REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1151/2019-83

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Martini Sučević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika UŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika-protutužitelja XVIII. gimnazije, sa sjedištem u [adresa], OIB: 68540752075, kojeg zastupa punomoćnica Mateja Petrišić Geltzenlichter, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. srpnja 2025. u prisutnosti tužiteljice odvjetničke vježbenice ŠŽ u zamjenu za punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tuženika, 1. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je odluka o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od dana 15.02.2019. godine, KLASA: ll2-01/9-01/01, URBR0I: 251-291-01-19-1 tu2enika, i to XVlll. gimnazije sa sjedištem u [adresa], OlB: 68540752075, a kojom je otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od dana 29.01.2008. godine, KLASA: 112-02/08- 01/01, URBR0J: 251-291-01-08-3, tužitelju, i to UŽ iz [adresa], 0lB:72181209523, nedopuštena.

II. Utvrđuje se da se tužitelj nalazi u radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 29.01.2008. godine, KLASA: 112- 02/08-01/01, URBR).l: 251-291-01-08-3, te da radni odnos tužitelja kod tuženika, a sve temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 29.01.2008. godine KLASA: 112-02/08-01/01, URBR0J: 251-291-01-08-3, a koji ugovor je sklopljen između tužitelja, i to CŽ iz [adresa],0lB: 72181209523, kao radnika, te tuženika, i to XVlll. gimnazije sa sjedištem u [adresa], 0lB: 68540752075, kao poslodavca, nije prestao.

lll. Nalaže se tuženiku, i to XVlll. gimnaziji sa sjedištem u [adresa], 0lB: 68540752075, vratiti tužitelja, i to UŽ iz [adresa], OlB: [osobni identifikacijski broj], na radno mjesto iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 29.01.2008. godine, KLASA: 112-02/08-01/01, URBR0I: 251-291-01-0B-5, a koji ugovor je sklopljen između tužitelja i tuženika, odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto, i to sve u roku od B dana.

lV. Nalaže se tuženiku, i to XVlll. gimnaziji sa sjedištem u [adresa], 0rB: 68540752075, podmiriti tužitelju, i to UŽ iz [adresa], 0tB: 72181209523, trošak ovog postupka, a sve zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja – kredita odobrenih na razdoblje dulje od goline dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a koja kamata te je od donošenja presude pa do isplate, i to sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.

V. Tužitelj ovime ističe da je sukladno članku 11. stavku 1. točki 5. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18) oslobođen od plaćanja pristojbi u ovosudnom postupku.

Vl. Nadalje, tužitelj sukladno članku 307. Zakona o parničnom postupku (nadalje u tekstu: ZPP) i članku 134.. stavak 8. Z0R ovime predlaže Sudu isključiti javnost sa glavne rasprave u ovosudnom postupku i to radi zaštite tajnosti podataka koji bi mogli biti izneseni za potrebe ovosudnog postupka.

Vll. Ovime tužitelj pridržava pravo uskladiti postavljeni tužbeni zahtjev sukladno čl.186.b st.3. ZPP, a sve nakon što se provedu dokazi u ovosudnom postupku."

II. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi:

"Određuje se sudski raskid Ugovora o radu na nepodređeno vrijeme sklopljenog dana 29. siječnja 2008. između poslodavca i radnice UŽ, KLASA: 112-02/08-01/01, URBROJ: 251-291-01-08-3, za radno mjestu Voditelj računovodstva, s danom 24.5.2019., te se nalaže tužitelju- protutuženiku plaćanje parničnog troška, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

III. Svaka stranka snosi svoj trošak.

Obrazloženje

1. Tužiteljica-protutuženica (u daljnjem tekstu: tužitelj) u tužbi navodi da je dana 19.2.2019. godine primila Odluku tuženika o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od dana 15.2.2019. KLASA: 112-01/19-01/01, URBR0J: 251-291-01-19-1, protiv koje odluke je tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu prava radnika iz radnog odnosa. Tuženik-protutužitelj (u daljnjem tekstu: tuženik) nije udovoljio zahtjevu tužiteljice, stoga je podnijela tužbu. Navodi da ju poslodavac nije pisano upozorio na mogućnost otkaza u slučaju nastavka konkretne povrede te obveze. Navodi da iz odluke o otkazu nije jasno na kojoj se točno povredi obveze iz radnog odnosa otkaz temelji. Iz obrazloženja odluke o otkazu vidljivo je da se tuženik poziva na nekoliko vremenski i sadržajno odvojenih i nepovezanih događaja u kojima bi se navodno ogledavale tužiteljičine povrede obveza iz radnog odnosa. Osporava da bi ugovor o radu mogao biti otkazan zbog paušalnog obrazloženja da nije posao obavljala na točan, pravovremen, potpuni zadovoljavajući način te da nije poslodavcu dala pravovremene i potpune informacije. Navodi da je Kolektivnim ugovorom u čl. 45. st. 1. propisano da prije otkazivanja ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem zaposlenika, poslodavac dužan zaposlenika pisano upozoriti na obaveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza, a na temelju dokumentirano utvrđene povrede obveza iz radnog odnosa., a koja dokumentacija ne prileži Odluci o otkazu niti pisanom upozorenju od 5.1.2017., stoga smatra da je već radi toga otkaz nezakonit. Navodi također da joj nije bila dana mogućnost obrane jer isto nije vidljivo iz odluke o otkazu, odnosno vidljivo je samo za navodnu povredu obveze iz radnog odnosa koja se odnosi da je tužiteljica proslijedila podatke o zaposlenicima tuženika i njihovoj djeci trećoj osobi, dok joj za druge razloge nije dana mogućnost da se brani. Navodi da u odnosu na razloge iz obrazloženja otkaza u kojem se navodi da nije obavljala svoje obveze "savjesno i stručno, pravovremeno i potpuno" ne može se detaljnije očitovati uslijed sadržajnog i formalnog nedostatka obrazloženja jer to nije dovoljno konkretizirana povreda. Vezano za otkazni razlog da je tužiteljica samoinicijativno tijekom razgovora napustila sastanak, odbila suradnju, nije se odazivala na ponovljene pozive na sastanak i posljedično onemogućila dovršavanje dogovora u vezi planskih aktivnosti, prvenstveno osporava istinitost tih navoda. Dodatno osporava se da bi tužiteljici bila dana mogućnost da se brani u odnosu na tu situaciju, a svakom slučaju se ta činjenica ne bi mogla smatrati ozbiljnom povredom koja bi opravdavala otkaz ugovora o radu. U odnosu na navodnu povredu da je prekršila obveze iz radnog odnosa jer je trećoj neovlaštenoj osobi proslijedila podatke o zaposlenicima poslodavca i njihovoj djeci navodi da je na temelju odredbe čl. 14. Zakona o odvjetništvu odvjetnik ovlašten primiti, a druge osobe su mu dužne dati podatke koji su mu potrebni radi obavljanja odvjetničke djelatnosti u konkretnom predmetu, a tužiteljica je proslijedila podatke svom punomoćniku radi zaštite vlastite radnopravne pozicije. Naime, navodi da između stranaka postoji spor zbog povrede prava osobnosti te časti, ugleda i dostojanstva tužiteljice, pa tužiteljica štiti svoje dostojanstvo. Ujedno je obavijestila tuženika da je imenovala predmetnog punomoćnika te je pozvala tuženika da sva pismena i korespodenciju u vezi s radnopravnim pitanjima za tužiteljicu upućuje tom punomoćniku, koje obveze se tuženik nije držao. U odnosu na povredu da je tužiteljica pozvala tajnicu UŽČ da dostavi dva primjerka doznaka za bolovanje dok kod ostalih radnika koji su također bili u istoj situaciji, to nije učinila, navodi da joj nije dana mogućnost da se brani, međutim nije jasno u čemu se sastoji povreda tužiteljevih obveza iz radnog odnosa. Vezano za povredu u kojoj se navodi da nije pravovremeno obavijestila poslodavca da učenica G.R. nije podmirila školarinu za 2017/20185 godinu, a što je bila dužna učiniti navodi da nije jasno tko je učenica G.R. te da otkazni razlog nije dovoljno precizno iznesen niti obrazložen. Navodi da iz obrazloženja ne proizlazi da ga nije uopće obavijestila ili nije pravovremeno obavijestila, a i navodi da to nije u opisu njezinog radnog mjesta, već spada u nadležnost administracije. U svakom slučaju ne radi se o povredi koja bi opravdavala otkazivanje ugovora o radu. Navodi da je i podnijela kazneno prijavu protiv nepoznate osobe jer dok je bila odsutna s rada, nepoznata je osoba zloupotrijebila njezine zaštićene podatke i lozinke. Navodi da je podnijela i prijavu prosvjetnoj inspekciji dana 8.12.2017., zatim Agenciji za zaštitu osobnih podataka 1.2.2019. te tužbu protiv tuženika pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu radi naknade štete uzrokovane grubim i učestalim kršenjem Zakona o radu i drugih propisa od strane tuženika na štetu tužiteljice koji postupak je u tijeku. Navodi da iz svih okolnosti slučaja, a osobito kronologije događaja, vidljivo da je otkaz uslijedio nakon kulminacije navedenih postupaka, pa je riječ o odmazdi tuženika. Traži da sud donese presudu kojom će utvrditi da je odluka o predmetnom otkazu nedopuštena, da se tužiteljica nalazi u radnom odnosu kod tuženika te da radni odnos nije prestao, da se naloži tuženiku vratiti tužiteljicu na rad, naložiti tuženiku naknaditi troškove postupka tužiteljici, da tužitelj ističe da je oslobođen plaćanja pristojbi, da predlaže sudu isključiti javnost sa glavne rasprave radi zaštite tajnosti podataka te da pridržava pravo uskladiti postavljeni tužbeni zahtjev nakon provedbe dokaza u ovom predmetu.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu ističe prigovor prekluzije navodeći da je tužiteljici otkaz dan pred dva svjedoka 15.2.2019., međutim ista je odbila primitak, pa se prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Revr 4/08- 2 smatra da je dostava izvršena. Tuženik je pokušao izvršiti dostavu još nekoliko puta, ali to ne mijenja činjenicu da je tužiteljici otkaz uručen tog dana. Zahtjev za zaštitu prava izjavljen je 6.3.2019. izvan prekluzivnog roka, pa navodi da je izgubila pravo zahtijevati zaštitu svojeg prava pred sudom. Opreza radi, navodi da je otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužiteljice sastavljen u pisanom obliku, obrazložen i uručen tužiteljici 15.2.2019., a prije otkazivanja je tužiteljica pisano upozorena na obveze iz radnog odnosa i na mogućnost otkazivanja u slučaju daljnjih kršenja radnih obveza. Povreda radne obveze radi koje je bila upozorena 5.1.2017., tužiteljica je sama priznala, a odnosi se na povredu da kao voditeljica računovodstva nije dostavila HZZO točne podatke za izračun naknada plaće čime je oštetila dvoje radnika tuženika. Navodi da je nakon predmetne povrede radnih obveza učinila novu povredu radnih obveza jer je tijekom redovitog sastanka, ravnateljice, tajnika, voditelja računovodstva, administrativno-računovodstvenog radnika i voditelja računovodstva 9.2.2018. samoinicijativno napustila sastanak, odbila suradnju, nije se odazvala na ponovljene pozive na sastanak i posljedično onemogućila dovršavanje dogovora u vezi planskih aktivnosti. Nastavno na navedeno neprimjereno ponašanje, a koje proizlazi iz zapisnika o održanom sastanku, tužiteljica je ponovno upozorena, usmeno, na kršenje radnih obaveza te mogućnost otkaza ugovora o radu ako nastavi s kršenjem radnih obaveza. Tužiteljica je ponovno počinila povredu radne obveze 28.11.2018. kada je sa svog službenog mail proslijedila neovlaštenoj trećoj osobi podatke o zaposlenicima poslodavca u njihovoj djeci [adresa elektroničke pošte]. Navedenu tablicu sa imenima, prezimenima i datumima rođenja 43 djece zaposlenika poslodavca tužiteljica je obrađivala radi isplate dara djeci radnika tuženika za 2018. Navodi da tužiteljica nije bila ovlaštena proslijediti navedene podatke bez privole ispitanika ili zakonske obveze, a s obzirom da tužiteljica nema djecu, pa time ne ostvaruje pravo na dar za dijete, ne može se i ne smije to smatrati pokušajem tužiteljice da ostvari svoja radna prava. Ispitanici nisu bili ni u kakvom odnosu s odvjetnikom Karlom Novoselom, kojem su ti podaci dostavljeni, on nije bio njihov punomoćnik, a na dan 28.11.2018. između tužiteljice i tuženika nije postojao nikakav spor. Tužiteljica je spor radi zaštite dostojanstva pokrenula 5.3.2019., a nakon stupanja na snagu Opće uredbe o zaštiti podataka tužiteljica je bila posebno upozorena na obvezu čuvanja povjerljivosti osobnih podataka. Štoviše iz dostavljene dokumentaciju u predmetu među istim strankama, koji se vodi radi povrede prava dostojanstva pod poslovnim borojem Pr- 416/19, Općinski radni sud u Zagrebu vidljivo je da je tužena još od 2017. sistematično prikupljala povjerljive podatke koji čine poslovnu tajnu i potajno ih slala na svoj privatni mail, a kasnije te podatke koristila kada se ukazala potreba. Nadalje, navodi da je tužiteljica 7.12.2018. pozvala radnicu tužene, UŽČ da dostavi dva primjerka doznaka za bolovanje od 27. -29.11.2018. Navedeni zahtjev nije bio ničim obrazložen, tužiteljica je u identičnim situacijama prema drugim radnicima tužene postupala drugačije (bila je dovoljna samo jedna doznaka), a svojim radnjama je prouzročila probleme odnosno nepotrebno i namjerno je dovela do toga da navedena radnica mora gubiti vrijeme kod doktora zbog dodatnih doznaka koje joj nisu trebale, a koje u slučaju drugih radnica koje su bile u istoj situaciji tužiteljica nije tražila. Zadnja povreda radne obveze koja se tužiteljici kao voditeljici računovodstva stavlja na teret jest da nije obavijestila poslodavca da učenica IŽ nije podmirila školarinu za 2017./2018. godinu. Navodi da je tužiteljica obavijestila radnicu JŽ (koja je bila razrednica učenice IŽ) o podmirenim novčanim obvezama za sve učenike pojedinačno u njezinom razrednom odjelu u obliku ispisanih lista na kraju školske godine kao što je to bilo uobičajeno, te je radnica JŽ, tom prilikom obavijestila tužiteljicu da se učenica IŽ ispisala. Umjesto da o istome obavijesti ravnateljicu tužene kako bi se mogao pokrenuti proces prisilne naplate neplaćene školarine (nevezano da li je to u striktnim obvezama rada tužiteljice, već prvenstveno iz razloga što prešućivanjem navedene informacije tuženoj nastaje materijalna šteta što je tužiteljica kao voditeljica računovodstva bila dužna razumjeti te je imala dužnost postupati savjesno u obavljanju svojeg posla). Svoja saznanja o nenaplati troškova školovanja za navedenu učenicu tužiteljica je prešutila ravnateljici te je samo dotadašnjoj razrednici JŽ, navela da će ona sama riješiti nastali problem. Osporava da tužiteljici nije dana mogućnost da se brani jer je poslodavac zatražio njezino očitovanje za sva tri otkazna razloga te je tužiteljica isto dostavila 17.12.2018. Ujedno navodi da tužiteljica nikada nije pokrenula interni postupak pred tuženikom radi zaštite vlastitog dostojanstva, a sve radnje koje tužiteljica navodi da su eventualno učinjene nose datum nakon što joj je izrečeno pisano upozorenje 5.1.2017. Navodi da je tužiteljica 5.3.2019. pokrenula parnicu radi zaštite dostojanstva koja se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem Pr-416/2019. Navodi da se tužiteljica nije uklopila u radnu sredinu tuženika, a računovotkinja koja je zaposlena na radno mjesto tužiteljice nakon prestanka njezinog radnog odnosa je uočila nepravilnosti u radu tužiteljice. Nepravilnostima je ponovno nastala šteta radnicima tuženika zbog pogrešne isplate naknade za prekovremeni radi i pogrešne isplate naknade za siječanj 2019. za zaposlenicu koja je korisnica prava na rad u skraćenom radnom vremenu zbog njege djeteta, a ustanovljeno je i da je tužiteljica koristila faksimil za narudžbe u 4 navrata tijekom 2014., a da je na narudžbenici broj 32/14 od 4.12.2014. i broj 33/14 od 10.12.2014. sama krivotvorila potpis ravnateljice. Predlaže sudu da odbaci tužbu tužiteljice zbog proteka prekluzivnog roka, podredno da odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te naloži tužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka tuženiku.

3. Tuženik je podneskom od 17.10.2019. podnio protutužbu u kojoj je naveo da je otkaz tužiteljici zakonit, međutim protutužbu podnosi opreza radi jer je nakon prestanka radnog odnosa tužiteljice saznao za daljnje povrede radnih obveza. Tako navodi da je tužiteljica tijekom perioda od 27.6.2017. do 6.2.2018. kao voditeljica računovodstva pripremala izvještaje sa stanjem računa poslodavca što predstavlja povjerljivi podatak financijske prirode, tj predstavlja poslovnu tajnu. Navedene izvještaje radnica je također slala na svoj privatni email ([adresa elektroničke pošte]), a sve kako bi kasnije dalje raspolagala s predmetnim povjerljivim podacima i neovlašteno prosljeđivala poslovnu tajnu trećim osobama. Osim stanja računa poslodavca, izvještaji su sadržavali i ime i prezime učenika koji je ovršen zbog neplaćene školarine (e-mail od 6.2.2018.). Poslodavac je za navedenu tešku povredu iz radnog odnosa saznao tijekom parnice koju je tužiteljica pokrenula pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu zbog uznemiravanja pod poslovnim brojem Pr-416/19. Navodi da je tužiteljica prikupljala i prosljeđivala podatke do kojih je imala pristup na svojem radnom mjestu, pa je tako u navedenoj parnici tužiteljica neovlašteno prikupljala i obrađivala medicinske doznake svojih kolegica, konkretno za svoju kolegicu ĆŽ. Ujedno je nova računovotkinja RŽ napravila je reviziju poslovanja/isplata kod tuženika za period od rujna 2017. do veljače 2019. i utvrdila pogrešne isplate od strane tužiteljice. Naime tužiteljica je po svom vlastitom ophođenju, bez upute nadređenih i protivno propisima i praksi, obračunavala sate preko norme i zamjene od 15. do 15. u idućem mjesecu, umjesto od 01. do 30./31. (ili zadnjeg radnog dana) u mjesecu. Tako je primjerice dopisom od 19.9.2018. tražila kolege da joj dostave evidencije o odrađenim satima preko norme za rujan 2018. zaključno s 19.9.2018., iako je Ministarstvo znanosti i obrazovanja (koje dostavlja za svaki mjesec uputu školama kada je rok za napraviti zbrojni nalog), dalo uputu dana 28.9.2018. da je krajnji rok za napraviti zbrojni nalog bio najkasnije do 3.10.2018. godine do 12:00 sati. Navodi da je takvim pogrešnim obračunavanjem sati tužiteljica radnicima koji su eventualno bili na bolovanju na teret poslodavca mjesec prije, umanjivala naknadu bolovanja jer je osnovica za obračun bolovanja (zbog manjeg broja sati preko norme za taj raniji mjesec) bila umanjena, a također zbog različite vrijednosti sata rada po mjesecima, radnici nisu dobivali točan iznos za prekovremene sate koji su trebali dobiti. Za navedene pogrešne isplate, tuženik morao je dostaviti Ministarstvu znanosti i obrazovanja popis satnice te zatražiti isplatu kako bi se oštećenim nastavnicima mogla nadoknaditi šteta međutim samo šteta prouzročena krivim isplatama u 2018. Za raniji period (od rujna 2017. do siječnja 2018.) nije moguće od Ministarstva znanosti i obrazovanja tražiti isplatu što znači da će tuženik morati sam isplatiti štetu koju je učinila tužiteljica obavljajući neuredno svoje radne dužnosti na radnom mjestu voditelja računovodstva. Navodi da osim pogreške kod isplate plaće za sate preko norme i zamjene, tužiteljica je krivo obračunala plaću za mjesec siječanj 2019. za radnicu tuženika koja je korisnica prava na rad u skraćenom vremenu zbog njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, ŠŽČ, jer nije uzela u obzir da je osnovica plaće od 1.1.2019. porasla. Time je radnicu oštetila za 237,64 kune. Uz sve navedeno, tuženik je nakon davanja otkaza radnici, uočio da je tužiteljica koristila čak 4 puta faksimil ravnateljice tuženika te krivotvorila njezin potpis na narudžbenici 3 puta. Slijedom svega navedenog, navodi da je poslodavac u potpunosti izgubio povjerenje u tužiteljicu, te za poslodavca nastavak radnog odnosa više nije moguć. Ujedno je i sama tužiteljica u predmetu Pr-416/19 navela da joj ne odgovara atmosfera kod poslodavca te da se osjeća loše na svom radnom mjestu. Tuženik predlaže sudski raskid ugovora o radu s danom 24.5.2019. jer je tada tuženik saznao za zadnje povrede radnog odnosa. Pristaje na isplatu 5 neto ugovorenih plaća kao naknadu štete jer je tužiteljica prethodno kod tuženika radila više od 10 godina, da prema saznanjima tuženika nema obveze uzdržavanja. Traži da sud donose presudu kojom će odrediti sudski raskid ugovora između tužiteljice i tuženika te naknadu troškova parničnog postupka.

4. Tužiteljica je podnijela odgovor na protutužbu podneskom od 6.12.2019. navodeći da se protivi protutužbi te da osporava svaki pojedini navod iz protutužbe kao činjenično netočan i pravno neosnovan te osporava vjerodostojnost priložene dokumentacije. Posebno prigovara da su neke kopije isprava koje je tuženik dostavio u prilogu protutužbe ili njihovi dijelovi nečitljivi pa se tužiteljica nije niti u mogućnosti očitovati o sadržaju te dokumentacije. Predlaže sudu odbiti protutužbeni zahtjev kao neosnovan te naložiti tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka.

5. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, proveo je dokaz saslušanjem tužiteljice i zz tuženika ĐŽ, dokaz saslušanjem svjedoka CŽČ i njezinim dopunskim saslušanjem, KŽ i njezinim dopunskim saslušanjem, FŽ, DŽ, PŽ, AŽ, BŽ, LŽ, JŽ, GŽ, OŽ i HŽ.

6. Tuženik je tijekom postupka povukao prijedlog za saslušanjem svjedoka MŽ, SŽ (raspravni zapisnik od **.**.2024.), te ZŽ, TŽ, ČŽ, EŽ, NŽ i ŽŽ (raspravni zapisnik od 13. svibnja 2025.), te je podneskom od 25.4.2025. povukao dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka VŽ.

7. Sud je rješenjem poslovni broj Pr-1151/2019-59 od 26.3.2025. pozvao tužiteljicu da se konkretno očituje na koje okolnosti predlaže saslušanje svjedoka UA, ŠA, CA, HŽ, IŽČ, JŽČ i IA te se tužiteljica podneskom od 10.4.2025. očitovala da ih predlaže saslušati na okolnosti navedene u podnesku od 19.12.2019. Uzimajući u obzir da spisu ne prileži podnesak od 19.12.2019., već samo od dana 23.12.2019., a u kojem nisu navedene konkretne okolnosti na koje se predlaže saslušati navedene svjedoke, sud je na raspravi od 17.6.2025. ponovio upit tko od predloženih svjedoka ima neposredna saznanja o predmetu spora. Stranke su navele da pored svjedokinje HŽ koja će biti saslušana 26.6.2025., drugi svjedoci nemaju neposredna saznanja o predmetu spora. Međutim, na ročištu od 26.6.2025. pun. tužiteljice navela je da je na ročištu od 17.6.2025. iskazala da drugi svjedoci nemaju neposredna saznanja o predmetu spora omaškom te sada navodi da svjedoci UA, JA, CA, IŽČ, ĆŽČ, IA i drugi navedeni svjedoci imaju neposredna saznanja na okolnosti kako je to navedeno u tužbi i podnesku od 19.12.2019. Nije navela o kojim konkretnim okolnostima je riječ, a da su u vezi s predmetom spora.

8. Sud nije saslušao svjedoke RŽČ, UA, JA, CA, IŽČ, ĐŽČ i IA jer je prema ocjeni ovog suda činjenično stanje dovoljno utvrđeno te je predmet spora raspravljen za donošenje odluke, a spisu prileže i materijalni dokazi.

9. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

10. Protutužbeni zahtjev je neosnovan.

11. Predmet tužbenog zahtjeva je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem nedopuštenom Odluke o otkazu skrivljenim ponašanjem radnika, zatim utvrđenje da tužiteljici nije prestao radni odnos te vraćanje tužiteljice na rad. Predmet protutužbenog zahtjeva je zahtjev za sudskim raskidom Ugovora o radu kojeg su sklopili tužiteljica i tuženik na dan 24.5.2019.

12. Među strankama nije sporno:

- da je tužiteljica bila radnica tuženika te je da je bila zaposlena na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 29. siječnja 2008. Klasa: 112-02/08-01/01, Urbroj:

251-291-01-08-3 na radnom mjestu voditeljice računovodstva,

- da je tužiteljici uručeno upozorenje na obveze iz radnog odnosa 5.1.2017.,

- da je provedeno savjetovanje sa sindikalnom povjerenicom IA u smislu odredbe čl. 150. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, u daljnjem tekstu: ZOR),

- da je dana 28.11.2018. tužiteljica sa svojeg službenog e-maila proslijedila tablicu s imenima i prezimenima zaposlenika poslodavca te sa imenima, prezimenima i datumima rođenja djece zaposlenika poslodavca na e-mail adresu punomoćnika [adresa elektroničke pošte].

13. Među strankama je sporno:

- je li tužiteljica pravovremeno zatražila zaštitu svojeg prava u smislu odredbe čl. 133. ZOR,

- je li tužiteljici omogućeno da prije otkazivanja iznese svoju obranu u smislu odredbe čl. 119. st. 2. ZOR,

- jesu li ostvareni razlozi otkaza te jesu li takve naravi da opravdavaju otkazivanje,

- jesu li ostvareni uvjeti da sud u povodu protutužbenog zahtjeva donese presudu kojim sudski raskida ugovor između tužiteljice i tuženika na dan 24.5.2019.

14. U odnosu na prigovor prekluzije tuženika koji se odnosi na navod da je tužiteljica odbila preuzeti odluku o otkazu, slijedom čega smatra da se ista smatra dostavljenom 15.2.2019., pa je posljedično i zahtjev za zaštitu prava podnesen poslodavcu izvan rok od 15 dana propisanog čl. 133. st. 1. ZOR valja reći sljedeće. Sukladno Pravilniku o radu tuženika Klasa: 602-03/15-05-4/1, Urbroj: 251-291-15-4 od 6.2.20015. (u daljnjem tekstu: Pravilnik o radu) (list 142-150 spisa) čl. 82. st. 1. propisano je da se pismena u svezi s ostvarivanjem prava i obveza iz radnog odnosa dostavljaju radniku neposredno na radnom mjestu. Ako radnik odbije primitak pismena, dostavljač će odbijanje primitka zabilježiti na preslici pismena. Sukladno stavku 2. istog članka kada radniku pismeno nije dostavljeno na radno mjesto, treba mu pismeno dostaviti poštom na njegovu adresu. U slučaju odbijanja prijama pismena kod poštanske dostave ili nepoznate adrese radnika dostavljanje će se obaviti isticanjem pismena na oglasnoj ploči. Tuženik je bio upoznat sa činjenicom da tužiteljicu zastupa punomoćnik te je sukladno tom saznanju u konačnici i postupio te dostavio odluku o otkazu tužiteljici putem punomoćnika, a što je sud utvrdio iz iskaza svjedoka CŽČ, KŽ i LŽ. Tužiteljica je u roku od 15 dana koji je propisan čl. 133. st. 1. ZOR podnijela zahtjev za zaštitu prava, a što je utvrđeno uvidom u dostavnicu (list 18 spisa) iz koje također proizlazi da je tuženik taj zahtjev zaprimio 7.3.2019. Tuženik se na taj zahtjev u roku od 15 dana nije očitovao, a tužiteljica je u daljnjem roku od 15 dana podnijela tužbu ovom sudu i to 8.4.2019. Slijedom navedenog, prigovor prekluzije nije osnovan.

15. Tužiteljica u tužbi navodi da joj prije otkazivanja nije bila dana mogućnost da se brani, međutim uvidom u njezino očitovanje od 17.12.2018 (list 71 spisa) ovaj sud je utvrdio da je tužiteljici bila dana mogućnost da se brani te je ista iznijela iscrpno očitovanje u odnosu na tri povrede iz radnog odnosa radi kojih je donesena odluka o otkazu. Slijedom navedenog, ocjena ovog suda je da je tužiteljici bila dana mogućnost da se brani u smislu odredbe čl. 119. st. 2. ZOR.

16. Uvidom u Odluku o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnice, Klasa: 112-01/19-01/01, Urbroj: 251-291-01-19-1 od 15.2.2019. (u daljnjem tekstu: Odluka o otkazu) ovaj sud je utvrdio da je tužiteljica dobila otkaz zbog nekoliko razloga, pa je tako prvi da je dana 9.2.2018. samoinicijativno napustila redoviti sastanak ravnateljice, tajnika, administrativno-računovodstvenog radnika i voditelja računovodstva, odbila je suradnju, nije se odazvala na ponovljene pozive na sastanak i posljedično onemogućila dovršavanje dogovora u vezi planskih aktivnosti. Nadalje, drugi razlog otkaza je da je 28.11.2018. proslijedila neovlaštenoj trećoj osobi na e- [adresa elektroničke pošte] tablicu sa podacima o zaposlenicima poslodavca i njihovoj djeci te je na taj način došlo do povrede osobnih podataka. Treći razlog odnosi se da to da je 7.12.2018. tužiteljica bez razloga pozvala tajnicu ŠŽČ da dostavi dva primjerka doznaka za bolovanje dok kod ostalih radnika koji su također bili u istoj situaciji, to nije učinila. Četvrti razlog odnosi se na to da tužiteljica nije pravovremeno obavijestila poslodavca da učenica G.R. nije podmirila školarinu za 2017./2018. godinu, a što je bila dužna učiniti.

17. Odredbom članka 115. st. 1. toč. 3. ZOR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, između ostalog, ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

18. Odredbom čl. 135. st. 3. ZOR propisano je da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.

19. Sukladno čl. 8. st. 1. ZOR u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni su pridržavati se odredbi ovoga i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

20. Iz iskaza CŽČ i dopunskog iskaza u bitnome proizlazi da je ista bila prisutna prilikom uručenja odluke o otkazu tužiteljici 15.2.2019. Navodi da je tužiteljica odbila preuzeti odluku o otkazu te je ravnateljici rekla da joj se sva pismena trebaju dostaviti putem njezinog punomoćnika, a o zastupanju po punomoćniku misli da je obavijestila tuženika 2016. godine. Nakon što je tužiteljica odbila primitak odluke o otkazu, ravnateljica je pozvala kurirsku službu radi dostave te odluke. U odnosu na sporni mail i evidenciju koju vodi s podacima maloljetne djece, odnosno ime i prezime roditelja, ime i prezime djeteta, datum rođenja, svjedokinja tu evidenciju vodi za svoje potrebe te je vidjela da je te podatke tužiteljica dostavila i svom odvjetniku. O tome je kao Povjerenik za zaštitu osobnih podataka kod tuženika obavijestila ravnateljicu te je nazvala i Agenciju za zaštitu osobnih podataka. U odnosu na napuštanje sastanka svjedokinja je u bitnome iskazala da je tužiteljica učestalo napuštala sastanke radi čega su isti bili neugodni, a često nisu niti mogli dovršiti ono zbog čega je sastanak održan. Ujedno je tužiteljica upravo nju zatražila da donese dva primjerka doznaka za bolovanje iako drugi kolege to nisu morali.

21. Iz iskaza KŽ i dopunskog iskaza u bitnome proizlazi da je ista bila prisutna prilikom uručenja odluke o otkazu tužiteljici, međutim tužiteljica nije željela prihvatiti tu odluku već je rekla da se sva pismena prosljeđuju njezinom punomoćniku nakon čega je napustila ured te se vratila na radno mjesto. Upoznata je i sa činjenicom da je tužiteljica odvjetniku Karlu Novoselu proslijedila podatke zaposlenika, a radilo se o imenima djece, datumima rođenja. Navodi da je tužiteljica imala neprimjeren odnos prema kolegama i ravnateljici, a jednom prilikom je napustila sastanak svojevoljno, pa je ravnateljica završila sastanak jer nije bilo moguće dovršiti to zbog čega su se sastali. Navodi da se tužiteljica podsmjehivala i nije bila primjer poslovne, službene komunikacije. Poznato joj je i da je bila rasprava oko doznaka.

22. Iz iskaza PŽ koji je kod tuženika bio zaposlen u razdoblju od 18.1.2018. do 27.2.2018. u bitnome proizlazi da je isti bio prisutan sastanku koji se održao na temu reguliranja prijevoza za zaposlenike te je taj sastanak tužiteljica napustila. Navodi da se nije htjela vratiti iako je njemu ravnateljica bila rekla da ju pozove da se vrati te je to učinio dva puta, a nakon toga ju je i sama ravnateljica otišla pozvati da se vrati na sastanak, što tužiteljica nije učinila. Navodi da je time tužiteljica iskazala nepoštivanje prema poslodavcu, atmosfera sastanka je bila narušena te je bila neugodna situacija, a i ostao je nedovršen posao po pitanju prijevoza.

23. Iz iskaza svjedokinje AŽ u bitnome proizlazi da je dva puta bila prisutna sastancima na kojem su bile prisutne tužiteljica i ravnateljica te je navela da nije bilo ekscesa, ali je bilo neugodnih situacija, povišenih tonova, odlaska iz sobe od strane tužiteljice.

24. Iz iskaza svjedokinje JŽ u bitnome proizlazi da je ista bila razrednica učenici ĆA, a ta učenica je pohađala dvojezičnu nastavu pa je bila obvezna plaćati dio školarine. Navodi da je njezina obveza bila prilikom ispisa učenika provjeriti jesu li plaćena sva dugovanja te jesu li vraćene sve knjige, a po ispisu navodi u matičnu knjigu da je učenik ispisan. Utvrdila je da postoji dugovanje te je o tome obavijestila tužiteljicu, koja joj je rekla da će ona riješiti taj problem. Ipak je na kraju godine obavijestila ravnateljicu o postojanju duga.

25. Iz iskaza svjedokinje OŽ u bitnome proizlazi da je tužiteljica znala svojevoljno napustiti sastanak prije nego što je isti završio. Navodi da je tužiteljica nekim gestama, a i samim napuštanjem sastanka pokazala nepoštovanje prema ravnateljici, a čini joj se da je jednom bio problem u vezi isplate naknade za prijevoz.

26. Iz iskaza svjedokinje LŽ u bitnome proizlazi da je kao bivša ravnateljica tuženika Odluku o otkazu, nakon što je tužiteljica odbila primitak, dostavila njezinom punomoćniku. Navodi da je tužiteljica često napuštala radne sastanke, ismijavala je i omalovažavala nju i tajnice. Navodi da je bio jedan radni sastanak u vezi prijevoza, tužiteljica je donijela je liste koje su trebale gradskom uredu, a radilo se o nekom novom obrascu, za koje je tužiteljica tražila sastanak i tražila je od tajnika pojašnjenje. Navodi da je na tom sastanku bio i kolega koji je bio kod tuženika na stručnom usavršavanju i pitao ju je što tu nije jasno, da je sve jasno. Tužiteljica je demonstrativno odjurila iz ureda ravnateljice, pa je zamolila tajnika PŽ da zamoli tužiteljicu da se vrati na sastanak, jer su je svi čekali, međutim nije se htjela vratiti. Nakon nekog vremena ga je opet zamolila da otiđe po nju jer su posao morali završiti, a tužiteljica se nije vratila. Tada je ona otišla po nju, te ju je zatekla kako telefonira s predsjednicom školskog odbora, gdje je vikala da joj ne da da telefonira, na što joj je ona odgovorila da se mora vratiti, da je to prekršaj iz radnog odnosa, međutim, nije se vratila. Tužiteljici je poslala i mail, ali nije dobila odgovor. U odnosu na povredu iz radnog odnosa koja se odnosi na prosljeđivanje osobnih podataka njezinom punomoćniku, navodi da je isto doznala od tajnice, pa je o tome obavijestila policiju i Agenciju za zaštitu podataka. Navodi da joj se gđa. RA požalila da je tužiteljica od nje tražila dvije original doznake, a od drugih to nije tražila. U odnosu na opis poslova radnog mjesta računovotkinje iskazala je da računovotkinja obračunava plaću, radi financijska izvješća, brine o dugovanjima učenika koji su u dvojezičnoj nastavi, zajedno sa ravnateljicom na kraju školske godine, a ako nisu naplaćena dugovanja, to ide preko odvjetnika. Navodi da je tužiteljica razrednicima morala dijeliti liste dužnika te joj se razrednica učenice IŽ obratila te joj je rekla da se navedena učenica ispisala iz škole, a da nije podmirila školarinu. Tužiteljica ju o tome nije obavijestila, da joj razrednica nije ništa rekla, moglo se dogoditi da se taj iznos ne podmiri, jer su oni selili u Njemačku.

27. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika ĐŽ proizlazi da je isti na mjestu ravnatelja od 15.3.2023. pa nema neposrednih saznanja o razlozima otkaza.

28. Iz iskaza tužiteljice u bitnome proizlazi da je ista upoznata s razlozima otkaza. Upozorenje na obveze iz radnog odnosa dobila je 2016., a odnosilo se na slučaj Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Navodi da je ravnateljica uvijek dobivala dokumentaciju na potpis i pregled. Ako nije bila u mogućnosti davala je tužiteljici mogućnost da potpisuje i nikada nije ulazila u detalje procesa. Navodi da su procesi vezani za računovodstvo i financije tekli bez problema. Sastanak koji se spominje u odluci o otkazu se odvijao početkom 2018. a tema je bila isplata prijevoza zaposlenicima. Trebao je uvesti nove obrasce o čemu je tjedan dana prije obavijestila ravnateljicu. Otišla je sa tog sastanka jer je bila optužena da zbog njezinog nemara ljudi neće dobiti prijevoz, a zaposlenici su redovno dobivali prijevoz i za taj mjesec i tijekom godine. Navodi da je rekla da uslijed takvih optužbi koji nisu opravdane i nisu istinite ne može prisustvovati sastanku jer nije niti mogla ravnateljici objasniti da se neće dogoditi nikakve financijske negativnosti jer nisu ispunili obrasce međutim ravnateljica je postupila po modelu kada ona utvrdi da je netko odgovoran da više obrazloženja nisu bitna. Navodi da nakon što je napustila sastanak da je po nju došao tajnik jedan ili dva puta, a na isti se nije vratila zbog tona i načina na koji se isti vodio. U odnosu na tablicu s podacima zaposlenika i njihove djece navodi da je isprva dobila nepotpune podatke te za jedan dio zaposlenika nije znala treba li isplatiti dar djeci jer su radili u više škola, pa je nazvala druge škole, a rok obračuna je bio izuzetno kratak. Kada je vidjela da su podaci nepotpuni napisala je e-mail u koji je uključila ravnateljicu, tajništvo i odvjetnika koji ju zastupa, budući da su tri mjeseca prije toga uputili školi upozorenja da zbog čestih situacija da ne dobiva informacije koje su joj potrebne zbog ravnateljičinog ponašanja, da će ponijeti tužbu. Budući da se takva situacija ponovila u ovom slučaju, obavijestila je ravnateljicu, tajnice a i odvjetnika da se određeni načini ponašanja ponavljanju. Tablice s imenima i prezimenima su bile u prilogu maila, a jasno se moglo vidjeti da one nisu bili konačan popis koji sam ja trebala dobiti za obračun. Navodi da nakon što je obračun prošao, nije bilo nikakvih prigovora od strane radnika, niti reakcije ravnateljice do trenutka da se očituje da je proslijedila povjerljive podatke trećoj osobi odnosno odvjetniku koji je u njezino ime komunicirao u par navrata sa školom. U isto vrijeme su joj se radnici obratili u par navrata s informacijom da su podaci o njihovoj djecu proslijeđeni nepoznatoj osobi i bili su zabrinuti tko je nepoznata osoba, a ona je rekla da je jedina osoba izvan škole kojoj je bio proslijeđen taj podatak njezin odvjetnik koji ju zastupa. Nadalje, navodi da radnici doznake dostavljaju u jednom ili dva primjerka, a poželjno je u dva primjerka zbog čega navod da bi pozvala tajnicu UŽČ da dostavi dva primjerka doznaka za bolovanje, a to ne bi učinila za druge radnike nije točan. U odnosu na otkazni razlog koji se odnosi na podmirenje školarine navodi da ona nije bila dužna obavijestiti ravnateljicu o predmetnom dugovanju, kod tuženika postoji interni propis o praćenju vlastitih prihoda u kojem je točno navedeno tko vodi brigu o kojem dijelu posla, i u kojem je navedeno da je administrator taj koji brine o otvorenim stavkama i dugovanjima i ta procedura je donošena 2015. godine. Navodi da je prilikom ispisa učenika praksa da se podmire sva dugovanja, obaveze i razriješe svih problemi između čega bi bilo i dugovanje. U ljeto 2018. ravnateljica je znala prije tužiteljice da se učenica koja se spominje u odluci o otkazu ispisala iz škole. Prilikom ispisa računovođa nije prisutan, ali je prisutan administrator. Navela je i da se ne sjeća da je tražila odobrenje za dostavu podataka od nadređenih.

29. Ovaj sud prihvatio je iskaze CŽČ, KŽ, PŽ, AŽ, OŽ i LŽ, osobito u dijelu u kojima su svjedoci iskazivali da je tužiteljica napustila sastanak te odbila suradnju kako je to opisano i u Odluci o otkazu. Naime, iz iskaza saslušanih svjedoka koji su u bitnome iskazivali suglasno proizlazi da se takva situacija dogodila i da je tema sastanka bila reguliranje prijevoza za zaposlenike, a da je riječ o sastanku od 9.2.2018. ovaj sud je utvrdio iz činjenice da je svjedok PŽ bio zaposlen kod tuženika vrlo kratko vrijeme i to u razdoblju od 18.1.2018. do 27.2.2018. te je isti bio prisutan sastanku koji je održan na temu reguliranja prijevoza za zaposlenike. Upravo je navedeni svjedok iskazao da je on bio taj koji je tužiteljicu pozivao da se na sastanak vrati u dva navrata, a iskazao je i da je ravnateljica otišla do tužiteljice sa zamolbom da se vrati sastanku, što tužiteljica nije učinila. Njegov iskaz je suglasan i sa iskazom same tužiteljice koja ne spori da je postupila na taj način, iako osporava razloge koji su do toga doveli. Sud je prihvatio suglasne iskaze svjedoka CŽČ, KŽ, PŽ, OŽ i LŽ koji su iskazali da je tužiteljica gestama te napuštanjem sastanka pokazala nepoštovanje prema ravnateljici, da je stvorila neugodno ozračje, podsmjehivala se, a i posao radi kojeg su se sastali je ostao nedovršen. Ovaj sud nije prihvatio dio iskaza tužiteljice u kojem je navela da je sa sastanka otišla jer je bila optužena da zbog njezinog nemara drugi zaposlenici neće dobiti naknadu za prijevoz jer je to u suprotnosti s iskazima navedenih svjedoka koje je sud prihvatio, a koji su iskazivali suglasno, jasno, da se razgovaralo o novom obrascu koji je trebalo popuniti. Ujedno nije niti životno logično da bi u tom slučaju i tajnik PŽ te i ravnateljica LŽ u više navrata pozivali tužiteljicu da se vrati sastanku da je zaista razgovor tekao kako je to opisala tužiteljica.

30. Prema ocjeni ovog suda tuženik je u smislu odredbe čl. 135. st. 3. ZOR dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz za ovaj otkazni razlog, a isto postoji jer se tužiteljica oglušila na pozive neposredno nadređene da se vrati na sastanak te je svojim postupanjem onemogućila dovršavanje dogovora u vezi planskih aktivnosti u koje su uključeni i drugi zaposleni. S obzirom da je tema sastanka bila vezana uz radnu obvezu tužiteljice koja se odnosi na isplatu naknada za troškove prijevoza zaposlenicima tuženika, tužiteljica je povrijedila obveze iz svog radnog odnosa kada je odbila sudjelovati na tom sastanku.

31. Ovaj sud prihvatio je iskaze svjedoka LŽ i JŽ u dijelu koji se odnosi na odgovornost tužiteljice da ista obavijesti ravnateljicu o postojanju duga s osnove neplaćene školarine za dvojezičnu nastavu jer je isto u suglasju s dokumentacijom u spisu odnosno Procedurom praćenja i naplate prihoda i primitaka, Klasa: 602-03/15-12/4, Urbroj: 251-291-15-1 od 21.12.2015. (list 19-20 spisa). Naime, čl. 1. Procedure praćenja i naplate prihoda i primitaka propisano je da se tim aktom utvrđuju obveze pojedinih službi tuženika te propisuje procedura, način i rokovi praćenja i naplate prihoda i primitaka tuženika. Prihodi koje tuženik ostvaruje su sufinanciranje cijena usluga (dvojezična nastava) i vlastiti prihodi (zakup). Čl. 2. propisano je da je za prikupljanje podataka, izdavanje, knjiženje, slanje računa, evidentiranje i praćenje naplate prihoda te prikupljanje podataka za postupak prisilne naplate nadležno računovodstvo. U dijelu tih poslova nadležna je i administracija, međutim, suprotno navodima tužiteljice, ista se ne može ekskulpirati od vlastite odgovornosti za pojedine radne zadatke samo iz razloga što je za iste radne zadatke nadležan i netko drugi.

32. Suprotno navodima tužiteljice, činjenica da ista ne sudjeluje u postupku ispisa učenika, ne oslobađa je kao voditeljicu računovodstva odgovornosti da evidentira i prati naplatu prihoda, što je na temelju čl. 2. Procedure praćenja i naplate prihoda i primitaka dužna raditi dnevno odnosno tjedno, dok je aktivnost prikupljanja podataka za postupak prisilne naplate dužna izvršavati tijekom godine. Iz iskaza svjedoka ĐA i JŽ proizlazi da dugovanje nije naplaćeno niti u rujnu krajem školske godine, dok je tužiteljica u svom iskazu navela da ona za to dugovanje nije znala prije ravnateljice jer je smatrala da je to posao administratora, iz čega proizlazi zaključak da tužiteljica tijekom cijele školske godine nije evidentirala i pratila naplatu prihoda za konkretan slučaj školarine dvojezične nastave za učenicu G.R., a što je bila njezina radna obaveza prema navedenom propisu. Na temelju čl. 3. st. 2. Procedure praćenja i naplate prihoda i primitaka u slučaju da tijekom cjelokupnog školovanja nije naplaćeno dugovanje, po završetku školovanja dužnika tuženik predaje podatke odvjetniku koji pokreće postupak prisilne naplate potraživanja, a čl. 4. istog propisa pripisano je da sve aktivnosti uz praćenje i naplatu prihoda odvijaju se uz odobrenje ravnatelja i dokumentacija se ovjerava njegovim potpisom.

33. Životno je i logično te se podrazumijeva da je osoba, u čijem je opisu radnog mjesta da evidentira i prati naplatu prihoda, prikuplja podatke za postupak prisilne naplate te koja je uz navedeno i voditeljica računovodstva, dužna pravovremeno obavijestiti sebi neposredno nadređenu ravnateljicu kad sukladno svojim zaduženjima utvrdi postojanje duga, a da bi se taj dug u skladu s čl. 3. i 4. Procedure praćenja i naplate prihoda i primitaka mogao naplatiti od dužnika, a što tužiteljica nije učinila. U kontekstu navoda iz tužbe da nije posve jasno što bi točno značila pravovremena obavijest, prema ocjeni ovog suda, a uzimajući u obzir narav posla u obrazovnom sustavu, pravovremena obavijest bi bila krajem nastavne godine u lipnju jer je tada usluga pružene dvojezične nastave već izvršena, pa je to potraživanje zasigurno dospjelo, a dužnik je nedvojbeno s plaćanjem u zakašnjenju.

34. Prema ocjeni ovog suda tuženik je u smislu odredbe čl. 135. st. 3. ZOR dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz tužiteljici u odnosu na ovaj otkazni razlog, a takve je naravi da opravdava otkazivanje jer je uslijed povrede radne obveze tužiteljice tuženiku nastala imovinska šteta.

35. U odnosu na otkazni razlog da je tužiteljica 28.11.2018. sa svojeg službenog e- maila proslijedila tablicu s imenima i prezimenima zaposlenika poslodavca te sa imenima, prezimenima i datumima rođenja djece zaposlenika poslodavca [adresa elektroničke pošte], koji je njezin punomoćnik, navedeni događaj je nesporan budući da isto proizlazi i iz same tužbe i iskaza tužiteljice, a sporni e-mail prileži i spisu (list 65 spisa).

36. U odnosu na navode tužiteljice da je njezin punomoćnik na temelju odredbe čl. 14. Zakona o odvjetništvu (Narodne novine broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11, u daljnjem tekstu: ZO) bio ovlašten primati podatke koje su mu potrebni radi obavljanja odvjetničke djelatnosti u konkretnom predmetu radi zaštite njezine radnopravne pozicije, valja reći sljedeće.

37. Neosnovani su navodi tužiteljice da bi temeljem odredbe čl. 14. ZO njezin punomoćnik bio ovlašten sudjelovati u službenoj komunikaciji koja se odvija između zaposlenika tuženika kao poslodavca. Tim člankom propisano je da su državna tijela, pravne i fizičke osobe koje imaju javne ovlasti dužni odvjetniku dati podatke koji su mu potrebni u obavljanju odvjetničke djelatnosti u konkretnom predmetu, ako to nije u suprotnosti s dužnošću čuvanja službene ili profesionalne tajne.

38. Suprotno navodima tužiteljice, navedenim propisom nije propisano da bi punomoćnik nekog radnika imao ovlaštenje sudjelovati u radnim procesima poslodavca, biti obaviješten o poslovnim odlukama, prikupljati osobne podatke, a da ujedno on nije zaposlen kod tog istog poslodavca.

39. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je tri mjeseca prije slanja spornog maila upozorila tuženika da će podnijeti tužbu za slučaj da se nastave situacije u kojima ona ne dobiva informacije koje su joj potrebne, a uslijed ponašanja ravnateljice, radi čega smatra opravdanim da uključi svog odvjetnika u poslovni razgovor jer se takva situacija ponovila.

40. Prema ocjeni ovog suda, tužiteljica nije bila ovlaštena uključiti svog punomoćnika u poslovni proces poslodavca kao treću osobu koja nije ni u kakvoj vezi s tuženikom, niti je isti službeno zatražio podatke za neki konkretan predmet. Tužiteljica može opunomoćiti odvjetnika za svoje zastupanje, međutim, u situaciji kada se vode poslovni razgovori koji nisu ni u kakvoj vezi s njezinim radnopravnim statusom, a što podaci za isplatu dara za djecu zaposlenika ni u kojem slučaju nisu, tužiteljica je povrijedila svoju radnu obvezu jer je omogućila trećoj neovlaštenoj osobi sudjelovanje u poslovnom procesu poslodavca u kojem je pritom neovlašteno proslijedila osobne podatke.

41. Uvidom u Izjavu o povjerljivosti od 1.10.2018. (list 68 spisa) ovaj sud je utvrdio da se tužiteljica obvezala da će sukladno članku 25. Opće uredbe o zaštiti podataka - Uredba (EU) 2016/679 i Zakonu o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka (Narodne novine broj 42/18) u svrhu omogućavanja učinkovite zaštite osobnih podataka čuvati povjerljivost svih osobnih podataka kojima imam pravo i ovlast pristupa, a koji se nalaze u sustavima pohrane koje vodi tijelo/društvo u kojem sam zaposlen/a te da će iste osobne podatke koristiti isključivo u točno određenu (propisanu) svrhu. Nadalje, tužiteljica se također obvezala da osobne podatke kojima ima pravo i ovlast pristupa neće dostavljati/davati na korištenje, niti na bilo koji drugi način učiniti dostupnima trećim (neovlaštenim) osobama, te se obvezala da će povjerljivost istih osobnih podataka čuvati i nakon prestanka ovlasti pristupa osobnim podacima. Ujedno je potpisala da je upoznata da bilo kakvo neovlašteno raspolaganje osobnim podacima kojima ima pravo pristupa u svojem radu predstavlja povredu radne obveze te da je upoznata da neovlašteno raspolaganje osobnim podacima može imati i obilježja kaznenog djela nedozvoljene uporabe osobnih podataka.

42. Tužiteljica je navedenu Izjavu o povjerljivosti potpisala niti dva mjeseca prije nego što je postupila suprotno od onog na što se obvezala, odnosno neovlašteno je raspolagala osobnim podacima kojima ima pristup na način da ih je učinila dostupnima trećoj osobi, a za koje postupanje je bila upoznata da predstavlja povredu radne obveze.

43. Ujedno treba ukazati da činjenica da u postupku pred Agencijom za zaštitu osobnih podataka protiv tužiteljice nije donesena nepovoljna odluka, u konkretnom slučaju, nikakva odluka, navedeno nije u vezi s radnopravnom odgovornošću tužiteljice koju ocjenu povreda daje ovaj sud, a ne Agencija za zaštitu osobnih podataka.

44. Sukladno čl. 38. Opće uredbe o zaštiti podataka djeca zaslužuju posebnu zaštitu u pogledu svojih osobnih podataka budući mogu biti manje svjesna rizika, posljedica i predmetnih zaštitnih mjera te svojih prava u vezi s obradom osobnih podataka. Sukladno čl. 39. Opće uredbe o zaštiti podataka osobne podatke trebalo bi obrađivati uz odgovarajuće poštovanje sigurnosti i povjerljivosti osobnih podataka, što obuhvaća i sprečavanje neovlaštenog pristupa osobnim podacima i opremi kojom se koristi pri obradi podataka ili njihove neovlaštene upotrebe. Sukladno čl. 40. Opće uredbe o zaštiti podataka kako bi obrada bila zakonita, osobne podatke trebalo bi obrađivati na temelju privole dotičnog ispitanika ili neke druge legitimne osnove, bilo propisane u ovoj Uredbi bilo u drugom pravu Unije ili pravu države članice na koji upućuje ova Uredba, uključujući obvezu poštovanja pravne obveze kojoj podliježe voditelj obrade ili obvezno izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik jedna od stranaka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora.

45. Sukladno čl. 59. st. 1. Pravilnika o radu tuženika podatke o radnicima može prikupljati, obrađivati, koristiti i dostavljati trećim osobama samo ravnatelj ili radnik tuženika kojeg je ravnatelj za to pisano opunomoćio.

46. Prema ocjeni ovog suda tuženik je u smislu odredbe čl. 135. st. 3. ZOR dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz tužiteljici u odnosu na ovaj otkazni razlog, a isti opravdava otkazivanje jer je tužiteljica kao zaposlenica tuženika povrijedila čitav niz pozitivnopravnih propisa, a za koje propuste tuženik potencijalno odgovara, bilo prekršajno bilo u upravnom postupku kroz dosudu novčane kazne. Ujedno je kao poslodavac dužan i zaštititi druge zaposlenike, a osobito njihovu djecu.

47. Iz iskaza svjedoka CŽČ i LŽ, ali i iskaza same tužiteljice proizlazi da je tužiteljica od CŽČ zatražila dostavu dvije doznake za bolovanje.

48. Prema ocjeni ovog suda, tuženik u smislu odredbe čl. 135. st. 3. ZOR u pogledu ove povrede nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu u odnosu na otkazni razlog da je tužiteljica počinila povredu iz radnog odnosa jer je zatražila dostavljanje dvije doznake za bolovanje od zaposlenice CŽČ. Prema ocjeni ovog suda nije dokazano da bi traženje dvije doznake za bolovanje predstavljalo bilo kakvo kršenje obveza iz radnog odnosa, iako je sud utvrdio da je tužiteljica to i zatražila.

49. Uvidom u Upozorenje na obveze iz radnog odnosa Klasa: 114-04/17-01/01, Urbroj: 251-291-01-17-1 od 5.1.2017. (list 60 spisa) ovaj sud je utvrdio da je tužiteljica već ranije bila upozorena na kršenje obveza iz radnog odnosa u smislu odredbe čl. 119. st. 1. ZOR u obvezama koje su za posljedicu također imale imovinsku štetu za tuženika i njegove zaposlenike.

50. Međutim, s obzirom na povredu iz radnog odnosa koja se odnosi na neovlašteno prosljeđivanje osobnih podataka trećoj neovlaštenoj osobi, a uzimajući u obzir postojanje Izjave o povjerljivosti koju je tužiteljica potpisala, a na kojoj je izričito navedeno da neovlašteno raspolaganje osobnih podacima predstavlja povredu radne obveze i obilježja kaznenog djela nedozvoljene uporabe osobnih podataka, ocjena je ovog suda je da u smislu odredbe čl. 119. st. 2. ZOR nije opravdano očekivati da poslodavac dodatno upozorava radnika na kršenje svojih radnih obveza prije samog otkazivanja ugovora o radu jer se radi o teškoj povredi na štetu zaposlenika tuženika i njihove djece, a koje Uredba o zaštiti podataka osobito štiti.

51. Slijedom navedenog, s obzirom da je u dokaznom postupku utvrđeno da je tužiteljica počinila povrede iz radnog odnosa, Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužiteljice je utvrđena dopuštenom, stoga je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

52. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao pod toč. I. izreke ove presude.

53. Svjedoci CŽČ, RŽ, FŽ, DŽ, JŽ, HŽ, GŽ, OŽ, LŽ i ĐŽ te tužiteljica iskazivali su i o razlozima protutužbe, međutim te razloge sud nije posebno ocjenjivao jer je protutužbeni zahtjev odbijen na temelju odredbe čl. 125. st. 2. ZOR, odnosno odbijen je zahtjev za sudski raskid jer je ovaj sud utvrdio da je otkaz poslodavca dopušten, pa stoga nije ispunjen preduvjet za donošenje odluke o sudskom raskidu (utvrđenje da je otkaz nedopušten).

54. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod toč.II. izreke ove presude.

55. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 4. ZPP. Tužbeni zahtjevi tužiteljice i tuženika u cijelosti su odbijeni, odnosno obje stranke su podjednako uspjele u sporu, stoga je sud donio odluku da svaka stranka snosi svoj trošak. Isto pravno shvaćanje izrazio je i Županijski sud u Zagrebu u presudi poslovni broj Gž R-1235/2020 od 22. studenog 2022.

56. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod toč. III. izreke ove presude.

.

U Zagrebu 1. kolovoza 2025 .

Sutkinja

Martina Sučević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem e-komunikacije ili pisano u četiri primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku