Poslovni broj: Pn-143/2024-43

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U ZAPREŠIĆU

Pavla Lončara 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, po sucu toga suda mr. sc. Zvonimiru Dodig kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PZC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivici Škunca, odvjetniku iz Zaprešića, protiv prvotuženika PZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotuženika NZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obojica zastupana po punomoćnici Kristini Alija Hrastinski, odvjetnici iz Zagreba, radi naknade štete, nakon usmene, glavne i javne rasprave održane 22. srpnja 2025. i zaključene u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, 1. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  je

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno plate iznos od 2.070,61 eur/ 15.600,00 kn s pripadajućom, zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana podnošenja ove tužbe pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak, sve to u roku od 15 dana."

2. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženicima troškove ovoga parničnog postupka u iznosu od 1.856,25 eur, u roku 15 dana.

Obra zloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik šume na kčbr. [katastarska čestica], upisanim u zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koju da su tuženici neosnovano posjekli u količini od 13 stabala bukve srednjeg promjera oko 50 cm. Stoga predlaže donošenje presude sadržaja kao u izreci, uz nadoknadu troškova ovog parničnog postupka.

2.U odgovoru na tužbu tuženici su osporili kako osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, tako i sam nastanak štetnog događaja, aktivnu legitimaciju tužitelja i svoju pasivnu legitimaciju, kao i odgovornost za štetu te uzročnoposljedičnu vezu između štetnog događaja i njihovih radnji. Stoga predlažu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz nadoknadu troškova ovog parničnog postupka.

3.Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u izvod iz katastarskog plana za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zahtjev tužitelja za naknadu štete od 16. srpnja 2021., Cjenik glavnih šumskih proizvoda Hrvatskih šuma d.o.o. od 28. listopada 2021., izvadak iz zemljišne knjige za kčbr. [katastarska čestica], upisane u zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ugovor o kupoprodaji nekretnina od 19. ožujka 2021., prijepis posjedovnog lista 932 k. o. [katastarska općina], fotografije posječenih stabala, ugovor o kupoprodaji nekretnina od 30. srpnja 2021., Aneks ugovoru o kupoprodaji nekretnina od 2. kolovoza 2021., te u izvod iz katastarskog plana za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], saslušao je zatim stranke i svjedoke NZC, ZZC, BZC, ZZ, BZ i FZ.

3a.Obzirom da tužitelj u određenom roku, koji je u više navrata produljivan, nije uplatio predujam potreban za izvođenje predloženog dokaza očevidom i geodetskim i šumarskim vještačenjem, sud je u smislu odredbe čl. 153. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) odustao od izvođenja tih dokaza.

3b.Temeljem odredbe iz čl. 299. st. 3. ZPP-a sud nije uzeo u obzir novi dokaz financijskim vještačenjem koji je tužitelj predložio protivno st. 2. čl. 299. ZPP-a tek na glavnoj raspravi.

4.Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno u smislu odredbe iz čl. 8. ZPP-a i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud je, i u ponovljenom suđenju, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221a. ZPP-a, uzeo da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti.

5.U konkretnom slučaju predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete.

6.Tužitelj, naime, tvrdi da su tuženici u periodu od 4. svibnja do 15. svibnja 2021. neovlašteno ušli u njegovu šumu na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da su posjekli 13 stabala bukve srednjeg promjera oko 50 cm, čemu se tuženici protive.

7.U konkretnom slučaju između parničnih stranaka su sporne sve zakonom predviđene pretpostavke odgovornosti za štetu: oštećenik, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza između štetne radnje i štete na način da se šteta javlja kao posljedica štetne radnje, te protupravnost (čl. 1045. st. 1. i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114,22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO)).

8.Teret dokazivanja svih zakonom predviđenih pretpostavki odgovornosti za štetu koje moraju biti kumulativno ispunjene leži u konkretnom slučaju na tužitelju.

9.U smislu odredaba iz čl. 7. st. 1. i 219. st. 1. ZPP-a, dužnost je stranaka da u parnici iznesu sve tvrdnje o činjenicama na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlože sve dokaze kojima se te tvrdnje mogu provjeriti, odnosno da iznesu sva činjenična i dokazna sredstva prikladna i potrebna kako bi sud uvjerile u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva.

9a.Dakle, dužnost iznošenja činjeničnih tvrdnji i predlaganja dokaza svodi se na navođenje relevantnih činjenica i predlaganje efikasnih dokaza kako bi stranka ostvarila povoljnije izglede za uspjeh u parnici, a ako u tomu ne uspije, sud će uzeti da njezine tvrdnje nisu istinite pa će njezin zahtjev odbiti, jer je to konzekvencija koja proizlazi odatle što stranka predloženim dokazima nije uspjela uvjeriti sud u istinitost svojih navoda i tvrdnji (čl. 221a. ZPP-a).

9b.Prema tome, kada stranka iznese neke činjenice, one moraju biti takve kvalitete da od njihovoga postojanja, odnosno nepostojanja, neposredno ili posredno, zavisi primjena mjerodavnog materijalnog pravnog pravila, a kada stranka predloži neke dokaze, oni moraju biti adekvatni, dakle, moraju imati sposobnost da pridonesu izvođenju zaključaka o istinitosti teze koja se želi dokazati, jer dokazivanje obuhvaća samo one činjenice koje su važne za odlučivanje (čl. 220. ZPP-a).

9c.To, konačno, znači da je u konkretnom slučaju tužitelj bio dužan pružiti sudu obavještenja o pravno važnim činjenicama i o kvalitetnim dokaznim sredstvima pomoću kojih se sud može uvjeriti u istinitost njegovih tvrdnji na kojima zasniva svoj pravozaštitni zahtjev, a bez obzira na sam, praktički beznačajan, kvantum iznesenih činjenica i predloženih dokaza.

10.U konkretnom slučaju tužitelj je predložio izvođenje dokaza očevidom suda na licu mjesta i geodetskim i šumarskim vještačenjem na okolnost identifikacije spornih nekretnina te osnove i visine imovinske štete za koju tvrdi da mu je počinjena radnjama tuženika.

11.Rješenjem od 11. srpnja 2022. tužitelj je pozvan da u primjerenom roku od 60 dana uplati predujam potreban za izvođenje tih dokaza (čl. 153. st. 1. ZPP-a). Navedeno rješenje tužitelj je uredno primio na znanje na pripremnom ročištu, a u određenom roku nije uplatio predujam potreban za njihovo izvođenje.

12.Rješenjem od 14. ožujka 2023. tužitelj je pozvan da u daljnjem roku od 30 dana uplati predujam potreban za izvođenje tih dokaza, uz upozorenje da će sud konačno i neopozivo odustati od njihovoga izvođenja ako odmjereni iznos potreban za podmirenje troškova ne bude položen niti u naknadno određenom roku (čl. 153. st. 3. ZPP-a). Navedeno rješenje tužitelj je primio preko svoga punomoćnika 15. ožujka 2023., no, niti u naknadno određenom roku nije uplatio predujam potreban za izvođenje tih dokaza.

13.U ponovljenom suđenju, raspravnim rješenjem od 25. ožujka 2025., tužitelj je ponovno pozvan da u roku 30 dana uplati predujam potreban za izvođenje tih dokaza koji je na prijedlog tužitelja, rješenjem od 13. svibnja 2025., opet produljen za daljnjih 30 dana. Navedeno rješenje tužitelj je uredno primio, a niti u tom roku nije uplatio predujam potreban za njihovo izvođenje.

14.Takvo (nemarno) procesno ponašanje tužitelja koji je izvođenje dokaza očevidom i navedenim vještačenjima predlagao znajući da se neće moći izvesti zbog propuštanja danih rokova za uplatu predujma potrebnog za njihovo izvođenje, čime je svjesno prouzročio neosnovano odugovlačenje i poskupljenje parnice, predstavlja šikaniranje tuženika i povredu dužnosti savjesnog parničenja.

14a.Primjedbe tužitelja (kojim obrazlaže svoje razloge za izuzeće suca) na visinu troškova koje je trebao konačno predujmiti samo zamagljuju okvire procesnog držanja tužitelja koji takve troškove nije predujmio niti kada su oni bili manji, a porasli su jer su tijekom ove parnice, čije se trajanje oduljilo zbog načina njezina vođenja koji se može pripisati u krivicu samog tužitelja, poskupjele i usluge sudskih vještaka.

15.Budući da tužitelj nije do zaključenja glavne rasprave uplatio predujam potreban za izvođenje predloženih dokaza, sud je temeljem odredbe iz čl. 153. st. 3. ZPP-a odustao od izvođenja predloženog dokaza očevidom, geodetskim i šumarskim vještačenjem na predložene okolnosti važne za odlučivanje u ovoj parnici, te je po svomu uvjerenju cijenio od kakve je važnosti što tužitelj nije u određenim rokovima koji su bili vrlo primjerene duljine položio iznos potreban za podmirenje troškova koji bi nastali povodom njihova izvođenja.

16.Da bi parnični sud mogao nedvojbeno i sa sigurnošću utvrditi i ocijeniti osnovanost i visinu tužiteljevoga zahtjeva za naknadu štete, a nakon što su tuženici izrijekom prigovorili svim pretpostavkama svoje odgovornosti za štetu, bilo je, dakle, potrebno provesti dokaz očevidom suda i geodetskim vještačenjem radi identifikacije i objektivnog stanja sporne šume, kao i šumarskim vještačenjem na okolnost osnove i visine štete nastale u spornoj šumi, a sve kako bi se sa sigurnošću i na nivou pune izvjesnosti utvrdile sve prethodno već navedene pretpostavke odgovornosti za štetu.

17.Za ovaj sud nema nikakve sumnje da se navedene činjenice važne za odlučivanje u konkretnoj parnici ne mogu utvrditi tek saslušanjem tužitelja i svjedoka, kao niti materijalnim dokazima koje je predložio tužitelj, te da je za njihovo utvrđivanje i razjašnjenje potrebno stručno znanje kojim niti jedan parnični sud (pa tako niti onaj instancioni) ne raspolaže.

18.Nadalje, konkretna parnica ne može se voditi ex cathedra, što znači da je bilo nužno provesti očevid na predmetnim nekretninama tužitelja radi neposrednog promatranja i istraživanja stanja nekretnina tužitelja i lokacije panjeva radi utvrđivanja istinitosti navoda tužitelja koji su predmet takvog dokazivanja. Osim toga, taj dokaz je bilo potrebno izvesti i da bi sud najprije neposredno opažao objekt ispitivanja kako bi nakon toga sukladno odredbama čl. 311. st. 1. i 2. ZPP-a mogao svestrano raspraviti ovaj spor sa strankama i prilikom ispitivanja stranaka i svjedoka postavljati im pitanja radi provjeravanja, dopune ili razjašnjenja njihovih iskaza, znajući, kada ispituje, gdje se nalazi sporna šuma tužitelja, kako ona izgleda, te da li su u njoj pronađeni tragovi štetnog događaja i ako jesu, kakvi, i to radi pravilne ocjene da li stranke daju potpunu sliku o predmetu spora, odnosno da li su prošla zapažanja svjedoka odraz objektivne stvarnosti ili svojim iskazima samo deformiraju sadržaj uzajamnih odnosa stranaka.

19.Prema odredbi čl. 375. st. 4. ZPP-a u ponovljenom suđenju ovaj sud je, uz sve manjkavosti koje su uvjetovane nalogom instancionog suda, saslušao stranke

1 Vidi u tom smislu i pregled sudske prakse u: ĆZ, Zakon o parničnom postupku, Zagreb, 2004., str. 144. i predložene svjedoke NZC, ZZC, BZC, ZZ, BZ i FZ.

19a.Iz iskaza tužitelja proizlazi da je iz razgovora sa susjedom (za koga ne daje nikakve podatke potrebne za njegovu osobnu identifikaciju) saznao da je šumu posjekao drugotuženik, te da je iz jedne gomile trupaca odloženih kraj rezervoara (za koje tvrdi da potječu iz njegove šume) uzeo za sebe 13 metara drva. S druge strane, pak, tuženici u svojim iskazima izrijekom negiraju da bi sjekli šumu tužitelja.

19b.Svjedoci NZC i RZ u svojim iskazima navode da nemaju spoznaja o predmetu spora, svjedoci FZC i ĆZC [adresa] potvrđuju na temelju svojih neposrednih zapažanja da su posječena stabla u šumi tužitelja i navode da su tek iz razgovora s tužiteljem saznali da je šumu tužitelja posjekao prvotuženik (dakle, suprotno iskazu tužitelja), svjedoci SZ i KZ također potvrđuje da su neposredno opažali posječena stabla u šumi tužitelja, no dok svjedok SZ ne zna tko je posjekao šumu, KZ navodi da je tek iz razgovora s tužiteljem saznao da su šumu posjekli tuženici (dakle, djelomično opet suprotno iskazu tužitelja).

19c.Kao što se može zaključiti iz rezultata provedenih personalnih dokaza, saslušani svjedoci koje su predložili tuženici negiraju bilo kakvu umiješanost tuženika u sječu sporne šume tužitelja, dok saslušani svjedoci koje je predložio tužitelj nemaju nikakvih neposrednih spoznaja o počinitelju sječe šume tužitelja, dok svoje posredne spoznaje crpe tek iz razgovora sa samim tužiteljem, koji u svojem iskazu tereti samo drugotuženika, što nije u skladu s iskazima tih svjedoka koji se oslanjaju tek na ranije tvrdnje tužitelja i njegovu subjektivnu istinu koju tužitelj nije ničime argumentirao, niti, pak, ponudio sudu dokaze kojima se njegove tvrdnje i teze mogu valjano provjeriti.

19d.Dakle, provedenim personalnim dokazima tužitelj nije na nivou pune izvjesnosti dokazao da su mu tuženici sječom šume prouzročili imovinsku štetu, a iz iskaza tužitelja da je zadržao za sebe dio trupaca koje je izdvojio iz gomile odložene kraj rezervoara (što potvrđuje, iako ne i glede količine, svjedok ĆZC) proizlazi i praktična nemogućnost nesumnjivoga dokazivanja visine sporne štete koju tužitelj sam sebi nije već nadoknadio prisvajanjem dijela trupaca koje je pronašao.

19e.Stav je ovoga suda da personalni dokazi koje je morao provesti niti na koji način nisu bili važni i od utjecaja za donošenje pravilne odluke, jer se ne radi o adekvatnim dokaznim sredstvima koja bi, sama za sebe, svojom dokaznom snagom, bez provođenja dokaza očevidom i geodetskim i šumarskim vještačenjem, formirala takvo uvjerenje kod ovog suda koje isključuje baš svaku razumnu sumnju u istinitost tvrdnji tužitelja na kojima zasniva svoje materijalnopravne zahtjeve. To je, uostalom, jasno i samom tužitelju jer u protivnom izvođenje dokaza očevidom i vještačenjima ne bi ni predlagao.

20.Što se tiče Cjenika glavnih šumskih proizvoda Hrvatskih šuma d.o.o. od 28. listopada 2021., valja istaći da taj Cjenik, sam za sebe, ne predstavlja nedvojben dokaz o visini imovinske štete, jer se, s obzirom na datum njegovoga donošenja, ne odnosi na šumsku štetu koja je počinjena u vrijeme koje pokriva predmetna tužba.

21.Dakle, prema mišljenju ovog suda, tužitelj nije u konkretnom slučaju na posve izvjestan i nesumnjiv način dokazao da se štetni događaj dogodio upravo na način kako ga opisuje u tužbi i da su baš tuženici odgovorni za njegov nastanak, niti je dokazao visinu štete. Također, tužitelj nije na izvjestan i nesumnjiv način dokazao postojanje uzročno posljedične veze između štetnih radnji koje pripisuje tuženicima i same štete, to jest da je šumska šteta mogla nastati djelovanjem koje on (tužitelj) stavlja tužbom na teret tuženicima, a svojim iskazom samo na teret drugotuženika.

22.Tužitelj je prema tome propustio pružiti ovom sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava koja bi na nesumnjiv i izvjestan način uvjerila sud u istinitost svih relevantnih činjenica na kojima zasniva svoj zahtjev, pa je, s obzirom na navedeno, sud uzeo, uz primjenu čl. 7. st. 1., čl. 8., čl. 10., st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 221a. ZPP-a, da navodi i tvrdnje tužitelja o činjenicama važnim za donošenje odluke nisu istinite, tj. da nisu istiniti navodi i tvrdnje da se štetni događaj dogodio upravo na način kako ga opisuje tužitelj i da su u tom štetnom događaju tužitelja oštetili upravo tuženici svojim protupravnim radnjama i u utuženoj (ili pak nekoj drugoj) visini, te da postoji potreban kauzalni neksus.

22a.S druge, pak, strane, ovaj sud je uzeo da su tvrdnje tuženika kojima negiraju sve tužbene navode istinit, vjeran i maksimalno mogući odraz relevantne (objektivne) stvarnosti.

23.Zbog toga iznijetog, valjalo je, primjenom pravila o teretu dokazivanja, tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan u cijelosti i zato presuditi ponovno kao u točki 1. izreke.

24.Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a po kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove.

25.Obzirom da tuženici nisu izgubili ovu parnicu, nema uvjeta da im se naloži da tužitelju nadoknade troškove parničnog postupka, pa je zbog toga zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki 1. izreke presude.

26.Sud je u skladu s odredbom iz čl. 155. st. 1. ZPP-a, ocjenjujući brižljivo sve okolnosti slučaja, tuženicima dosudio samo one troškove koji su bili potrebni radi vođenja ove parnice, i to samo one troškove koje su tuženici zahtijevali (čl. 2. ZPP-a).

27.Visina parničnih troškova odmjerena je tuženicima, sukladno vrijednosti predmeta spora i pravilima Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23, dalje: OT).

28.Tuženicima su tako priznati i dosuđeni slijedeći parnični troškovi:

- trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 275,00 eur (Tbr. 8.1., 40., 46., 52. i 54. OT),

- trošak sastava podneska od 8. srpnja 2022. u iznosu od 68,75 eur (Tbr. 8.3., 40., 46., 52. i 54. OT),

- trošak zastupanja na ročištu održanom dana 11. srpnja 2022. u iznosu od 137,50 eur (Tbr. 9.2., 40., 46., 52. i 54. OT),

- trošak zastupanja na ročištima održanim dana 5. lipnja 2023., 22. siječnja 2025., 25. veljače 2025., 25. ožujka 2025. i 22. srpnja 2025. u iznosu od po 275,00 eur (Tbr. 9.1., 40., 46., 52. i 54. OT),

što sveukupno iznosi 1.856,25 eur, kao u točki 2. izreke presude.

28a.Tuženicima nisu priznati troškovi sastava podneska od 10. siječnja 2023., sastava odgovora na žalbu i podneska od 4. rujna 2023. kao i plaćene sudske pristojbe na odgovor na žalbu, jer nisu bili potrebni za vođenje ove parnice.

29.Slijedom svega navedenog i obrazloženog, presuđeno je kao u izreci.

U Zaprešiću 1. kolovoza 2025.

Sudac:

mr. sc. Zvonimir Dodig

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave presude pod uvjetima iz članka 335. i čl. 348. ZPP-a. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Zadru.

DNA:

Tužitelju, po pun.,

Tuženicima, po pun.