činila njenu vlastitu imovinu, slijedom čega da poslovni udio u tom društvu ne predstavlja bračnu stečevinu parničnih stranaka. Osim tog društva, da je postojalo društvo iste tvrtke, Figurella d.o.o., Zagreb, Trg kralja Tomislava 15, OIB: 52385889746, koje je osnovano iz sredstava koja su činila bračnu stečevinu, ali da je to društvo brisano 21. rujna 2015. Predmetno društvo Figurella d.o.o., [adresa], OIB: 60457052014, da je tuženica osnovala 22. listopada 2010. u Rijeci, potpisivanjem izjave o osnivanju i uplatom temeljnog kapitala u iznosu od 20.000,00 kn u novcu, kojeg je primila na dar od svoje majke IŠ, kao što to proizlazi iz njenog pisma-darovnice od 11. srpnja 2010., u okviru darovanog iznosa od 5.000,00 EUR. Stoga da poslovni udio u društvu Figurella d.o.o., OIB: 60457052014, nije bračna stečevina stranaka, već vlastita imovina tuženice, u smislu odredaba čl. 35. i 39. st. 2. ObZ-a.

4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je osporavao navode tuženice da je društvo Figurella d.o.o., OIB: 60457052014, tuženica osnovala iz sredstava koja su činila njenu vlastitu imovinu, napominjući da je neuvjerljivo da roditelji kada daruju svome djetetu novce o tome sastavljaju pisane potvrde, iz čega da se zaključuje da je potvrda koju je dostavila tuženica kreirana za potrebe ovog postupka.

5. Tužitelj je ispravio/preinačio tužbu na način da zahtijeva utvrđenje da poslovni udio u društvu Figurella d.o.o., OIB: 60457052014, nominalnog iznosa 2.650,00 EUR, koji čini 100% temeljnog kapitala navedenog društva te koji je u knjizi poslovnog udjela tog društva upisan pod rednim brojem 1, čini bračnu stečevinu tužitelja i tuženice (stavak I.), utvrđenje da je tužitelj ovlaštenik na tom poslovnom udjelu tuženice (stavak II.), nalaganje tuženici da od uprave društva Figurella d.o.o. zatraži da upiše tužitelja kao ovlaštenika na tom poslovnom udjelu u knjizi poslovnih udjela društva te da isto dostavi na provedbu sudskom registru nadležnog suda, što da će u protivnom zamijeniti predmetna presuda (stavak III.) te da se naloži tuženici isplatiti tužitelju iznos koji čini polovinu isplaćene dobiti ostvarene u društvu Figurella d.o.o. u razdoblju od 2010. do 2023., kojeg da će specificirati nakon provedbe financijskog vještačenja (stavak IV.).

6. Tuženica je istaknula prigovor zastare u odnosu na tražbinu po osnovi isplate dobiti koja je dospjela 5 godina prije podnošenja tužbe u ovom predmetu i ranije.

7. Tijekom dokaznog postupka pročitani su popis članova društva Figurella d.o.o., OIB: 60457052014 (list 9. – 10. spisa), izvadak iz sudskog registra za društvo Figurella d.o.o., OIB: 60457052014 (list 11. – 13. spisa), vjenčani list (list 15. spisa), presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, P2-225/2012-11 od 29. siječnja 2013. (list 16. – 18. spisa), isprava uz tužbu (list 19. – 24. spisa), rješenje ovog suda, Tt-15/2885-123 od 8. rujna 2015. (list 49. – 50. spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za društvo Figurella d.o.o., OIB: 52385889746 (list 51. – 56. spisa), Ugovor o prijenosu poslovnog udjela od 25. studenog 2011. (list 57. – 61. spisa), Izjava o osnivanju društva Figurella d.o.o., OIB: 60457052014, od 22. listopada 2010. (list 62. – 65. spisa), preslika pisma IŠ (list 66. – 67. spisa), pisana izjava svjedokinje IŠ (list 84. spisa), odluke tuženice, kao člana društva Figurella d.o.o., o upotrebi dobiti te o isplati zadržane dobiti (list 102. – 127. spisa) i izvadci iz prometa po računu društva Figurella d.o.o. (list 128. – 140. spisa) te su saslušani tužitelj (list 87. – 89. spisa), tuženica (list 90. – 91. spisa) i svjedokinja IŠ (list 147. – 148. spisa).

8. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da su tužbeni zahtjevi pod I., II. i IV. osnovani, dok je tužbeni zahtjev pod III. neosnovan.

9. Predmet spora jest utvrđenje da li je poslovni udio u društvu Figurella d.o.o., [adresa], koji je upisan na ime tuženice, bračna stečevina parničnih stranaka te, posljedično, da li su obje stranke suovlaštenici na tom poslovnom udjelu, kao i pripada li tužitelju, kao suovlašteniku, imovinsko člansko pravo na isplatu dobiti.

10. Nesporno je da su tužiteljica i tuženik bili u braku od 15. siječnja 2000. do 29. siječnja 2013., da je društvo Figurella d.o.o., [adresa], OIB: 60457052014, osnovano od strane tuženice 22. listopada 2010., za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka te da se temeljni kapital tog društva odnosi na samo jedan poslovni udio, nominalnog iznosa 2.650,00 EUR, koji je upisan na ime tuženice.

11. Sporno je da li je predmetno društvo osnovano iz imovine koja je činila bračnu stečevinu parničnih stranaka ili vlastitu imovinu tuženice.

12. U vrijeme kada je osnovano društvo Figurella d.o.o., 22. listopada 2010., dakle, kada je stečena imovina (poslovni udio) za koji se tvrdi da predstavlja bračnu stečevinu stranaka, na snazi je bio Obiteljski zakon (Narodne novine, broj: 116/2003., 17/2004., 136/2004., 107/2007., 57/2011., 61/2011., 25/2013., dalje u tekstu: ObZ/03) pa je za utvrđenje stjecanja bračne stečevine na poslovnom udjelu u predmetnom društvu potrebno primijeniti odredbe tog zakona (arg. iz čl. 551. ObZ/15).

13. Prema odredbi čl. 247. ObZ-a/03 bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu.

14. Bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine (čl. 248. ObZ-a/03), kao i dobitak od igara na sreću i imovinska korist od autorskoga prava i autorskom pravu srodnih prava ostvarena tijekom bračne zajednice (čl. 252. i 254. ObZ-a/03).

15. Bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili (čl. 249. st. 1. ObZ-a/03).

16. Međutim, prema odredbi čl. 417. ZTD-a ako na poslovnome udjelu ima više ovlaštenika, oni mogu prava iz udjela ostvarivati samo zajedno. Oni solidarno odgovaraju za obveze koje otpadaju na taj udio.

17. Nadalje, imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina (čl. 253. st. 1. ObZ-a/03).

18. Osim toga, vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od temelja iz čl. 248. ObZ-a/03. Autorsko djelo je vlastita imovina onoga bračnog druga koji ga je stvorio (čl. 253. st. 2. ObZ-a/03).

19. Bračna zajednica može trajati samo za vrijeme trajanja braka, ali se njeno trajanje ne mora nužno podudarati s trajanjem samog braka. Presumira se da je bračna zajednica trajala do okončanja braka, a tko tvrdi suprotno treba to i dokazati.

20. U ovom postupku nije sporno da je tuženica osnovala društvo Figurella d.o.o. u 2010. za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka.

21. Sporno je da li je to društvo osnovala iz vlastite imovine – novčanih sredstava koje joj je darovala njena majka IŠ ili iz imovine bračnih drugova koja je stečena njihovim radom za vrijeme trajanja bračne zajednice.

22. Svjedokinja IŠ, majka tuženice, u svom iskazu navodi da su ona i njen pokojni suprug darovali tuženici novce u iznosu od 5.000,00 EUR u 2015., što da su napisali i izjavi koja se nalazi na listu 16 spisa. Inače da tuženici, a niti njezinom bratu nisu poklanjali tako velike novčane iznose, ali su njima i djeci tuženice poklanjali manje iznose za Božić i rođendane te da inače o tome nisu sastavljali pisane izjave, već samo taj jedan puta. Nakon što joj je predočen izvornik navedene pisane izjave svjedokinja je shvatila da je pogrešno rekla da je te novce dala tuženici u 2015., zato što je ona već stara i zaboravlja. Nije imala znanja na što je tuženica potrošila taj novac, moguće da je njoj i tužitelju novac bio potreban za društvo Figurellu, mada nije imala saznanja kada je to društvo osnovano. Ona i njen pokojni suprug da su također dali novce tužitelju kada je bilo potrebno za njega položiti jamčevinu, koje novce da im je on vratio. U 2010. da ona više nije radila.

23. Tužitelj AŠ u svom iskazu navodi da su u prošlosti egzistirala su 4 društva koja su u svojoj tvrtci imali naziv Figurella. Najprije da su osnovani Figurella Zagreb d.o.o., sa sjedištem u [adresa], u [adresa] i Figurella d.o.o. sa sjedištem u [adresa], u [adresa], a naknadno da su osnovane Figurella d.o.o. u Rijeci te Figurella j.d.o.o. u Zadru. Tvrdi da se je radilo o povezanim društvima koja su bila dio jedinstvenog poslovnog pothvata. Figurella Zagreb d.o.o. da je osnovana 1994., a članovi društva da su bili su dijelom talijanski osnivači i PŠ. U 2001. da je dao novce za kupnju jednog od tih poslovnih udjela u društvu Figurella Zagreb d.o.o., ali da se je kao nositelj tog poslovnog udjela vodila tuženica, s obzirom da su oni tada bili u braku te su zajednički privređivali, a prije toga da je tuženica bila zaposlena kao viši fizioterapeut u bolnici s ograničenim primanjima. S obzirom da talijanski partneri više nisu htjeli da PŠ bude član društva Figurella Zagreb d.o.o., da su ju uspjeli isključiti iz društva, ali da je ona u prvom trenutku uzela sa sobom izuzetno skupu opremu, koju da su uspjeli vratiti natrag te su vlasništvo nad tom opremom prenijeli na društvo Figurella d.o.o. u [adresa]. U 2008. kada je Figurella Zagreb d.o.o. imala novčane poteškoće uslijed financijske krize, da je on bio taj koji mu je novčano pomagao. Izjavio je da Figurella brand funkcionira po principu franšize, da je korisnik franšize za Sloveniju i Hrvatsku bilo talijansko društvo Albaros S.r.l., koje je ujedno bilo nositelj figurativnog i verbalnog žiga Figurella registriranog pri WIPO-u. S obzirom da je on htio da se poslovanje Figurelle proširi na Makedoniju i Srbiju, a došlo je do određenih trzavica s talijanskim partnerima u društvu Figurella Zagreb d.o.o., on da je uspio isposlovati da Figurella d.o.o. u [adresa] sklopi s društvom Albaros S.r.l. ugovor o prijenosu know-how-a te o prijenosu verbalnog i figurativnog žiga Figurella registriranog pri WIPO-u za područje Hrvatske i Slovenije. Nakon toga da je zatražio registraciju tog žiga i za područje Makedonije i Slovenije pri čemu je nositelj bilo društvo Figurella d.o.o. u kojem su također članovi bili ovdje tuženica te talijanski partneri. Napomenuo je da je tuženica u to vrijeme bila direktor kako Figurelle Zagreb d.o.o., tako i Figurella d.o.o. S obzirom da su ih njihovi talijanski partneri izigrali, budući da su njima iza leđa u Makedoniji sa primateljem franšize dogovorili nižu naknadu nego što je bio prethodni dogovor te su dogovorili da će ta naknada biti plaćena izravno njima, oni, dakle on i tuženica, da su odlučili da će Figurella d.o.o. u Heinzelovoj, koja je bila nositelj žiga Figurella, taj žig prodati jednom društvu sa sjedištem izvan RH koje je bilo pod njegovom kontrolom, a tuženica da je svoj poslovni udio u društvu Figurella d.o.o. prodala jednom ''off-shore'' društvu također pod njegovom kontrolom. Na taj način da su se uspjeli odvojiti od njihovih talijanskih partnera i odlučili su poslovati samostalno pa da je iz tog razloga osnovano društvo Figurella d.o.o. u Rijeci, a koje danas ima sjedište u [adresa], OIB: 60457052014. Napomenuo je da je sva oprema iz Figurelle d.o.o. u [adresa] u [adresa] prenesena na Figurella d.o.o. u Rijeci, da su zaposleni isti ljudi te da je nastavljen isti način poslovanja. U 2010. da su bračni odnosi između njega i tuženice bili normalni, da je on izuzetno dobro zarađivao, a i tuženica da je zaradila novce poslovanjem društva Figurella d.o.o. u Zagrebu. Temeljni kapital za osnivanje društva Figurella d.o.o. u Rijeci u listopadu 2010. da je uplaćen u novcu od strane tuženice, ali da je ta novčana sredstva ona ostvarila prethodnim radom kroz društvo Figurella d.o.o. u Zagrebu. Do pokretanja ovog postupka da mu tuženica nije nikada rekla da joj je majka u 2010. darovala 5.000,00 EUR, a smatrao je da bi mi tako nešto sigurno rekla da je to bila istina. Navode iz navodnog pisma njezine majke od 11. srpnja 2010. smatrao je neuvjerljivima, budući da se tamo navodi da su tuženici ti novci potrebni, za što je smatrao da nije bilo moguće, jer je on izuzetno dobro zarađivao u to vrijeme. Napomenuo je da je tijekom njihovog braka većinu zajedničkih životnih troškova podmirivao upravo on. S druge strane, da su u 2010. primanja roditelja tuženice bila skromna.

24. Tuženica JŠ u svom iskazu navodi da je do osnivanja društva Figurella d.o.o. u Rijeci u listopadu 2010. došlo iz razloga što su se ona i tužitelj razišli s talijanskim partnerima u društvu Figurella d.o.o. u Zagrebu te da je prvenstveno ona, s obzirom da je bila nezadovoljna s takvim načinom poslovanja, donijela odluku da se osnuje društvo Figurella d.o.o. u Rijeci i o tome da je obavijestila tužitelja. Naime, da je ona bila nezadovoljna načinom poslovanja Figurelle d.o.o. u Zagrebu, budući da je ona bila direktor oba društva u Zagrebu, a da joj talijanski članovi društva nisu pružali nikakvu podršku pa kada je nakon nekoliko samostalnih odlazaka u Makedoniju ustanovila da su joj talijanski partneri iza leđa dogovorili plaćanje niže franšizne naknade i to njima osobno, da je odlučila da je vrijeme da se osnuje predmetno društvo u Rijeci, a da je tužitelj bio previše zaposlen sa svojim ostalim društvima i nije imao vremena baviti se s predmetnim društvom u Rijeci. Napomenula je da su joj njeni roditelji znali u više navrata tijekom trajanja njenog braka s tužiteljem dati novce, kao što su ih davali njenom bratu. Tako da su joj roditelji odlučili dati i predmetnih 5.000,00 EUR u srpnju 2010., s time da o tome nije obavijestila tužitelja, već je te novce odlučila sačuvati za sebe. Od tih novaca da je uplatila temeljni kapital društva Figurella d.o.o. u Rijeci u iznosu od 20.000,00 kn. Dakle, da iako je prije osnivanja tog društva ostvarila prihode radom kroz društvo Figurella d.o.o. u Zagrebu, da nije tu zaradu koristila za uplatu temeljnog kapitala za društvo u Rijeci, već da je koristila isključivo vlastite novce koje su joj darovali njeni roditelji, međutim, da nije obavijestila tužitelja da je upravo ta darovana novčana sredstva iskoristila za uplatu tog temeljnog kapitala.

25. Na upit suda da li je bilo uobičajeno da svaki puta kada bi joj njezini roditelji poklanjali novce, njezina majka o tome napiše pisanu poruku te gdje je čuvala predmetno pismo od 11. srpnja 2010., tuženica je odgovorila da bi joj u posljednje vrijeme, kada bi joj njezina majka darovala novce, a u zadnjih 7 godina to se je desilo još dva puta, jednom joj je darovala 2.000,00 EUR, a drugi puta 3.000,00 EUR, njezina majka uvijek o tom darovanju sastavila pisanu poruku te misli da te pisane poruke i dalje ima negdje među svojim papirima, kao što je među svojima papirima, među kojima se nalaze razni računi, čuvala i predmetno pismo od 11. srpnja 2010.

26. U preslici pisma datiranom 11. srpnja 2010., za koju je na ročištu od 9. srpnja 2025. utvrđeno da odgovara predočenom izvorniku, navodi se sljedeće: '' JŠ, draga kćeri, želim ti pokloniti 5.000,00 eura, za sada toliko mogu, znam da ti je potrebno, napravi nešto za sebe. Kad budem mogla, poklonit ću ti još nešto. Toliko smo odlučili ja i tata za sada.''

27. Pismo je potpisano s ''mama A' te je kao mjesto i datum sastavljanja navedeno Buzet, 11. srpnja 2010.

28. Iz svih izvedenih dokaza sud je zaključio da su tuženici njeni roditelji imali običaj poklanjati novac, mada inače znatno manje iznose od predmetnih 5.000,00 EUR.

29. Dok majka tuženice, koja doduše ima već 77 godina, tvrdi da inače nije sastavljala pisma prilikom poklanjanja novaca tuženici, već samo taj jedan puta kada su joj ona i njen pokojni suprug poklonili tih 5.000,00 EUR, tuženica tvrdi da joj je majka znala i inače kada bi joj poklanjala novca sastavljati pisma o darovanju.

30. Majka tuženice je sve dok joj nije predočen izvornik predmetnog pisma od 11. srpnja 2010. bila uvjerenja da je predmetnih 5.000,00 EUR darovala tuženici u 2015., a ne u 2010.

31. Sud smatra da sve i kada bi se uzelo kao dokazano da je tuženica od svoje majke dobila novčani iznos od 5.000,00 EUR u srpnju 2010., to još uvijek ne znači da je tuženica upravo te novce iskoristila za uplatu temeljenog kapitala u iznosu od 20.000,00 kn potrebnog za osnivanje društva Figurella d.o.o. u Rijeci u listopadu 2010.

32. Naime, sama tuženica navodi da o tom daru nije ništa rekla tužitelju, s kojim je tada bila u braku i s kojim je zajednički privređivala, zato jer je te novce htjela zadržati za sebe.

33. Stoga nije jasno zašto bi tuženica novce koje je dobila kao dar i o kojima tužitelj nije ništa znao i koje je odlučila zadržati za sebe, iskoristila za uplatu temeljnog kapitala društva Figurella d.o.o. koje se osniva u Rijeci, a koje je dio šireg poslovnog pothvata prije svega tužitelja, s obzirom da je tužitelj taj koji je uveo tuženicu u poslovanje vezano za brand Figurella, tužitelj je taj koji je ishodio prijenos verbalnog i figurativnog žiga Figurella registriranog pri Svjetskoj organizaciji za intelektualno vlasništvo (WIPO) za teritorij Hrvatske i Slovenije, najprije na društvo Figurella d.o.o. u [adresa] u [adresa], a potom na svoje inozemno društvo, tužitelj je taj koji je davao novce za stjecanje poslovnih udjela u Figurelli Zagreb d.o.o. u [adresa], u [adresa] i Figurelli d.o.o. u [adresa], u [adresa], iako je tuženica bila upisana kao imateljica tih poslovnih udjela i direktorica tih društava.

34. Dakle, nije uvjerljivo da je tuženica upravo prilikom osnivanja predmetnog društva Figurella d.o.o. u Rijeci (čije je sjedište danas prebačeno u [adresa], u [adresa]) promijenila dotadašnji način postupanja, na način da temeljni kapital ne uplaćuje niti novcima tužitelja, niti zaradom stečenom poslovanjem društva Figurella d.o.o. ili Figurella Zagreb d.o.o., oba sa sjedištem u [adresa], koja su tada još uvijek egzistirala, dakle, bračnom stečevinom, već novcima koji čine njenu vlastitu imovinu, koje joj je darovala njena majka, o kojima nije ništa rekla tužitelju, jer je iste htjela sačuvati (samo) za sebe.

35. Stoga sud smatra da je tuženica temeljni kapital društva Figurella d.o.o., kojeg je osnovala u listopadu 2010. sa sjedištem u [adresa], uplatila iz imovine koju su ona i tužitelj stekli poslovanjem navedenih društava u Zagrebu, dakle, iz imovine stečene radom za vrijeme trajanja bračne zajednice s tužiteljem, slijedom čega poslovni udio u društvu Figurella d.o.o., OIB: 60457052014, predstavlja bračnu stečevinu predmetnih parničnih stranaka, što znači da su one oboje suovlaštenici na predmetnom poslovnom udjelu.

36. Valjalo je, stoga, prihvatiti tužbeni zahtjev za utvrđenje da je poslovni udio u društvu Figurella d.o.o. nominalnog iznosa 2.650,00 EUR, koji je upisan na ime tuženice, bračna stečevina tužitelja i tuženice te da su tužitelj i tuženica suovlaštenici na tom poslovnom udjelu, u smislu odredaba ZTD-a (tužitelj zahtjevom pod II. traži utvrđenje da je tužitelj ovlaštenik na poslovnom udjelu tuženice, dakle, suštinski traži da ih se oboje utvrdi ovlaštenicima na predmetnom poslovnom udjelu, što oni i jesu).

37. Međutim, tužbeni zahtjev kojim se traži da se tuženici, kao članici društva Figurella d.o.o., naloži da od uprave tog društva (a to je opet tuženica) traži da upiše tužitelja kao ovlaštenika na predmetnom poslovnom udjelu te da tu promjenu dostavi na provedbu sudskom registru ovog suda, što da će u protivnom zamijeniti predmetna presuda, jest neosnovan.

38. Naime, izmjena podataka u knjizi poslovnih udjela upisuje se na temelju prijave zainteresirane osobe ili na temelju saznanja nekoga od organa društva (čl. 410. st. 2. ZTD-a).

39. Ako predmetna presuda postane pravomoćna i ovršna, osoba koja je zainteresirana za provedbu iste u knjizi poslovnih udjela društva Figurella d.o.o. jest tužitelj, u odnosu na kojega se predmetnom presudom utvrđuje stjecanje poslovnog udjela temeljem zakona, po osnovi bračne stečevine, a ne tuženica kao drugi član društva.

40. Dakle, promjena u knjizi poslovnih udjela društva Figurella d.o.o., po pitanju ovlaštenika na jedinom poslovnom udjelu na način da se tužitelja upiše kao suovlaštenika, će se izvršiti ili na temelju prijave tužitelja ili će istu po službenoj dužnosti izvršiti uprava društva Figurella d.o.o. ako i nakon što predmetna presuda postane pravomoćna i ovršna, nakon čega će uprava društva Figurella d.o.o. biti dužna o toj promjeni obavijestiti registarski sud podnošenjem prijave za upis promjene članova društva.

41. Stoga je provedba predmetne presude u vidu promjene ovlaštenika na predmetnom poslovnom udjelu, nakon njene pravomoćnosti i ovršnosti, na dispoziciji tužitelja i društva Figurella d.o.o., koje u ovom postupku nije stranka, a ne dužnost tuženice kao druge članice društva Figurella d.o.o. pa je tužbeni zahtjev kojim bi se tuženici kao članici društva Figurella d.o.o. naložilo da zahtijeva od uprave navedenog društva poduzimanje radnji upisa tužitelja kao suovlaštenika na poslovnom udjelu u knjizi poslovnih udjela te u sudskom registru neosnovan.

42. Naposljetku, tužitelj kao član društva Figurella d.o.o. ima pravo na isplatu dobiti ostvarene poslovanjem tog društva.

43. Tako je odredbom čl. 406. st. 1. ZTD-a određeno da sve dok društvo postoji, članovi društva imaju pravo tražiti da im se isplati godišnja dobit i zadržana dobit iz ranijih godina umanjena za gubitke iz ranijih godina u mjeri u kojoj to nije isključeno zakonom, društvenim ugovorom ili odlukom članova o upotrebi dobiti. Odlukom o upotrebi dobiti članovi društva mogu, ako se društvenim ugovorom drugačije ne odredi, iznos dobiti u potpunosti ili dijelom unijeti u rezerve društva ili ostaviti kao zadržanu dobit.

44. Dobit se članovima dijeli, ako nema drugačije odredbe u društvenome ugovoru, u omjeru njihovih uplaćenih poslovnih udjela (čl. 406. st. 2. ZTD-a).

45. S obzirom da u društvu Figurella d.o.o. postoji samo jedan poslovni udio te da je isti u cijelosti uplaćen iz imovine koja je činila bračnu stečevinu parničnih stranaka, to tužitelju pripada pravo na isplatu jedne polovine ostvarene dobiti navedenog društva, pod uvjetom da je odlukom o članova društva upotrebi dobiti određeno da će se dobit isplatiti članovima, a tu dobit će mu biti dužna naknaditi tuženica ako je ista temeljem tih odluka sebi isplatila cjelokupnu dobit.

46. Iz dostavljenih Odluka o upotrebi dobiti društva Figurella d.o.o., OIB: 60457052014, donesenih od strane tuženice, kao članice tog društva, za razdoblje od 2010. do 2023., proizlazi da je navedeno društvo u svakoj od tih godina ostvarilo dobit, izuzev u 2016., kada je ostvarilo gubitak u iznosu od 114.203,00 kn, slijedom čega je odlučeno da će se taj gubitak pokriti iz zadržane dobiti u iznosu od 163.977,00 kn te je za svaku od tih godina donesena odluka da će se ostvarena dobit zadržati, osim za 2011. za koju godinu je odmah odlučeno da će se zadržana dobit iz 2010. (302,00 kn) i novoostvarena dobit iz 2011. (ukupno 24.978,18 kn) isplatiti tuženici.

47. Iz Odluke o upotrebi dobiti za 2023., donesenoj 4. travnja 2024., proizlazi da je u 2023. ostvarena dobit u iznosu od 544,88 EUR, dok je zadržana dobit iz prethodnih godina iznosila 17.760,50 EUR te je odlučeno da se ukupna svota dobiti raspoređuje na zadržanu dobit.

48. Iz dostavljenih Odluka o isplati zadržane dobiti, koje je donijela tuženica kao članica društva Figurella d.o.o., OIB: 60457052014, tijekom 2023. i 2024., proizlazi da je tuženica odlučila da će se dio zadržane dobiti isplatiti njoj na račun i to ukupno iznos od 17.100,00 EUR, dok iz dostavljenih izvadaka iz prometa po računu navedenog društva proizlazi da je to i učinjeno istog dana kada su te odluke i donesene.

49. Budući da je tuženica imala pravo samo na polovicu iznosa zadržane dobiti, s obzirom da je druga polovica pripadala tužitelju, a isplatila si je cijeli iznos, proizlazi da je drugu polovicu stekla bez pravne osnove pa je dobit u iznosu od 8.550,00 EUR dužna vratiti tužitelju.

50. Naime, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi (čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima /Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., dalje u tekstu: ZOO/).

51. Kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva (čl. 1115. ZOO-a).

52. S obzirom da je tuženica bila svjesna da poslovni udio u društvu Figurella d.o.o., OIB: 60457052014, čini bračnu stečevinu nje i tužitelja, dakle, da ona nije isključivi imatelj tog poslovnog udjela, već da su njih oboje suovlaštenici na istom te kao takvi članovi navedenog društva, slijedom čega da njima oboje, temeljem samog zakona, pripada pravo na isplatu ostvarene dobiti, to je tuženica prilikom stjecanja cjelokupne ostvarene dobiti bila nepoštena pa bi bila dužna tužitelju platiti zatezne kamate od dana nepripadnog stjecanja, a iz dostavljenih isprava proizlazi da je tuženica stjecala dobit na sljedeće datume:

- 6. ožujka 2023. iznos od 1.000,00 EUR,

- 10. ožujka 2023. iznos od 2.000,00 EUR,

- 8. travnja 2024. iznos od 1.000,00 EUR,

- 29. svibnja 2024. iznos od 1.000,00 EUR,

- 11. srpnja 2024. iznos od 1.000,00 EUR,

- 30. kolovoza 2024. iznos od 1.000,00 EUR,

- 30. rujna 2024. iznos od 1.000,00 EUR,

- 22. listopada 2024. iznos od 2.500,00 EUR,

- 29. listopada 2024. iznos od 2.000,00 EUR,

- 21. studenog 2024. iznos od 1.200,00 EUR,

- 2. prosinca 2024. iznos od 3.400,00 EUR.

53. Tužitelj u ovom postupku, prema zahtjevu specificiranom na ročištu od 9. srpnja 2025., potražuje naknadu dobiti u iznosu od 8.550,00 EUR s zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe, 10. svibnja 2024., do isplate.

54. Tužitelj može na takav način osnovano tražiti isplatu zateznih kamata na one iznose dobiti koje je tuženica nepripadno stekla do 10. svibnja 2024., ali ne i na one koje je nepripadno stekla nakon tog datuma.

55. Dakle, tužitelju pripadaju zatezne kamate na iznos od 2.000,00 EUR (polovica nepripadno stečene dobiti na datume 6. i 10. ožujka 2023. te 8. travnja 2024.) od 10. svibnja 2024., kako on to traži, te potom na iznos od:

- 500,00 EUR od 29. svibnja 2024. do isplate,

- 500,00 EUR od 11. srpnja 2024. do isplate,

- 500,00 EUR od 30. kolovoza 2024. do isplate,

- 500,00 EUR od 30. rujna 2024. do isplate,

- 1.250,00 EUR od 22. listopada 2024. do isplate,

- 1.000,00 EUR od 29. listopada 2024. do isplate,

- 600,00 EUR od 21. studenog 2024. do isplate,

- 1.700,00 EUR od 2. prosinca 2024. do isplate,

dok je tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na nepripadno stečene iznose nakon podnošenja tužbe, za razdoblje od podnošenja tužbe do dna nepripadnog stjecanja, valjalo odbiti kao neosnovan.

56. Istaknuti prigovor zastare je neosnovan, budući da tužiteljeva tražbina povrata stečenog bez pravne osnove dospijeva u trenutku kada je tuženica neosnovano stekla jednu polovinu isplaćene dobiti, a to je bilo na dan isplate dobiti pa kako je prva isplata uslijedila 6. ožujka 2023., a tužba je podnesena 10. svibnja 2024., dok je zastarni rok 5 godina (čl. 225. ZOO-a), to zastara nije uspjela nastupiti.

57. Odluka o troškovima parničnog postupka

58. Tužitelj je u ovoj parnici uspio s nenovčanim tužbenim zahtjevom na utvrđenje bračne stečevine na poslovnom udjelu, s nenovčanim tužbenim zahtjevom za utvrđenje da su on i tuženica suovlaštenici na poslovnom udjelu te s novčanim zahtjevom za isplatu dobiti u iznosu od 8.550,00 EUR s zateznim kamatama, dok nije uspio s nenovčanim tužbenim zahtjevom za nalaganje tuženici da od uprave društva Figurella d.o.o. zahtijeva provedbu upisa tužitelja kao ovlaštenika na predmetnom poslovnom udjelu u knjizi poslovnih udjela te u sudskom registru.

59. Ukupno naznačena vrijednost predmeta spora u ovom postupku iznosi 15.000,00 EUR i ista se odnosi kako na tri nenovčana tužbena zahtjeva, tako i na novčani tužbeni zahtjev u iznosu od 8.550,00 EUR, iz čega proizlazi da je VPS za svaki od nenovčanih zahtjeva 2.150,00 EUR, odnosno da svaki od nenovčanih tužbenih zahtjeva sudjeluje u ukupnoj vrijednosti predmeta spora u omjeru od 14,33%, dok novčani tužbeni zahtjev sudjeluje u ukupnoj vrijednosti predmeta spora u omjeru od 57,01%.

60. Stoga je tužitelj u ovoj parnici uspio u omjeru od 85,67% (14,33+14,33+57,01=85,67), dok je tuženica uspjela u omjeru od 14,33%.

61. Kada se od uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženice, proizlazi da je tuženica dužna naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u omjeru od 71,34%, dok je svoje troškove tuženica dužna sama snositi (čl. 154. st. 2. ZPP-a).

62. Prema naznačenoj vrijednosti predmeta spora u iznosu od 15.000,00 EUR, ostvarenom uspjehu u parnici i sadržaju postavljenog zahtjeva, tužitelju bi pripadala naknada troškova parničnog postupka za tužbu u iznosu od 625,00 EUR (Tbr. 7/1 i Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023., dalje u tekstu: OT/), za ročište od 21. listopada 2024. u iznosu od 312,50 EUR (Tbr. 9/2 i Tbr. 46 OT-a), za podnesak od 14. studenog 2024. u iznosu od 156,25 EUR (Tbr. 8/4 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 10. veljače 2025. u iznosu od 625,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 13. lipnja 2025. u iznosu od 625,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), za sudsku pristojbu za tužbu i prijedlog za određivanje privremene mjere u plaćenom iznosu od 147,34 EUR (Tbr. 1/1 i ½ Uredbe o tarifi sudskih pristojbi /Narodne novine, broj: 37/2023., dalje u tekstu: Uredba/), za sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 196,45 EUR (Tbr. 2/1 Uredbe) i za sudsku pristojbu za rješenje o osiguranju u iznosu od 98,23 EUR (Tbr. ½ Uredbe), dakle, ukupno bi mu pripadala naknada u iznosu od 2.785,77 EUR, odnosno 71,34% iste, dakle, naknada u iznosu od 1.987,37 EUR s zateznim kamatama od dana donošenja predmetne presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a).

63. Zatezne kamate obračunavaju se po stopi koja je zakonom određena za potraživanja koja proizlaze iz ostalih obveznih odnosa, kako na glavnicu, tako i na troškove parničnog postupka (čl. 29. st. 2. ZOO-a).

64. Tužitelju ne pripada posebna naknada troška za sastav prijedloga za određivanje privremene mjere, zato jer je taj prijedlog sadržan u samoj tužbi, za koji podnesak je tužitelju priznat trošak.

65. Ne pripada mu niti naknada za sastav prigovora protiv rješenja o pristojbi, budući da se ne radi o trošku kojeg se može naplaćivati na teret protivne stranke, budući da taj trošak nema veze s uspjehom stranaka u parnici.

66. Nadalje, tužitelju ne pripada niti naknada za nespecificirani podnesak za koji se pretpostavlja da se odnosi na podnesak kojim je tužitelj zahtijevao odobrenje za očitovanje na odgovor na tužbu, mada samo pisano očitovanje nije nikada dostavio, slijedom čega niti podnesak kojim se traži odobrenje nije bio potreban za vođenje predmetne parnice, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

67. Naposljetku, tužitelju ne pripada niti naknada troškova za ''izbivanje iz pisarnice 13.6.2025. i materijalni troškovi puta''u iznosu od 565,00 EUR.

68. Naime, pretpostavlja se da se radi o troškovima dolaska na ročište pred Općinskim sudom u Pazinu, u zgradi suda u Buzetu, koje je održano 13. lipnja 2025. radi saslušanja svjedokinje IŠ.

69. Odredbom Tbr. 39. OT-a navodi se da odvjetniku pripada naknada od 25 bodova za svaki započeti sat, ali najviše do 7 sati dnevno, za čekanje na raspravu ili za vrijeme vijećanja suda, za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja i sl.

70. Iz zahtjeva tužitelja za naknadu troškova nije jasno odnosi li se potraživani trošak u visini od 565,00 EUR na izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja, u smislu Tbr. 39. OT-a (za maksimalnih 7 sati to bi iznosilo 7•50=350,00 EUR + 25%=437,50 EUR) ili na cestarinu i troškove goriva, dakle, nije jasno na koji način je tužitelj došao do tog iznosa, koliko sati je odvjetnica koja ga zastupa izbivala iz pisarnice zbog putovanja na ročište pre drugim sudom, koliko kilometara je u tu svrhu morala prijeći, kako su obračunati troškovi prijevoza i sl.

71. Zbog toga je zaključeno da visina tih troškova nije dokaza, slijedom čega tužitelj ne može zahtijevati naknadu tih troškova od protivne stranke po načelu uspjeha u parnici.

72. Tužitelju bi svakako pripadao trošak zastupanja na navedenom ročištu po punomoćnici odvjetnici, sukladno Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a, ali tužitelj naknadu tog troška ne potražuje

73. Stoga je preko iznosa od 1.987,37 EUR do zahtijevanog iznosa od 4.204,36 EUR, za iznos od 2.216,99 EUR s zateznim kamatama, zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

74. Adhezijski izvanparnični postupak po prijedlogu za osiguranje nenovčane tražbine razdvojen je od predmetnog parničnog postupka, iz razloga što je prijedlog za osiguranje ostao neodređen po pitanju konkretne nenovčane tražbine koja se predloženim mjerama treba osigurati, slijedom čega će tužitelj biti pozvan da u tom pogledu ispravi/dopuni prijedlog, sukladno odredbi čl. 109. ZPP-a u vezi čl. 21. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., dalje u tekstu: OZ)

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 1. kolovoza 2025.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

Protiv rješenja o privremenoj mjeri dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana dostave rješenja, koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda. Žalba ne odgađa provedbu rješenja o privremenoj mjeri.