Poslovni broj P-2155/2023-13

Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji tog suda Nevi Lukin, u pravnoj stvari tužiteljice VT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Jasmini Vukić Šimićević, odvjetnici u Zadru, protiv tužene Općina Privlaka, Ivana Pavla II 46, Privlaka, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog ureda Kranjčec i Kramber j.t.d. Zadar, radi utvrđenja i uknjižbe, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 01. srpnja 2025. u nazočnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnice tužene, 01. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica dijela čest. 1549 k. o. [katastarska općina] površine 1000m2 koji je na Dopuni skice sudskog očevida održanog 25. siječnja 2022. izrađenoj po društvu ovlaštenom za poslove sudskog vještačenja iz područja geodezije Geo Lesi j.d.o.o. Zadar, a koja je Dopuna skice sudskog očevida sastavni dio ove presude, označen likom i točkama A-B-B1-A1-A u površini od 1000 m2, što je tužena dužna priznati i trpjeti da se tužiteljica uknjiži kao vlasnica označenog dijela čest. 1549 k. o. [katastarska općina], temeljem ove presude i nakon formiranja označenog dijela nekretnine kao nove zemljišnoknjižne čestice, uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena tužene sa tako novo formirane zemljišnoknjižne čestice.

II. Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica dijela čest. 1549 k. o. [katastarska općina] površine 1841m2 koji je na Dopuni skice sudskog očevida održanog 25. siječnja 2022. izrađenoj po društvu ovlaštenom za poslove sudskog vještačenja iz područja geodezije Geo Lesi j.d.o.o. Zadar, a koja je Dopuna skice sudskog očevida sastavni dio ove presude, označen likom i točkama B1-C-D-E-A1-B1 u površini od 1841m2, što je tužena dužni priznati i trpjeti da se tužiteljica uknjiži kao vlasnica označenog dijela čest. 1549 k. o. [katastarska općina], temeljem ove presude i nakon formiranja označenog dijela nekretnine kao nove zemljišnoknjižne čestice, uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena tužene sa tako novo formirane zemljišnoknjižne čestice.

III. Nalaže se tuženoj po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplatiti tužiteljici iznos od 2.887,32 Eura, u roku od 15 dana, dok se za više traženi iznos od tako priznatog zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tužene za naknadu parničnih troškova u iznosu od 2.956,41 Eura sa zakonskom zateznom kamatom kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica VT iz [adresa] (dalje: tužiteljica) 12. travnja 2019. sudu podnosi tužbu radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva protiv tužene Općine Privlaka (dalje: tužena) u kojoj navodi da je tužiteljica upisana u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] u zk. ul. [broj ZK uloška] na čest. 1549 površine od 5682m2 za suvlasnički udio od 1000/5682 dijela. Takav upis da je izvršen u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], međutim, isti da ne odražava stvarno vlasničko stanje. Predmetna nekretnina da predstavlja starinu obitelji VT, koji tužiteljicu pripada za 3682/5682 dijela i PT za 1000/5682 dijela. Iz zapisnika sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] da proizlazi da je predmetna nove izmjere nastala od dijela čest. 1175/6 površine 197739m2 predmnijevanog vlasništva Općine Privlaka i dijela 1175/9 površine 13164m2 uknjiženog vlasništva Crkve Sv. Vida za cijelo. Uvidom u povijest posjeda za predmetnu nekretninu da slijedi isto to s tim da je na čest. 1175/6 kao posjednik evidentirana Crkva Sv. Vida, a kao posjednik čest. 1175/9 Odlomak [adresa], kakvo stanje ostaje neizmijenjeno do katastarske revizije 1955. godine kada se na čest. 1175/6 kao posjednik evidentira IT pok. ČT dok veliki dio čest. 1175/6 ostaje posjedom Općenarodne imovine. Tužiteljica da je stekla pravo vlasništva za udio od 3682/5682 dijela predmetne nekretnine na temelju rješenja o nasljeđivanju iza svog pok. supruga AT pok. NT u čiju ostavinsku imovinu ulazi i dio čest. 1175/9 k. o. [katastarska općina]. Pok. AT da je predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem svog oca NT pok. ČT i diobom sa braćom i sestrama, pisanim diobenim ugovorom. Prilikom nove katastarske izmjere tužiteljica da se evidentira posjednicom cijele predmetne nekretnine. Posebno napominje da čest. 1549 k. o. [katastarska općina] po svom položaju i obliku, kao i sva okolna zemljišta, predstavljaju starinu obitelji NT, a predmetna nekretnina da je pripala upravo tužiteljici za 3682/5682 + 1000/5682 dijela i sestri njenog pokojnog supruga PT za 1000/5682 dijela. U naravi da se radi o nekretnini koju su oduvijek obrađivali pravni prednici tužiteljice odnosno njen suprug, njegov otac i djed, koja nikada nije predstavljala općinsku zemlju. Pravne prednike tužiteljice kao ni nju samu nitko nikada nije smetao u ostvarivanju njenih vlasničkih i posjedovnih prava na toj nekretnini, na kojoj da su stare oznake tzv. cilji vidljivi i danas i omeđuju nekretninu u cijeloj njenoj površini, a koje postavio još prednik pok. AT. Predmetna nekretnina da je oduvijek predstavljala obradivu oranicu na kojoj se sadilo žito, pšenica i druge povrtne kulture po potrebi. Kako je prvi evidentirani posjednik NT pok. ČT rođen 1905. godine, da je jasno da su se ispunile sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na preostalom dijelu nekretnine na kojem je tužena upisana. Ovdje da se stjecanje prava vlasništva prosuđuje po Općem građanskom zakoniku, a kako tužiteljica ima kvalificirani posjed, zakonit, istinit i pošten kao i vrijeme potrebno da se ispune pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, tužiteljica tužbom traži da sud utvrdi da je tužiteljica stekla pravo vlasništva na dijelu čest. 1549 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 3682/5682 dijela što je tužena dužna priznati i trpjeti da se tužiteljica uknjiži vlasnikom uz istovremeno brisanje tog prava s imena tužene.

1.1. Tužiteljica potom 17. listopada 2019. sudu dostavlja podnesak u kojem navodi da je saznala da je u odnosu na utuženu nekretninu i suvlasnica PT također podigla tužbu te ovim podneskom tužiteljica uređuje tužbeni zahtjev na način da sada traži da sud utvrdi da je tužiteljica stekla pravo vlasništva na dijelu čest. 1549 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 1841/5682 dijela što je tužena dužna priznati i trpjeti da se tužiteljica uknjiži kao vlasnik uz istovremeno brisanje tog prava s imena tužene.

2. U odgovoru na tužbu dostavljenom sudu 31. listopada 2019. tužena se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu. Prije svega ističe da je dokumentacija priložena uz tužbu manjkava i to konkretno jer se u povijesti posjedovanja čest. 1549 k. o. [katastarska općina] navode i prilozi I. i IV. koje da tužena nije zaprimila. Neovisno o tom nedostatku, iz povijesti posjedovanja da proizlazi da se od prije 1984. godine prednik tužiteljice evidentira kao posjednik utužene nekretnine za 1000m2. Iz priloženog zapisnika sačinjenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] broj Z-11240/2007/7311 da proizlazi da je nadležni zemljišnoknjižni sud uvažio tu okolnost i izvršio uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na ime i u korist tužiteljice upravo za 1000/5682 dijela (1000m2), koliko je tužiteljica nasljeđivanjem i stekla. Stoga da iz same dokumentacije koju tužiteljica prilaže tužbi proizlazi da njezin tužbeni zahtjev nije osnovan jer nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Ovo stoga jer je pravo koje tužiteljica ima u skladu s tim člankom ostvareno, zapisnikom o preoblikovanju zemljišne knjige, a sve temeljem jasno određene površine predmetne nekretnine na kojoj je prednik tužiteljice bio evidentiran kao posjednik. Za mogućnost da bi tužiteljici pripalo više od 1000m2 predmetne nekretnine da tužiteljica nije dostavila nikakve dokaze osim saslušanja svjedoka čija imena još nisu dostavljena, a osim toga da je tužiteljica podneskom od 17. listopada 2019. reducirala tužbeni zahtjev na 1841/5682 dijela bez da je ponudila dokaz da bi baš nju pripao toliki suvlasnički udio predmetne nekretnine. S obzirom na sve navedeno tužena predlaže tužbeni zahtjev odbiri i naložiti tužiteljici da tuženoj naknadi prouzročeni parnični trošak.

3. Na pripremnom ročištu održanom 09. prosinca 2019. na upit suda da li tužiteljica tužbom traži utvrđenje prava vlasništva idealnog dijela predmetne nekretnine ili utvrđenje prava vlasništva na realnom dijelu predmetne nekretnine, punomoćnica tužiteljice navodi da je tužbeni zahtjev postavljen na realni dio nekretnine, dakle, tužiteljica tužbom traži utvrđenje da je stekla pravo vlasništva realnog, točno geometrijski određenog dijela čest. 1549 k. o. [katastarska općina], radi identifikacije kojeg predlaže očevid na licu mjesta.

4. U podnesku dostavljenom sudu 15. siječnja 2020. tužiteljica navodi da su ona i njena zaova PT, sestra pok. supruga tužiteljice AT, upisane na nekretnini nove izmjere čest. 1549 k. o. [katastarska općina] svaka za 1000 m2 i to na dijelu koji odgovara čest. stare izmjere 1175/9 k. o. [katastarska općina] posjed Crkve Sv. Vida, te da obje svojim tužbama traže da se utvrde vlasnicima preostalog dijela novoformirane nekretnine čest. 1549 k. o. [katastarska općina] u površini od 3682m2 i to temeljem dosjelosti, a koji da dio predstavlja sada upisano vlasništvo ovdje tužene. Tužiteljica dalje ističe i to da je došla u posjed Prijavnog lista DGU Zadar broj 582/1982 koji je formiran prilikom diobe čest. 1175/6 u naravi nekada seoska muša „Busje", pojašnjavajući da je seoske Muše bio naziv za zajedničke pašnjake prije 1930. godine, na kojima su seljani imali dodijeljen točno određeni dio nekretnine bilo za ispašu, bilo za šumu, bilo za uzgoj povrtnih kultura. Provođenjem agrarne reforme odnosno Zakonom o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije od 19. listopada 1930. da se ukidaju svi feudalni odnosi između državnog erara, kao vrhovnog vlasnika i feudalaca kao koristovnog vlasnika i to s danom 01. prosinca 1918. Međutim, kako u Dalmaciji i Hrvatskom primorju u razdoblju od 1918. do 06. travnja 1941. nisu bili likvidirani svi ostaci agrarnih odnosa feudalnog karaktera, da je donesen Zakon o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na podruju Dalmacije i Hrvatskog primorja od 17. prosinca 1947. i da su obrađivači po samom zakonu stekli pravo vlasništva na to zemljište, a ne na temelju pojedinačne odluke nadležnog tijela. Postupak diobe nekadašnjih tzv. seoskih muša da se provodio na način da su se uz nazočnost predstavnika vlasti i poglavara sela na čijem su se podruju ti postupci provodili, veliki nepodijeljeni kompleksi u vlasništvu „poreznih općina" dijelili uz prethodnu izmjeru, dodjeljivali pojedinim domaćinstvima uz istodobno sačinjavanje tzv. listina o diobi kao i nacrta pozicija pojedinih parcela. lako je čitava nekretnina čest. 1175/6 k. o. [katastarska općina] činila seosku mušu pod nazivom Busje, predmetni dio nekretnine, ovaj koji danas odgovara dijelu čest. 1549 k. o. [katastarska općina] u površini od 3682m2 da nije obuhvaćen predmetnim prijavnim listom o podijeli seoke muše Busje iz 1980-tih, iako da je ista u cijeloj svojoj površini obilježena ciljima koje su obilježili pravni prednici tužiteljice, upravo kako bi označili svoj dio zajedničke seoske parcele. Nažalost, tužiteljica da još nije došla u posjed tzv. listina već je poslala upit u Državni arhiv u Split pa da će odmah po dobivanju bilo kakvih informacija od strane Državnog arhiva u Splitu isto proslijediti sudu.

5. U podnesku predanom sudu na pripremnom ročištu održanom 05. listopada 2021. tužiteljica proširuje tužbu oznakom PT kao novog tuženika uz prvotno tuženu Općinu Privlaku te u tom smislu uređuje tužbeni zahtjev. Nadalje, u odnosu na odgovor na tužbu tužene Općine Privlaka ističe da se uspoređivanjem stare i nove izmjere za k. o. [katastarska općina] kao i preklapanjem katastarskih planova dolazi do zaključka da se Općina Privlaka u novoj izmjeri za k. o. [katastarska općina] upisala na nekretninu čest. dio 1175/9 k. o. [katastarska općina] u vlasništvu i posjedu tužiteljice, a ne obrnuto. Također ističe da tužiteljica traži da se utvrdi vlasnikom upravo na dijelu nekretnine stare izmjere oznake čest. 1175/6 k. o. [katastarska općina], koji dio, iako je evidentiran posjedom Općine Privlaka, zajedno s dijelom čest. 1175/9 k. o. [katastarska općina] čini jedinstvenu nekretninu koju su obrađivali kako tužiteljica tako i njezini pravni prednici. U odnosu na navod tužene Općine Privlaka da nije protekao rok za dosjelost od 40 godina od 08. listopada 1990. do podnošenja tužbe tužiteljica ističe da su pravni prednici tužiteljice obrađivali novoformiranu nekretninu oznake čest. 1549 k. o. [katastarska općina] od davnina. Na toj nekretnini da se sadila i uzgajala sva povrtna kultura, koja je u davnije vrijeme kada su seljaci i težaci oskudijevali u hrani, uspijevala u blizini mora i na tlu kakvo je na predmetnoj nekretnini. Dakle, tužiteljica da svojom tužbom traži da se utvrdi da je na preostalom dijelu nekretnine koji se ne tiče njenog stjecanja u odnosu na Crkvu Sv. Vida, stekla pravo vlasništva dosjelošću, a njeni pravni prednici temeljem agrara, budući je u konkretnom slučaju bila riječ o podjeli „seoske muše". Prednik tužiteljice, djed njenog supruga, kao jedan od agrarnih subjekata na „seoskoj muši" čest. 1175/6 predmnijevanog vlasništva sada Općine Privlaka, da je imao zakoniti osnov stjecanja odnosno da je stekao izvanknjižnog vlasništvo nekretnine i to prije 28. kolovoza 1945. po sili Zakona, a sve prije prijenosa vlasništva sa Odlomka Privlaka u korist Općenarodne imovine s pravom korištenja Općine Privlaka (predmnijevano vlasništvo), a svakako prije upisa prava vlasništva Općine Privlaka. lako se u odgovor na tužbu navodi da se agrar i dosjelost međusobno isključuju, a što je naposljetku i točno, ovdje da je bitno naglasiti da je nekretnina čest. 1175/6 kao „seoska muša" bila pod udarom agrara i vlasništvo Općinskog odlomka i da se pravna osnova stjecanja prava vlasništva razrješenjem agrarnih odnosa ne može kombinirati s pravnom osnovom dosjedanja. Međutim, ako je prednik tužiteljice temeljem ranije navedenih propisa stekao pravo vlasništva temeljem zakona i to prije 28. kolovoza 1945., to da znači da je tužiteljica u zakonitom posjedu te da je stekla pravo vlasništva dosjelošću na dijelu nekretnine na kojem je kao vlasnik u obnovi zemljišne knjige upisana Općina Privlaka.

5.1. Slijedom navedenog je sud dopisom od 06. listopada 2021. treću osobu PT obavijestio da je tužiteljica podneskom od 29. rujna 2021. tužbu u ovoj pravnoj stvari proširila i na nju kao tuženu te ju pozvao očitovati se da li pristaje na takvo proširenje tužbe, uz upozorenje da osoba na koju se tužba proširuje parnicu mora primiti u onom stanju u kojem se parnica nalazi kada ta osoba u nju stupa. U odnosu na navedeno je treća osoba PT po punomoćnici na pripremnom ročištu 16. studenog 2021. navela da se ne protivi proširenju tužbe na nju kao tuženu, dodajući da će se naknadno očitovati na navode tužiteljice, ovo nakon održanja očevida na licu mjesta, a obzirom i sama protiv ovdje tužene vodi parnicu radi utvrđenja prava vlasništva u odnosu na predmetnu nekretninu.

6. U podnesku od 10. studenog 2021. tužiteljica ispravlja tužbeni zahtjev iz podneska predanog sudu 05. listopada 2021. u dijelu u kojem se navodi površina na način da traži utvrđenje da je tužiteljica stekla pravo vlasništva na dijelu nekretnine čest. 1549 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na dijelu površine 1841m2, koji je dio označen na Skici sudskog očevida provođenje kojeg predlaže provesti u postupku, sto su tuženici dužni priznati i trpjeti da se tužiteljica uknjiži vlasnicom na navedenom dijelu nekretnine čest. 1549 k. o. [katastarska općina].

7. Nakon provedenog očevida na licu mjesta i zaprimanja dopune skice sudskog očevida održanog 25. siječnja 2022. izrađene po društvu ovlaštenom za poslove sudskog vještačenja iz područja geodezije Geo Lesi j.d.o.o. [adresa] (list spisa 98), tužiteljica u podnesku od 22. travnja 2022. uređuje tužbeni zahtjev sukladno dopunjenoj skici sudskog očevida tako da traži da sud kao prvo, utvrdi da je tužiteljica vlasnica dijela čest. 1549 k. o. [katastarska općina] označenog na Skici sudskog očevida od 25. siječnja 2022. i Dopuni Skice od 11. veljače 2022. likom i točkama A-B-B1-A1-A u površini od 1000 m2, što je tužena dužna priznati i trpjeti da se tužiteljica uknjiži kao vlasnica označenog dijela čest. 1549 k. o. [katastarska općina], temeljem ove presude i nakon formiranja označenog dijela nekretnine kao nove zemljišnoknjižne čestice, te kao drugo, utvrdi da je tužiteljica vlasnica dijela čest. 1549 k. o. [katastarska općina] označenog na Skici sudskog očevida od 25. siječnja 2022. i Dopuni Skice od 11. veljače 2022. likom i točkama B1-C-D-E-A1-B1 u površini od 1841m2, što je tužena dužni priznati i trpjeti da se tužiteljica uknjiži kao vlasnica označenog dijela čest. 1549 k. o. [katastarska općina], temeljem ove presude i nakon formiranja označenog dijela nekretnine kao nove zemljišnoknjižne čestice.

7.1. Tužena je u podnesku od 15. veljače 2022. navela da nema primjedbi na skicu sudskog očevida održanog 25. siječnja 2022. izrađenu po društvu ovlaštenom za poslove sudskog vještačenja iz područja geodezije Geo Lesi j.d.o.o. [adresa], a ni po zaprimanju dopune sudskog očevida izrađene po društvu ovlaštenom za poslove sudskog vještačenja iz područja geodezije Geo Lesi j.d.o.o. [adresa] nije iznijela prigovore na istu.

8. Tužena ad.2 PT je tijekom postupka priznala tužbeni zahtjev tužiteljice pa je sud u odnosu na tuženu PT donio presudu na temelju priznanja poslovni broj P-909/2019 od 29. rujna 2022. protiv koje nije podnesena žalba i ista je postala pravomoćna, a poradi čega PT u ovoj presudi više nije označena kao stranka.

9. Također, sud je u odnosu na tuženu Općinu Privlaku 29. rujna 2022. donio presudu poslovni broj P-909/2019 (kojim je tužbeni zahtjev tužiteljice prihvatio u cijelosti), međutim, koja je presuda u odnosu na tuženu Općinu Privlaku ukinuta rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1843/2022-2 od 20. srpnja 2023. te je predmet u odnosu na ovu tuženu vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

10. U dokaznom je postupku sud pročitao i pregledao izvadak iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 4), povijest posjedovanja čest. 1549 k. o. [katastarska općina] Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar klasa: 936-02/19-05/161, urbroj:

541-22-2/16-19-2 od 11. travnja 2019. s prilozima (list spisa 5-17), zapisnik Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Zadru broj Z-11240/2007/7311 od 04. veljače 2016. (list spisa 18-19), potvrdu o plaćanju sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 500,00 kn (list spisa 26), skicu (list spisa 48), presliku katastarskog plana (list spisa 49), izvod iz katastarskog plana za čest. 1549 k. o. [katastarska općina] (list spisa 50), izvadak iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 51), izvadak iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 52), izvadak iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 53), izvadak iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 54), potvrdu o plaćanju predujma u iznosu od 4.000,00 kn (list spisa 71), zapisnik o očevidu održanom 25. siječnja 2022. (list spisa 77-81), skicu sudskog očevida održanog 25. siječnja 2022. izrađenu po društvu ovlaštenom za poslove sudskog vještačenja iz područja geodezije Geo Lesi j.d.o.o. [adresa] s fotografijama (list spisa 82-83), dopunu skice sudskog očevida održanog 25. siječnja 2022. izrađenu po društvu ovlaštenom za poslove sudskog vještačenja iz područja geodezije Geo Lesi j.d.o.o. [adresa] (list spisa 98), iskaz svjedoka UT (list spisa 112-113), iskaz svjedoka DT (list spisa 114-115), iskaz svjedoka KT (list spisa 117-118), iskaz tužiteljice VT (list spisa 118-119), iskaz zakonskog zastupnika tuženika ĐT (list spisa 119-120), proveden je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju (zapisnik na listu spisa 206-300) te su saslušani svjedoci KT (list spisa 207) i HT (list spisa 208). Izvedeni su time u postupku svi pravodobno po strankama predloženi dokazi, uz napomenu da sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka ŠT jer je tužiteljica na ročištu glavne rasprave 06. lipnja 2022. odustala od tog dokaznog prijedloga te uz napomenu da je sud pravodobno predložene dokaze koji su u postupku izvedeni pred ranijim raspravnim sucem obnovio čitanjem, s čime su stranke bile suglasne (što izričito navode na ročištu glavne rasprave održane 01. srpnja 2025.). Sud nije kao dokaz u postupku pročitao iskaz svjedoka TT (list spisa 160-161) niti je ovu presudu utemeljio na iskazu svjedoka LT (list spisa 161-162), ovo jer je prijedlog tužiteljice za saslušanje svjedoka TT i LT iznesen tek nakon zaključenja prethodnog postupka (štoviše nakon što je predmet vraćen sudu na ponovno suđenje, ali u fazu glavne rasprave), a tužiteljica nije dokazala da se radi o dokazima koje bez svoje krivnje nije mogla predložiti do zaključenja prethodnog postupka. Kako odredba čl. 299. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) propisuje da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, to sud sukladno čl. 299. st. 3. ZPP nije kao dokaz u postupku pročitao iskaz svjedoka TT niti je ovu presudu utemeljio na iskazu svjedoka LT, budući bi korištenje ovih dokaza bilo protivno odredbi čl. 299. ZPP te bi predstavljalo povredu pravila parničnog postupka.

11. Tužbeni zahtjev je osnovan.

11.1. Tužiteljica u postupku tvrdi da je predmetne (realne) dijelove čest. 1549 k. o. [katastarska općina], one koji su na dopuni skice sudskog očevida izrađenoj po sudskom vještaku mjerniku označene likom i točkama A-B-B1-A1-A površine 1000m2 te likom i točkama B1-C-D-E-A1- B1 površine 1841m2, stekla nasljeđivanjem supruga AT, a on diobom sa braćom i sestrama, ovo nakon nasljeđivanja oca NT pok. ČT koji je istu stekao dosjelošću pa je tako predmet ovog spora stjecanje prava vlasništva na (realnom) dijelu nekretnine temeljem zakona odnosno nasljeđivanjem i obveza uknjiženog vlasnika nekretnine trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužiteljice za cijelo na tom (realnom) dijelu nekretnine nakon što se isti (parcelacijom) formira kao nova zemljišnoknjižna čestica uz istovremeno brisanje tog prava sa svog imena sa novoformirane zemljišnoknjižne čestice.

11.2. Sukladno čl. 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV) vlasništvo se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

11.3. Odredba čl. 128. st. 1. ZV propisuje da nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije određeno drugačije.

11.4. Sukladno odredbi čl. 1453. Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) tko je sposoban steći, taj može dosjelošću steći vlasnost ili ina prava pri čemu odredba čl. 1460. OGZ propisuje da se kroz dosjelost steče nije dosta da je osoba sposobna steći, a stvar da se može steći; nego je još potrebno da onaj, koji ovim načinom ima steći, doista posjeduje rečenu stvar ili pravo; uz to valja da mu je posjed zakonit, pošten i istinit, i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno (paragrafi 309., 316., 320., i 345.). Pri tome, odredba čl. 1468. OGZ propisuje da u onim mjestima, gdje još nema nikakvih urednih javnih knjiga, i gdje se stečenje stvari nepokretnih ima dokazati po sudskim spisima i po inim ispravama, ili ako stvar nije uknjižena na ime onoga, koji je doista posjeduje, dosjelost se svršuje tek poslije 30 godina.

11.5. Sukladno čl. 1472. OGZ propisuje da proti fiskusu to jest, proti upraviteljima državnih dobara i državne imovine, ukoliko zastari ima mjesta (paragraf 287. 289 i 1456-1457), također proti upraviteljima dobara crkvenih, općinskih i inih dopuštenih tijela, nije dovoljno opće i redno vrijeme dosjelosti. Glede posjeda stvari pokretnih i posjeda stvari nepokretnih, ili služnosti i inih prava na pomenutim stvarima, izvršivanih, i na ime posjednika upisanih u javne knjige, posjed ima se produžiti kroz 6 godina. Prava pomenute vrste, koja na ime posjednikovo nisu upisana u javne knjige, i sva ina prava mogu se proti fiskusa i gore naznačenim povlaštenim osobama steći samo posjedom od 40 godina.

11.6. Nastavno, čl. 1477. OGZ propisuje to da tko dosjelost svojega posjeda osniva na vremenu od 30 ili 40 godina, taj nije dužan pokazati zakoniti naslov stečenja svojeg, ali ako bi proti njemu bilo dokazano nepoštenje posjeda, tad ne biva dosjelost ni istečenjem pomenutom duljeg vremena.

11.7. Nadalje, odredba čl. 20. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 6/80, 36/90, „Narodne novine“ br. 53/91, 91/96, dalje: ZOVO), koji je stupio na snagu 01. rujna 1980., propisuje da se pravo vlasništva stječe po samom zakonu, na temelju pravnog posla i nasljeđivanjem.

11.8. Pri tome, čl. 36. ZOVO propisuje da se pravo vlasništva na stvar stječe nasljeđivanjem u trenutku otvaranja nasljeđa na imovini umrlog, ako zakonom nije drugačije određeno, dok čl. 33. ZOVO propisuje da se na temelju pravnog posla pravo vlasništva na nekretninu stječe upisom u javnu knjigu ili na drugi odgovarajući način određen zakonom.

11.9. Konačno, odredba čl. 388. st. 2. ZV koja propisuje da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka kao i odredbu st. 2. tog članka koja propisuje da rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ovim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.

12. Iz izvatka iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 4) proizlazi da su kao suvlasnici čest. 1549 k. o. [katastarska općina], u naravi pašnjak površine 5682 m2, upisani Općina Privlaka ovdje tužena za 3682/5682 dijela, PT. NT za 1000/5682 dijela i VT ovdje tužiteljica za 1000/5682 dijela, kao i to da je za sve suvlasničke udjele na čest. 1549 k.o. [adresa] 02. svibnja 2012. zabilježeno podnošenje prigovora od strane ovdje tužene Općine Privlaka.

12.1. Pri tome, iz zapisnika Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Zadru broj Z- 11240/2007/7311 od 04. veljače 2016. (list spisa 18-19) proizlazi da je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] komisija za obnovu zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru održala ročište 04. veljače 2016. na koje je pristupila ovdje tužiteljica; da je komisija utvrdila da čest. 1549 k. o. [katastarska općina] izmjere, u naravi pašnjak površine 5682m2, odgovara dijelu čest. 1175/6, površine 197739m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] stare izmjere predmnijevanog vlasništva ovdje tužene te dijelu čest. 1175/9, površine 13164 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] stare izmjere uknjiženog prava vlasništva Crkva Sv. Vida za cijelo; da je ovdje tužiteljica navela da je čest. 1549 k. o. [katastarska općina] izmjere stekla nasljeđivanjem supruga AT koji je preminuo 2002. godine dok je njezina zava PT istu stekla u diobi sa braćom i sestrama OT, AT, ST, JT i BT negdje 1984. godine, a oni da su istu stekli nasljeđivanjem svog oca koji je umro 1982. godine, a ovaj diobom sa bratom CT nakon nasljeđivanja svog oca ČT umrlog 1951. godine, koji je za života ovu nekretninu držao u posjedu i davao dodak Župi za korištenje zemljišta, a nakon par godina da je Župa sve crkvene zemlje dodjeljivala njihovim korisnicima; da je ovdje tužena u podnesku od 14. siječnja 2013. navela da se radi o matičnoj čestici koja je od osnivanja upisana kao vlasništvo Općine Privlaka koja nikada ovu česticu nije dodjeljivala mještanima; te da je komisija nakon pregleda posjedovnog lista 253 iz kojeg proizlazi da je na čest. 1175/9 k. o. [katastarska općina] kao posjednik za 1000m2 evidentirana VT te PT za površinu od 1000m2 rješenjem odredila uknjižbu prava vlasništva čest. 1549 k. o. [katastarska općina] izmjere u korist PT za 1000/5682 dijela, ovdje tužiteljice za 1000/5682 dijela i ovdje tužene za 3682/5682 dijela.

12.2. Istaknimo ovdje da iz navedenog kao nedvojbeno proizlazi to da iako su tužiteljica i PT u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] upisane kao suvlasnice predmetne čest. 1549 k. o. [katastarska općina] izmjere za idealne suvlasničke udjele, da su iste prethodno bile evidentirane posjednice točno realno određenog dijela čest. 1175/9 k. o. [katastarska općina] stare izmjere (od dijela koje nastaje predmetna čest. 1549 k. o. [katastarska općina]), svaka dijela od 1000m2, a obzirom na koju je površinu njihovog evidentiranog posjeda u postupku obnove zemljišne knjige komisija za obnovu odredila njihov suvlasnički udio u čest. 1549 k. o. [katastarska općina] izmjere.

12.3. Iz povijesti posjedovanja čest. 1549 k. o. [katastarska općina] Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar klasa: 936-02/19-05/161, urbroj: 541-22-2/16-19-2 od 11. travnja 2019. s prilozima (list spisa 5-17) proizlazi da čest. 1549 k. o. [katastarska općina] (nove izmjere) odgovara dijelovima čest. 1175/6 i 1175/9 za koje su podaci bili važeći do prihvaćanja podataka nove izmjere i revizije k.o. Privlaka 2016. godine; a prema najstarijim podacima za k. o. [katastarska općina] koji datiraju iz 1883. godine da je čest. 1175/6 bila evidentirana kao posjed V [adresa], a čest. 1175/9 posjed Crkve Sv. Vida, kakvo stanje ostaje neizmijenjeno do I revizije k.o. Privlaka 1955. godine kojom je utvrđen veći broj suposjednika čest. 1175/6 i 1175/9 pri čemu je najveći dio čest. 1175/6 u posjedovnom listu Općenarodne imovine dok na čest. 1175/9 postoji upis posjednika RT pok. GT, FT. GT, CT pok. ČT, ZT pok. P, ĆT pok. I, ET pok. I, ŽT ud. Č IT pok. ČT (2000m2); da je 1967. godine i 1982. godine na zahtjev Mjesne zajednice Privlaka i upisanih suposjednika došlo do diobe čest. 1175/6 (seoska muša Busje) te je formiran veći broj novih čest. zemlje i čest. zgrade te obzirom na isto na čest. 1175/6 danas postoji upis MT, GT, VJ, ČT, PJ, TT za 12/24 i dr., [adresa], IJ, A i ČJ, GT; da se 1984. godine na temelju rješenja o nasljeđivanju broj O-914/82 iza smrti NT te diobenog ugovora br. ov. 13/84 posjednicima njegovog dijela čest. 1175/9 evidentiraju AT pok. NT na površini od 1000m2 i PT. NT na površini od 1000m2, a nakon čega se 2003. godine na temelju rješenja o nasljeđivanju broj O-868/02 iza smrti AT posjednikom njegovog dijela čest. 1175/9 evidentira ovdje tužiteljica. Dalje proizlazi i to da je spomenutom novom izmjerom formirana nova čest. 1549 koja je izlaganjem po izmjeri evidentirana posjedom (vlasništvom) ovdje tužene za 3682/5682 dijela, PT za 1000/5682 dijela i ovdje tužiteljice za 1000/5682 dijela.

12.4. Nastavno, iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-914/82 od 16. ožujka 1984. proizlazi da je NT pok. ČT rođen **.**.1905. umro **.**.1982. i da su njegovim nasljednicima na svim zemljištima (nekretninama) proglašeni sin OT, sin AT, kći JT, kći BT, kći PT i sin ST za svaki za 1/6 dijela, koji su sunasljednici potom, a kako to proizlazi iz Diobenog ugovora ovjerenog pod brojem 13/84 dana 27. ožujka 1984. (list spisa 10-13), razvrgnuli suvlasničku zajednicu na nekretninama koje su naslijedili iza pok. oca NT pok. ČT na način da je čest. zemlje zvana Gornje vlake jedna polovina strana donja pripala AT pok. NT, a čest. zemlje zvana Gornje vlake jedna polovina strana gornja PT. Da je pri tome upravo čest. 1175/9 k. o. [katastarska općina] stare izmjere imala naziv Gornje vlake, kao nedvojbeno proizlazi iz povijesti posjedovanja čest. 1549 k. o. [katastarska općina] Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar klasa: 936-02/19-05/161, urbroj: 541-22-2/16-19-2 od 11. travnja 2019. s prilozima (list spisa 5-17) u kojoj je navedeno da se temeljem rješenja o nasljeđivanju broj O-914/82 iza smrti NT pok. ČT i diobenog ugovora br. ov. 13/84 sklopljenog između njegovih nasljednika posjednicima njegovog dijela čest. 1175/9 k. o. [katastarska općina], a kojim je diobenim ugovorom upravo čest. naziva Gornje vlake (ne čestica Velika rupa) pripala po pola (svakog određena strana zemljišta) AT i PT, evidentiraju AT. NT za 1000m2 i PT. NT za 1000 m2, što zasigurno ne bi bio slučaj da čest. naziva Gornje vlake koja je tim dvjema osobama pripala u diobi izvršenoj 27. ožujka 1984. ne odgovara (dijelom) čest. 1175/9 k. o. [katastarska općina] stare izmjere jer u tom slučaju nadležni ured za katastar ne bi proveo takav upis. Osim toga, i svjedok KT (list spisa 117-118) sudu iskazuje da se predmetna nekretnina nalazi u predjelu Kupare (što je naziv predmetne čest. 1549k.o. [adresa] u novoj izmjeri), a da ju neki zovu i Vlake.

12.5. Nadalje, iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-868/02 od 12. veljače 2003. (list spisa 14-16) proizlazi da je AT pok. NT umro **.**.2002., da je kao njegova ostavinska imovina, među ostalim, kao vanknjižno vlasništvo utvrđena nekretnina evidentirana u posjedovnom listu 253 k. o. [katastarska općina] i to dio čest. 1175/9 k. o. [katastarska općina] te da je nasljednicom pok. AT na svoj imovini proglašena njegova supruga VT ovdje tužiteljica za cijelo.

13. Radi identifikacije predmeta spora, a budući se radi o realnom dijelu čest. 1549 k. o. [katastarska općina], proveden je očevid na licu mjesta 25. siječnja 2022. uz sudjelovanje društva ovlaštenog za obavljanje poslova vještačenja iz područja geodezije te iz zapisnika o očevidu održanog 25. siječnja 2022. (list spisa 77-81), a na kojem je očevidu tužiteljica pozvana pokazati predmet ovog spora, proizlazi da je sudski vještak nekretninu koju tužiteljica pokazuje kao svoje vlasništvo identificirao kao dio čest. 1549 k. o. [katastarska općina] i to jugozapadni dio parcele, dok je sjeverozapadni dio parcele tužiteljica pokazala kao vlasništvo svoje zaove PT. Dalje iz zapisnika o očevidu održanog 25. siječnja 2022. (list spisa 77-81) proizlazi i to da je sud neposrednim opažanjem utvrdio da je predmetna nekretnina neobrađena ledina na kojoj je vidljiva griblja, u krajnjem zapadnom kutu koje se nalazi ukopan međni kamen i kolac iz nove izmjere dok se u produžetku griblje u krajnjem južnom dijelu predmetne nekretnine nalazi drveni kolac iz nove izmjere, da se od krajnjeg zapadnog kuta nekretnine gdje se nalazi kolac pa po sjeverozapadnoj među nalazi vidljiva griblja u polovini bližoj moru gdje se nalazi i jedan stari betonski blok, te da se u sjeveroistočnom dijelu nekretnine nalazi veliki iskop nastao odronom terena prema moru i s ove strane nema vidljivih oznaka; a koje je stanje čest. 1549 k. o. [katastarska općina] koje sud neposredno opaža na licu mjesta i konstatira u zapisniku s očevida od 25. siječnja 2022. (list spisa 77-81) razvidno i iz fotografija koje sudski vještak mjernik prilaže skici sudskog očevida (list spisa 83).

13.1. Onaj dio čest. 1549 k. o. [katastarska općina] koji je tužiteljica tijekom očevida provedenog 25. siječnja 2022. pokazala kao predmet ovog spora (kao svoje vlasništvo) je prikazan na skici sudskog očevida održanog 25. siječnja 2022. izrađenoj po društvu ovlaštenom za poslove sudskog vještačenja iz područja geodezije Geo Lesi j.d.o.o. [adresa] (list spisa 82, dalje: skica sudskog očevida) odnosno detaljnije na dopuni skice sudskog očevida održanog 25. siječnja 2022. izrađenoj po društvu ovlaštenom za poslove sudskog vještačenja iz područja geodezije Geo Lesi j.d.o.o. [adresa] (list spisa 98, dalje: dopuna skice sudskog očevida) kao geometrijski dio čest. 1549 k. o. [katastarska općina] označen likom i točkama A-B-B1-A1-A površine 1000m2 te kao geometrijski dio čest. 1549 k. o. [katastarska općina] označen likom i točkama B1-C-D- E-A1-B1 površine 1841m2. Niti tužiteljica niti tužena nisu imali prigovora na dopunu skice sudskog očevida, a kako je sud istu cijenio detaljnom, jasnom, objektivnom i sastavljenom sukladno pravilima struke, sud je istu u cijelosti prihvatio i koristio kao sastavni dio ove presude (obzirom je predmet spora realni, geometrijski određeni dio nekretnine koji se u sudskom postupku identificira upravo likom i točkama na skici vještaka mjernika).

13.2. Istaknimo pri tome da iz dopune skice sudskog očevida proizlazi i to da dio čest. 1549 k. o. [katastarska općina] izmjere označen likom i točkama A-B-B1-A1-A površine 1000m2 odgovara dijelu čest. 1157/9 k. o. [katastarska općina] stare izmjere, dakle, dijelu čest. stare izmjere koja je bila uknjižena kao vlasništvo Crkve Sv. Vida za cijelo i kao posjednik koje je upravo za 1000m2 od 1984. godine bio evidentiran pok. suprug tužiteljice AT, a prije njega kao posjednik 2000m2 njegov otac NT i to od katastarske revizije provedene 1955. godine dok dio čest. 1549 k. o. [katastarska općina] izmjere označen likom i točkama B1-C-D-E-A1-B1 odgovara dijelu čest. 1157/6 k. o. [katastarska općina] stare izmjere, dakle, dijelu čest. stare izmjere predmnijevanog vlasništva tužene. Označena dva geometrijska dijela čest. 1549 k. o. [katastarska općina] zajedno čine dio čest. 1549 k. o. [katastarska općina] koji je na skici sudskog očevida označen likom i točkama A-B-C-D-E-A površine 2841m2 i isti predstavlja upravo jugozapadnu polovicu čest. 1549 k. o. [katastarska općina], nakon identificiranja koje ranije tužena PT, sestra pok. supruga tužiteljice (njena zaova), priznaje tužbeni zahtjev, a iz čega proizlazi istinitost navoda tužiteljice da su se nasljednici pok. NT međusobno podijelili, među ostalim i na način da pok. AT pripada jugozapadni dio, a PT sjeverozapadni dio čest. 1549 k. o. [katastarska općina] (kako to tužiteljica navodi i pokazuje sudu na očevidu održanom 25. siječnja 2022.).

13.3. Svjedok HT (list spisa 114-115) je iskazao da zna nekretninu u svezi koje je pozvan na sud te je na skici sudskog očevida (list spisa 82) pokazao da je to nekretnina koja je je skroz označena slovima, da je to nekretnina tužiteljice i tužene ad.2 (sud napominje da je u trenu kada svjedok daje ovaj iskaz u postupku bila tužena ad.2 PT), dodajući da je ispod njih nekretnina AJ i TT dok je njegova nekretnina ova oznaka 1547, da je to njegova djedovina na kojoj se je uknjižio u zemljišnoj knjizi kao vlasnik kad je bila izmjera u [adresa], te dodajući da ova nekretnina koja ima oznaku 1550 je bila od pok. NJ odnosno prije njega njegovog oca CT, a već obzirom na kakve navode sud cijeni da svjedok o predmetu ovog spora ima neposrednih saznanja te da iskazuje objektivno i vjerodostojno, ovo budući iz skice sudskog očevida proizlazi da čest. 1547 k. o. [katastarska općina] (za koju svjedok navodi da je njegova) neposredno graniči sa predmetnom čest. 1549 k. o. [katastarska općina], a što sudu svjedoči na okolnost da svjedok kao međaš životno i logično ima neposredna saznanja o predmetu ovog spora i to saznanja koja obzirom na njegovu godinu rođenja (1940.) datiraju minimalno 80 godina unazad donošenju ove presude; te budući iz izvatka iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 52) proizlazi da je TT pok. ZT (za kojeg svjedok navodi da se njegova nekretnina nalazi ispod predmetne) upisan kao vlasnik čest. 1552 k. o. [katastarska općina] dok iz izvatka iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 51) proizlazi da je UJ pok. CT (za kojeg svjedok iskazuje da je njegova nekretnina ova oznake 1550) uknjižen kao vlasnik čest. 1550 k. o. [katastarska općina], a što sudu svjedoči kako na to da svjedok ima neposrednih saznanja o predmetu spora tako i na to da sudu iskazuje vjerodostojno i istinito. Poradi navedenog te ne nalazeći razloga poradi kojeg bi ovaj svjedok lažno iskazivao sudu i time ostvario biće kaznenog djela za koje je zapriječena kazna zatvora budući nije osobno zainteresiran za ishod ovog spora, sud je prihvatio kao istinit njegov iskaz da je on kao mali orao zemlju koja je predmet ovog spora, da su tada vlasnici bili svekar tužiteljice i njegov brat, IT i DJ pa da je on tu njima znao orati nekretninu s volovima, da se tu sadila pšenica i kukuruz, to da je bilo prije 1961. godine što da pamti jer je te godine išao u vojsku, a orao je prije toga, da su se ta dva brata međusobno podijelila i da se znalo koji dio nekretnine je od pojedinog brata, a on da je orao obojici jer je u to vrijeme od toga živio. Dalje je svjedok na skici sudskog očevida (list spisa 82) pokazao da je ovaj dio predmetne nekretnine prema slovima C-S-R uz more, strana od PT odnosno ranije njenog oca IT, a ova druga strana te nekretnine, strana do čest. 1550 (sukladno skici sudskog očevida to je upravo dio označen likom i točkama A-B-B1-A1-A i B1-C-D-E-A1-B1 koji su predmet spora) da je od tužiteljice odnosno ranije njenog svekra IT, zaključno navodeći da on ne zna da bi općina tu imala neki dio ove nekretnine jer kako je rekao, sve ove nekretnine su se ranije obrađivale, sve gore od ceste do mora, dodajući da prije nije bilo međa, da međa nema ni sada, ali da se znalo do kud je čije, da su postojale brazde do kud se oralo, da je svatko orao svoje i znalo se što je čije, da njegova nekretnina ima površinu 1500m2, a ova nekretnina koju je on obrađivao za IT da je površinom bila puno veća od njegove, duplo veća, uz što pojašnjava da je voda koja je išla niz polja prema moru napravila na toj nekretnini veliku rupu na ovom dijelu do mora i da su oni obrađivali nekretninu sve do te rupe (sud ovdje ističe da je iz skice sudskog očevida razvidno da se na sjeveroistočnom dijelu čest. 1549 k. o. [katastarska općina] uistinu nalazi rupa označena kao „iskop“ za koji sud tijekom očevida i konstatira da je nastao odronjavanjem terena prema moru). Na vjerodostojnost iskaza ovog svjedoka dalje svjedoči i činjenica o kojoj isti iskazuje sudu, ta da su DJ i NT bili braća, da je on sin od FT, a FT te DJ i NT da su djeca dva brata, a djedovi koji su bili braća da su se zvali ČT i GT s tim da je njegov predak GT, a njihov ČT, iz kakvog iskaza proizlazi da je svjedok član obitelji ČT, za koju tužiteljica u tužbi i navodi da je bila vlasnik nekretnina na ovom području, i da stoga logično i životno ima neposrednih saznanja o načinu korištenja i predmetne nekretnine, koja je sukladno njegovom iskazu u prilog kojem govori i sadržaj izvadaka iz zemljišne knjige (list spisa 50- 54) okružena nekretninama koje su u (su)vlasništvu upravo članova te obitelji ČT konkretno pravnih slijednika braće ČT i GT.

13.4. Nadalje, i svjedok KT (list spisa 117-118) sudu iskazuje u bitnom identično iskazu svjedoka DT, što također ukazuje na vjerodostojnost iskaza svjedoka DT, a ujedno ukazuje i na to da je iskaz svjedoka KT također objektivan i vjerodostojan, a kako su dijelovi istog pri tome potvrđeni i materijalnim dokazima u spisu pa tako primjerice iskaz svjedoka da je nekretnina obitelji tužiteljice koju je on obrađivao imala površinu otprilike 2 dana oranja što je otprilike pola nektara (sud ovdje ističe da je općepoznata činjenica da je 1 hektar jednak 10.000m2) odgovara sadržaju izvatka iz zemljišne knjige (list spisa 4) prema kojem čest. 1549 k. o. [katastarska općina] ima površinu od 5682m2, dakle, upravo od oko pola hektra; to sud i iskaz svjedoka KT prihvaća kao istinit. Isti sudu iskazuje da mu je tužiteljica daljnji rod jer su njihovi šukundjedovi bili u rodu početkom 19. stoljeća, da zna da je na sud pozvan u vezi nekretnina koja se nalazi u predjelu Kupari ili kod Velike rupe, koju neki zovu i Vlake, tamo da je uvijek radio pa da se tako sjeća kad je bio mlađi 1960tih godina da je bio u teškoj situaciji jer mu je majka koja je bila glava obitelji skoro godinu dana bila u bolnici, on da je imao 13,14 godina i on i sestra da su najviše pomagali obitelj tužiteljice tako što su im čuvali ovce, pomagali im, orali, a obitelj tužiteljice da je imala konja, ovce, janjce i kola pa da bi njima za uslugu izorali njihovu njivu, nešto prevezli ako bi im trebalo, dodajući da su oni kao djeca u toj situaciji morali pomagati jer im je otac bio fizički hendikepiran, da je tamo (nedvojbeno pod tamo misli na predmetnu nekretninu) bila i PT koja je 1948. godište, to da je sestra tužiteljičinog muža te BT koja je misli 1946. godište, isto sestra tužiteljičinog muža, da su oni svi bili generacija pa su zajedno radili, međusobno se pomagali, dalje iskazujući da se na ovoj nekretnini najviše sijao ječam, poslije pšenica, kukuruz, a kada se to požanje onda su tamo gonili ovce, jer da uvijek nešto ostane pa je to za ovce bila dobra ispaša, dodajući da su na nekretnini postojale griblje, što da su izorane brazde, a da je bilo i kamenih oznaka na kantunima, uglovima nekretnina, tako da se točno znalo tko što radi, što je čije i da nitko nikada nije ulazio u tuđu njivu, pojašnjavajući da je njihova nekretnina bila površinom otprilike 2 dana oranja, što da je otprilike pola hektara i da on nikada nije čuo da bi obitelj tužiteljice imala problema vezano za ovu nekretninu, da bi itko tvrdio da im to ne pripada ili slično, a upitan da li je Općina Nin odnosno pravni prednik Općine koristila ovo zemljište u neku svrhu odgovara da nije, dodajući da se ovo zemljište nije koristilo niti za potrebe ciglane već da se za to koristilo jedno drugo područje udaljeno otprilike 1 km koje su oni u [adresa] zvali Male rupe. Tužena je prigovorila iskazu ovog svjedoka, međutim, samo paušalno, ne navodeći zbog kojeg razloga bi iskaz svjedoka bio neistinit, a kako svjedok iskazuje u bitnom identično iskazu svjedoka DT te kako sud ne nalazi razloga poradi kojeg bi ovaj svjedok lažno iskazivao sudu ostvarujući time biće kaznenog djela za koje je zapriječena kazna zatvora obzirom nije osobno zainteresiran za ishod ovog spora, vodeći pri tome računa i o činjenici da je sa tužiteljicom u daljnjem srodstvu dok je sa načelnikom tužene u bližem srodstvu budući su otac svjedoka i baka ĐT djeca dvije sestre, sud je iskaz svjedoka KT prihvatio kao istinit.

13.5. U prilog ocjeni suda da su gore izneseni iskazi svjedoka DT i KT istiniti, dalje prema ocjeni suda svjedoči i činjenica da su ovi svjedoci i tijekom ponovnog iznošenja iskaza sudu, ovo prilikom očevida na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju održanog 07. ožujka 2025. (zapisnik na listu spisa 206-300), iskazivali identično svojim ranijim iskazima, budući takav kontinuitet u iskazima usprkos proteku nekoliko godina između davanja iskaza svjedoči da svjedoci iznose svoja osobna neposredna saznanja o predmetu spora koja odgovaraju stvarnim događajima i kojih se upravo stoga ovi svjedoci, usprkos svojoj starijoj životnoj dobi, sjećaju. Tako svjedok KT (list spisa 207) sudu sasvim uvjerljivo i životno iskazuje da on ima neposrednih saznanja o zemlji na kojoj se sud i on nalaze u trenu iznošenja tog iskaza (pri čemu sud na samom očevidu konstatira da se radi o čest. 1549 k. o. [katastarska općina] izmjere odnosno prema identifikaciji sudskog vještaka o čest. 1175/6 k. o. [katastarska općina] stare izmjere) ovo jer su obitelj tužiteljice i njegova obitelj živjeli jedni do drugih u starom naselju u mjestu, da je njena obitelj pri čemu govori još o njenom svekru N IT i njenom suprugu bili dobrostojeća obitelj za ondašnje prilike, imali su konja, plug tj. zaprežna kola, ovce, svinje i kokoši, dok njegova obitelj nije bila tako dobrostojeća pa da su si međusobno pomagali tako da bi oni (obitelj tužiteljice) njima preorali njivu, a zauzvrat da bi oni njima (obitelji tužiteljice) na njihovoj zemlji pomagali, otac da bi im pomagao u vinogradu, a oni djeca da su im pomagali čuvati ovce na ispaši pa da je tako u toj ispaši on dolazio upravo na ovu zemlju gdje su svjedok i sud sada (tijekom očevida), pojašnjavajući da je on ovce pomagao u ispaši skroz gore od jugozapadne strane ovog zemljišta pa sve do mora na sjeveroistočnoj strani ovog zemljišta, dodajući da on u ovom dijelu [adresa] nema zemlje pa da je ovdje dolazio samo jer su Kršina djeca ovdje na svoju zemlju vodila ovce na ispašu u čemu im je on kao dijete pomagao. Upitan koji je točno dio zemljišta na ovom području bio U, svjedok je rekao da je IT ovdje imao zemlje kako bi oni rekli dva dana oranja, a jedan dan oranja da je oko 2500m2. Upitan točno ovdje na terenu pokazati granice te zemlje o kojoj iskazuje kao o Kršinoj zemlji, svjedok je iskazao (i pokazao) da ta zemlja počinje od ruba vododerine (za liniju koju svjedok pokazuje kao među sudski vještak mjernik na očevidu navodi da odgovara jugoistočnoj međi čest. 1549 k. o. [katastarska općina] izmjere) pa ide sve do obale (za ovu granicu koju svjedok pokazuje kao među sudski vještak mjernik na očevidu navodi da odgovara sjeveroistočnoj međi čest. 1549 k. o. [katastarska općina] izmjere), da dalje Kršina zemlja ide do dijela koji svjedok pokazuje sudu (i za koji sudski vještak mjernik navodi da odgovara sjeverozapadnoj međi čest. 1549 k. o. [katastarska općina] izmjere) te do ravnine ovog kamenog kolca koji se vidi na terenu (i za koji sudski vještak mjernik navodi da je taj kolac obilježje jugozapadne međe čest. 1549 k. o. [katastarska općina] izmjere), posebno sudu napominjući da osim što su se tu čuvale ovce se ova zemlja i obrađivala na način da su se tu sadile razne kulture pa da bi oni upravo nakon sjetve ovdje doveli ovce jer je od zrnja koje je palo pri sjetvi ovdje izrasla mlada trava taman za ispašu ovaca. Iz takvog iskaza svjedoka KT, a sukladno identifikaciji na terenu koju sudski vještak mjernik daje dok svjedok sudu pokazuje zemlju za koju iskazuje da je bila Kršina zemlja, proizlazi da je svjedok još 1950tih i 1960tih godina pravnom predniku tužiteljice N (zvanom IT) Kršloviću pomagao u čuvanju ovaca na zemljištu koje svojom površinom i međama odgovara upravo cjelokupnoj predmetnoj čest. 1549 k. o. [katastarska općina] izmjere, a koje je zemljište NT osim za ispašu ovaca koristio i za sadnju raznih povrtnih kultura. Da je takav iskaz svjedoka KT objektivan i vjerodostojan, prema ocjeni suda proizlazi i iz onog dijela njegova iskaza (list spisa 207) u kojem navodi da on ne zna o diobama unutar obitelji IT, tužiteljičinog svekra, osim onog što je u svom ranijem iskazu spomenuo da su se IT i njegov brat DJ podijelili do 1950tih godina, pa kako ne zna o tom načinu podjele Kršinih nasljednika da ne može na terenu pokazati koji je dio ovog zemljišta koje je pokazao kao D pripao u vlasništvo tužiteljice; a budući bi životno, da ovaj svjedok svoj iskaz konstruira s ciljem uspjeha tužiteljice u sporu, on zasigurno iskazivao i o tome koji je točno dio tzv. Kršine zemlje pripao upravo tužiteljici. Nadalje, i svjedok HT (list spisa 208) saslušan prilikom očevida na licu mjesta i pozvan pokazati granice zemlje za koju iskazuje da je Kršina zemlja, te granice pokazuje istim onim linijama kojima ih je sudu pokazao i svjedok KT, a budući i svjedok HT, koji sudu pri tome iskazuje sasvim uvjerljivo i životno, iskazuje da on ima zemlju sa sjeverozapadne strane nekretnine na kojoj se sud i svjedok nalaze, da su Kršin otac i njegov djed bili braća te da on zna da je ovo bila Kršina zemlja jer mu je on pomagao u obrađivanju ove zemlje, da su oni bili bolje stojeći od njegove obitelji pa da je on radio kod IT, tako da su ovdje orali zemlju, da je i bilo ovaca na ispaši, a i vol da se ovdje gonio, te da on može sudu reći ročno od kud do kud je Kršina zemlja, pokazujući da je to od vododerine (za liniju koju svjedok pokazuje kao među sudski vještak mjernik na očevidu navodi da odgovara jugoistočnoj međi čest. 1549 k. o. [katastarska općina] izmjere) pa do obale (za ovu granicu koju svjedok pokazuje kao među sudski vještak mjernik na očevidu navodi da odgovara sjeveroistočnoj međi čest. 1549 k. o. [katastarska općina] izmjere), a s ove druge strane da Kršina zemlja ide do ovog gornjeg dijela (za liniju koju svjedok pri tome pokazuje sudski vještak mjernik navodi da odgovara sjeverozapadnoj međi čest. 1549 k. o. [katastarska općina] izmjere) te na drugoj strani do oznake, kolca koji se vidi na terenu (za koji sudski vještak mjernik navodi da je taj kolac obilježje jugozapadne međe čest. 1549 k. o. [katastarska općina] izmjere). Dalje je svjedok sudu, upitan o podjeli Kršinih nasljednika, iskazao to da je koliko on zna Nevenkin ovaj dio do mora (za koji dio sudski vještak navodi da se radi o sjeveroistočnom dijelu zemljišta koje svjedok pokazuje kao Kršino zemljište), a tužiteljičin dio da je ovaj dalje od mora (za koji dio sudski vještak navodi da se radi o jugozapadnom dijelu zemljišta koje svjedok pokazuje kao Kršino zemljište). Svjedok je končano iskazao i to da nikada nije bilo spora oko međa između ovog ranije Kršinog zemljišta i susjednih, što da on zna jer je njegovo odmah susjedno, budući da je ovo davno sve bilo zemljište zajedničkog pretka, njihovih djedova ČT i KJ koji su se davno i to još pri početku II. Svjetskog rata podijelili. Dakle, i iz iskaza svjedoka DT, a sukladno identifikaciji na terenu koju sudski vještak mjernik daje dok svjedok sudu pokazuje zemlju za koju iskazuje da je bila Kršina, proizlazi da su još pravni prednik tužiteljice Krševanov otac ČT i njegov brat GT u posjedu zemlje koju svjedok pokazuje kao Kršinu zemlju bili od prije II. Svjetskog rata (koji je prema općepoznatoj činjenici iz svakodnevnog života počeo 01. rujna 1939.), pri početku kojeg su se rata oni podijelili te su ČT te njegov sin NT na ovoj zemlji koja svojom površinom i međama odgovara današnjoj čest. 1549 k. o. [katastarska općina] izmjere nastavili nesmetano i samostalno orati, držati ovce na ispaši i gonili vola.

13.6. Takvi svjedočki iskazi, a koje je sud iz obrazloženih razloga prihvatio kao istinite, u cijelosti potvrđuju iskaz same tužiteljice (list spisa 118-119), rođene 1936. godine, koja iskazuje da se ona 1961. godine udala u obitelj NT i kad je tu došla da je išla raditi na ovu nekretninu, da se tu sijalo žito, pšenica, kukuruz i ona da je tu radila kao i njezin svekar NT, tu da se sijalo do 1967./1968. godine, a kada je svekar umro i poslije njega da više nisu sijali, nekad bi, nekad ne bi, jer su imali više nekretnina pa da bi onda znali to izorati samo da ne bude ledina, dodajući da su oni znali do kud je njihovo, da su stavili cilje na te kantune, kamenja, da se znalo što je čije i da bi oni to nekad izorali baš zato da se zna do kud je granica njihove nekretnine, pojašnjavajući da nikada nisu imali problema, da je oko njih bio stric njenog supruga, brat njenog svekra DJ koji je tu radio i da nije bilo nikakvih problema, onda da je svekar umro i njegova ostavina se dijelila tako da je iza svekra ovu nekretninu naslijedio njezin muž AT i njegova sestra ĐJ (nedvojbeno tužiteljica ovdje iskazuje o PT rođ. ĐJ). Na takav iskaz tužiteljice tužena nije iznijela konkretne prigovore već je istom samo paušalno prigovorila, pa kako je sud utvrdio da je takav iskaz tužiteljice u cijelosti potvrđen iskazima svjedoka DT i KT koje je sud prihvatio kao istinite te kako u prilog dijelovima takvog iskaza tužiteljice svjedoče i gore izneseni materijalni dokazi, to sud iskaz tužiteljice cijeni vjerodostojnim i prihvaća ga kao istinit, ovo neovisno o činjenici što uistinu spisu ne prileži materijalni dokaz da bi pravni prednici tužiteljice bili evidentirani kao posjednici dijela čest. 1175/6 k. o. [katastarska općina] stare izmjere (već samo kao posjednici dijela čest. 1175/9 k. o. [katastarska općina] stare izmjere), ovo stoga što nedostatak takve evidencije nije nedvojbeni dokaz da isti u stvarnosti nisu držali u posjedu i dio čest. 1549 k. o. [katastarska općina] koji odgovara dijelu čest. 1175/6 k. o. [katastarska općina] stare izmjere, a sud i temeljem drugih predloženih dokaza može utvrditi činjenicu posjedovanja, a što je sud u ovom postupku, gore iznesenom ocjenom dokaza, kao nedvojbeno i utvrdio. Iskaz svjedok UT (list spisa 112-113), zaposlenika tužene, u dijelu u kojem je iskazao da se on kod predmetne nekretnine znao ići kupati, a u blizini da je i čuvao ovce 1970tih godina, ali da nikada nije vidio da se te nekretnine obrađuju, sud nije cijenio logičnim, životnim niti uvjerljivim te ga nije prihvatio kao istinit. Ovo kao prvo jer sudu citirani dio iskaza svjedoka nije životan niti logičan, obzirom na njegov daljnji navod da je on čuo da se ovdje oralo s konjem, budući da ako se nekretnina orala s konjem onda to znači da se ista obrađivala. Ovo kao drugo jer je sasvim neživotno i neuvjerljivo da svjedok koji iskazuje da je čuo da se ova nekretnina orala s konjem, ne bi barem čuo tko je to orao, a kakav pak dio iskaza sudu ukazuje da svjedok svoj iskaz konstruira sa potrebe uspjeha tužene u ovom sporu, izostavljajući svoja saznanja o osobama koje su orale na predmetnoj nekretnini. Osim toga, svjedok dalje iskazuje i to da on ne zna o povijesti ovih nekretnina u smislu vlasništva, da ne zna čije su nekretnine oznake 1550, 1548 i 1547 (nesporno nekretnine susjedne predmetnoj), a iz činjenice da svjedok nema saznanja o vlasništvu susjednih nekretnina proizlazi kao logičan i životan zaključak da nema niti osobnih neposrednih saznanja o pitanju vlasništva predmetne nekretnine, u prilog kojem zaključku svjedoči i onaj dio iskaza ovog svjedoka u kojem navodi da je o vlasništvu predmetne nekretnine saznao u Općini gdje radi, da je isprintao zk izvadak i vidio kakvo je stanje te da o istoj zna (tek) iz doba izmjere zemljišne knjige kada je tužiteljica u svezi iste dolazila kod načelnika Općine. Kada sud uz navedeno cijeni činjenicu da je ovaj svjedok (za razliku od svjedoka DT i KT) zaposlenik tužene (što proizlazi iz njegova iskaza da radi u Općini te iz činjenice da ga tužena predlaže saslušati kao njenog zaposlenika) što dovodi u pitanje objektivnost njegova iskaza budući je isti kao zaposlenik tužene kojeg tužena i predlaže saslušati sigurno zainteresiran za uspjeh tužene u sporu, sud iskaz ovog svjedoka, osim u dijelu u kojem iskazuje da se nekretnina orala konjem (budući u tom dijelu iskazuje kao i svjedoci HT i KT), ne prihvaća kao istinit. Što se pak tiče iskaza zakonskog zastupnika tuženika ĐT (list spisa 119-120), on je sudu iskazao da oko obrađivanja i vlasništva konkretne nekretnine ne zna ništa, da tada nije niti bio rođen (rođen je 1971. godine), da je njegovo prvo saznanje o ovom problemu bilo kad je uslijedila tužba i tada da nije bio upućen u postojanje tog problema te da je ostao pri stavu svog prethodnika da je tužena u izmjeri priznala samo ono što su vlasnici čestice dokazali vlasničkim listom, da on ne zna kako se tužena upisala na ovu nekretninu i da ne zna ni tko su bili upisani vlasnici ove nekretnine prije tužene, a iz kakvog iskaza proizlazi da zakonski zastupnik tužene nema saznanja o pravno relevantnim činjenicama u ovom sporu. Ipak, sud ističe onaj dio njegova iskaza u kojem navodi da iz drugih sporova u kojima je sudjelovao kao načelnik tužene ima saznanja da su ljudi obrađivali i dijelove zemljišta kojih nisu bili vlasnici, a koji iskaz govori u prilog ranije iznesenom od strane suda, tome da činjenica da osobe nisu evidentirane kao posjednici nekretnine pri nadležnom uredu za katastar nedvojbeno ne svjedoči da isti tu nekretninu u stvarnosti ne drže u posjedu (obrađivanjem ili korištenjem na koji drugi način).

13.7. Sud ovdje ističe i to da, iako točno da spisu ne prileže isprave iz kojih proizlazi kojim čest. k. o. [katastarska općina] stare izmjere odgovaraju čest. 1550, 1552 i 1745/2 k. o. [katastarska općina] izmjere (kao isprava temeljem kojih bi sud mogao utvrditi da li je ovdje tužena bila evidentirana kao (su)posjednik i tih čest. stare izmjere), ocjenom izvoda iz katastarskog plana za čest. 1549 k. o. [katastarska općina] (list spisa 50) u svezi sa izvatkom iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 51), izvatkom iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 52) i izvatkom iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 54) proizlazi zaključak da su kao (su)vlasnici predmetnoj (čest. 1549 k. o. [katastarska općina]) susjednih čest. 1550, 1552 i 1745/2 sve k. o. [katastarska općina] upisane isključivo fizičke osobe, a ne (i) ovdje tužena, kakva činjenica također svjedoči u prilog zaključku da su sva zemljišta na ovom predjelu općine [adresa] bila u posjedu fizičkih osoba koje su ovu zemlju obrađivale i koristile za ispašu životnija, a o čemu sudu uvjerljivo, životno i logično iskazuju i svjedoci KT i HT te tužiteljica.

13.8. Iznesenom je ocjenom dokaza izvedenih u ovom postupku sud tako kao nedvojbeno utvrdio kao prvo, da je otac svekra tužiteljice ČT zajedno sa svojim bratom GT još od prije II. Svjetskog rata držao u posjedu i obrađivao i onaj dio čest. 1175/6 k. o. [katastarska općina] stare izmjere i onaj dio čest. 1175/9 k. o. [katastarska općina] stare izmjere koji odgovaraju cjelokupnoj čest. 1549 k. o. [katastarska općina] izmjere te da se braća pri početku II. Svjetskog rata podijelila na način da je ovo zemljište pripalo u odvojeni posjed ČT; kao drugo, da je svekar tužiteljice pok. NT pok. ČT, rođen **.**.1905., prvo zajedno s ocem ČT, a potom samostalno još od prije početka II. Svjetskog rata (koji je počeo 01. rujna 1939.) držao u posjedu ovaj dio čest. 1175/6 k. o. [katastarska općina] stare izmjere i onaj dio čest. 1175/9 k. o. [katastarska općina] stare izmjere koji odgovaraju cjelokupnoj čest. 1549 k. o. [katastarska općina] izmjere, ovo neovisno o činjenici što je u katastarskom operatu bio evidentiran samo kao posjednik dijela čest. 1175/9 k. o. [katastarska općina] stare izmjere za površinu od 2000m2; kao treće, da je isti samostalnim posjednikom ovog zemljišta postao nakon što se je prije 1950tih godina sa bratom CT pok. ČT podijelio na nekretninama koje je prije njih u posjedu držao njihov otac ČT, a temeljem čega sud utvrđuje da je posjed NT pok. ČT na zemljištu koje odgovara današnjoj čest. 1549 k. o. [katastarska općina] bio pošten jer isti nije imao dovoljno razloga posumnjati da mu (uslijed činjenice da je i njegov otac ČT nesmetano ovo zemljište držao u posjedu te uslijed činjenice diobe sa bratom CT te nesmetanog posjedovanja kroz desetke godina) ne pripada pravo na posjed kao i istinit budući iz izvedenih dokaza ne proizlazi da je NT. ČT u posjed ovog zemljišta stupio silom, potajno, prijevarom niti zlouporabom povjerenja; kao četvrto, da je NT pok. ČT samostalno i nesmetano zemljište koje odgovara današnjoj čest. 1549 k. o. [katastarska općina] izmjere posjedovao kao vlasnik, koristeći ga za obrađivanje tj. oranje i sadnju povrtnih kultura kao i za ispašu ovaca i gonjenje vola, posjedujući ovu zemljište nesmetano sve do svoje smrti 31. svibnja 1982.; te kao peto, da su i pravni slijednici NT pok. ČT, njegov sin AT te sama tužiteljica od kada se 1961. godine udala za AT prvotno uz NT, a nakon njegove smrti 31. svibnja 1982. samostalno i od nikog ometani obrađivali odnosno izvršavali posjedovne čini kao vlasnici na zemljištu koje odgovara čest. 1549 k. o. [katastarska općina] izmjere, a iz čega proizlazi da obzirom na okolnosti ni oni nisu imali dovoljno razloga posumnjati da njihovom predniku (i potom njima samima) ne pripada pravo na posjed predmeta ovog spora, ovo posebice i jer su u posjedu predmetnoj susjednih nekretnina bile fizičke osobe, nasljednici srodnika NT pok. ČT, poradi čega su prema ocjeni ovog suda i AT uslijed nasljeđivanja pok. oca [adresa]. godine te diobe sa sunasljednicima 1984. godine i sama tužiteljica uslijed nasljeđivanja supruga [adresa]. godine pošteni posjednici predmeta ovog spora; a podvođenjem kojih činjenica pod odredbe čl. 1472. i čl. 1477. OGZ, koje stjecanje prava vlasništva državne imovine uvjetuju poštenim posjedom kroz vrijeme od 40 godina, ovaj sud utvrđuje da je još pravni prednik tužiteljice njezin svekar NT pok. ČT i to protekom 40 godina računanog od (najkasnije) početka II. Svjetskog rata (01. rujna 1939.), dakle, 01. rujna 1979. godine i time prije prestanka važenja OGZ-a na temelju samog zakona (dosjelošću) stekao pravo vlasništva onog dijela čest. 1175/6 k. o. [katastarska općina] stare izmjere i onog dijela čest. 1175/9 k. o. [katastarska općina] stare izmjere koji odgovaraju današnjoj čest. 1549 k. o. [katastarska općina] izmjere. Kada sud u svezi s takvim utvrđenjem dalje cijeni nedvojbeno utvrđenu činjenicu da su pok. NT pok. ČT naslijedila njegova djeca među kojima i suprug tužiteljice AT te činjenicu da su se potom nasljednici pok. NT međusobno podijelili na način da je zemljište kojeg je vlasnik bio njihov otac NT pok. ČT, a koje odgovara današnjoj čest. 1549 k. o. [katastarska općina], pripalo u odvojeni posjed i vlasništvo supruga tužiteljice AT i to donja strana dok je gornja strana pripala u odvojeni posjed i vlasništvo njegove sestre PT, pa sve navedeno cijeneći i u svezi s činjenicom da je PT kao ranije tužena ad.2 u ovoj pravnoj stvari priznala da je tužiteljica kao nasljednica pok. AT vlasnica upravo onog dijela čest. 1549 k. o. [katastarska općina] koji je predmet ovog spora; to sud dalje temeljem čl. 128. ZV utvrđuje da je tužiteljica pravo vlasništva onog dijela čest. 1549 k. o. [katastarska općina] koji je na Dopuni skice sudskog očevida izrađenoj po društvu ovlaštenom za poslove sudskog vještačenja iz područja geodezije Geo Lesi j.d.o.o. [adresa] (list spisa 98) označen likom i točkama A-B-B1-A1-A u površini od 1000 m2 te likom i točkama B1-C-D-E-A1-B1 u površini od 1841m2 stekla nasljeđivanjem pok. supruga AT pok. NT, kao predmnijevanog vlasnika ove nekretnine, čiji je pravni osnov za stjecanje prava vlasništva nasljeđivanje oca [adresa]. godine (kao izvornog stjecatelja prava vlasništva ove nekretnine) i dioba sa sunasljednicima 1984. godine.

13.9. Slijedom navedenog je sud tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži utvrđenje da je ona vlasnica, dakle, da je stekla pravo vlasništva, na realnim, geometrijski određenim dijelovima predmetne čest. 1549 k. o. [katastarska općina] pobliže specificiranim u izreci ove presude ocijenio osnovanim te je odlučio kao u točci I. i točci II. izreke presude.

14. Zaključno sud ističe to da one navode tužiteljice da je njezin pravni prednik NT, otac njenog pok. supruga CT, predmetnu nekretninu stekao temeljem Agrara odnosno razrješenjem agrarnih odnosa na području Dalmacije po sili samog zakona, sud nije našao dokazanima, ovo stoga što u prilog tom navodu tužiteljica nije priložila niti jedan adekvatan materijalan dokaz (primjerice Agrarnu odluku), a niti su svjedoci saslušani u postupku o ovoj činjenici sudu iznijeli ikakav saznanja.

15. Odluka o parničnim troškovima je donesena na temelju odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22) koja propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, temeljem koje je odredbe sud odbio kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu parničnih troškova u iznosu od 2.956,41 Eura sa zakonskom zateznom kamatom, a prihvatio zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova, onih koji su joj opravdano nastali u tijeku postupka i koji su u smislu čl. 155. ZPP bili nužni za vođenje parnice. Visinu troškova je sud pri tome utvrdio temeljem odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, dalje: Tarifa) obzirom na vrijednost predmeta spora koja je određena još u tužbi. Tužiteljici su prema ocjeni suda osnovano nastali troškovi po osnovi zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to trošak sastava tužbe (1 x 75 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na pripremnom ročištu održanom 09. prosinca 2019. (1 x 75 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak sastava obrazloženog podneska dostavljenog sudu 15. siječnja 2020. u kojem iznosi nove činjenice (1 x 75 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na pripremnom ročištu održanom 16. studenog 2021. (1 x 75 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na očevidu održanom 25. siječnja 2022. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 7. Tarife), trošak sastava podneska od 11. veljače 2022. kojim se očituje (prigovara) na skicu sudskog očevida (1 x 75 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak sastava podneska od 22. travnja 2022. kojim uređuje tužbeni zahtjev (1 x 25% od 75 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife), trošak zastupanja na ročištima glavne rasprave 06. lipnja 2022. i 06. rujna 2022. na kojima se provodio dokazni postupak (2 x 75 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu glavne rasprave 06. prosinca 2023. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na očevidu održanom 07. ožujka 2025. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 7. Tarife) i trošak zastupanja na ročištu glavne rasprave 01. srpnja 2025. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), a što sveukupno uz materijalni trošak u iznosu od 530,89 Eura i 349,48 Eura nastao po osnovi troškova očevida uz sudjelovanje sudskog vještaka, materijalni trošak u iznosu od 66,36 Eura (500,00 kn) nastao po osnovi plaćanja sudske pristojbe za tužbu i materijalni trošak u iznosu od 53,09 Eura nastao po osnovi plaćanja sudske pristojbe za presudu iznosi 2.887,32 Eura. Sud nije kao osnovan priznao zahtjev tužiteljice za naknadu troška zastupanja na pripremnom ročištu održanom 05. listopada 2021. budući je ovo ročište odgođeno kako bi se tužena mogla očitovati na opsežan podnesak koji tužiteljica predaje sudu tek na tom ročištu, iako je stranka dužna sudu podnesak dostaviti najkasnije 8 dana prije održavanja ročišta kako bi sud isti pravodobno mogao dostaviti protivnoj stranci za potrebe pripreme za raspravljanje o navodima iznesenim u podnesku. Kako je dakle potreba odgode pripremnog ročišta od 05. listopada 2021. nastala isključivo krivnjom same tužiteljice, to trošak zastupanja na tom odgođenom ročištu sukladno čl. 156. ZPP ne može pasti na tuženu. Nadalje, sud nije priznao niti zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava podneska od 29. rujna 2021. budući se radi o podnesku koji je dostavljen sudu na ročištu, na kojem je sukladno načelu usmenosti parničnog postupka punomoćnica tužiteljice mogla iznijeti sve navode iznesene u tom podnesku usmeno izravno na zapisnik poradi čega je svrha dostave podneska izgubljena te sastav istog nije bio nužan trošak postupka, a poradi čega tužiteljica sukladno čl. 155. ZPP nema pravo na naknadu troška sastava istog. Osim toga, svrha sastavljanja podneska se gubi uslijed radnje predaje podneska protivnoj strani tek na sudskom ročištu. Naime, sastav (pisanog) podneska sudu služi točno određenoj svrsi, toj da se protivna stranka prethodno održavanju sudskog ročišta može pripremiti za raspravljanje o navodima sadržanim u tom podnesku, a ova se svrha ne može ostvariti ako se podnesak dostavi sudu ili nedovoljno vremena prije održavanja ročišta ili pak na samom ročištu budući tada sud podnesak ne može pravodobno prije održavanja ročišta dostaviti protivnoj strani, a slijedom čega tužiteljici ne pripada pravo na naknadu troška sastava ovog podneska (tako i Županijski sud u Varaždinu u odluci poslovni broj Gž-488/2021-2 od 29. travnja 2021. odlučujući o pravu stranke na naknadu parničnog troška u činjenično istovrsnoj situaciji.). Nadalje, sud nije kao osnovan priznao zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava podneska od 10. studenog (pogrešno tužiteljica navodi da se radi o podnesku iz rujna) 2021. budući se radi o podnesku kojim tužiteljica ispravlja tužbeni zahtjev u pogledu površine koju je ranije označila u istom te u kojem navodi novi dokazni prijedlog, a kako je tužiteljica bila dužna sve dokazne prijedloge iznijeti već u tužbi odnosno najkasnije na prethodno održanom pripremnom ročištu te kako je isključivo krivnja tužiteljica greška učinjena u pisanju tužbenog zahtjeva postavljenog u tužbi, to trošak sastava ovog podneska sukladno čl. 156. ZPP ne može pasti na teret tužene.

U Zadru, 01. kolovoza 2025. godine

S u d a c

Neva Lukin

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćnici (nema naplate sudskih pristojbi),

2. Tuženoj po punomoćnici.