REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SUPETRU

Posl. broj P-5493/2015

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Supetru po sutkinji Antoneli Franulić Pilj, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja HZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak&Partneri d.o.o. u Splitu, protiv tuženika LZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Deanu Rahanu, odvjetniku u Supetru, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne i javne rasprave, održane dana 1. srpnja 2025. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu radi objave presude, dana 1. kolovoza 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužitelj ČZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isključivi vlasnik nekretnina upisanih u zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Supetar označenih kao čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 780 KO [katastarska općina].

2. Ovlašćuje se tužitelj temeljem ove Presude u nadležnim zemljišnim knjigama zatražiti i postići upis uknjižbe prava vlasništva na nekretninama upisanim u zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Supetar označenih kao čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 780 KO [katastarska općina], na svoje ime za cijelo, uz istovremeno brisanje tog prava sa imena upisanog tuženika za cijelo.

3. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe predati tužitelju u neporedan posjed nekretnine pobliže opisane u točkama I. i II. izreke ove Presude slobodne od osoba i stvari, te se ubuduće kaniti bilo kakvih radnji uznemiravanja kojima bi tužitelj bio onemogućen u vršenju stvarnih prava na predmetnim nekretninama.

4. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadit tužitelju troškove parničnog postupka zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište, primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a što se odnosi na kamatnu stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke."

II. Nalaže se tužitelju, da u roku od 15 dana, naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 5.625,00 eura.

Obrazloženje

1. Dana 21. kolovoza 2013. godine zaprimljena je tužba tužitelja HZ, protiv tuženika LZ, radi utvrđenja, u kojoj se navodi da su nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uknjižene kao vlasništvo LZ pok. ZZ – tuženika, koji je inače brat tužitelja. Međutim, pravi i stvarni vlasnik predmetne nekretnine da je tužitelj koji više desetljeća živi u inozemstvu, ali zadnje vrijeme redovito dolazi u Republiku Hrvatsku. Pravni osnov stjecanja vlasništva je ugovor o prodaji, koji je u cijelosti realiziran, sklopljen između tužitelja kao kupca i VZ pok. H, kao prodavatelja. Još 1972. godine VZ je prodao predmetne nekretnine, što u naravi predstavlja jednu staru obiteljsku kuću, sa pripadajućim zemljištem u blizini tužitelja. Prodajna cijena bila je tadašnjih 10.000,00 Dem, ista je isplaćena u cijelosti, te se nekretnine nalaze u predjelu zv. "Soline". Unatrag cca dvije godine tuženik da je bez dovoljnog objašnjenja zatražio od VZ da mu "potpiše neke dokumente za rješavanje imovinsko pravnih poslova uz napomenu da je on sa svojom braćom dogovorio da predmetna nekretnina pripadne njemu za cijelo" što je VZ i učinio iako je prethodno upozorio tuženika da je kuća već prodana ČZ, njegovom bratu. Raniji vlasnik tražio je od tuženika da o ovome izvijesti ČZ koji se nalazi u Kanadi, što mu je ovaj obećao, međutim, očito to nikada nije učinio. Prilikom potpisa "na neke dokumente" tuženik VZ ništa nije isplatio, jer mu je sam VZ rekao da mu je sve platio ČZ. Kada je tužitelj došao iz Kanade utvrdio je da je u posjedu predmetne nekretnine tuženik, te da se isti i uknjižio kao vlasnik.

2. Dana 12. lipnja 2025. godine zaprimljen je podnesak tužitelja kojim je uredio tužbeni zahtjev sukladno geodetskom vještvu stalnog sudskog vještaka za geodeziju Petra Garmaza.

3. Dana 9. listopada 2015. godine zaprimljen je odgovor na tužbu tuženika u kojem se navodi da je tuženik iste nekretnine stekao darovanjem od svog pok. oca, odnosno sudskom presudom Općinskog suda u Supetru poslovni broj P-184/90 od 8. siječnja 1991. godine, te je na iste platio i porez na promet nekretnina, a što je sve potvrdio u predmetnom sudskom postupku i VZ. Tuženik da se nalazi u mirnom, zakonitom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina već više od trideset godina.

4. U dokazne svrhe pregledani su izvadak iz zemljišne knjige, izjava VZ, rješenje Uprave društvenih prihoda, geodetsko vještvo stalnog sudskog vještaka za geodeziju Zvonimira Rubića od dana 25. ožujka 2022. godine, geodetsko vještvo stalnog sudskog vještaka za geodeziju Petra Garmaza od dana 6. svibnja 2025. godine, spis ovog suda pod brojem P-184/90, te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka VZ, L (Lovre) Mladinića, BZ, OZ, ŽZ, te tuženika LZ.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6.Tijekom postupka nije bilo prijeporno da je tuženik zemljišnoknjižni vlasnik nekretnina označenih kao čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 780 KO [katastarska općina], kao i da se isti nalazi u posjedu predmetnih nekretnina.

7. Prijeporno je li tužitelj stvarni vlasnik predmetnih nekretnina, pa time i aktivno legitimiran na podnošenje predmetnog reivindikacijskog zahtjeva.

8. Savjesno i brižljivo, ocjenjujući kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka utvrđene su slijedeće odlučne činjenice:

9. Pregledom izvatka iz zemljišne knjige za nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] "kuća stojna" i čest. zgr. [katastarska čestica] "kuća stojna" Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je kao vlasnik za cijelo upisan LZ.

10. Pregledom ovjerene izjave iz lipnja 2013. godine utvrđeno je kako je VZ izjavio da je 1972. godine u Pučišćima prodao staru obiteljsku kuću sa pripadajućim zemljištem u neposrednoj blizini i to ČZ pok. ZZ koji mu je u trenutku prodaje isplatio iznos od 10000 DEM. Prilikom prodaje da je ČZ pokazao predmetnu nekretninu sa okućnicom u predjelu zv. "Soline" i to čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nadalje je izjavio da je otprilike prije dvije godine kod njega kući pristupio LZ koji ga je izvijestio da zna da je predmetnu nekretninu već prije prodao njegovom bratu ČZ. Tražio je od njega da potpiše neke dokumente za rješavanje imovinsko-pravnih poslova uz napomenu da je on sa svojom braćom dogovorio da predmetna nekretnina pripada njemu za cijelo. LZ mu prilikom potpisa navedenih dokumenata nije isplatio nikakvu naknadu, jer je istu primio od ČZ. Ovu izjavu daje na zamolbu ČZ koji se vrtio iz Kanade na odmor, ali je neugodno iznenađen da je njegov brat LZ već uknjižen na predmetnu nekretninu koju je on kupio od njega.

11. Iz presude Općinskog suda u Supetru pod poslovnim brojem P-184/90 od dana 8. siječnja 1991. godine u pravnoj stvari tužitelja LZ, protiv tuženika ad. 1) ŠZ, UZ, AZ, CZ, FZ, EZ proizlazi kako je utvrđeno da je LZ korisnik čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je naloženo tuženicima da tužitelju izdaju tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva navedenih nekretnina na svoje ime u roku od 15 dana u protivnom će tu ispravu zamijeniti ova presuda.

12. Pregledom rješenja Općine Brač, Uprave društvenih prihoda od dana 17. lipnja 1991. godine utvrđeno je da je obvezniku DZ utvrđena osnovica poreza na nasljedstva i darove. Iz obrazloženja proizlazi da je porezni obveznik prijavio nastanak porezne obveze poreza na nasljedstva i darove za nekretnine navedene u presudi Općinskog suda u Supetru P-184/90, odnosno čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

13. Tuženik LZ, star 76 godine, u svom iskazu je naveo da se predmetne nekretnine nalaze u mjestu [adresa] na predjelu zv. "Soline". Na nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] danas se u naravi nalazi kuća, koja još uvijek nije do kraja uređena. Tu kuću uređuje upravo on. Naime, na njeno mjesto se ranije nalazilo jedan objekt koji je u naravi predstavljao skladište i koji se kompletno urušio. Nekretnina označena kao čest. zgr. [katastarska čestica] ima površinu 12 m2 koja u naravi predstavlja objekt, odnosno stambeni prostor. Vlasnik opisane nekretnine je upravo on obzirom mu je darovao sada pok. otac ZZ i to 1986. godine. O tome nema pisanog darovnog ugovora već mu ih je otac usmeno darovao. Otac je postao vlasnikom predmetnih nekretnina tako što ih je kupio od VZ, ali ne bi znao točno kazati koje je to godine bilo. Također ni o tome ne postoji pisani ugovor. Zna samo da je kupoprodaja izvršena upravo na predmetnim nekretninama. Na pitanje suda je li njegov otac isplatio Lucijanu kupoprodajnu cijenu, odgovorio je da jeste, a na daljnje pitanje u kojem iznosu, odgovorio je da ne zna. Nema svjedoka te kupoprodaje, obzirom da su istoj bili prisutni samo GZ i otac ZZ. To zna iz razloga što mu je upravo otac to ispričao. Na niti jednoj od ovih nekretnina GZ nije bio upisan kao vlasnik u zem. knjigama obzirom da su se iste stjecale nasljeđivanjem, odnosno prenošenjem s koljena na koljeno, pa je tako i GZ nesporno stekao ove nekretnine za cijelo. Zbog toga je pokrenuo parnični postupak kako bi se utvrdio vlasnikom temeljem ovog kako je ranije opisao i u tom postupku su obojica izjavili da je GZ prodao, a otac kupio predmetne nekretnine. Također u tom istom postupku na ovom sudu je otac ZZ izjavio da mu je darovao predmetne nekretnine. Temeljem presude iz tog postupka upisao se (tuženik) kao vlasnik predmetnih nekretnina. U vrijeme kada mu je otac darovao predmetne nekretnine na njima su bila dva objekta. Na čest. zgr. [katastarska čestica] je bio jedan objekt koji se sastojao od prizemlja i kata od kojih je prizemlje imalo 12 m2 i kat 12 m2. Prizemlje je u naravi predstavljalo konobu, a kat je bila spavaća soba. Drugi objekt koji se nalazio na čest. zgr. [katastarska čestica] površine 18 m2 sastojao se samo od prizemlja površine 18 m2, a u naravi je bio jedan wc i praonica. Nekretnine su bile identične u naravi kada ih je otac kupio od VZ. Sve preinake koje su kasnije urađene je upravo on napravio. Na pitanje sutkinje što kaže na navode njegova brata, ovdje tužitelja HZ, da je upravo on kupio predmetne nekretnine od VZ, odgovorio je da to nije točno iz razloga što upravo iz iskaza VZ i oca ZZ na sudu proizlazi da su oni bili kupoprodajne stranke. Na pitanje sutkinje zbog čega je upravo njemu otac odlučio darovati ove nekretnine, odgovorio je da je njegov otac smatrao da je on zaslužio te nekretnine, s obzirom na svoje doprinose roditeljima. Na pitanje kako objašnjava izjavu VZ koja je priložena u spisu pod brojem 1c, odgovorio je da ga je to njegov brat ČZ prisilio, odnosno nagovorio VZ kao vrlo starog čovjeka da tako nešto izjavi premda to nije točno. Brat ČZ je počeo svojatati predmetne nekretnine tek nakon 32 godine, od kad sam se on (tuženik) upisao kao vlasnik na iste temeljem presude. U međuvremenu je te nekretnine uređivao, a brat ČZ je najmanje 3 puta došao iz Kanade i nije se niti približio na predmetne nekretnine, a kamoli da bi mu što osporavao, prijavljivao ga policiji i slično. On je znao da koristi predmetne nekretnine, da ih uređuje i nije mu ništa osporavao. Također je napomenuo da je njegov brat kako VZ, tako i ostale svjedoke koji su ranije svjedočili u ovom predmetu pripremio što će svjedočiti, odnosno iskazivati. Majka prije nego što je otišla u starački dom nije živjela na predmetnim nekretninama, nego u kući koja nema veze sa ovim predmetnim nekretninama. Posljednja koja je živjela je sestra Č koja je umrla jako davno. Stalno živi u [adresa], ali nakon što mu je otac darovao nekretnine kada bi došao na [adresa] u [adresa] boravio bi upravo na predmetnim nekretninama, a što čini i danas kada dođe iz Splita. Na pitanje punomoćnika tužitelja do koje godine je njegov brat ČZ živio u [adresa], odgovorio je da je to bilo jako davno, da ne zna godinu. Na pitanje je li njegov brat bio zaposlen prije nego što je otišao u Kanadu, odgovorio je da jeste i to u Jadrankamenu. Na pitanje je li ikada on osobno sa VZ kontaktirao u svezi predmetnih nekretnina, odgovorio je da nije nikada. Na pitanje je li postojao kakav dogovor oko podjele imovine iza očeve smrti, odgovorio je da je on svojoj braći rekao da je upravo njemu otac darovao predmetne nekretnine i nikada ga nitko nakon toga od braće više nije pitao u svezi toga. Na pitanje je li nakon očeve smrti išta pripalo njegovom bratu HZ, odgovorio je da on to ne zna.

14. Svjedok KZ je u svom iskazu naveo da je obitelj ZZ bila velika sa 10-ero djece, te ga je ZZ, otac tužitelja i tuženika, molio da mu proda nekretninu u Pučišćima koja je u biti bila jedna mala kućica sa konobom, jednom prostorijom na katu odnosno iznad konobe, te u dvorištu sa jednom manjom kućicom. Odlučio je da će mu prodati, međutim, ZZ je doveo građevinare procjenitelje, time mu se zamjerio pa je odustao od namjere prodaje. Malo nakon toga k njemu je došla Markova žena i molila ga je da im proda kuću jer su imali bolesnu kćer Z koju je ona htjela zbrinuti. Obećala mu je da neće ZZ ništa o tome znati nego da će njen sin V kupiti tu nekretninu, a ne ZZ. Obzirom da je poznavao B jer je radio s njime u Jadrankamenu i živio je s roditeljima, odlučio je njemu prodati pa je V uzeo zajam u Jadrankamenu i isplatio ga. To se sve zbivalo 1972. godine i misli da mu je isplaćeno nekih 10.000,00 maraka. Mi tada nismo ništa sastavili napismeno i potpisali nego je to bilo na riječ. Radili smo skupa, poznavali se dobro i nisam nije smatrao potrebnim. Tek negdje devedeset i neke godine k njenu je došao tuženik LZ koji mu je kazao da su se braća dogovorila i da ta nekretnina ostaje njemu, pitao ga je je li V to zna, i je li se i on složio, on mu je tvrdio da jest, pa je potpisao izjavu. Na pitanje suda da li je devedeset i neke bio pozvan kao svjedok u jednom predmetu po tužbi DZ, odgovorio je da je 100 % siguran da nije bio pozvan kao svjedok, a posebno ne u vezi ovih nekretnina. Na pitanje suda kada je i kako eventualno saznao da među braćom nije postignut dogovor o nekretninama, odgovorio je da su mu unatrag dvije do tri godine V i njegov brat BZ rekli da se oni u vezi ovoga ništa nisu dogovorili. Na pitanje zamjenika punomoćnika, tužitelja da li je tuženik ikad živio u predmetnoj kući, odgovorio je da tek u ovo zadnje vrijeme dolazi vikendom iz Splita. Nakon što suda čita iskaz iz predmeta P-184/90 kojeg je na ročištu od 20. 11. 1990, dao svjedok VZ pok. H iz [adresa], klesar, 58 godina, s pitanjem sjeća li se da bi on to izjavio, odgovorio je da nikad nije davao iskaz u vezi ovih nekretnina, pa ne može reći da je to izjavio, zapravo tvrdi da nije. Također, ove kućice mu nije darovao tast nego ih je njegova žena naslijedila, jer su se njene sestre odrekle u njenu korist, a ona je njemu prepustila da s njima raspolaže i da upravljam nekretninama.

15. Svjedok L (Lovre) Martinić je naveo da je svjedok VZ njegov punac i to već 30 godina, pa mu je po priči HZ i punca poznato kako je ČZ kupio predmetnu nekretninu od punca. Naime, tu se radi o dvije manje kućice, jedna uz drugu, koje su bile povezane sa kućom HZ, lijevo su Mladinići, a desno predmetna nekretnina. Ova predmetna nekretnina inače je bila vlasništvo njegove punice rod. SZ, ali je ona suprugu prepustila da vodi brigu i raspolaže nekretninom. Iz razgovora između punca i tužitelja je čuo da je u predmetnoj kući živjela bolesna sestra tužitelja, jer je punac iznajmljivao O ovu kuću. Nakon nekog vremena punac je odustao i rekao da im više ne želi iznajmljivati ovu kuću, ali se tad majka tužitelja rasplakala jer je brinula za ovu bolesnu kćer i molila je punca da im proda predmetnu kuću. On u početku nije htio, ali se izgleda kasnije predomislio i pristao prodati, s time da je tužitelj V htio kupiti tu kuću pa se punac s njim dogovorio, a ČZ mu je isplatio cijenu, koliko mu se čini nešto u novcu nešto u materijalu. Nakon toga i dalje je Jurova bolesna sestra živjela u ovoj kući i između njih to nikad ništa nije bilo sporno. Poznato mu je da je obitelj HZ proglasila ČZ odsutnim i nepoznata boravišta i da on nije ništa dobio u ostavini iza roditelja, ništa od djedovine, a on je zapravo cijelo vrijeme bio u Kanadi, povremeno i dolazio. Prilikom jednog svog dolaska utvrdio je da je brat LZ predmetnu nekretninu uknjižio na sebe. Punac mu je ispričao da je jednom prilikom LZ došao k njemu i rekao da su se oni sva braća međusobno dogovorili kome će što pripasti i da je ova kuća pripala njemu. Koliko zna, punac je tada LZ potpisao nekakav dokument.

16. U svom iskazu svjedok BZ je naveo da je brat stranaka i da mu je poznato sve u vezi kupnje predmetne nekretnine. Naime, tada je bio u kući kada se to događalo. To je bilo negdje 1972 ili 1973 godine, a ČZ je 1974 odselio u Kanadu. Imali su sestru Č koja je oboljela od anoreksije sa 18 godina. Dugo je bila na liječenju u Rijeci i kad su je otpustili roditelji su se zabrinuti kako ćemo se svi smjestiti jer ih je bio puno, a kuća je bila mala. Tada je otac molio VZ da mu proda predmetnu nekretninu, a to je u naravi kuća iz dva dijela, s time da je donji dio prema moru bio stambeni, a gornji je služio kao kokošinjac. Otac se sa TZ dogovorio, međutim kad je došao kući rekao je kako su se dogovorili, ali kako on nema novaca za kupnju pa se majka rasplakala jer nije znala kako će sad riješiti situaciju. Tada je brat V, koji je radio u Jadrankamenu, rekao da će on dignut kredit u Jadrankamena što je i učinio, pa su, čini mu se išli kod VZ, i predali mu novac. To je sve što zna o toj kupoprodaji. Na pitanje jesu li se on i braća dogovarali o diobi nekretnina može reći da je jedini njihov dogovor bio nakon smrti sestre Ž 1984. godine. Roditelji su još bili živi i tad su se sastali sva braća i otac. Naime, bilo je 10 djece, šestero braće i četiri sestre. U to vrijeme on je brinuo o ocu i majci, a sestre nisu bile nazočne ovom razgovoru o diobi, ali su one kasnije poslale punomoć da sve prepuštaju njemu. Svakako ovom prilikom htjeli su podijeliti jedno polje i to je veliki maslinik i ovu predmetnu nekretninu. Ovom razgovoru nije bio nazočan ČZ koji je bio u Kanadi. Dogovor je bio da braća među sobom podijele maslinik na jednake dijelove, svi osim ČZ, kojemu tu ne bi pripao dio, a što se kuće tiče, rekao je (svjedok) kako bi bilo u redu da ona pripadne ČZ jer je on i kupio. Brat LZ koji je kao mlad otišao na školovanje u Split i tako preko 30 godina nije dolazio na Brač se pobunio i pitao gdje će on doći kad bude htio doći u [adresa]. Rekao mu je da se sigurno može s B dogovoriti ako želi doći u ovu kuću i to kako on tako i sestre i tako je na tome ostalo da se polje dijeli, a da kuća ostane ČZ. Otac je umro 1994. godine. Nikad nije čuo da je on potpisao Milanu ili mu bilo što od nekretnina darovao. Čuo je da se LZ uknjižio na ove nekretnine ali zaista ne zna kako. Na pitanje suda zbog čega su uopće razgovarali o diobi kuće ako ona nije bila vlasništvo pokojne sestre, a ni oca ni majke, odgovorio je da kuća nije ni trebala biti predmet diobe, jer je on kada su se okupili dao braći informacije da je ČZ platio tu kuću i da je kuća njegova. Neki su to već znali, a neki nisu. Na pitanje suda da li je otac potvrdio taj njegov navod pred svojim sinovima obzirom da je svjedok naveo da je otac bio nazočan tom razgovoru, odgovorio je da je otac potvrdio da je ČZ kupio tu kuću. Na pitanje suda da li mu je poznato da bi se u vezi predmetnih nekretnina već vodio neki sudski postupak, odgovorio je je da u vezi predmetnih nekretnina nije, ali na ostavinskom postupku iza oca je došlo do spora jer je pok. brat L falsificirao neki dokument za jednu zemlju i onda je prodao i sada se još uvijek u vezi toga vodi spor. Na pitanje zamjenika pun. tužitelja tko je koristio predmetnu nekretninu za života oca i nakon smrti oca, odgovorio je da su je za života oca svi uglavnom koristili, ali tu su zapravo živjeli roditelji, nakon očeve smrti 1994 tu je nastavila živjeti samo mama koja je umrla 2004. godine. Međutim, otprilike dvije godine nakon očeve smrti majka je otišla u dom kod časnih sestara u Pučišćima, ali u ovoj kući je ostavila svoje stvari i budući je otišla ljeti svu zimsku odjeću. Nakon malo vremena došao je tuženik, zaključao kuću sa svim maminim stvarima i rekao joj da je to njemu darovao otac. Morao se snaći i otvorit nekako vrata da uzme maminu odjeću. Nakon mamine smrti nitko više nije koristio kuću. Tuženik godinama nije dolazio tek ju je počeo koristiti unatrag dvije, tri godine. Naveo je da se sa bratom LZ nikad nije posvađao, ali kako je morao reći istinu, on se na njega (svjedoka) naljutio i prestao je razgovarati sa njim. Na pitanje suda da li tuženik sad živi u ovoj kući, odgovorio je da je zadnja 3, 4 mjeseca cijelo vrijeme tu, a prije je dolazio samo povremeno.

17. Svjedok OZ je naveo da mu je poznato da je V (ČZ) podigao kredit prije nego što je otišao u Kanadu 1974 ili 1975 godine i kupio ove nekretnine od VZ. To mu je poznato zato što su V i on bili prijatelji, radili su zajedno u Jadrankamenu, družili se i izlazili zajedno vani, pa mu je on o ovome pričao. Kupio je dva odvojena objekta, ali u istom dvorištu. Ne zna je li tužiteljev otac ZZ imao veze za ovom kupnjom, ili je između njega i sina ČZ postojao neki dogovor. Na pitanje suda je li mu poznato da li tuženik LZ, Jurjev brat imao išta sa ovom kupnjom, odgovorio je da je on u to doba živio u [adresa], tamo se kasnije i oženio i radio i malo je dolazio. Poznato mu je da je na predmetu spora radio i imao radnju postolar koji je prostor bio unajmio u VZ, pa kad je postolar otišao u mirovinu i prostor ostao prazan, ČZ je to kupio od VZ. Danas u ovim nekretninama viđa LZ, a ČZ živi u [adresa]. Na pitanje suda dođe li ČZ ponekad iz Kanade i gdje tada bude, odgovorio je da dođe, a bude smješten kod brata BZ, a ne u ovom predmetnim nekretninama. Ponekad bude i kod tete. Na pitanje suda zbog čega ČZ ne dođe u ove predmetne nekretnine, odgovorio je jer iste nisu bile sređene. Predmetne nekretnine je uredio tuženik pred možda 4, 5 godina, odnosno tada ih je počeo uređivati, a jedan dio još nije sređen.

18. Svjedok ŽZ je naveo da je on susjed obitelji BZ i poznaje ih cijeli život, a sa tužiteljem je išao u školu te su bili prijatelji. U pogledu samog predmeta spora, može kazati da mu je 1972. godine ČZ rekao da je kupio kuću sa terenom od VZ za 10.000 DEM. Vrlo brzo nakon toga ukazala mu se prilika da ode u Kanadu, jer tamo je imao rodbinu, te je tamo ostao raditi. U ovoj kući tako neko vrijeme nije nitko živio. Radi se o nekih 10 do 15 godina otprilike. Nakon toga došao je Jurjev brat LZ i on je počeo uređivati kuću. Kad je uredio kuću LZ je u njoj stanovao, a kasnije je na terenu iza kuće sagradio novu kuću. ČZ je dolazio iz Kanade kad je LZ gradio ovu novu kuću. Nova kuća koju je izgradio tuženik sagrađena je na terenu stare kuće kojeg je skupa sa tom kućom ČZ kupio od VZ. Roditelji ČZ i LZ živjeli su u trećoj kući koja je do ove nove što ju je LZ izgradio i ona nema veze sa kućom i terenom što je ČZ kupio od VZ, s time da ni ova kuća u kojoj su roditelji živjeli nije bila njihovo vlasništvo već treće osobe. Na pitanje suda je li mu poznato odakle tužitelju 10.000 maraka kada je kupio kuću 1972. godine, obzirom je imao samo 20 godina, odgovorio je da je on radio u poduzeću Jadrankamen gdje se zaposlio kad je imao nekih 15 do 17 godina, svakako nije završio srednju školu. U to vrijeme se moglo zaposliti već sa osnovnom školom kao pomoćni radnik. Tako je on već više godina radio u Jadrankamena, a zna da je i digao neki kredit. Na pitanje suda je li ikad čuo da se govorilo da bi predmetnu kuću kupio LZ, odgovorio je da nije. Na pitanje zamjenika punomoćnika tužitelja gdje je LZ živio kad se ova kuća kupila, odgovorio je u Splitu gdje i dalje živi, a u [adresa] dolazi samo ljeti i vikendom. Na pitanje zna li što je s kućom bilo u razdoblju onih 10 do 15 godina od kada je tužitelj otišao u Kanadu i prije nego je tuženik počeo dolaziti, odgovorio je da koliko zna da tada u toj kući nije nitko dolazio. Tužitelj kada bi zadnje dvije godine došao u [adresa] boravio je kod trećeg mlađeg brata BZ, a prije toga je dolazio kod jedne tetke koja je također s njim bila u Kanadi, a umrla je pred otprilike 6 mjeseci. Na pitanje je li ČZ ikad boravio u predmetnoj kući koju je kupio od VZ, odgovorio je da nije. Na pitanje suda je li predmetna kuća u takvom stanju da se u njoj može boraviti, odgovorio je da je to stara kamena kuća sa drvenim podovima i pločama umjesto krova, ali se može boraviti. Naime, LZ je u njoj boravio ranije kada je gradio novu kuću. Nije mu poznato je li postojao kakav dogovor između stranaka o vlasništvu, ali sumnja da je postojao dogovor.

19. Dana 25. ožujka 2022. godine zaprimljeno je vještvo stalnog sudskog vještaka za geodeziju Zvonimira Rubića u kojem se navodi da je nakon izvršenog očevida, uvida u službenu dokumentacija katastarskog i zemljišnoknjižnog ureda, terenskog mjerenja i preklopa situacije terena sa stanjem iz katastarskog operata izradio skicu lica mjesta na kojem je slovnim oznakama označio

Lik Š na priloženoj skici lica mjesta u naravi je nekretnina koju je tužitelj na očevidu pokazao što predstavlja stariju kamenu kuću koja se sastoji od prizemlja, kata i potkrovlja, a po službenoj katastarskoj evidenciji odgovara čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je upisana u posjedovni list broj 975 katastarske tlocrtne površine 18 m2.

Lik U na priloženoj skici lica mjesta u naravi je nekretnina koju je tužitelj na očevidu pokazao što predstavlja renoviranu kuću koja se sastoji od prizemlja i kata, a po katastarskoj evidenciji položena je na dijelu čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana u posjedovni list 789 katastarske površine 29 m2.

20. Na ročištu održanom dana 1. prosinca 2022. godine punomoćnik tužitelja je istaknuo da se tuženik upisao kao vlasnik čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a te nekretnine, iako ona postoji u tekstualnom dijelu katastarskog operata nema u grafičkom dijelu operata, iako u zemljišnim knjigama postoji. Tužitelj smatra da predmetna utužena nekretnina predstavlja čest. zgr. [katastarska čestica], a ne čest. zgr. [katastarska čestica], ali očito nekom greškom ova nekretnina izostavljena iz grafičkog prikaza, pa je predložio da se vještak očituje o istoj.

21. Dana 30. siječnja 2023. godine zaprimljeno je očitovanje stalnog sudskog vještaka za geodeziju Zvonimira Rubića u kojem se između ostalog navodi da je druga pokazana kuća renovirana, te se nalazi na dijelu čest. zgr. [katastarska čestica] kako je i naveo u vještvu. Uvidom u projektnu dokumentaciju rekonstrukcije predmetne građevine koju je pokazao tužitelj na očevidu navedeno je da se nalazi na čest. zgr. [katastarska čestica], međutim ta čestica postoji samo u pisanom dijelu katastarskog operata i nema je u grafici, odnosno u katastarskom planu. Nije mu poznato kako je toj dokumentaciji navedena čest. zgr. [katastarska čestica], a od nadležnog katastarskog ureda nije dobio odgovor gdje se na službeno na katastarskoj mapi nalazi čest. zgr. [katastarska čestica].

22. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju Petra Garmaza, zaprimljenog dana 6. svibnja 2025. godine, proizlazi da je po dolasku na očevid pokazan predmet spora i to zapadni dio prizemnog objekta, izgrađenog u kamenu, anagrafske oznake Put Macela 1/1, pokrivenog dvostrešnim krovom (fotografije br. 1 i 3). Objekt je visine prizemlje i kat, te predstavlja k.č. *33/1 u k. o. [katastarska općina]. Potom je jugoistočnije pokazan također objekt visine prizemlje i kat, prepoznatljiv po smeđoj silikatnoj žbuci (fotografija br. 2), te predstavlja k.č. *26 u k. o. [katastarska općina]. Napomenuo je da je u trenutku očevida k.č. *26 postojala samo u pisanom dijelu katastarskog operata, dok na katastarskom planu nije postojala. O istom je izvijestio Ispostavu za katastar u Supetru, koja je potom otklonila gore spomenutu grešku, i to uz pomoć arhivske skice, koja je uručena i njemu, te je istu priložio.

23. Stranke nisu imale prigovora na geodetsko vještvo stalnog sudskog vještaka za geodeziju Petra Garmaza te je i sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje ovog stalnog sudskog vještaka za geodeziju iz razloga što je isto sačinjeno detaljno, precizno i u skladu s pravilima struke.

24. Odredbom članka 161. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( «Narodne novine» broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - u daljnjem tekstu: ZVDSP) propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, dok u smislu odredbe članka 162. st. 1. ZV-a kod prave vlasničke tužbe (rei vindicatio) tužitelj mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

25. Dakle, da bi tužitelj ostvario zatraženu vlasničkopravnu zaštitu mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. S druge pak strane, sukladno odredbi članka 163. stavak 1. ZV-a, posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njenom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed),

26. U konkretnoj pravnoj stvari tuženik LZ je tijekom postupka isticao da je predmetne nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje danas u naravi predstavljaju stariju kamenu kuću koja se sastoji od prizemlja, kata i potkrovlja, tlocrtne površine 18 m2 i renoviranu kuću koja se sastoji od prizemlja i kata, površine 29 m2 stekao upisom u zemljišnu knjigu za KO [katastarska općina] temeljem pravomoćne presude ovog suda pod poslovnim brojem P-184/90 od dana 8. siječnja 1991. godine u odnosu na dotadašnje upisane zemljišnoknjižne vlasnike uz obrazloženje kako mu je iste nekretnine darovao otac ZZ koji je predmetne nekretnine stekao temeljem kupoprodajnog ugovora sa VZ pok. H, koji ih je pak stekao nasljeđivanjem iza smrti svojih prednika.

27. Ovakve navode tuženika potvrđuje iskaz njegova oca ZZ iz naprijed citiranog predmeta koji je potvrdio da je predmetne nekretnine, odnosno dvije manje kućice ( tada u naravi ostava i prostor za prati robu) usmenim ugovorom kupio od Lucijana Martinića 1968. godine, kojom prilikom je stupio u posjed istih, a sada (1990. godine) ih je darovao svom sinu LZ, kao i iskaz VZ (također iz spisa pod poslovnim brojem P-184/90) u kojem je naveo da mu je predmetne nekretnine darovao 1958. godine njegov tast SZ, te da je nakon radne ozljede 1969. godine i zbog financijskih potreba prodao ZZ koji od tada predmetne nekretnine nesmetano koristi, a koje nekretnine su također identificirane na licu mjesta i u tom postupku kada je utvrđeno da se radi upravo o predmetnim nekretninama, te je na temelju cjelokupnog provedenog postupka pravomoćno utvrđeno da je upravo LZ vlasnik predmetnih nekretnina za cijelo.

28. U odnosu na navode punomoćnika tužitelja iz podneska od dana 12. lipnja 2025. godine u kojem je istaknuo da je iz raspravnog zapisnika (u P-184/90) na kojem je izveden dokaz saslušanjem svjedoka VZ razvidno da je isti sastavljen na hodniku suda, dakle, izvan sudnice, pa da se takav iskaz niti ne može koristiti u dokazne svrhe te da isti ne čini zakonit niti vjerodostojan dokaz, za navesti je da se radi o potpuno pogrešnoj interpretaciji navoda suca iz razloga što je uredujući sudac tom prilikom nedvojbeno izjavio da se odlučuje saslušati prisutne svjedoke koji se trenutno nalaze u hodniku suda (jednako kao što se i danas svjedoci nalaze u hodniku suda dok ih sudac jednog po jednog ne pozove u sudnicu radi izvođenja dokaza njihovim saslušanjem), te je nadalje sudac naveo da privremeni zastupnik napušta dvoranu radi stizanja na autobus, pa je sasvim nelogično da sudac koji se nalazi u dvorani (sudnici), zajedno sa svim sudionicima rasprave istu napusti i iziđe na hodnik saslušavati svjedoke.

29. Ocjenjujući vjerodostojnost svih izvedenih dokaza ( pa tako i spisa koji se pred ovim sudom vodio pod poslovnim brojem P-184/90, čiji pregled je predložen kao dokaz), posebno sagledavajući rezultate dokaznog postupka u njihovoj ukupnosti, ovaj sud smatra kako su upravo iskazi svjedoka VZ i ĐZ u tom spisu vjerodostojni, životni i logični, a posebno kada se uzme u obzir tijek događanja nakon vremena kada su isti iskazivali i to da je upravo tuženik LZ predmetne nekretnine, koje su u vrijeme kupoprodaje predstavljale ostavu i prostor za prati robu, renovirao na način da te dvije kućice danas u naravi predstavljaju objekte za stanovanje u što se i sud neposredno uvjerilo ulaskom u navedene objekte prilikom očevida na licu mjesta, te je u odnosu na predmet spora 1991. godine tuženik platio i porez na promet nekretnina, kao i činjenicu da je ovdje tužitelj ČZ u više navrata dolazio iz Kanade u [adresa] kojim prilikama nikada nije tuženiku osporavao vlasništvo i posjed predmetnih nekretnina ili ga tjerao odatle, već je, po iskazima svjedoka, boravio i spavao kod brata BZ ili njihove tetke.

30. Sud nije poklonio vjeru iskazima svjedoka u onom dijelu u kojem su iskazivali da je GZ predmetnu nekretninu prodao ĆZ iz razloga što su iskazi u tom dijelu biti u potpunosti neuvjerljivi i kontradiktorni u svezi odvijanja same kupoprodaje i to stoga što je sasvim neshvatljivo da bi GZ u predmetu P-184/90 jasno i nedvojbeno izjavio da je predmetne nekretnine prodao ĐZ, koji iskaz je tada bio u skladu sa svim izvedenim dokazima u tom postupku, gdje je uostalom donesena pravomoćna presuda, da bi u ovom predmetu 2017. godine (nakon što je ZZ već umro) tvrdio da nikada ranije nije svjedočio o predmetu spora, te je promijenio svoj iskaz tvrdeći da se naljutio na IZ jer je doveo građevinske procjenitelje zbog čega da je predmetne nekretnine prodao njegovom sinu ĆZ, dok je brat stranaka PZ (koji nije u dobrim odnosima sa tuženikom LZ i kod kojeg tužitelj ČZ boravi kad dođe iz Kanade) u svom iskazu naveo da se otac dogovorio sa VZ, međutim kad je došao kući rekao je kako su se dogovorili, ali kako on nema novaca za kupnju pa je brat V rekao da će on dignuti kredit, te je također BZ bio kontradiktoran i u svom iskazu kada je najprije tvrdio da nikada nije čuo da bi otac bilo što od nekretnina darovao Milanu, da bi pred kraj iskaza naveo da mu je LZ, dvije godine nakon što je majka iselila iz predmeta spora (1996. godine) rekao da je to njemu darovao otac i zaključao je kuću sa svim maminim stvarima, te je od tada u posjedu predmetnih nekretnina.

31. Također i svjedok L (Lovre) Martinić, koji je zet VZ je naveo da nema osobnih saznanja o predmetnoj kupoprodaji već ista crpi iz priče tužitelja i VZ, dok su svjedok OZ i ŽZ, kao prijatelji tužitelja, također svjedočili temeljem navoda tužitelja, zbog čega su ovom sudu, u dijelu u kojem su svjedočili o kupoprodaji, u potpunosti djelovali kao pripremljeni za potrebe ovog postupka.

32. Slijedom svega naprijed navedenog, ovaj sud nedvojbeno utvrđuje da tužitelj nije s uspjehom dokazao da bi zemljišnoknjižno stanje u odnosu na predmetne nekretnine bilo drugačije od onog koje je upisano u zemljišne knjige, odnosno da je on stvarni vlasnik nekretnina označenih kao kao čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 780 KO [katastarska općina], a ne ovdje tuženik LZ, dok je sa druge strane tuženik uspješno dokazao da ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje predmetnih nekretnina (pravo na posjed), slijedom čega je kao neosnovan valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i presuditi kao u točki I. izreke presude.

33. Tuženik je u potpunosti protiv tužitelja uspio u ovom postupku, pa mu je temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a i temeljem odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), priznat opravdani parnični trošak za sastav odgovora na tužbu od dana 9. listopada 2015 – 250 bodova, zastupanje na ročištima od dana 19. listopada 2016., 1. veljače 2017., 12. svibnja 2017., 29. svibnja 2019., 16. siječnja 2020., 31. ožujka 2021., 1. prosinca 2022., 28. siječnja 2025., 13. veljače 2025., 9. travnja 2025. i 1. srpnja 2025. - po 250 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2 eura iznosi 4.500,00 eura i uvećano za 25 % PDV, ukupno iznosi 5.625,00 eura, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude. Tuženiku nije priznati zatraženi trošak za sastav podneska od dana 16. prosinca 2020. godine jer iz stanja predmeta spisa ne proizlazi da je isti zaprimljen u spis, kao niti trošak sudskih pristojbi jer spisu ne prileži da bi iste bile plaćene.

U Supetru, dana 1. kolovoza 2025.

S U T K I NJ A:

Antonela Franulić Pilj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka.

Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

Dostaviti:

1. pun. tužitelja odvj. Vinko Ljubičić, odvjetnik u OD u Splitu

2. pun. tuženika Dean Rahan, odvjetnik u Supetru