REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: P-1178/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužiteljice NŠP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Toni Orest Drašković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs d.o.o., Zagreb, Smičiklasova 18, protiv tuženika PHARMACIA LABORATORIJ d.o.o. u likvidaciji, Zagreb, Trakošćanska ulica 10, OIB: 49518016639, kojeg Krešimir Planinić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Planinić, Šoljić i partneri d.o.o., Zagreb, Tkalčićeva 73A, radi utvrđenja ništetnosti odluka skupštine, nakon javne glavne rasprave zaključene 9. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, dana 1. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka Odluka skupštine društva PHARMACIA LABORATORIJ d.o.o. u likvidaciji, Zagreb, Trakošćanska ulica 10, OIB: 49518016639, od 30. kolovoza 2022. o prihvaćanju financijskih izvješća društva za 2019., 2020. i 2021. godinu.

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka Odluka skupštine društva PHARMACIA LABORATORIJ d.o.o. u likvidaciji, Zagreb, Trakošćanska ulica 10, OIB: 49518016639, od 30. kolovoza 2022. o uporabi dobiti za 2019., 2020. i 2021. godinu.

III. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka Odluka skupštine društva PHARMACIA LABORATORIJ d.o.o. u likvidaciji, Zagreb, Trakošćanska ulica 10, OIB: 49518016639, od 30. kolovoza 2022. o imenovanju revizora društva za 2019., 2020. i 2021. godinu.

IV. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka Odluka skupštine društva PHARMACIA LABORATORIJ d.o.o. u likvidaciji, Zagreb, Trakošćanska ulica 10, OIB: 49518016639, od 30. kolovoza 2022. o potvrđivanju odluka donesenih na skupštini društva održanoj 21. siječnja 2021.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.502,75 EUR, s zateznim kamatama od 1. kolovoza 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.793,14 EUR, s zateznim kamatama od 1. kolovoza 2025. do isplate, kao neosnovan.

VII. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je 30. kolovoza 2022. održana skupština društva tuženika, na kojoj su bili prisutni članovi društva čiji poslovni udjeli čine 100% temeljnog kapitala društva tuženika, KŠP i tužiteljica, kao nasljednica drugog člana društva, NŠ. S obzirom da joj na toj skupštini nije omogućeno ostvarivanje njenih članskih prava, to da predmetnom tužbom pobija odluke koje su donesene na toj skupštini kao ništetne te, podredno, pobojne.

2. Uvodno pojašnjava da je društvo tuženika osnovao KŠ u 2011., a da je u 2014. članom postao i KŠP. Njih obojica da su bili direktori društva tuženika te je svaki imao po jedan poslovni udio koji je činio 50% temeljnog kapitala tuženika. KŠ da je preminuo **.**.2019., o čemu je drugi član društva i direktor KŠP obavijestio sudski registar ovog suda u listopadu 2019. radi upisa brisanja NŠ kao direktora društva tuženika. Tužiteljica da je bila izvanbračna supruga pokojnog NŠ i njegova oporučna nasljednica, budući da je u pisanoj oporuci pred svjedocima od **.**.2018. KŠ ostavio tužiteljici poslovni udio u društvu tuženika. Navedena oporuka da je proglašena u ostavinskom postupku vođenom iza NŠ pred Javnim bilježnikom Jasnom Žitko, pod brojem O-6623/2019, kao povjerenikom Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Međutim, kako su roditelji NŠ osporavali tužiteljici nasljedno pravo i temeljem oporuke i temeljem zakona kao izvanbračne supruge, to da je navedeni ostavinski postupak prekinut, a roditelji pokojnog NŠ su pokrenuli parnicu radi osporavanja navedene pisane oporuke (pred istim sudom, pod brojem P-3783/2020), a tužiteljica je pokrenula parnicu radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice (pred istim sudom, pod brojem P Ob-540/2020). S obzirom da se nasljednikom postaje u trenutku ostaviteljeve smrti (čl. 129. st. 1. Zakona o nasljeđivanju /Narodne novine, broj: 48/2003., 163/2003., 35/2005., 127/2013., 33/2015., 14/2019., dalje u tekstu: ZN/), to je tužiteljica podnijela upravi društva tuženika prijavu za upis sebe kao člana društva tuženika u knjizi poslovnih udjela tuženika dana 15. lipnja 2020. te je zahtijevala ostvarivanje njenog članskog prava na obaviještenost o stvarima društva. Nakon smrti pokojnog NŠ tuženik da je održao dvije skupštine, 21. siječnja 2021. i 14. travnja 2021., a tužiteljica da pred sudom pobija odluke donesene na te obje skupštine.

3. U ovom postupku tužiteljica pobija odluke donesene na skupštini održanoj 30. kolovoza 2022.

4. Tužiteljica navodi da je poziv za navedenu skupštinu zaprimila 9. kolovoza 2022., manje od 24 sata prije njenog održavanja, sa sljedećim dnevnim redom: 1. utvrđivanje liste sudionika i nazočnosti članova društva na skupštini, 2. donošenje odluke o izboru predsjedavajućeg skupštine, 3. donošenje odluke o usvajanju izvješća uprave društva o stanju i vođenju poslova društva za poslovne godine 2019., 2020. i 2021., 4. donošenje odluke o prihvaćanju financijskih izvješća za 2019., 2020. i 2021., 5. donošenje odluke o upotrebi dobiti za 2019., 2020. i 2021., 6. donošenje odluke o davanju razrješnice upravi društva za 2019., 2020. i 2021., 7. donošenje odluke o imenovanju revizora društva za 2019., 2020. i 2021. i 8. donošenje odluke o potvrđivanju odluka donesenih na prijašnjoj skupštini društva.

5. U pozivu za skupštinu od 30. kolovoza 2022. da je navedeno da tužiteljica i ŠŠ, otac pokojnog NŠ, kao potencijalni nasljednici NŠ, čine nasljedničku zajednicu, koji svoja članska prava mogu ostvarivati samo zajednički, u smislu odredbe čl. 417. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine, broj: 111/1993., 34/1999., 121/1999., 52/2000., 118/2003., 107/2007., 146/2008., 137/2009., 111/2012., 125/2011., 68/2013., 110/2015., 40/2019., 34/2022., 114/2022., 18/2023., 130/2023., 136/2024., dalje u tekstu: ZTD).

6. Tužiteljica da je uputila tuženiku zahtjev za odgodu navedene skupštine, jer je poziv primila prekasno, a uz isti nije zaprimila nikakvu dokumentaciju koja je bila predmetom glasovanja na skupštini, a dostavu koje je zahtijevala najprije 15. lipnja 2020., a potom 11. srpnja 2022., međutim, da tuženik niti jednom nije udovoljio njenom zahtjevu, smatrajući da tužiteljica nije članica društva tuženika pa da nema niti člansko pravo na obaviještenost. Zajedno s prijedlogom za odgodu skupštine tužiteljica da je ponovno zahtijevala da joj se dostavi dokumentacija kako bi mogla donositi odluke koje su bile na dnevnom redu i to: GFI za 2018., 2019., 2020. i 2021. s prijavama poreza na dobit, GFI za prva dva kvartala 2022., knjigu IRA i URA za razdoblje 2019. – 2022. i bankovne izvatke po računima društva tuženika za isto razdoblje.

7. Međutim, njezinim zahtjevima da nije bilo udovoljeno.

8. Tijek skupštine da je bio takav da je predsjednik skupštine, koji je ujedno bio i punomoćnik KŠP, Krešimir Planinić, svaki puta kada se je trebalo pristupiti glasovanju o pojedinoj točki dnevnog reda izjavio da se glasovi tužiteljice neće uzeti u obzir, jer na skupštini nije prisutan drugi ovlaštenik na poslovnom udjelu pokojnog NŠ, njegov otac ŠŠ, s kojim je tužiteljica u nasljedničkoj zajednici, a da tužiteljica nije ovlaštena samostalno ostvarivati članska prava koja proizlaze iz tog poslovnog udjela. Dakle, da iako je tužiteljica za svaku predloženu odluku glasala protiv i naknadno na zapisnik izjavila svoje protivljenje istoj, da je predsjednik skupštine utvrdio da je odluka donesena isključivo glasovima KŠP, iako isti raspolaže samo s 50% glasova pa bi proizlazilo da niti jedna od tih odluka nije mogla biti donesena.

9. Tužiteljica smatra da su donesene odluke pobojne, a podredno ništetne, jer protivno zakonu nisu uzeti u obzir njeni glasovi. Iako ne osporava da ona i ŠŠ čine nasljedničku zajednicu, dakle, da su suovlaštenici na predmetnom poslovnom udjelu pokojnog NŠ, smatra da se pravno relevantna volja može izraziti ne samo riječima već i konkludentno (čl. 249. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO), a da je ŠŠ, iako je bio uredno pozvan na skupštinu od 30. kolovoza 2022., svojim nedolaskom jasno izrazio volju da se neće koristiti svojim upravljačkim članskim pravima, slijedom čega da njegov nedolazak ne može sprečavati tužiteljicu koja je na tu skupštinu pristupila da se koristi tim pravima.

10. Pojašnjava da ona i ŠŠ, kao sunasljednici, članovi nasljedničke zajednice, upravljaju i raspolažu ostavinom po pravilima po kojima zajednički vlasnici upravljaju i raspolažu stvarima, osim onime što je povjereno na upravljanje izvršitelju oporuke ili skrbniku ostavine, sve dok se ne utvrde njihovi nasljednički dijelovi (čl. 141. ZN-a).

11. Dakle, da se imaju primijeniti pravila o načinu na koji zajedničari štite svoja prava na stvari u zajedničkom vlasništvu.

12. Poziva se na odredbu čl. 62. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014., dalje u tekstu: ZVDSP) prema kojoj je svaki zajedničar ovlašten glede zajedničke stvari postavljati ostalim zajedničarima one zahtjeve koji proizlaze iz njegovog zajedničkog vlasništva, a glede cijele stvari ima pravo postavljati protiv svakog trećeg one zahtjeve koje može postaviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema pravilima o nedjeljivim obvezama.

13. Iz toga tužiteljica zaključuje da svaki od ovlaštenika na poslovnom udjelu može ostvarivati upravljačka prava na skupštini bez obzira na to jesu li prisutni drugi ovlaštenici na tom poslovnom udjelu, budući da su isti svojim nedolaskom manifestirali svoju volju da ne sudjeluju u odlučivanju na skupštini društva.

14. Zaključno, s obzirom da je tužiteljici trebalo priznati pravo glasa, a kako njen poslovni udio daje pravo 50% od ukupnog broja glasova u društvu tuženika, a ona je glasala protiv svake od predloženih odluka na skupštini od 30. kolovoza 2022., to da niti jedna od tih odluka nije mogla biti donesena.

15. Nadalje, da je jedna od donesenih odluka na skupštini od 30. kolovoza 2022. bila i odluka da se potvrđuju sve odluke donesene na prijašnjoj skupštini, među kojima da je bila i odluka o pripajanju društva Diplomed d.o.o. tuženiku, a kako je jedina članica i direktorica društva Diplomed d.o.o. supruga drugog člana i direktora društva tuženika, ĆŠ, koja je činom pripajanja stekla 25% udjela u društvu tuženika, time da se je povećala bračna stečevina KŠP, dakle, time da je drugi član društva tuženika stekao korist, a s obzirom da je odredbom čl. 445. st. 5. ZTD-a zabranjeno da na skupštini glasuje osoba kojom se tom odlukom pribavlja neka korist ili ju se oslobađa od neke obveze, to da KŠP nije mogao glasovati za potvrđivanje te odluke.

16. Pored toga, da su sve odluke koje su donesene na skupštini od 30. kolovoza 2022. ništetne, jer je navedena skupština sazvana protivno odredbi čl. 277. st. 3. ZTD- a, budući da od dana objave poziva za skupštinu u poslovnim prostorijama društva nisu bila izložena za razgledanje dioničarima godišnja financijska izvješća, izvješća o stanju društva te prijedlozi odluka o upotrebi dobiti, iako su bili predmetom razmatranja i odlučivanja na toj skupštini, a na njoj nisu sudjelovali svi dioničari te jer je protivna moralu, budući da su tužiteljici uskraćena glasačka prava, iako je ista nasljednica pokojnog člana društva tuženika, sve s ciljem da ju se zaobiđe prilikom donošenja odluka značajnih za poslovanje društva (čl. 355. t. 1. i 4. ZTD-a).

17. Osim razloga ništetnosti, da egzistiraju i razlozi pobojnosti iz odredbe čl. 360. st. 2. i 4. ZTD-a.

18. Ovo iz razloga, što se jednom od pobijanih odluka potvrđuju odluke donesene na ranijoj skupštini od 21. siječnja 2021., kojima se mijenja Društveni ugovor tuženika u pogledu načina sazivanja skupštine, nakon čega da je KŠP sklopio sa svojom suprugom Ugovor o pripajanju društva Diplomed d.o.o. tuženiku i proveo to pripajanje, čime je njegova supruga stekla 25% udjela u društvu tuženika, a članska prava pokojnog NŠ su smanjena s 50% na 37,5%, iako je VTS već potvrdio da su sve odluke koje su donesene na skupštini od 21. siječnja 2021. ništetne jer ta skupština nije sazvana na propisani način, budući da je poziv za istu upućen tada već pokojnom NŠ na adresu navedenu u sudskom registru, iako je poziv trebao biti upućen njegovim nasljednicima. Dakle, da je KŠP glasovanjem za tu odluku o potvrđivanju odluka sa skupštine od 21. siječnja 2021. te glasanjem za preostale odluke sa skupštine od 30. kolovoza 2022. pokušao za sebe postići korist, na štetu društva i drugih članova društva, a pobijanim odlukama da se to i postiže.

19. Naposljetku, da su odluke sa skupštine od 30. kolovoza 2022. pobojne i iz razloga što je tužiteljici uskraćeno pravo na obaviještenost, a ono je bilo bitna pretpostavka za očuvanje njenih članskih prava na toj skupštini.

20. Stoga tužbom, kako je specificirana podneskom od 19. rujna 2022., zahtijeva utvrđenje da su ništetne i bez pravnog učinka odluke skupštine društva tuženika održane 30. kolovoza 2022:

- o prihvaćanju financijskih izvješća za 2019., 2020. i 2021. godinu,

- o uporabi dobiti za 2019., 2020. i 2021. godinu,

- o imenovanju revizora društva za 2019., 2020. i 2021. godinu,

- o potvrđivanju odluka donesenih na skupštini održanoj 21. siječnja 2021., a podredno, ako sud nađe da ti tužbeni zahtjevi nisu osnovani, zahtijeva poništaj svake od tih odluka.

21. Tužitelj u odgovoru na tužbu, u bitnom, osporava da tužiteljica ima aktivnu legitimaciju na samostalno podnošenje predmetne tužbe, budući da ista nije član društva tuženika, već je navodno izvanbračna supruga pokojnog NŠ i navodno njegova oporučna nasljednica, pri čemu da niti jedna od tih činjenica još nije potvrđena u parničnim postupcima koji se radi njihova utvrđenja vode, slijedom čega da tužiteljica nije niti upisana u knjizi poslovnih udjela tuženika te je ista, eventualno, jedan od nasljednika koji čine nasljedničku zajednicu na imovini iza pokojnog NŠ, slijedom čega da bi tužbu mogla eventualno podnijeti zajedno s ostalim nasljednicima, a nikako samostalno. Budući da je podnošenje tužbe radi utvrđenja ništetnosti/pobijanja odluka skupštine društva jedno od upravljačkih članskih prava u društvu, a tužiteljica da nije član društva tuženika, to da ista nema aktivnu legitimaciju u ovoj parnici, slijedom čega smatra da bi tužbu trebalo odbaciti (jer na aktivnoj strani nema svih nužnih suparničara – članova nasljedničke zajednice iza pokojnog NŠ), a podredno odbiti.

22. Pored toga, da je skupština od 30. kolovoza 2022. uredno sazvana, jer su na nju uredno pozvani svi članovi nasljedničke zajednice iza pokojnog NŠ i drugi član društva tuženika KŠP te da su sve odluke koje su donesene na toj skupštini zakonite.

23. Ovo stoga, što tužiteljica, kao potencijalni suovlaštenik na poslovnom udjelu pokojnog NŠ, zajedno s njegovim ocem, ŠŠ, ne može samostalno ostvarivati članska prava pa tako niti pravo glasa na skupštini, već isključivo zajedno s drugim suovlaštenikom, što da znači da su ili morali oboje pristupiti na skupštinu i glasati na jednak način ili da je ŠŠ trebao opunomoćiti tužiteljicu da glasuje umjesto njega. S obzirom da se to nije dogodilo, a da su odnosi između potencijalnih nasljednika duboko poremećeni, tuženik da nije mogao tumačiti nedolazak OŠ na način da je isti suglasan da tužiteljica glasuje umjesto njega.

24. Osim toga, da nema govora o tome da je tužiteljici uskraćeno pravo na obaviještenost, da su financijska izvješća, o kojima govori odredbe čl. 277. st. 3. ZTD- a, javno dostupne isprave koje su po samoj naravi stvari nasljednicima NŠ morale biti na raspolaganju, ali i da to nije tako, da tužiteljica nema pravo na obaviještenost, jer je to člansko pravo, a da ona nije članica društva tuženika, već tek potencijalna nasljednica iza NŠ.

25. Naposljetku, da su na skupštini od 30. kolovoza 2022. donesene odluke uobičajene za normalno funkcioniranje društva, tako da nema govora o tome da bi KŠP glasovanjem za te oduke pokušao za sebe ili drugoga postići korist na štetu društva ili njegovih članova, niti je jasno u čemu bi se ta korist sastojala.

26. U daljnjem tijeku postupka tuženik je obavijestio sud da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, u oglednom postupku Gop 1/2023, dana 25. siječnja 2024. donio presudu (ispravljenu rješenjem od 23. siječnja 2024.) u kojoj je naveo da je uvjet za upis u knjigu poslovnih udjela društva tuženika uredna prijava nasljednika uz koju je priloženo pravomoćno rješenje o nasljeđivanju, a ako tom uvjetu nije udovoljeno, da nasljednici ne bi mogli sudjelovati u radu skupštine, niti pobijati odluke koje su na toj skupštini donesene, ako svi potencijalni nasljednici na bi nastupali kao zajednički vlasnici, sukladno odredbi čl. 417. ZTD-a u smislu odredbe čl. 141. ZN-a. Stoga da do pravomoćne odluke suda o sporu o valjanosti oporuke i nasljednom pravu, oporučni i nužni nasljednici se nalaze u nasljedničkoj zajednici koja je jedan od oblika zajedničkog vlasništva. Stoga je zauzeto pravno shvaćanje da kada među nasljednicima postoji spor o pravu na nasljedstvo ili veličini nasljednog dijela, da tada do utvrđenja koliki dijelovi pojedinim sunasljednicima pripadaju, ti sunasljednici upravljaju i raspolažu svime što čini nasljedstvo po pravilima po kojima zajedničari upravljaju i raspolažu stvarima, osim onim što je povjereno na upravljanje izvršitelju ili skrbniku ostavine, u smislu odredbe čl. 141. ZN-a i čl. 417. ZTD-a. Nadalje, da svi sunasljednici do rješenja njihova međusobnog spora stječu poslovne udjele sukladno odredbi čl. 411. st. 1. ili st. 2. ZTD-a u trenutku smrti ostavitelja.

27. Iz navedenog pravnog shvaćanja VSRH-a tuženik izvlači zaključak da su predmetnu tužbu mogli podnijeti samo svi sunasljednici zajedno, a kako nisu, predlaže tužbu odbaciti.

28. Tužiteljica smatra da tuženik izvlači pogrešan zaključak iz pravnog shvaćanja VSRH zauzetog u navedenom oglednom postupku. Tužiteljica smatra da tuženik ne razlikuje zakonske od nužnih nasljednika. Ukazuje da VSRH u svom pravnom shvaćanju navodi da su do pravomoćnog rješenja njihova međusobnog spora, u nasljedničkoj zajednici oporučni nasljednik i nužni nasljednici. Nužni nasljednici da su, u smislu odredbe čl. 69. st. 1. i 2. ZN-a, ostaviteljevi potomci, njegova posvojčad i njihovi potomci te njegov bračni drug, a ostaviteljevi roditelji, posvojitelji i ostali predci da su nužni nasljednici samo ako su trajno nesposobni za rad i nemaju nužnih sredstava za život. Tužiteljica tvrdi da je ona, kao izvanbračna supruga, jedini nužni nasljednik iza NŠ, dok je njegov otac, ŠŠ, njegov zakonski, ali ne i nužni nasljednik. Oporučno nasljeđivanje da ima prednost pred zakonskim nasljeđivanjem te da se oporučno nasljedstvo korigira samo ako je time povrijeđen nužni dio nužnih nasljednika. Tužiteljica smatra da se oporučni nasljednik smatra nasljednikom dok se pravomoćnom presudom ne utvrdi suprotno. Slijedom čega da je ona oporučna i nužna nasljednica iza pokojnog NŠ, dok je pokojnikov otac samo zakonski nasljednik pa da, sukladno pravnom shvaćanju VSRH-a, uopće ne postoji nasljednička zajednica te da je ona aktivno legitimirana voditi predmetni postupak.

29. Tijekom dokaznog postupka pročitani su rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, O-6623/2019-4 od 5. ožujka 2020. (list 21. – 23. spisa), preslika pisane oporuke NŠ od 17. svibnja 2018. (list 24. spisa), tužbe i ostali podnesci iz postupaka koje su jedni protiv drugih pokrenuli potencijalni nasljednici IŠ (list 25. – 45. spisa), poziv za skupštinu društva tuženika od 19. kolovoza 2022. s potvrdom o slanju i primitku od strane tužiteljice (list 63. – 70. spisa), zahtjev tužiteljice za upis u knjigu poslovnih udjela tuženika od 15. lipnja 2020. (list 71. – 74. spisa), odgovor tuženika na navedeni zahtjev (list 75. spisa), dopis tužiteljice od 10. srpnja 2022. i odgovor tuženika (list 76. – 79. spisa), ispis e-mail korespondencije (list 95. – 97. spisa), zapisnik sa skupštine tuženika održane 30. kolovoza 2022. s prilozima (list 106. – 164. spisa), izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 263. – 267. spisa), potvrda o članovima društva tuženika od 18. srpnja 2017. (list 269. – 270. spisa), presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Gop 1/2023-15 od 10. siječnja 2024. i rješenje o ispravku iste (list 541. – 552. spisa), rješenje Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, Kis-DO-308/2024 od 16. rujna 2024. (list 590. – 597. spisa) i rješenje Općinskog građanskog suda u zagrebu, O-6623/2019-43 od 17. ožujka 2025., o imenovanju privremenog skrbnika ostavine – poslovnog udjela (list 659. – 662. spisa).

30. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da su osnovani primarni tužbeni zahtjevi za utvrđenje ništetnosti odluka skupštine pod točkom 4. dnevnog reda (odluka o prihvaćanju financijskih izvješća za 2019., 2020. i 2021.), pod točkom 5. dnevnog reda (odluka o upotrebi dobiti za 2019., 2020. i 2021), pod točkom 7. dnevnog reda (odluka o imenovanju revizora društva za 2019., 2020. i 2021.) i pod točkom 8. dnevnog reda (odluka o potvrđivanju odluka donesenih na skupštini od 21. siječnja 2021.).

31. Predmet spora jest ispitivanje pretpostavki za ništetnost odluka skupštine tuženika održane 30. kolovoza 2022., podredno njihove pobojnosti iz razloga na koje ukazuje tužiteljica (skupština nije uredno sazvana, tužiteljici je protupravno uskraćeno pravo glasa pa odluke nisu mogle biti niti donesene, drugi član društva tuženika nije smio glasati za potvrđivanje odluka s prethodne skupštine, jer se time njemu pribavlja korist, tužiteljici uskraćeno pravo na obaviještenost; odluke donesene isključivo u korist drugog člana društva, a na štetu tužiteljice i samog društva tuženika; odluke donesene protivno zakonu).

32. Među strankama je nesporno da su kao članovi društva tuženika, u knjizi poslovnih udjela te u sudskom registru ovog suda, upisani KŠP i KŠ, da je KŠ preminuo **.**.2019., da je o toj činjenici ovaj sud obaviješten, radi promjene direktora tuženika, 22. listopada 2019. od strane KŠP, da je tužiteljica, smatrajući se nasljednicom NŠ, podnijela prijavu za upis u knjigu poslovnih udjela tuženika 15. lipnja 2020. po kojoj je tuženik odbio postupiti, da su poziv za skupštinu od 30. kolovoza 2022. zaprimili svi (potencijalni) članovi društva tuženika te da je tužiteljica pristupila na navedenu skupštinu, dok na istu nije pristupio ŠŠ.

33. Sporno je da li je tužiteljica kao navodna izvanbračna supruga pokojnog člana društva tuženika, NŠ (činjenica postojanja izvanbračne zajednice je osporena u ostavinskom postupku te se radi njenog utvrđivanja vodi poseban parnični postupak) i kao navodna oporučna nasljednica (valjanost oporuke predmet je utvrđivanja u drugom parničnom postupku), prije nego li je ista utvrđena nasljednicom pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju i prije nego li je upisana u knjizi poslovnih udjela društva tuženika, ovlaštena samostalno pokrenuti predmetni postupak radi utvrđenja ništetnosti (pobojnosti) odluka skupštine tuženika te, ako jest, jesu li pobijane odluke ništetne (bez pravnog učinka od trenutka njihova donošenja) ili pobojne (bez pravnog učinka od trenutka pravomoćnosti presude kojom se utvrđuju ''ništetnima'').

34. U odnosu na aktivnu legitimaciju tužiteljice

35. Na ništetnost odluka skupštine društva s ograničenom odgovornošću na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 355. do 359. ZTD-a (čl. 448. ZTD- a).

36. Na pobijanje odluka skupštine društva s ograničenom odgovornošću na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 360. do 366.a ZTD-a (čl. 449. ZTD- a).

37. Tužbu za utvrđenje ništetnosti odluke skupštine protiv društva može podnijeti član društva, uprava ili član uprave, izvršni direktor te član nadzornog ili upravnog odbora (čl. 357. st. 2. ZTD-a).

38. Odluku skupštine društva s ograničenom odgovornošću ovlašteni su pobijati: član društva koji je sudjelovao u radu skupštine, ako je stekao poslovni udio prije objave dnevnog reda te ako je svoje protivljenje unio u zapisnik; član društva koji nije sudjelovao u radu skupštine, jer mu to pogrešno nije dopušteno, ako skupština nije bila uredno sazvana ili dopuna dnevnog reda nije bila valjano objavljena, ako je stekao poslovni udio prije objave dnevnog reda skupštine; svaki član društva u slučaju iz čl. 360. ZTD-a, ako je stekao poslovni udio prije objave dnevnog reda skupštine; uprava/upravni odbor društva; svaki član uprave, odnosno izvršni direktor i član nadzornog, odnosno upravnog odbora ako bi provođenjem odluke učinio radnju koja je kažnjiva, nezakonita ili za koju bi mogao odgovarati za štetu (čl. 362. ZTD-a).

39. Prema odredbi čl. 411. st. 1. ZTD-a u odnosu na društvo član društva je samo onaj tko je upisan u knjizi poslovnih udjela i o čijem je članstvu u društvu obaviješten registarski sud.

40. Smatra se da je u knjizi poslovnih udjela obavljen upis s danom kada društvu prispije prijava za upis, ako ona ispunjava uvjete koji se traže za takav upis, bez obzira na vrijeme kada je upis stvarno obavljen (čl. 411. st. 2. ZTD-a prema sadržaju kakav je bio na snazi na dan podnošenja prijave za upis od strane tužiteljice).

41. Tužiteljica je podnijela prijavu za upis u knjigu poslovnih udjela tuženika 15. lipnja 2020., tvrdeći da je oporučna nasljednica iza pokojnog NŠ u pogledu njegovog poslovnog udjela u društvu tuženika, ali ista nije upisana u knjigu poslovnih udjela tuženika, budući da su sporne činjenice na kojima tužiteljica temelji svoje nasljedno pravo iza NŠ (postojanje valjane pisane oporuke pred svjedocima te izvanbračna zajednica).

42. Stoga je pitanje da li se tužiteljica može (uvjetno) smatrati članicom društva tuženika i, kao takvom, aktivnom legitimiranom za podnošenje tužbe za utvrđenje ništetnosti, podredno pobojnosti, odluka skupštine društva tuženika.

43. Pitanje aktivne legitimacije tužiteljice bilo je predmetom rješavanja u oglednom postupku pri Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, broj Gop 1/2023. U tom postupku je 25. siječnja 2024. donesena presuda kojom je, u izreci, zauzeto sljedeće pravno shvaćanje:

44. ''Kada između nasljednika postoji spor o pravu na nasljedstvo ili veličini nasljednog dijela do utvrđenja koliki dijelovi nasljednog prava pripadaju pojedinim nasljednicima sunasljednici upravljaju i raspolažu svime što čini nasljedstvo po pravilima po kojima zajednički vlasnici upravljaju i raspolažu stvarima, osim onim što je povjereno na upravljanje izvršitelju oporuke ili skrbniku ostavine u smislu čl. 141. Zakona o nasljeđivanju i čl. 417. Zakona o trgovačkim društvima.

45. Svi sunasljednici do rješenja spora o pravu na nasljedstvo ili o veličini nasljednog dijela, stječu poslovne udjele sukladno odredbi čl. 411. st. 1. ili sukladno odredbi čl. 411. st. 2. ZTD-a trenutkom smrti ostavitelja.''

46. Iz obrazloženja navedene presude proizlazi da Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da je uvjet za upis u knjigu poslovnih udjela društva tuženika uredna prijava nasljednika uz koju je priloženo pravomoćno rješenje o nasljeđivanju, a ako tom uvjetu nije udovoljeno, da nasljednici ne bi mogli sudjelovati u radu skupštine, niti pobijati odluke koje su na toj skupštini donesene, ako svi potencijalni nasljednici na bi nastupali kao zajednički vlasnici, sukladno odredbi čl. 417. ZTD-a u smislu odredbe čl. 141. ZN- a. Stoga da se do pravomoćne odluke suda o sporu o valjanosti oporuke i nasljednom pravu, oporučni i nužni nasljednici nalaze u nasljedničkoj zajednici koja je jedan od oblika zajedničkog vlasništva.

47. Sud bi u ovom postupku bio vezan s navedenim pravnih shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske (čl. 502.n st. 1. ZPP-a), pod uvjetom da se radi o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.

48. Iako Vrhovni sud u svojoj presudi spominje samo nasljedničku zajednicu oporučnog i nužnih nasljednika, nasljedničku zajednicu čine i zakonski nasljednici pod određenim pretpostavkama.

49. Naime, točno je da oporučno nasljeđivanje ima prednost pred zakonskim nasljeđivanjem, ali za sada je još uvijek sporno da li je tužiteljica zakoniti oporučni nasljednik NŠ, budući da se tvrdi da ta oporuka nije nikada potpisana od strane NŠ, a podredno da je potpisana u vrijeme kada je oporučitelj bio nesposoban za rasuđivanje, što oporuku čini ništetnom, a presuda kojom će se to eventualno utvrditi ima tek deklaratorne učinke.

50. Ako se utvrdi da tužiteljica nije oporučni nasljednik NŠ, moguće je da je ista kao njegova izvanbračna supruga, ako se činjenica postojanja izvanbračne zajednice utvrdi u posebnoj parnici, njegova zakonska nasljednica, slijedom čega ona i njegov otac, ŠŠ, čine njegove nasljednike prvog nasljednog reda, budući da KŠ nije imao djece, koji do utvrđenja njihovih nasljednih dijelova čine nasljedničku zajednicu unutar koje upravljaju i raspolažu svime što čini ostavinu po pravilima po kojima zajednički vlasnici upravljaju i raspolažu stvarima (čl. 11. st. 1. i čl. 141. st. 1. ZN-a).

51. S druge strane, sve i ako se utvrdi da je osporavana oporuka valjana, dakle, da je tužiteljica oporučni nasljednik pokojnog NŠ, to ne znači automatski da može isključiti od nasljedstva njegova oca.

52. Iako su ostaviteljevi nužni nasljednici prvenstveno njegovi potomci i bračni drug (čl. 69. st. 1. ZN-a), i njegovi roditelji mogu biti nužni nasljednici ako su trajno nesposobni za rad i ako nemaju nužnih sredstava za život (čl. 69. st. 2. ZN-a).

53. Međutim, kako u ovoj parnici nitko ne tvrdi da otac pokojnog NŠ (rođenog **.**.1984.), ŠŠ (rođen **.**.1950.), nema nužnih sredstava za život i da je nesposoban za rad, niti su roditelji pokojnog NŠ u ostavinskom postupku podnijeli zahtjev za nužni dio, uz napomenu da je majka NŠ, AŠ, u međuvremenu umrla, to sud nije mogao donijeti zaključak da je ŠŠ nužni nasljednik pokojnog NŠ.

54. Stoga, primjenjujući pravno stajalište Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, izraženo do sada više puta, a posljednji puta u presudi Pž-470/2025-2 od 10. travnja 2025., u kojoj je navedeni sud odlučivao u istovjetnoj pravnoj stvari između istih stranaka kao u ovom postupku, sud zaključuje da činjenično stanje u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Gop 1/2023, nije podudarno s činjenicama konkretnog predmeta, s obzirom da se u toj presudi izraženo pravno shvaćanje odnosi na nužne nasljednike koji nasljeđuju zajedno s oporučnim nasljednikom, dok u konkretnom predmetu nije ni isticana činjenica postojanja nužnog nasljedstva (a sud na istu ne pazi ex offo).

55. Nadalje, primjenjujući daljnja pravna stajališta, izražena u presudi VTS-a, Pž- 470/2025-2 od 10. travnja 2025., unatoč tome što se u odnosu na oporuku kojom je pokojni KŠ ostavio tužiteljici svoj poslovni udio u društvu tuženika te novčana sredstva na bankovnim računima, vodi parnični postupak u kojem se ističe da je ta oporuka ništetna, dakle, da ista ne postoji kao oporuka (nije potpisana od strane ostavitelja, podredno ostavitelj je bio nesposoban za rasuđivanje), VTS smatra da je predmetna oporuka valjana dok se pravomoćno ne proglasi nevaljanom, iz čega proizlazi da je tužiteljica jedina oporučna nasljednica pokojnog NŠ, koja isključuje od nasljedstva njegova oca ŠŠ, kao zakonskog nasljednika.

56. Stoga, prema pravnom shvaćanju VTS-a, izraženog u presudi Pž-470/2025-2 od 10. travnja 2025., tužiteljica i ŠŠ u pogledu ostavine koja je predmet ovoga postupka (poslovni udio u društvu tuženika) nisu u nasljedničkoj zajednici.

57. Kada bi se smatralo da su tužiteljica i ŠŠ u nasljedničkoj zajednici, tada bi oni bili suovlaštenici na poslovnom udjelu pokojnog NŠ u društvu tuženika, što znači da bi sva članska prava koja proizlaze iz tog poslovnog udjela mogli ostvarivati samo zajednički, a što po pitanju ostvarivanja prava glasa na skupštini znači da bi na istu morali pristupiti oboje i oboje glasati na jednaki način ili da bi jedan od njih dvoje trebao opunomoćiti ovog drugog da glasa umjesto njega.

58. Isto na odgovarajući način proizlazi iz odredbe čl. 228. st. 1. ZTD-a prema kojoj ako na dionici ima više ovlaštenika, oni mogu prava iz dionice ostvarivati samo preko zajedničkog zastupnika.

59. Iako za društvo s ograničenom odgovornošću nije propisano da više ovlaštenika na istom poslovnom udjelu mogu članska prava ostvarivati samo preko zajedničkog zastupnika, već se samo navodi da to mogu činiti zajednički, smisao i jedne i druge odredbe jest da kod društava kapitala volja svakog od suovlaštenika na udjelu u društvu (dionici, poslovnom udjelu) mora biti izričito izražena te suglasna izričito izraženoj volji drugih suovlaštenika, u protivnom ti članovi društva neće moći aktivno ostvarivati svoja članska prava u društvu.

60. Budući da u konkretnom slučaju ŠŠ nije pristupio na skupštinu društva tuženika od 30. kolovoza 2022., iako je uredno zaprimio poziv, a u pozivu je upozoren da će se pravo glasa njemu i tužiteljici priznati samo ako oboje pristupe na tu skupštinu i glasaju na jednak način, niti je tužiteljici dao punomoć da u njegovo ime glasa za predložene točke dnevnog reda, to bi proizlazilo da, kada bi tužiteljica i ŠŠ bili u nasljedničkoj zajednici u pogledu predmetnog poslovnog udjela, što prema stajalištu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske nisu, tada tužiteljica ne bi bila aktivno legitimirana samostalno pokrenuti predmetnu parnicu (pobijanje odluka skupštine jedno je od upravljačkih članskih prava koje se ostvaruje prvenstveno primjenom odredbi ZTD-a, a tek podredno i ako tomu ima mjesta primjenom odredaba ZN-a i ZVDSP-a o načinu na koji zajedničari štite stvar u zajedničkom vlasništvu prema trećima).

61. Međutim, kako prema stajalištu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske tužiteljica i ŠŠ nisu u nasljedničkoj zajednici, niti su suovlaštenici na predmetnom poslovnom udjelu, a tužiteljica je oporučno stekla predmetni poslovni udio u trenutku smrti pokojnog NŠ, to je ista aktivno legitimirana samostalno pokrenuti i voditi predmetnu parnicu.

62. Napominje se da je tijekom ovog postupka, nakon zaključenja prethodnog postupka, sud obaviješten od strane tuženika da je Općinski građanski sud u Zagrebu, rješenjem O-6623/2019-43 od 17. ožujka 2025., imenovao privremenog skrbnika ostavine pokojnog NŠ u odnosu na poslovni udio u društvu tuženika, čija je uloga da u ime i za račun nasljednika (tužiteljice i OŠ) izvršava prava koja izviru iz tog poslovnog udjela.

63. Međutim, uzimajući u obzir i izraženo pravno stajalište Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, to ne utječe na aktivnu legitimaciju tužiteljice koja je postojala u trenutku podnošenja predmetne tužbe.

64. U odnosu na ništetnost odluka skupštine

65. Prema odredbi čl. 355. ZTD-a, pored slučajeva iz čl. 313. st. 4., čl. 338. st. 2., čl. 348. st. 2. i čl. 300.e st. 3. ZTD-a, odluka (glavne) skupštine je ništetna:

1.) ako je donesena na (glavnoj) skupštini koja nije sazvana na način propisan u čl. 277. st. 2., 3. i 6. ZTD-a, osim ako su na njoj sudjelovali svi dioničari,

2.) ako nije unesena u zapisnik na način propisan u čl. 286. st. 1., 2. rečenici 1. i st 4. ZTD-a,

3.) ako nije u skladu s biti društva ili ako se njezinim sadržajem čini povreda propisa kojima se isključivo ili pretežno štite interesi vjerovnika društva ili su doneseni radi zaštite javnog interesa,

4.) ako je suprotna moralu društva,

5.) ako je pravomoćnom presudom donesenom povodom tužbe za pobijanje odluke proglašena ništetnom.

66. Tužiteljica u tužbi i tijekom ovog postupka činjenično ukazuje isključivo na postojanje razloga ništetnosti iz razloga što je skupština sazvana protivno odredbi čl. 277. st. 3. ZTD-a, a na njoj nisu sudjelovali svi članovi društva tuženika te iz razloga što je navodno protivna moralu društva.

67. Odluka je protivna moralu društva bilo da je njen sadržaj protivan moralu društva bilo da je odluka donesena iz motiva koji se protive samom moralu bilo da je njen cilj protivan moralu društva.

68. Pod moralom možemo razumjeti prisilne zaštitne norme koje nisu sadržane u zakonima i drugim propisima, a u javnom su interesu.

69. Pobijane odluke skupštine tuženika o prihvaćanju financijskih izvješća, o uporabi dobiti, o imenovanju revizora društva te o potvrđivanju odluka donesenih na skupštini održanoj 21. siječnja 2021., po svom sadržaju nisu protivne moralu društva.

70. Pored toga, sud ne nalazi niti da bi motivi ili ciljevi njihova donošenja bili protivni moralu.

71. Slijedom čega je zaključeno da ne postoji razlog ništetnosti iz odredbe čl. 355. t. 4. ZTD-a.

72. Što se tiče pogrešaka učinjenih pri sazivanju skupštine, kao razlogu ništetnosti odluka na njoj donesenih, u smislu odredbe čl. 355. t. 1. ZTD-a, mora se raditi o tome da skupštinu nisu sazvale osobe koje su za to ovlaštene ZTD-om i/ili da o tome nisu donijele valjanu odluku (čl. 277. st. 2. i 3. ZTD-a) i/ili da poziva za sazivanje skupštine nije objavljen u glasilu društva onako kako je to propisano ZTD-om i s tamo propisanim sadržajem odnosno nije poslan preporučenim pismom kad su za to ispunjeni uvjeti (čl. 277. st. 3. i 6. ZTD-a).

73. Učine li se pri sazivanju skupštine neke druge pogreške, posljedica toga neće biti ništetnost, već samo pobojnost donesenih odluka.

74. Naime, iako se odredba čl. 355. t. 1. ZTD-a poziva na odredbu čl. 277. st. 3. ZTD-a, nema svaka povreda onoga što je navedeno u toj odredbi kao posljedicu ništetnost odluka donesenih na glavnoj skupštini. Ništetnost je posljedica samo onih povreda odredbi iz čl. 277. st. 3. ZTD-a koje su prethodno navedene, jer je samo tada riječ o pogrešci učinjenoj pri sazivanju skupštine, dok preostali dio tih odredbi uređuje postupanje nakon što je skupština već sazvana pa nije riječ o pogrešci učinjenoj pri njezinom sazivanju, ali bi ta povreda prema okolnostima slučaja mogla biti razlog za pobijanje donesenih odluka.

75. Odredbom čl. 277. st. 3. ZTD-a određeno je da odluka o sazivanju (glavne) skupštine mora sadržavati tvrtku i sjedište društva, vrijeme i mjesto održavanja i dnevni red, a u pozivu za skupštinu se mora navesti sadržaj odluke o sazivanju glavne skupštine i uvjeti koji se moraju ispuniti za sudjelovanje u (glavnoj) skupštini te za korištenje pravom glasa. Osim toga, od dana objave poziva za (glavnu) skupštinu u poslovnim prostorijama u sjedištu društva moraju se izložiti za razgledanje dioničarima/članovima društva godišnja financijska izvješća, izvješće o stanju društva, ako ga je društvo dužno izraditi, izvješće nadzornog odnosno upravnog odbora i prijedlog odluke o upotrebi dobiti, kada su predmet razmatranja i/ili odlučivanja na glavnoj skupštini te se svakom dioničar/članu društva, na njegov zahtjev, mora staviti na raspolaganje preslika spomenutih isprava.

76. Nesporno je da tuženik nije stavio tužiteljici na raspolaganje godišnja financijska izvješća i izvješća o stanju društva (prijedlozi odluka o upotrebi dobiti za 2019., 2020. i 2021. sadržani su u samom pozivu za skupštinu), niti su ista bila dostupna za razgledanje u poslovnim prostorijama tuženika, iako je raspravljanje i donošenje odluke o njima bilo na dnevnom redu skupštine od 30. kolovoza 2022. te se je o GFI i prijedlozima za upotrebu dobiti raspravljalo i donijele su se odluke.

77. Međutim, sankcija za nestavljanje na uvid dioničarima isprava navedenih u odredbi čl. 277. st. 3. ZTD-a onako kako je to propisano, nije ništetnost, već pobojnost odluka donesenih na toj skupštini.

78. Stoga neosnovano tvrdi tužiteljica da je zbog izostanka obaviještenosti o kojoj govori odredba čl. 277. st. 3. ZTD-a u smislu stavljanja na raspolaganje godišnjih financijskih izvješća u prostorijama društva te izdavanja preslika istih na zahtjev članova društva, skupština tuženika koja je održana 30. kolovoza 2022. neuredno sazvana te da bi taj propust u konkretnom slučaju činio sve odluke koje su donesene na predmetnoj skupštini ništetnima.

79. U odnosu na pobojnost odluka skupštine

80. Prema odredbi čl. 363. st. 1. ZTD-a, kako je ista glasila u vrijeme podnošenja tužbe u ovom predmetu, tužba za pobijanje se mora podnijeti u roku od 30 dana od donošenja odluke. Ako je tužitelj bio prisutan na glavnoj skupštini na kojoj je odluka donesena, taj rok počinje teći prvoga narednoga dana od dana kada je zaključena glavna skupština na kojoj je odluka donesena. Nije li tužitelj prisustvovao glavnoj skupštini na kojoj je donesena odluka, rok počinje teći prvoga narednoga dana od dana kada je mogao saznati za odluku.

81. Sukladno odredbi čl. 362. t. 1. ZTD-a tužiteljica je aktivno legitimirana podnijeti tužbu radi pobijanja odluka skupštine od 30. kolovoza 2022., jer je na predmetnoj skupštini sudjelovala, jer je (uvjetno) stekla prava na poslovnom udjelu pokojnog NŠ prije objave dnevnog reda za tu skupštinu (članska prava je uvjetno stekla u trenutku smrti NŠ, **.**.2019., a dnevni red za predmetnu skupštinu je objavljen 19. kolovoza 2022.) i jer je svoje protivljenje donesenim pobijanim odlukama izjavila na zapisnik (u odnosu na odluke donesene pod točkama 4., 5. i 7. dnevnog reda protivljenje je izjavljeno na zapisnik prije i nakon donošenja odluka dok je u odnosu na odluku donesenu pod točkom 8. dnevnog reda protivljenje izjavljeno na zapisnik unaprijed prije njenog donošenja, što je također pravno relevantno, jer bi zastupanje stajališta da se protivljenje odluci može izjaviti tek nakon njezinog donošenja predstavljalo pretjerani formalizam – tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-2401/2024-2 od 18. rujna 2024. te Vrhovni sud Republike Hrvatske, u presudama Revt-94/2014 i Revt-390/2018).

82. S obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 8. rujna 2022., proizlazi da je ista podnesena unutar prekluzivnog roka od 30 dana od dana kada je zaključena skupština na kojoj su pobijane odluke donesene (30. kolovoza 2022.), slijedom čega je ista pravovremena (čl. 363. st. 1. ZTD-a).

83. Što se tiče istaknutog razloga pobojnosti da je član društva glasovanjem na skupštini pokušao za sebe ili za nekoga drugoga postići korist na štetu društva ili drugih članova društva, a pobijanom odlukom se to postiže, u smislu odredbe čl. 360. st. 2. ZTD-a, navodi se da će taj razlog će biti ostvaren samo kada je konkretni član društva imao namjeru glasanjem za određenu odluku ostvariti korist, za sebe ili drugoga, na štetu društva ili ostalih članova društva te samo kada je pobijana odluka podobna za ostvarivanje takve koristi.

84. Dakle, ako je neka odluka objektivno štetna za društvo, ali član društva koji je za nju glasovao nije imao nikakvu namjeru provedbom te odluke oštetiti niti društvo niti njegove ostale članove, tada nije ostvaren razlog pobojnosti iz čl. 360. st. 2. ZTD-a.

85. Odluke koje su donesene na skupštini tuženika od 21. siječnja 2021., a koje su potvrđene pobijanom odlukom pod točkom 8. dnevnog reda skupštine od 20. kolovoza 2022., odnose se na:

- odabir KŠP za predsjedavajućeg skupštine,

- izmjenu Društvenog ugovora od 18. srpnja 2017. na način da se mijenja način sazivanja skupštine (umjesto sazivanja skupštine slanjem poziva preporučenom poštom, skupština se saziva objavom poziva na internetskoj stranici sudskog registra, pri čemu od objave poziva do održavanja skupštine mora proći barem 7 dana), da se stranica sudskog registra određuje za medij na kojem će se objavljivati svi podaci i priopćenja koje društvo tuženika po zakonu i Društvenom ugovoru mora objaviti te da se mijenjaju odredbe o načinu prestanka društva na način da društvo prestaje temeljem odluke članova društva i temeljem drugih zakonom predviđenih razloga, uz napomenu da se na likvidaciju primjenjuju odredbe ZTD-a,

- usvajanje pročišćenog teksta Društvenog ugovora koji je bio prilog zapisnika sastavljenog od strane Javnog bilježnika Tihane Sudar, Zagreb, pod brojem OU- 38/2021.

86. Takve odluke ne mogu objektivno štetiti niti društvu tuženika, niti njegovim članovima, s obzirom da su iste u cijelosti u skladu s odredbama ZTD-a koje uređuju način sazivanja skupštine društva s ograničenom odgovornošću te razloge njegova prestanka i posljedično provođenje likvidacije.

87. Također, drugi član društva tuženika, KŠP, objektivno nije mogao ostvariti nikakvu korist niti glasanjem za odluku o prihvaćanju godišnjih financijskih izvješća, odluku o upotrebi dobiti na način da se ista raspoređuje u zadržanu dobit te odluku o imenovanju revizora društva za 2019., 2020. i 2021., a niti su takve odluke mogle biti na štetu društva tuženika ili tužiteljice kao druge članice društva pa ne postoji isticani razlog pobojnosti iz odredbe čl. 360. st. 2. ZTD-a.

88. Prema odredbi čl. 360. st. 1. ZTD-a odluka skupštine može se pobijati tužbom, ako je donesena protivno zakonu ili statutu.

89. Iako se tužiteljica izričito ne poziva na odredbu čl. 360. st. 1. ZTD-a, ista činjenično ukazuje na tu odredbu.

90. Naime, tužiteljica u tužbi činjenično ukazuje na to da su odluke na skupštini tuženika od 30. kolovoza 2022. donesene uz povredu odredbe čl. 417. st. 1. ZTD-a u vezi čl. 141. ZN-a i čl. 62. st. 2. ZVDSP-a, budući da su ona i ČŠ suovlaštenici na poslovnom udjelu, koji svoja članska prava koja proizlaze iz tog udjela ostvaruju zajednički, a što da kada se pravilno primjeni znači da ako je samo ona pristupila na tu skupštinu (bez OŠ, iako je i on bio uredno pozvan), da je tužiteljica ovlaštena samostalno poduzimati radnje radi ostvarivanja članskih prava predmetne nasljedničke zajednice, konkretno, ostvarivati pravo glasa, a koje pravo joj je predsjedavajući na predmetnoj skupštini uskratio.

91. Ovaj sud smatra da je u tom pogledu uistinu povrijeđen zakon (čl. 417. st. 1. ZTD-a) na štetu tužiteljice, ali ne iz razloga što je tužiteljici valjalo priznati pravo glasa kao članu nasljedničke zajednice na poslovnom udjelu pokojnog NŠ, koji je jedini pristupio na predmetnu skupštinu, već, sukladno pravnom stajalištu VTS-a, izraženog u presudi Pž-470/2025-2 od 10. travnja 2025., iz razloga što je tužiteljici valjalo priznati pravo glasa ''kao jedinoj imateljici poslovnog udjela iza pokojnog NŠ budući da je ona, kao što je već ranije navedeno, jedina oporučna nasljednica u odnosu na taj poslovni udio društva tuženika i to na temelju još uvijek valjane oporuke te nije u nasljedničkoj zajednici s roditeljima ostavitelja, odnosno sada s ocem pokojnog NŠ'.

92. S obzirom da su sve pobijane odluke na skupštini tuženika održanoj 30. kolovoza 2022. donesene na način da, protivno odredbi čl. 445. st. 1. – 3. ZTD-a, glasovi tužiteljice, koja je glasala protiv svake od tih odluka, nisu uzeti u obzir (smatralo se je kao da nisu niti dani), a da jesu, da predmetne odluke ne bi bile niti donesene (svaki od dva poslovna udjela u društvu tuženika, onaj KŠP i onaj pokojnog NŠ, nosi jednaki broj glasova, njih 3225, pri čemu je za sve pobijane odluke bila potrebna obična većina glasova), to su pobijane odluke donesene protivno zakonu i stoga su pobojne, u smislu odredbe čl. 360. st. 1. ZTD-a.

93. Što se tiče neobaviještenosti kao razloga pobojnosti odluka skupštine, valja navesti sljedeće.

94. Prema odredbi čl. 360. st. 4. ZTD-a odluka glavne skupštine može se pobijati zbog toga što su dane netočne, nepotpune obavijesti ili je davanje obavijesti bilo uskraćeno, ako bi član društva (dioničar) koji objektivno prosuđuje smatrao davanje obavijesti bitnom pretpostavkom za očuvanje prava sudjelovanja na skupštini i drugih članskih prava.

95. Neobaviještenost mora biti takva da objektivno onemogućuje člana društva na donošenje informirane odluke o tome hoće li glasati za ili protiv neke točke dnevnog reda.

96. S obzirom da je u pozivu za skupštinu od 30. kolovoza 2022., kojeg je zaprimila dan prije njenog održavanja (što je uredna dostava, jer za urednost poziva ZTD ne propisuje da član društva mora dobiti poziv, već da se isti mora poslati/objaviti barem 7 dana prije održavanja skupštine, koji uvjet je u konkretnom slučaju zadovoljen, jer je poziv i objavljen i poslan tužiteljici preporučenim pismom 19. kolovoza 2022.), tužiteljica bila upoznata s dnevnim redom skupštine, da je u istom naveden i prijedlog odluka uprave za svaku točku dnevnog reda, da se u tom prijedlogu jasno navodi koliko je iznosila dobit društva u pojedinoj godini te koji je prijedlog uprave po pitanju dobiti – da se ista rasporedi u zadržanu dobit, dakle, da se ne isplaćuje, da se jasno navodi osoba koja se predlaže imenovati za revizora društva za svaku pojedinu godinu te da se jasno navode odluke koje su donesene na skupštini održanoj 21. siječnja 2021. koje se predlaže potvrditi, to je tužiteljica iz poziva za skupštinu mogla saznati sve bitne informacije potrebe za donošenje odluke pod točkama 5., 7. i 8. dnevnog reda.

97. Što se tiče informiranosti o godišnjim financijskim izvješćima za 2019., 2020. i 2021., koja su bila predmet razmatranja i odlučivanja pod točkom 4. dnevnog reda, nesporno je da ista nisu bila dostupna na uvid članovima društva tuženika u njegovim poslovnim prostorijama od dana sazivanja, da je tuženica zahtijevala da joj se dostave preslike tih izvješća, prije održavanja skupštine od 30. kolovoza 2022., a tuženik je to odbio učiniti, iako ih je bio dužan dostaviti tužiteljici, a iako su rokovi predaje navedenih izvješća Financijskoj agenciji istekli znatno prije održavanja skupštine 30. kolovoza 2022., što znači da je moguće da su ista bila javno objavljena na internetskim stranicama FINA-e i sudskog registra ovog suda prije održavanja predmetne skupštine, u spisu ne postoje dokazi o toj javnoj objavi, slijedom čega je zaključeno da uskrata zatraženih obavijesti o godišnjim financijskim izvješćima koja su bila predmet odlučivanja pod točkom 4. dnevnog reda onemogućila tužiteljicu da donese informiranu odluku o tome hoće li glasati za ili protiv odluke o prihvaćanju tih financijskih izvješća.

98. Slijedom čega je Odluka o prihvaćanju financijskih izvješća za 2019., 2020. i 2021. godinu, koja je donesena pod točkom 4. dnevnog reda skupštine društva tuženika od 30. kolovoza 2022., pobojna i iz razloga navedenog u odredbi čl. 360. st. 4. ZTD-a.

99. Stoga je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odluka donesenih na skupštini tuženika od 30. kolovoza 2022. i to odluke o prihvaćanju financijskih izvješća za 2019., 2020. i 2021. pod točkom 4. dnevnog reda, odluke o upotrebi dobiti za te iste godine pod točkom 5. dnevnog reda, odluke o imenovanju revizora za te iste godine pod točkom 7. dnevnog reda i odluke o potvrđivanju odluka donesenih na skupštini od 21. siječnja 2021. pod točkom 8. dnevnog reda.

100. Budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u predmetnoj parnici, ista ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka na teret tuženika, dok je tuženik svoje troškove dužan sam snositi (čl. 154. st. 2. ZPP-a).

101. Prema utvrđenoj vrijednosti predmeta spora u iznosu od 10.000,00 EUR (raspravno rješenje suda od 6. studenog 2024. doneseno po prigovoru tuženika, sukladno odredbi čl. 363.a st. 1. ZTD-a) i sadržaju postavljenog zahtjeva, tužiteljici bi pripadala naknada za tužbu u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 7/1 i Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023., dalje u tekstu: OT/), za podnesak od 19. rujna 2022. (ispravak/uređenje tužbenog zahtjeva) u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 8/3 i Tbr. 46 OT-a), za podnesak od 20. rujna 2022. (prijedlog za zabilježbu spora) u iznosu od 125,00 EUR Tbr. 8/3 i Tbr. 46 OT-a), za žalbu od 11. listopada 2022. protiv rješenja u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 10/5 i Tbr. 46 OT-a), za podnesak od 17. siječnja 2023. (očitovanje na odgovor na tužbu) u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 6. studenog 2024. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), za podnesak od 28. studenog 2024. u iznosu od 62,50 EUR (Tbr. 8/4 i Tbr. 46 OT-a), za podnesak od 21. svibnja 2025. u iznosu od 62,50 EUR (Tbr. 8/4. i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 9. srpnja 2025. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 9/2 i Tbr. 46 OT-a), za sudsku pristojbu za tužbu i prijedlog za određivanje privremene mjere u plaćenom iznosu od 54,75 EUR i za sudsku pristojbu za presudu u zahtijevanom iznosu od 73,00 EUR (Tbr. 2/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi /Narodne novine, broj: 37/2023./), dakle, ukupno 1.502,75 EUR s zateznim kamatama od dana donošenja predmetne presude do isplate po stopi koja se primjenjuje na potraživanja proizašla iz ostalih obveznih odnosa (čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a).

102. Ne pripada joj posebna naknada troška za prijedlog za određivanje privremene mjere, budući da je isti podnesen u okviru tužbe, za koju je tužiteljici priznat trošak, niti joj pripada naknada za sastav podnesak od 24. siječnja 2023. i 6. travnja 2023., budući da isti po svom sadržaju nisu bili potrebni za vođenje predmetne parnice, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

103. Ne pripada joj naknada niti za pristup na ročište za objavu presude, jer taj trošak nije potreban za vođenje parnice, s obzirom da ako stranka koja je uredno pozvana na navedeno ročište na isto ne pristupi, može istog dana preuzeti sadržaj presude s e- oglasne ploče suda i na taj način na vrijeme biti upoznata s istom, kako bi u roku podnijela žalbu, a ukoliko nema namjere podnijeti žalbu, tada ionako ne bi mogla postići ovrhu presude bez otisnute potvrde pravomoćnosti i ovršnosti, a koja se iskazuje tek nakon proteka žalbenog roka te koju sud dostavlja strankama putem e- Komunikacije zajedno s presudom.

104. Stoga je preko iznosa od 1.502,75 EUR do zahtijevanog iznosa od 3.295,89 EUR, za iznos od 1.793,14 EUR s zateznim kamatama, zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

105. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 1. kolovoza 2025.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

DNA:

- tužiteljici po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku