REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U PAZINU
Dršćevka 1, Pazin
P-297/2024-125
(ranije P-504/2019)
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Andrei Jelenić Pitoski, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KVANTUM d.o.o., Prelog, Ludbreška 3, OIB 25978174316, zastupan po punomoćniku Alanu Balatinec, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Balatinec i Nikolić d.o.o., iz Zagreba, Jurišićeva 25, protiv tuženika PLAVA LAGUNA d.d., Poreč, Rade Končara 12, OIB 57444289760, zastupan po punomoćniku Vladimiru Peneziću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Penezić i partneri d.o.o. iz Zagreba, Strojarska 22, odlučujući o tužbi radi isplate iznosa od 999.194,05 eur / 7.528.427,55 eur[1] , nakon održane javne glavne rasprave 17. lipnja 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu presude održanom 1. kolovoza 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I. Obvezuje se tuženik PLAVA LAGUNA d.d., Poreč, Rade Končara 12, OIB: 57444289760, isplatiti tužitelju KVANTUM d.o.o., Prelog, Ludbreška 3, OIB: 25978174316, s naslova naknade štete zbog izgubljene zarade iznos od 978.784,24 eur / 7.374.649,84 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 %-tna poena, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe;
II. Obvezuje se tuženik PLAVA LAGUNA d.d., Poreč, Rade Končara 12, OIB: 57444289760, isplatiti tužitelju KVANTUM d.o.o., Prelog, Ludbreška 3, OIB: 25978174316, s naslova naknade štete zbog troškova kamata i zavisnih troškova iznos od 20.409,81 eur / 153.777,71 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 1.990,84 eur / 15.000,00 kn od 17.02.2018. do isplate, na iznos od 7.332,70 eur / 55.248,26 kn od 10.04.2018. do isplate, na iznos od 5.659,52 eur / 42.641,64 kn od 10.07.2018. do isplate te na iznos od 5.426,74 eur / 40.887,81 kn od 10.10.2018. do isplate, sve po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 %-tna poena, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“
II. Nalaže se tužitelju KVANTUM d.o.o., Prelog, Ludbreška 3, OIB 25978174316, naknaditi tuženiku PLAVA LAGUNA d.d. iz Poreča, Rade Končara 12, OIB: 57444289760, troškove parničnog postupka u iznosu od 252.307,65 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 1. kolovoza 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 30. listopada 2019. pred naslovnim sudom podnio tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 14.394.046,40 kn. U tužbi navodi da je tužitelj kao izvođač radova 15. rujna 2016. sa društvom ISTRATURIST UMAG d.d. kao investitorom zaključio Ugovor o građenju br. 39/2016-17 (dalje u tekstu: Ugovor o građenju) kojim je preuzeo obvezu izvođenja radova rekonstrukcije hotel Sipar. Člankom 19. Ugovora o građenju određeno je da se na sve ono što nije predviđeno istim Ugovorom primjenjuju odredbe Općih i tehničkih uvjeta za radove na rekonstrukciji hotela Sipar (dalje u tekstu: OTU). Člankom 17.3. OTU ugovorena je nadležnost Trgovačkog suda u Pazinu. Tužitelj pojašnjava da je tuženik PLAVA LAGUNA d.d. kao preuzimatelj u postupku pripajanja društva sveopći pravni slijednik pripojenog društva ISTRATURIST UMAG d.d. s 1. siječnja 2018. kada je na tuženika prešla sva imovina i sve obveze pripojenog društva. Nakon sklapanja Ugovora o građenju tužitelj je s investitorom zaključio i četiri Dodatka Ugovora o građenju kojima su stranke suglasno mijenjale vrijednost radova, izuzimale su pojedine radove i ugovarale dodatne radove, kao i rokove dovršetka pojedinih radova. Ugovoreni rok dovršetka radova po osnovnom Ugovoru o građenju bio je 31. ožujka 2017. a tužitelj je dovršio i sukcesivno predao radove investitoru po pojedinim cjelinama zahvata i to: primopredaja stambenih jedinica (osim dilatacije Istok) dana 14. lipnja 2017., primopredaja unutarnjih i javnih prostora dana 14. lipnja 2017., primopredaja vanjskih javnih prostora dana 7. srpnja 2017., primopredaja instalacija (strojarsko, elektro) dana 7. srpnja 2017. te primopredaja stambenih jedinica (dilatacija Istok) 7. srpnja 2017. Tužitelj i investitor započeli su aktivnosti za izradu okončanog obračuna radova tijekom studenog 2017., ali su zbog nesuglasica i jednostranih postupaka investitora protivnih Ugovoru o građenju, tužitelj i tuženik suglasno potpisali Zapisnik o okončanom obračunu tek 13. rujna 2018. Tim su Zapisnikom stranke nesporno utvrdile vrijednost svih radova koje je izveo tužitelj u iznosu od neto 56.358.749,24 kn (+ PDV), kao i vrijednost nedostataka te trajnih odbitaka. Sukladno navedenom stranke su suglasno utvrdile da preostali iznos za isplatu po okončanoj situaciji iznosi 8.483.965,83 kn (uključujući PDV), s tim da taj iznos obuhvaća i vrijednost radova koje su izveli podizvođači u iznosu od 2.376.947,80 kn, koji međutim nije usuglašen među strankama te je djelomično sporan. Tuženik je po okončanom obračunu isplatio tužitelju 17. rujna 2018. iznos od 6.107.018,03 kn dok je odbio isplatiti tužitelju preostali iznos po okončanom obračunu od 1.584.499,98 kn te je među strankama i dalje ostalo sporno pitanje osnovanosti naplate bankarske garancije tužitelja koju je tuženik naplatio 5. siječnja 2018. u iznosu od 5.281.118,91 kn, nadalje naknada štete koju je tužitelj pretrpio zbog neosnovane i protupravne aktivacije bankarske garancije od strane tuženika, plaćanje penala, obračuna plaćanja nominiranih podizvođača.
1.1. Glede protupravne naplate bankarske garancije tužitelj pojašnjava da je investitor 5. siječnja 2018. kod Zagrebačke banke d.d. Zagreb naplatio Garanciju tužitelja za dobro izvršenje posla br. 1604007223 u iznosu od 5.281.118,91 kn, a koja naplata je protivna Ugovoru o građenju i OTU, a osim toga naplaćeni iznos dvostruko premašuje najveći dozvoljeni iznos penala za kašnjenje, za koje kašnjenje najvećim dijelom nije odgovoran tužitelj pa stoga nisu postojali uvjeti za obračun ugovorne kazne niti je investitor pravedno obračunao penale. Tužitelj dalje pojašnjava da su odredbama OTU u toč. 3.12. regulirani penali odnosno ugovorna kazna dok je izdavanje Garancije za dobro izvršenje posla regulirano odredbama toč. 4.4. OTU, pritom su u toč. 4.4.3. OTU taksativno navedeni slučajevi kad investitor ima pravo jednostrano aktivirati bankarsku garanciju za dobro izvršenje posla, te eventualno raskinuti Ugovor o građenju, time da je slučaj naplate ugovorne kazne iz bankarske garancije moguć ukoliko nastupe okolnosti iz toč. 3.12.1. isključivo onda ako nije moguće izvršiti naplatu putem kompenzacije. Budući da je u trenutku naplate bankarske garancije postojalo otvoreno potraživanje tužitelja prema investitoru s naslova izvedenih radova, koje potraživanje je prema izračunu investitora iznosilo 7.381.912,25 kn (4.747.987,29 kn za isplatu odmah + 2.633.924,96 kn po dostavi bankarske garancije za održavanje u garantnom roku), tužitelj zaključuje kako je očito da investitor ni u kojem slučaju nije imao pravo naplatiti bankarsku garanciju radi naplate ugovorene kazne – penala. Dodatno tužitelj osporava osnovu i visinu tražbine s naslova ugovorene kazne – penala. Tuženik je u okončanom obračunu tužitelju priznao dodatnih cca 2.000.000,00 kn s naslova dodatnih i naknadno naručenih radova. Tužitelj dalje pojašnjava da se investitor obratio istome dopisom od 21. prosinca 2017. dostavivši mu jednostrani obračun ukupne vrijednosti ugovorenih radova (4.747.987,29 kn za isplatu odmah + 2.633.924,96 kn po dostavi bankarske garancije za održavanje u garantnom roku) te je pozvao tužitelja da priloženi zapisnik o okončanom obračunu dostavi potpisan najkasnije do 27. prosinca 2017. U tom istom dopisu investitor je napomenuo da će se u slučaju nedostavljanja potpisanog zapisnika o okončanom obračunu smatrati bezuvjetnim pristankom na sve podatke i okolnosti navedene u predmetnom okončanom obračunu te će investitor u skladu s time provesti naplatu iznosa od 4.747.987,29 kn što predstavlja obračunatu količinu radova nakon umanjenja za već plaćene iznose, trajne odbitke, privremene odbitke na ime depozita za otklanjanje nedostataka te privremenog pridržaja do predaje naprijed navedene bankarske garancije. Tužitelj zaključuje kako je sasvim jasno da je predmetni dopis, upućen neposredno pred božićne blagdane, upućen s očitom namjerom i spoznajom da tužitelj ne može biti u mogućnosti do 27. prosinca 2017. pristupiti i provesti formalnu primopredaju i okončani obračun svih izvedenih radova. Tužitelj je odgovorio dopisom od 22. prosinca 2017. u kojemu navodi kako prijedlog okončanog obračuna u većem dijelu prihvaća, napominje kako je pripravan sva otvorena pitanja riješiti na korektan način i sporazumno, te je ujedno pozvao investitora da se suzdrži od bilo kakvih jednostavnih radnji koje bi prouzročile štetu tužitelju. Usprkos navedenom, investitor je 27. prosinca 2017. podnio zahtjev Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb za isplatu garantnog iznosa temeljem Garancije za dobro izvršenje posla broj 1604007223 na ime ugovorne kazne (penala za kašnjenje u završetku radova) od 5.281.118,91 kn, koji iznos je tužitelju i naplaćen 5. siječnja 2018. u cijelosti. Tužitelj dalje ističe kako je isti pretrpio štetu zbog protupravne naplate bankarske garancije a koja se sastoji u izgubljenoj zaradi, u troškovima kamata i zavisnih troškova te u nemogućnosti naplate penala od podizvođača i prekomjernih izravnih plaćanja radova podizvođača od strane investitora.
1.2. Glede izgubljene zarade tužitelj obrazlaže da je Zagrebačka banka d.d. isplativši 5. siječnja 2018. tuženiku iznos od 5.281.118,91 kn po bankarskoj garanciji, otvorila tzv. "interventnu partiju" te je tužitelja teretila za podmirenje isplaćenog iznosa, a kako tužitelj nije raspolagao dodatnim sredstvima na svom računu, to je bio prisiljen preuzeti nove kreditne obveze radi podmirenja duga s naslova isplaćenog iznosa po bankarskoj garanciji. Tužitelj je stoga sa Zagrebačkom bankom d.d. zaključio Ugovor o kratkoročnom kunskom kreditu 2. veljače 2018. za iznos od 3.000.000,00 kn dok je ostatak dugovanja prema banci podmirio iz tekućeg poslovanja. Posljedično tužitelj je u potpunosti iscrpio sve svoje otvorene kreditne potencijale i izgubio mogućnost dobiti bilo kakvu novu bankarsku garanciju za dobro izvršenje posla a što je bio preduvjet za sudjelovanje na natječajima i dobivanje novih poslova. Naime, u trenutku protupravne naplate bankarske garancije tužitelj je uspješno pregovarao i bio pred zaključenjem ugovora o građenju s investitorom Falkensteiner odnosno povezanim društvima iz grupacije Falkensteiner za projekte "Hotel Funimation" Zadar i "Camp Borik" Zadar, pritom su tužitelj za istog investitora i njegova povezana društva već izvodili radove na projektima "Punta Scala resort", pa i na projektima u Beogradu i Beču. Tijekom 2017. tužitelj je za istog investitora izveo radove na "Hotelu Punat". Ukupna vrijednost na svim navedenim projektima iznosila je oko 20.000.000,00 eura. Na temelju dugogodišnje uspješne suradnje te činjenice da je tužitelj dao najpovoljnije ponude, sasvim je izvjesno bilo za očekivati da će tužitelj zaključiti ugovore za izvođenje radova na projektima "Hotel Funimation" Zadar i "Camp Borik" Zadar. Međutim, ta suradnja nije realizirana budući da tužitelj, zbog protupravne naplate bankarske garancije, nije mogao ishodovati odgovarajuće nove bankarske garancije za investitora Falkensteiner. Vrijednost radova koje je tužitelj trebao ugovoriti na projektu Hotel Funimation Zadar iznosi 1.180.372,95 eur, a na projektu Kamp Borik Zadar vrijednost radova iznosi 8.719.626,06 eur, odnosno sveukupno vrijednost radova koje je trebao ugovoriti tužitelj iznosi 9.899.999,01 eur (bez pdv-a). Uobičajena zarada, nakon odbitka svih troškova, a istovrsnim poslovima iznosi najmanje 10% od ugovorenog iznosa radova te bi tužitelj realizacijom navedenih projekata ostvario neto zaradu od cca 989.999,90 eur, odnosno u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan podnošenja tužbe ostvario bi zaradu od 7.374.649,84 kn + pdv, što predstavlja njegovu izgubljenu zaradu.
1.3. Glede štete koja mu je nastupila u svezi troškova kamata i zavisnih troškova tužitelj je naveo da je na ime troškova naknade za odobrenje kratkoročnog kredita, zateznih kamata od isplate bankarske garancije do odobrenja kredita, kao i redovitih kamata po kratkoročnom kreditu, sve navedeno zbog neosnovano naplaćene bankarske garancije, platio sveukupno iznos od 153.777,71 kn, a koji troškovi se odnose na trošak naknade za odobrenje kratkoročnog kredita u iznosu od 15.000,00 kn, trošak zatezne kamate od isplate bankarske garancije do odobrenja kratkoročnog kredita u iznosu od 27.130,31 kn, trošak redovne kamate po kratkoročnom kreditu u iznosu od 28.117,95 kn, trošak redovne kamate po kratkoročnom kreditu u iznosu od 42.641,64 kn, te trošak redovne kamate po kratkoročnom kreditu u iznosu od 40.887,81 kn.
1.4. Glede štete zbog nemogućnosti naplate penala od podizvođač i prekomjernih izravnih plaćanja radova podizvođača od strane investitora tužitelj navodi da je tuženik time što je u cijelosti naplatio ugovornu kaznu aktivacijom bankarske garancije, ujedno sav teret ugovorne kazne prebacio isključivo na tužitelja i time onemogućio tužitelja da kod okončanog obračuna, eventualno osnovane penale za kašnjenje koje bi priznao investitoru a koje su skrivili pojedini nominirani podizvođači, obračuna na teret tih podizvođača te im umanji isplatu radova po okončanom obračunu. Naime, da je tužitelj sukladno Ugovoru o građenju i OTU proveo kompenzaciju penala s postojećim i priznatim dugom prema izvođaču, umanjila bi se i preostala vrijednost za plaćanje po okončanom obračunu kako tužitelju kao glavnom izvođaču tako i podizvođačima. Ovako je investitor cjelokupni iznos penala naplatio od tužitelja a potom je svim podizvođačima koji su mu se obratili sa zahtjevima za izravnim plaćanjem temeljem Okvirnih sporazumima o asignaciji, platio u cijelosti priznate radove bez bilo kakvih uskrata s naslova penala. Podizvođači nominirani od strane investitora Aurimex d.o.o., Trio I d.o.o., [obrt], [obrt], Fusio, Alarm automatica d.o.o. i [obrt] obratili su se tuženiku sa zahtjevima za izravnim plaćanjem njihovih radova. Budući da su prilikom usuglašavanja Okončane situacije ti radovi bili dijelom sporni, odnosno nisu bili u cijelosti dospjeli zbog otvorenog pitanja penala, tužitelj se usprotivio bilo kakvim izravnim isplatama radova podizvođača od strane investitora bez prethodne suglasnosti tužitelja. Usprkos navedenom, tuženik je isplatio sve radove nominiranih izvođača te je za iste iznose umanjio svoju obvezu prema tužitelju. Dodatno, tuženik nikada nije sačinio bilo kakav obračun penala iz kojeg bi bilo razvidno za koje radove i koja kašnjenja je naplatio od tužitelja ugovornu kaznu aktivacijom bankarske garancije. Osim toga tuženik nikada nije dostavio tužitelju financijske kartice iz kojih je moguće vidjeti što i koliko je tuženik konačno platio nominiranim podizvođačima, pa stoga niti tužitelj nije mogao okončati financijski obračun s pojedinim nominiranim podizvođačima. Sukladno navedenom, tužitelj krivnjom tuženika ne može okončati poslovni odnos s pojedinim nominiranim izvođačima, odnosno svojim podizvođačima, pa stoga niti ne može teretiti iste za kašnjenje za koje su eventualno odgovorni jer mu nije poznato niti što im je izravno plaćeno od strane tuženika, niti za koja kašnjenja je tuženik uopće teretio tužitelja, a da bi potom mogao postaviti regresni zahtjev prema odgovornim podizvođačima. U skladu s navedenim, budući da bez svoje krivnje ne raspolaže relevantnim podacima, tužitelj pridržava pravo specificirati tužbeni zahtjev za gore navedeni oblik štete tijekom postupka, odnosno nakon provedenog dokaznog postupka i kombiniranog građevinsko financijskog vještačenja, a sukladno članku 190. stavku 2. ZPP.
1.5. Glede neosnovanog obračuna ugovorne kazne – penala zbog kašnjenja tužitelj pojašnjava i obrazlaže da se na konkretan poslovni odnos stranaka primjenjuju Posebne uzance o građenju, a budući da Ugovorom o građenju i OTU primjena uzanci nije isključena niti ograničena. Točkom 52. Uzanci o građenju određeno je da Ugovorna kazna iznosi 1 promil ukupne ugovorene cijene radova za svaki dan zakašnjenja ako se radovi ne završe u predviđenom roku, ali iznos tako određene ugovorne kazne ne može prijeći 5% ukupne cijene radova. Navedeno ograničenje propisano Posebnim uzancama o građenju dispozitivne je naravi te se primjenjuje ukoliko stranke nisu ugovorile drugačije. U konkretnom slučaju je toč. 3.12.1. OTU određena ugovorna kazna-penali od 5 promila dnevno, ali nigdje nije određena najveća visina ugovorne kazne, pa se stoga primjenjuje ograničenje iz točke 52. Uzanci po kojem ugovorna kazna ne može prijeći 5% ukupne cijene radova. Investitor je naplatio 10% cijene radova, odnosno dvostruko veći iznos ugovorne kazne od dozvoljenog. Stoga je u svakom slučaju, bez obzira na točnost obračuna kašnjenja i ugovorne kazne, iznos od 2.640.559,46 kn s naslova penala za kašnjenje naplaćen neosnovano.
1.6. Međutim, i preostali naplaćeni iznos od 2.640.559,46 kn s naslova ugovorne kazne nije osnovan budući da do kašnjenja s dovršetkom radova nije došlo krivnjom tužitelja. Naime, tužitelj ističe da investitor nikada nije sačinio ikakav obračun kašnjenja i penala koje potražuje od tužitelja. Tijekom izvođenja radova stranke su potpisale četiri Dodatka Ugovoru o građenju kojima su bitno mijenjale vrijednost i opseg radova. Posebnim uzancama o građenju taksativno su navedene situacije kad izvođač ima pravo na produljenje roka za izvođenje radova, pa tako i u slučaju kašnjenja s isporukom opreme koju nabavlja investitor, kao i kad viškovi radova premaše 10% ugovorene količine radova. Također, tužitelj je započeo izvoditi radove temeljem važeće građevinske dozvole, ali je investitor početkom ožujka 2017. izmijenio projekt arhitekture, strojarstva, struje, vode i okoliša. Uveden je sprinkler sustav koji prije uopće nije bio predviđen i znatno je promijenjen protupožarni elaborat. Iako su stranke, sukladno navedenome, sklopile Dodatak br. 2 Ugovoru o građenju od 10. ožujka 2017., tužitelj nije mogao izvoditi radove po izmijenjenom projektu prije zaprimanja odgovarajuće projektne dokumentacije, time da je građevinska dozvola po izmijenjenom projektu izdana tek 28. travnja 2017. Do prekoračenja ugovorenog roka dovršetka radova došlo je zbog niza objektivnih okolnosti koje su nastupile tijekom realizacije projekta, za koje nije odgovoran tužitelj. Tužitelj je ugovorio radove temeljem ugovornog troškovnika i projektne dokumentacije, koji su se tijekom izvođenja radova ukazali kao netočni, odnosno bitno su izmijenjeni. Tužitelj posebno ističe sljedeće razloge za prekoračenje roka dovršetka radova, a za koje je isključivo odgovoran tuženik: međusobna neusklađenost glavnog i izvedbenih projekata, primjerice problem s vatrogasnim požarnim putem te pozicijama za vatrogasno vozilo, kompletan okoliš te zatim izvedbeni projekt koji nije u skladu s popisom troškovničkih stavaka iz ugovornog troškovnika; necjelovitost i nedefiniranost instalaterskih projekata
(međusobna neusklađenost projekata elektroinstalacija, hidro-instalacija strojarskih, termo-tehničkih instalacija grijanja, hlađenja i ventilacije), na što je bilo upozoravano kroz koordinacijske sastanke; nepotpuna dokumentacija za izgradnju bazena, bazenske tehnike (projekt za dječji bazen i strojarski dio bazenske tehnike s pratećom opremom, kompenzacijski bazen i sl.), gdje je nadzorni inženjer na licu mjesta projektirao u tijeku izvođenja radova, a kako bi se zadovoljio minimum tehničkih uvjeta za funkcionalnost istog; projektno, jednoznačno određen dio koji se ne izvodi („nije zona zahvata") - kuhinja, gdje se izvodilo niz radova od konstruktivnih radova za ojačanje cijelog objekta, pa do instalaterskih (hidro-instalacije, strojarske instalacije, elektroinstalacije) i na kraju obrtnički, (spušteni stropovi, dobava i ugradnja zidnih i podnih keramičkih pločica, ličenje i sl.), što je uzrokovalo dodatni angažman ljudskih resursa i vremena za realizaciju istog; kompletna promjena i dopuna projekta, izmjena građevinske dozvole, vezana za vrlo bitan element cijelog projekta - novi protupožarni elaborat, što je uzrokovalo kompletnu promjenu u (ugovorenom) projektu i ugovornom troškovniku, glede promjena u stolariji, aluminijskoj stolariji, protupožarnoj stolariji, što je nakon dobivene nove dokumentacije, ponovno oduzelo dodatno vrijeme, dok se projektantski nije uskladilo što je sve potrebno izvesti; dodatni angažman je svakako i izgradnja kompletnog sustava vatrodojave i same sprinkler stanice, koja je nespretno projektirana (pozicionirana), što je otežalo i oteglo izgradnju iste; konstrukcija, kod izgradnje novih aneksa, depadansa, dilatacija istok i dilatacija zapad, je predimenzionirana (trakasti temelji i zidovi), kao i projektirani visokostjeni nosači, gdje je takvim projektnim rješenjem, izvođač usporen u izgradnji i uzrokovani su dodatni troškovi (povećanja količine potrebne oplate i duže razdoblje najma iste); zbog način projektiranja kompenzacijskog bazena na dilataciji zapad, s trakastim temeljima, te upornog inzistiranja na provedbi takvog projekta, gdje je na kraju ipak moralo doći do promjene načina temeljenja radi prisutnosti mora u području zahvata, pristupilo se izradi nove projektne dokumentacije, što je ponovno izazvalo novi zastoj i produžilo izvedbu radova; generalno, količine armature iz ugovornog troškovnika s obzirom na dobavljenu i ugrađenu količinu armature u konstrukciju objekta, manje su za čak 30%, dostavljena izvedbena dokumentacija za konstrukciju objekta, kontinuirano se tijekom građenja popunjavala s nizom novih konstruktivnih rješenja koje bi bilo nužno izvesti (nadvoji, proširenje otvora, novi konstruktivni prodori, ojačanje temeljnih stopa, podbetoniranje temeljnih traka, kao i kompletna nadogradnja teretnog lifta, koja je izuzeta iz projekta); u pojedinim stavkama količine iz ugovornog troškovnika iskazane su u znatno nižem obimu od stvarno potrebnih za izvedbu tih istih stavaka, te je tužitelj za dovršenje i ispunjenje ugovornih obveza morao angažirati veće količine materijala i radnih sati za realizaciju (npr.: zemljani radovi, strojarski radovi, pregrade između balkona - aquapanel, staklene ograde, keramika stubišta, kako i kompletne grupe radova: strojarnica bazenske tehnike; strojarnica toplinske podstanice 3, odvod kondenzata i drugo); produljenje roka izvođenja radova, kao i povećanje broja djelatnika na realizaciji istih, uzrokovani su dodatno naručenim radovima, koji su se evidentirali tijekom izvođenja od NR 1 do preko NR 100, a izvedeni su u cijelosti (uređenje gospodarskog dvorišta, uređenje prilaza Hotelu, cesta uz energanu, sunčalište, plaža, promjena površina i parking zona); vremenski razdoblje donošenja odluka od zahtjeva do odobrenja, za određeni naknadno naručeni rad, također je utjecalo na rokove realizacije istog (samo kao primjer — ponuda za dodatne radove na strojarnici bazenske tehnike predana je 27. travnja 2017. i nikada nije na nju odgovoreno - iako su svi radovi po toj ponudi izvedeni; dugo se čekalo i na projektantska rješenja za vodomjerno okno, hidrantski prsten oko objekta, spušteni strop u prizemlju i sl.); još jedan od uzroka kašnjenja su nominirani izvoditelji radova od strane Investitora (Istra drvo, Trio I, Fusio i [obrt]), na koje tužitelj nikako nije mogao utjecati u operativnom smislu već im je služio samo kao servis kod izvođenja njihovih radova, naime loša suradnja pojedinih nominiranih izvoditelja radova uzrokovala je dodatno usporavanje radova a jedini kooperant koji zaslužuje pohvalu je Aurimex.
1.7. Investitor je objekt u najvećem dijelu počeo koristiti 14. lipnja 2017. (206 soba, osim dilatacije Istok i unutarnje javne prostore) te je odmah uveo i goste u taj dio hotela. Preostali dio objekta investitor je preuzeo i počeo koristiti 7. srpnja 2017. (preostalih 30 soba u dilataciji Istok i drugo). Posebnim uzancama o građenju (toč. 53.) određeno je da u ukupnu ugovorenu cijenu radova koja predstavlja osnovicu za obračun ugovorne kazne ne ulazi vrijednost prije završnog i predanog dijela objekta, koji je ekonomsko – tehnička cjelina i kao takav se može samostalno koristiti. Istim uzancama (toč. 54.) određeno je da se ugovorna kazna obračunava do primopredaje objekta odnosno dijela objekta koji se kao ekonomsko – tehnička cjelina može samostalno koristiti, a ako je naručilac započeo korištenje objekta ili dijela objekta prije primopredaje, ugovorna se kazna obračunava do početka korištenja.
1.8. Na temelju svega navedenog tužitelj predlaže donošenje presude sljedećeg sadržaja:
"I. Obvezuje se tuženik PLAVA LAGUNA d.d., Poreč, Rade Končara 12, OIB: 57444289760, isplatiti tužitelju KVANTUM d.o.o., Prelog, Ludbreška 3, OIB: 25978174316, s naslova izvedenih radova rekonstrukcije Hotela Sipar iznos od 1.584.499,98 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14.09.2018. do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 %-tna poena, roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe;
II. Obvezuje se tuženik PLAVA LAGUNA d.d., Poreč, Rade Končara 12, OIB: 57444289760, isplatiti tužitelju KVANTUM d.o.o., Prelog, Ludbreška 3, OIB: 25978174316, s naslova povrata neosnovano naplaćene bankarske garancije iznos od 5.281.118,91 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06.01.2018. do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 %-tna poena, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe;
III. Obvezuje se tuženik PLAVA LAGUNA d.d., Poreč, Rade Končara 12, OIB: 57444289760, isplatiti tužitelju KVANTUM d.o.o., Prelog, Ludbreška 3, OIB: 25978174316, s naslova naknade štete zbog izgubljene zarade iznos od 7.374.649,84 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 %-tna poena, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe;
IV. Obvezuje se tuženik PLAVA LAGUNA d.d., Poreč, Rade Končara 12, OIB: 57444289760, isplatiti tužitelju KVANTUM d.o.o., Prelog, Ludbreška 3, OIB: 25978174316, s naslova naknade štete zbog troškova kamata i zavisnih troškova iznos od 153.777,71 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 15.000,00 kn od 17.02.2018. do isplate, na iznos od 55.248,26 kn od 10.04.2018. do isplate, na iznos od 42.641,64 kn od 10.07.2018. do isplate te na iznos od 40.887,81 kn od 10.10.2018. do isplate, sve po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 %-tna poena, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe;
V. Obvezuje se tuženik PLAVA LAGUNA d.d., Poreč, Rade Končara 12, OIB: 57444289760, nadoknaditi tužitelju KVANTUM d.o.o., Prelog, Ludbreška 3, OIB: 25978174316, ovim postupkom prouzročeni trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 %-tna poena, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."
2. U odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev.
2.1. U odnosu na toč. I. tužbenog zahtjeva tuženik navodi da iz navoda tužbe nije razvidno što iznos glavnice od 1.584.499,98 kuna predstavlja i zbog čega se zahtijeva zatezna kamata na predmetni iznos od 14.09.2018. Naime, u toč. II. historijata tužbe navodi se da sukladno Zapisniku o okončanom obračunu od 13.09.2018. tužiteljeva okončana situacija glasi na iznos od 8.483.965,83 kuna, a da je tuženik po okončanom obračunu isplatio tužitelju 17.09.2018. iznos od 6.107.018,03 kuna i nastavlja se (citat): „...dok je odbio isplatiti tužitelju preostali iznos po okončanom obračunu od 1.584.499,98 kuna...“ Razlika između iznosa od 8.483.965,83 kuna (okončana situacija) i 6.107.018,03 kuna (plaćeno 17.09.2018.) je nedvojbeno veća od 1.584.499,98 kuna, a tužitelj nije obrazložio u tužbi zbog čega od tuženika potražuje upravo iznos od 1.584.499,98 kuna i to sa zateznom kamatom od 14.09.2018. Tuženik napominje da je u svakom slučaju u cijelosti isplatio ugovorenu vrijednost izvršenih radova po Ugovoru o izvođenju radova na projektu rekonstrukcije hotela „Sipar“ u Umagu od 15.09.2016. i to izravno tužitelju temeljem ispostavljenih privremenih situacija i okončane situacije, ali i u korist podizvođača temeljem ugovora o asignaciji, koje su zajedno sklopili tužitelj, tuženik i pojedini podizvođači. Također, određene isplate tuženik je izvršio po izravnim zahtjevima podizvođača podnesenih temeljem čl. 602. Zakona o obveznim odnosima.
2.2. Glede toč. II. tužbenog zahtjeva odnosno glede protupravnosti naplate bankarske garancije tuženik pojašnjava kako je u konkretnom slučaju posrijedi Garancija br. 1604007223 za dobro izvršenje posla, koju je po nalogu tužitelja, kao nalogodavca, 11.10.2016. izdala Zagrebačka banka d.d., kao garant, u korist pravnog prednika tuženika, kao korisnika garancije, a kojom se garant Zagrebačka banka d.d. obvezala da će na prvi pismeni poziv korisnika garancije, ovdje tuženika, isplatiti bilo koji iznos po ovoj garanciji, ali najviše do iznosa od 5.281.118,91 kuna i to na temelju pismenog zahtjeva korisnika garancije, kojim će izrijekom izjaviti da se ispunio jedan ili više uvjeta iz točke 4.4.3. Općih i tehničkih uvjeta koji su sastavni dio Ugovora o izvođenju radova na projektu rekonstrukcije hotela „Sipar“ u Umagu od 15.09.2016. te da iznos čije plaćanje zahtjeva nije drukčije plaćen, izravno ili neizravno, od strane nalogodavca ili u njegovo ime, s time da je krajnji rok važenja ove garancije bio do 31.12.2017. Člankom 1039. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 125/2011, 78/2015, 29/2018; dalje: ZOO) određeno je da je bankarska garancija na poziv svaka pisana obveza na plaćanje, bez obzira kako je nazvana, kojom se banka (garant) obvezuje da će na pisani zahtjev korisnika ovome isplatiti određeni novčani iznos ako je udovoljeno uvjetima iz garancije. U članku 1039. stavku 2. ZOO-a propisano je da je bankarska garancija samostalna obveza neovisna o osnovnom poslu u vezi s kojim je izdana, pa i u slučaju da se taj posao u njoj spominje. Iz ove odredbe, zaključuje tuženik, jasno proizlazi da je obveza banke garanta na isplatu iznosa na koji je izdana garancija u korist korisnika garancije (tuženik) samostalna i neovisna obveza u odnosu na obvezu nalogodavatelja (tužitelj) prema tuženiku za isplatom penala kao i glede odnosa između nalogodavatelja za izdavanje garancije (tužitelj) i banke, kao izdavatelja garancije. S obzirom da je bankarska garancija samostalna obveza, koja ne ovisi o osnovnom poslu, dakle u konkretnom slučaju ne ovisi o Ugovoru o izvođenju radova na projektu rekonstrukcije hotela „Sipar“ u Umagu od 15.09.2016., obveza Zagrebačke banke d.d. na isplatu po garanciji koju je izdala ne ovisi o pozivima niti prigovorima proizašlim iz osnovnog posla, već samo o odnosu između banke i korisnika garancije. Dakle, tražbina na isplatu po bankarskoj garanciji nije ista tražbina koju ima tuženik, kao naručitelj, za isplatu penala koje mu duguje izvođač, tj. tužitelj po Ugovoru o građenju, a zahtjevu korisnika garancije banka se ne može suprotstaviti prigovorom iz tog odnosa. Stoga, tuženik zaključuje, naplata po bankarskoj garanciji Zagrebačke banke d.d., koju je tuženik ostvario 05.01.2017. u iznosu od 5.281.118,91 kuna, nije naplata tražbine koju je tuženik imao prema tužitelju nego prema Zagrebačkoj banci d.d. po osnovi bankarske garancije za dobro izvršenje posla, a kako je naplata ostvarena sukladno uvjetima bankarske garancije ne radi se o protupravnoj naplati. Tuženik dalje pojašnjava da kada bi tome doista bilo tako jedina osoba koja bi imala mogućnost potraživati od tuženika povrat iznosa naplaćenog bankarskom garancijom bila bi banka garant, tj. u konkretnom slučaju Zagrebačka banka d.d., a ne tužitelj. Također navodi da tuženik ne raspolaže predmetnim ugovorom o izdavanju garancije, jer nije ni sudjelovao u tom pravnom odnosu između tužitelja i Zagrebačke banke d.d. Prema tome, tuženik nije građanskopravno pasivno legitimiran u odnosu na tužitelja, odnosno tuženik ne može biti odgovoran prema tužitelju ako je, a nije, izvršena „protupravna naplata bankarske garancije“ Zagrebačke banke d.d. br. 1604007223 za dobro izvršenje posla od 11.10.2016. Nadalje, tužitelj u samom tužbenom zahtjevu (toč. II. tužbenog zahtjeva) traži isplatu iznosa od 5.281.118,91 kuna sa zateznim kamatama od 06.01.2018.g. (citat): „...s naslova povrata neosnovano naplaćene bankarske garancije...“, slijedom kojih navoda tuženik zaključuje da postoji proturječnost između tog tužbenog zahtjeva i činjeničnih navoda, kojima tužitelj nastoji opravdati predmetni zahtjev. Naime, nesporno je da je tuženik od Zagrebačke banke d.d. naplatio 05.01.2017. bankarsku garanciju u iznosu od 5.281.118,91 kuna. Predmetnu garanciju nije izdao tužitelj niti je po istoj garanciji isplatu u korist tuženika izvršio tužitelj, nego Zagrebačka banka d.d.
2.3. Glede toč. III. tužbenog zahtjeva radi isplate iznosa od 7.374.694,84 kuna te toč. IV. tužbenog zahtjeva radi isplate iznosa od 153.777,17 kuna, s naslova navodne štete „zbog protupravne naplate bankarske garancije“ a što uključuje izgubljenu zaradu, troškove kamata i zavisnih troškova, te šteta zbog nemogućnosti naplate penala od podizvođača, tuženik navodi da iz tužbe proizlazi da bi izgubljena zarada i trošak kamata i zavisnih troškova predstavljali indirektnu štetu „zbog protupravne naplate bankarske garancije“, no, tuženik smatra da ako je bankarska garancija naplaćena u skladu sa uvjetima koji su u njoj navedeni, onda ne postoji predmetna „protupravna naplata garancije“, kojom kao glavnim i jedinim uzrokom tužitelj objašnjava i utemeljuje sve tužbene zahtjeve, osim onog u toč. I. petita tužbe. Dakle, primjenjujući sve što je prethodno navedeno glede neosnovanosti tužbenog zahtjeva e radi isplate iznosa od 5.281.118,91 kuna (toč. II. tužbenog zahtjeva) to ni ostali zahtjevi, koji se zasnivaju na tvrdnji da je tuženik dužan vratiti ono što je navodno „protupravno naplaćeno putem bankarske garancije“, nisu i ne mogu biti osnovani. Stoga, tuženik predlaže da sud u cijelosti odbije tužbene zahtjeve kao neosnovane. Navodna „šteta zbog nemogućnosti naplate penala od podizvođača“ ne samo da nije u tužbi definirana određenim iznosom, nego iz činjeničnih navoda tužbe nije razvidno zbog čega bi tuženik imao pravo od tužiteljevih podizvođača naplatiti penale za kašnjenje u izvođenju radova ugovorenih izravno s tužiteljem Ugovorom o izvođenju radova na projektu rekonstrukcije hotela „Sipar“ u Umagu od 15.09.2016. Naime, kao što je i uobičajeno kod ugovora o građenju da naručitelj nema izravni ugovorni odnos sa podizvođačima, tako je i u konkretnom slučaju tužitelj sklapao ugovore sa podizvođačima, koje je angažirao na projektu rekonstrukcije hotela „Sipar“, a tuženiku nisu uopće poznati uvjeti pod kojima je tužitelj ugovorio odnos sa podizvođačima, dakle, nisu mu poznati ni uvjeti pod kojima tužitelj može teretiti podizvođače za penale. U tužbi se navodi i da je glede visine ugovorenih penala valjalo primijeniti članak 52. Posebnih uzanci o građenju prema kojem bi, po tumačenju tužitelja, između stranaka bila ograničena visina ugovorne kazne na 5% od ukupne cijene radova. Međutim takvo tumačenje protivno je Ugovoru o izvođenju radova na projektu rekonstrukcije hotela „Sipar“ u Umagu od 15.09.2016. i Općim i tehničkih uvjetima koji su sastavni dio ovog Ugovora. Naime, članak 52. Posebnih uzanci o građenju (Narodne novine 53/1991, 35/2005) glasi: „Ugovorna kazna iznosi 1‰ (1 promil) ukupne ugovorene cijene radova za svaki dan zakašnjenja ako se radovi ne završe u predviđenom roku, ali iznos tako određene ugovorne kazne ne može prijeći 5% ukupne cijene radova.“ Nesporno je da je u pitanju dispozitivna odredba i da su stranke ugovorile visinu ugovorne kazne od 5 promila za svaki dan zakašnjenja. Dakle, već time što su visinu ugovorne kazne za svaki dan zakašnjenja ugovorile u iznosu 5 puta većem od onog koji propisuje ova uzanca, stranke su očitovale volju da ne primjenjuju predmetnu uzancu na sklopljeni Ugovor o građenju. Nadalje, volja ugovornih strana nije bila ograničiti ukupnu visinu ugovorne kazne, jer da su to htjele učiniti tako bi i postupile s obzirom na vrlo opsežne, razrađene i detaljno propisane odredbe u Općim i tehničkim uvjetima za rekonstrukciju hotela „Sipar“, kao sastavnom dijelu Ugovora o građenju. U svakom slučaju stranke nisu ugovorile ograničenje visine ugovorne kazne na 5% od ukupne cijene radova, što je očito i iz odredbi članka 4.4.2. i članka 4.4.3.i) Općih i tehničkih uvjeta za rekonstrukciju hotela „Sipar“ (dalje: OTU). Naime u članku 4.4.2. OTU određeno je da garancija za dobro izvršenje posla glasi na 10% od ukupnog ugovorenog iznosa iz Ugovora izvođenju radova, a u članku 4.4.3.i) određeno je da ukoliko nastupe okolnosti za naplatu ugovorne kazne od 5 promila za svaki dan zakašnjenja (čl. 3.12.1. OTU) Investitor, tj. tuženik, ima pravo aktivirati bankovnu garanciju za dobro izvršenje posla, kao instrument osiguranja plaćanja, radi naplate potraživanja temeljem ugovorne kazne – penala. Dakle, kada su stranke ugovorile da se bankovna garancija za dobro izvršenje posla, koja glasi na 10% od ugovorene cijene radova može aktivirati radi naplate penala, onda je očito da su ti penali mogli biti naplaćeni u visini od 10% od ukupne cijene radova. Stoga je jasno da stranke nisu ugovorile primjenu članku 52. Posebnih uzanci o građenju, jer nisu ugovorile ograničenje ugovorne kazne za svaki dan zakašnjenja na 1 promil ukupne cijene radova pa tako niti maksimalno ograničenje ugovorne kazne na 5% od ukupne cijene radova. Također, tuženik u cijelosti osporava tužiteljeve navode da nije kasnio sa izvođenjem ugovorenih radova i ističe se da je ovo kašnjenje bilo u svakom slučaju duže od 20 dana koliko je prema Ugovoru o izvođenju radova na projektu rekonstrukcije hotela „Sipar“ u Umagu i pripadajućim OTU bilo dostatno za nastanak tražbine s osnova ugovorne kazne u visini 10% od ukupno ugovorene cijene radova, a obzirom na ugovorene penale od 5 promila za svaki dan zakašnjenja.
3. Obzirom da je dio dokumentacije priložene uz tužbu tužitelj dostavio na stranom jeziku, isti je rješenjem od 7. siječnja 2020. pozvan dostaviti prijevod dokumentacije, što je tužitelj i učinio podneskom od 24. siječnja 2020.
4. Tuženiku je dostavljen prijevod prethodno navedene dokumentacije, te se isti podneskom od 2. ožujka 2020. dodatno očitovao.
4.1. Naime, tuženik ističe da su tužiteljevi navodi o tome da nije odgovoran za zakašnjenje u izvođenju radova ugovorenih Ugovorom o građenju br. 39/2016-17 od 15.09.2016. (dalje: Ugovor o građenju) u cijelosti neosnovani. Ugovorni odnos stranaka uređen je Ugovorom o građenju, koji u članku 18. sadrži popis dokumentacije koja čini njegov sastavni dio, a među kojima su i Opći i tehnički uvjeti za rekonstrukciju hotela Sipar od 27.04.2016. (dalje: OTU). Važnost OTU za ugovorni odnos stranaka naglašena je u čl. 19. Ugovora o građenju, koji određuje da se ovaj Ugovor temelji na OTU-ima, koji se primjenjuju na sve ono što nije predviđeno Ugovorom i da se za slučaj nesuglasja ili nejasnoća između OTU i ugovorne dokumentacije te između dijelova ostale dokumentacije primjenjuju odredbe OTU. Prema članku 3. Ugovora o građenju rok za izvršenje ugovorenih radova je 180 kalendarskih dana, a počinje teći 03.10.2016. te završava s danom 31.03.2017. Ugovor o građenju dopunjen je i izmijenjen s četiri Dodatka Ugovoru od kojih su prva tri Dodatka sklopljena prije isteka ugovorenog roka za izvršenje radova. Dodatak br. 1. sklopljen je 29.12.2016. i u članku 2. st. 1. ugovoreno je da će dodatne radove ugovorene ovim Dodatkom tužitelj završiti prema roku završetka svih radova iz Ugovora o građenju. Dodatak br. 2. sklopljen je 10.03.2017. i u članku 2. st. 2. ugovoreno je da će dodatne radove ugovorene ovim Dodatkom tužitelj završiti prema roku završetka svih radova iz Ugovora o građenju. Dodatak br. 3. sklopljen je 17.03.2017. i u članku 2. st. 2. ugovoreno je da će dodatne radove krajobraznog uređenja ugovorene ovim Dodatkom, čija je cijena 1.141.915,69 kuna (bez PDV-a), tužitelj započeti najkasnije 12.04.2017, a završiti te dodatne radove najkasnije do 10.05.2017. U članku 4. st. 1. Dodatka br. 3. ugovoreno je da rok za početak i završetak predmetnih dodatnih radova nema učinak na ispunjenje roka završetka radova rekonstrukcije hotela Sipar iz čl. 3. Ugovora o građenju. Dodatak br. 4. sklopljen je 15.07.2017. za dodatne i nepredviđene radove i također regulira plaćanje po privremenim situacijama te predmetnim Dodatkom nisu mijenjani ugovoreni rokovi za izvođenje radova prema Ugovoru o građenju. Slijedom navedenog, stranke su, ne samo kod sklapanja Ugovora o građenju nego i u svim kasnijim izmjenama i dopunama Ugovora o građenju, izrijekom potvrdile i suglasile se da je 31.03.2017. krajnji rok za izvođenje radova rekonstrukcije hotela Sipar, koji su ugovoreni Ugovorom o građenju i Dodatkom br. 1. i Dodatkom br. 2. Ugovora o građenju. Tuženik je u skladu s Ugovorom o građenju uveo tužitelja u posao i predao mu gradilište radi rekonstrukcije hotela Sipar 03.10.2016. Tužitelj je na temelju vlastite procjene vremena potrebnog za izvođenje radova sklopio s tuženikom Ugovor o građenju. Naime, u OTU je detaljno i precizno predviđen cijeli natječajni postupak u kojem je tužitelj, kao natjecatelj, odnosno ponuditelj, na temelju vlastite ponude ugovorio s tuženikom, kao investitorom, poslove rekonstrukcije hotela Sipar. Prema toč. 3.5.7. OTU natjecatelj je obvezan sam procijeniti vremenski period koji mu je potreban za izvođenje radova na projektu rekonstrukcije hotela Sipar, te suglasno toj procjeni izraditi Dinamički plan izvođenja radova na tom projektu. U toč. 7. OTU određeno je da ponuditelj, kao sastavni dio svoje ponude, predaje investitoru Dinamički plan izvođenja radova. Dinamički plan izvođenja radova je detaljan prikaz trajanja pojedinih vrsta radova na gradilištu u stvarnom vremenu izrađen prema shemi R, sa Dinamičkim planom financijske realizacije investicije, koji predstavlja detaljan financijski iskaz pojedinih vrsta radova na gradilištu specificiranih prema shemi Gantt, sa vremenskim obuhvatom od 30 dana. Uz predmetne planove koji u detalje razrađuju vremenski tijek ugovorenih radova, tužitelj je bio dužan predati tuženiku i kompletan projekt organizacije građenja, kojeg izrađuje Izvođač o svom trošku, a predaje se Investitoru najkasnije u roku 15 (petnaest) dana od potpisa Ugovora o građenju. Izvođač je dužan projekt organizacije građenja prethodno predati Nadzorom inženjeru na potvrdu. Izvođač je obavezan izvršiti korekcije projekta organizacije građenja temeljem iznesenih primjedbi Investitora i/ili Nadzornog inženjera. Eventualno kašnjenje započinjanja radova zbog, od strane Izvođača nepravodobno izrađenog, nekompletnog ili nepravodobno korigiranog projekta organizacije građenja, ne dozvoljava Izvođaču produženje ugovorenog roka za izvršenje rekonstrukcije. Prema čl. 8.1.5. OTU-a Odobrenje i/ili nalog za izmjene u gradnji, te za nepredviđene, dodatne i naknadne radove, ne dozvoljava Izvođaču radova produženje ugovorenog roka za izvršenje rekonstrukcije, osim u slučaju izričitog, pisanoga, odobrenja Investitora. Prema čl. 8.1.7. OTU-a naknadno pozivanje na manjkavost izvedbenih nacrta ili opisa u troškovniku neće se uzeti u obzir, niti smatrati razlogom za produženje ugovornog roka za izvršenje rekonstrukcije, niti će se priznati bilo kakva razlika u cijeni s tog naslova, niti se Izvođač može osloboditi od odgovornosti za nedostatke na izvedenim radovima koji proizlaze iz pogrešaka u tehničkoj dokumentaciji. Prema čl. 9.2.6. OTU- a U slučaju bilo kakvog kašnjenja u izvođenju radova ili pojedine faze rada Izvođač je obavezan na zahtjev Nadzornog inženjera i/ili Investitora povećati broj radne snage ukupno i po pojedinim vrstama zanimanja. Za dodatne, naknadne i nepredviđene radove Izvođač je obavezan, ako je to potrebno, povećati broj radne snage za njihovo izvođenje unutar ugovorenog roka za izvršenje rekonstrukcije. Prema čl. 9.2.7. OTU-a Izvođač mora pribaviti sav alat, opremu i strojeve potrebne za kvalitetno izvođenje i završetak radova u ugovorenom roku za izvršenje rekonstrukcije.
4.2. Glede Zapisnika sa koordinacija tuženik navodi da je OTU predvidio način na koji se vrši koordinacija između investitora, izvođača i nadzora tijekom građenja te su aktivnosti sudionika tijekom rekonstrukcije hotela Sipar uredno evidentirane u zapisnicima sa predmetnih koordinacija. Način sastavljanja i značaj predmetnih zapisnika sa koordinacije određuju slijedeće odredbe OTU. Prema Čl. 5.3. OTU-a Nadzorni inženjer je obvezan najmanje jednom tjedno održavati koordinacijske sastanke sa Izvođačem i Investitorom. Na sastancima će se raspravljati o izvršenim radovima, budućim radovima, te općenito u problematici izvršenja radova. Prema Čl. 5.4. OTU-a Ako se ne odredi drugačije, Nadzorni inženjer vodit će zapisnik o predloženim zahtjevima ili rješenjima, problemima koje treba riješiti, određenim datumima do kojih se treba donijeti rješenje postavljenih problema. Prema čl. 5.5. OTU-a Nadzorni inženjer će zapisnik sa koordinacijskog sastanka umnožiti i dostaviti Investitoru, Glavnom projektantu, Izvođaču i drugim zainteresiranima unutar 24 sata nakon sastanka. Sve osobe nazočne sastanku obvezne su zapisnik potpisati i ovjeriti pečatom. Prema Čl. 5.6. OTU-a Zapisnik će imati istu vrijednost kao i građevinski dnevnik. Izvođačevo neispunjavanje usvojenih odluka smatrat će se povredom ugovornih obveza. Koordinacijske sastanke vodio je i sastavljao zapisnike sa koordinacija glavni nadzorni inženjer RU te je prvi koordinacijski sastanak održan dana 05.10.2016, a posljednji 08.05.2017., a ukupno je sastavljeno 30 zapisnika sa koordinacija. Predmetni zapisnici sadrže konstatacije, koje su svojim potpisom potvrdili i svi sudionici koordinacije, među kojima i predstavnici tužitelja, kao izvođača radova. Iz ovih zapisnika razvidno je da je tužitelj već od 10.10.2016. bio u zakašnjenju s izvođenjem ugovorenih radova obzirom da nisu izvođeni u skladu s terminskim planovima (dinamički plan) koje je sam dostavio uz svoju ponudu. Predmetna zakašnjenja su s vremenom postajala sve značajnija i duža. Primjerice, u Zapisniku sa koordinacije br. 7. od 14.11.2016. navedeno je, između ostalog, da glavni inženjer gradilišta dostavlja tjedni operativni plan koji nije sukladan ugovornom operativnom planu i iz kojeg se ne može zaključiti kada će hotel Sipar biti završen i konkretizira se da se kasni s betoniranjem određenih dijelova objekta i to novo krilo (depadansa) - 55 SJ (smještajnih jedinica) 19 dana, dogradnja hotela istočno – 40 SJ kašnjenje je 13 dana i dogradnja hotela zapadno krilo -20 SJ kasni se 8 dana. Primjerice, u Zapisniku sa koordinacije br. 9. od 28.11.2016. utvrđeno je, između ostalog, da kašnjenje sa betoniranjem iznosi prema ugovornom terminskom planu za novo krilo (depadansa) - 55 SJ 30 dana, dogradnja hotela istočno – 40 SJ kašnjenje je 30 dana i dogradnja hotela zapadno krilo -20 SJ kasni se 32 dana. Nadalje, glavni nadzorni inženjer konstatira da ni 2 mjeseca od početka izvođenja radova tužitelj nije imenovao odgovornu osobu za vođenje strojarskih instalacija te traži da tužitelj dostavi popis djelatnika i njihove funkcije na gradilištu i konstatira da je (citat): „... trenutno situacija na gradilištu takva da se ne zna s kim se može o nekom problemu razgovarati i nešto dogovoriti, tko koga zamjenjuje kada je netko na slobodnim danima, tko za što odgovara, tko je otišao sa gradilišta a tko je došao i u kojoj funkciji.“ Primjerice, u Zapisniku sa koordinacije br. 10. od 05.12.2016. utvrđuje se, između ostalog, da se kašnjenje s betoniranjem prethodno navedenih dijelova objekta povećalo na 35 dana, da tužitelj i dalje ne dostavlja traženi popis svojih djelatnika ni njihove funkcije na gradilištu. Također, konstatira se da je tužitelj razriješio glavnog inženjera gradilišta UU i umjesto njega imenovao na tu dužnost ŠU. Primjerice, u Zapisniku sa koordinacije br. 14. od 02.01.2017. utvrđuje se, između ostalog, da je po mišljenju glavnog nadzornog inženjera naročito ozbiljan problem na izvođenju konstrukcije na istočnoj dilataciji, jer izvođač tih radova ne zadovoljava ni kvalitetom niti dinamikom izvođenja i da je potrebno povećati broj izvršitelja za duplo više djelatnika nego što ih je trenutno. Također da na gradilištu postoji samo jedna odgovorna osoba za građevinsko obrtničke radove i to je ŠU. Primjerice, u Zapisniku sa koordinacije br. 15. od 11.01.2017. utvrđuje se, između ostalog, da na posljednje tri koordinacije glavni inženjer gradilišta nije nazočan te da se ova koordinacija održava bez ijedne odgovorne osobe tužitelja. Primjerice, u Zapisniku sa koordinacije br. 17. od 30.01.2017. utvrđuje se, između ostalog, da stanje radova prema ugovorenom terminskom planu na određenim dijelovima objekta kasni 30 dana, 40 dana, 51 dan, 60 dana, 71 dan i 87 dana. Primjerice, u Zapisniku sa koordinacije br. 18. od 06.02.2017. utvrđuje se, između ostalog, da je tužitelj preuzeo obvezu sva kašnjenja dostići do 01.03.2017. Primjerice, u Zapisniku sa koordinacije br. 21. od 27.02.2017. utvrđuje se, između ostalog, da tužitelj neće dostići sva kašnjenja na konstrukciji Istočne i Zapadne dilatacije do 01.03.2017. kao što je do sada obećavao, da nije produženo dnevno radno vrijeme za dva sata radnika koji rade na poslovima koji su kritični za ugovoreni rok dovršetka radova, da je predstavnik tužitelja inženjer ing. DU izjavio da na objektu nedostaje desetak keramičara, desetak soboslikara i desetak do petnaest majstora na gips-kartonskim radovima, da će konačni rok završetka radova teško biti ostvaren do 10.05.2017. ukoliko se hitno ne osiguraju potrebiti radnici po strukama i da se traži od direktora tužitelja g. ČU da se u naredna dva dana pismeno očituje kada će se dostići rokovi koji su u kašnjenju i s kojim brojem radnika. Primjerice, u Zapisniku sa koordinacije br. 22. od 06.03.2017. utvrđuje se, između ostalog, da se direktor tužitelja g. ČU nije očitovao sukladno zaključku s 21. koordinacije o dostizanju rokova i potrebnom broju radnika da se nadoknadi kašnjenje, a predstavnici tužitelja na koordinaciji potvrdili su da trenutno nedostaje 30 do 35 radnika (soboslikara, keramičara i knaufaša) na gradilištu. Primjerice, u Zapisniku sa koordinacije br. 23. od 13.03.2017. utvrđuje se, između ostalog, da je na traženje tuženika i Nadzora, direktor tužitelja g. ČU odgovorio da se može zakazati tehnički pregled za 16.05.2017. godine. Primjerice, u Zapisniku sa koordinacije br. 24. od 20.03.2017. utvrđuje se, između ostalog, da su predstavnici tužitelja izjavili da će radovi biti gotovi do 10.05.2017. ako im direktor tužitelja osigura dovoljan broj radnika, kojih sada nema na gradilištu. Primjerice, u Zapisniku sa koordinacije br. 28. od 20.04.2017. utvrđuje se, između ostalog, da je direktor tužitelja odgovorio na upit da će objekt biti spreman za tehnički pregled do 17.05.2017.
4.3. Glede Izvješća glavnog nadzornog inženjera tuženik ističe da je glavni nadzorni inženjer RU dostavljao tuženiku izvješća o stanju radova na projektu rekonstrukcije hotela Sipar i to ukupno 7 izvještaja, prvi od 08.11.2016. i posljednji od 27.03.2017. Već u prvom izvještaju glavni nadzorni inženjer, između ostalog, daje slijedeće konstatacije i ocjene (citati): „...Po mom mišljenju problem je u slijedećem: Sva tri inženjera koji bi trebali biti nositelji procesa operativne organizacije i vođenja radova, su tek nekoliko mjeseci u tvrtki Kvantum d.o.o. i ne poznaju dovoljno međusobnu komunikaciju sa svim sudionicima u tvrtki; Od tri inženjera dva su početnici bez ikakvog operativnog iskustva na gradilištu; Najveći problem je što na ovom gradilištu nema operativne tehničke pripreme, koja treba planirati barem 5 dana unaprijed što će se raditi i to operativno pripremiti. Gradilište i glavni ing., gradilišta reagiraju na problem tek u trenutku kada problem nastane na lokaciji na objektu. To znatno umanjuje efekte operativne realizacije; Glavni inženjer gradilišta nema dovoljno iskustva u vođenju poslova na način kako je ugovoreno ovim konkretnim Ugovorom i OTU-ima. To kod njega proizvodi frustracije i nesnalaženje pa i pasivni otpor u realizaciji posla na ovako ugovoren način; Kada se svemu tome doda da je i sama tehnička dokumentacija (prije svega projekti) izrađeni tako da zahtijevaju povećani broj iskusnih inženjera u proučavanju iste, onda je rezultat toga da glavni ing. gradilišta usmjeri veliki dio svog vremena i energije u nešto što ne donosi očekivane i tražene efekte; I na kraju ovdje treba jasno staviti do znanja glavnom Izvođaču radova da se tu radi o hotelu od 236 stambenih jedinica sa kompletnom novom hotelskom infrastrukturom (osim kuhinje u kojoj će se ipak dogoditi znatne intervencije) od čega su 103 SJ zadržale samo gole zidove a treba dograditi još 133 nove stambene jedinice. Izvođač mora postati svjestan da se to ne može realizirati sa postojećim kadrovima (kvantitativno i kvalitativno); Izvođač ipak mora napraviti onaj dio posla – pripreme građenja koji nije napravio prije početka samog građenja; Pod hitno se mora operativno definirati detaljni terminski plan po svim strukama i etažama na objektu iz čega će proizaći i potreban broj izvršitelja i to čvrsto držati pod kontrolom najodgovornijeg čovjeka – direktora Izvođača...“ Osim toga, tuženik upozorava na mišljenja i sugestije glavnog nadzornog inženjera glede izmjena terminskog plana. Tako navodi da se glavni nadzorni inženjer tijekom gradnje pisano očitovao na izmjene terminskog plana koje je tužitelj predlagao tijekom izgradnje, a koje izmjene tuženik nije prihvatio. Iz navedenih ocjena glavnog nadzornog inženjera evidentno je da tužitelj nije u rokovima izvodio radove i da nije imao prihvatljiva rješenja kojima bi vremenski nadoknadio zaostajanje s radovima. Prvu od ovih ocjena nadzor je dao u svezi s tužiteljevim prijedlogom od 19.12.2016. za izmjenom terminskog plana, a druga je data u svezi sa tužiteljevim prijedlogom od 11.01.2017. za izmjenom terminskog plana. Predmetni dopisi glavnog nadzornog inženjera uz njegova izvješća i zapisnike sa koordinacija daju jasnu sliku o tome kako su tekli radovi na rekonstrukciji hotela Sipar i da je tužitelj isključivo odgovoran za kašnjenja u izvođenju radova.
4.4. Glede Dopune i izmjene građevinske dozvole tuženik pojašnjava da je slijedom svih prethodno navedenih isprava, tj. Zapisnika sa koordinacija i Izvještaja glavnog nadzornog inženjera te njegovih pisanih ocjena tužiteljevih prijedloga za izmjenama terminskog plana razvidno da tužitelj nije u skladu s Ugovorom o građenju uredno i u ugovorenom roku ispunjavao svoje obveze i da je to osnovni, glavni i jedini razlog zbog kojeg je tužitelj ugovorene radove izveo sa zakašnjenjem. Činjenica da je tuženik zatražio izmjenu i dopunu građevinske dozvole 10.02.2017., koja mu je izdana rješenjem o izmjeni i dopuni građevinske dozvole od 28.04.2017. nije utjecala na produljenje ugovorenog roka za izvođenje radova do 31.03.2017. Naime, rješenje o izmjeni i dopuni građevinske dozvole (citat): „...odnosi se na izmjenu uvjeta kojima se uređuje područje zaštite od požara u dijelu prizemne etaže (restoran, sprinkler stanica) i na 1. katu gdje je dodana garderoba....“ Također je navedeno u istom rješenju (citat): „...da se ova izmjena i dopuna odnose isključivo na zahvat unutar postojećih vertikalnih i horizontalnih gabarita građevine a koja rekonstrukcija je odobrena osnovnom građevinskom dozvolom.“ Radovi koji su bili potrebni za realizaciju uvjeta iz rješenja o izmjeni i dopuni građevinske dozvole ugovoreni su Dodatkom 2. Ugovora o građenju, koji je sklopljen 10.03.2017. što je razvidno iz priloga ovom Dodatku u kojem je specificirana cijena nepredviđenog rada za sprinkler sustav u restoranu u iznosu od 656.676,74 kuna. U članku 2. st. 2. istog Dodatka ugovoreno je da će predmetne dodatno ugovorene radove tužitelj završiti prema roku završetka svih radova iz Ugovora o građenju, dakle do 31.03.2017. Također, tuženik je za izvođenje ovih radova vezano uz sprinkler prihvatio ponudu tužitelja već 13.02.2017., a u građevinski dnevnik je upisano da je 09.02.2017. tužitelj započeo s radovima(citat): „MONTAŽA SPRINKLER INSTALACIJE U POSTOJEĆEM DIJELU BUDUĆEG RESTORANA.“ Konačno, vrijednost sprinkler sustva u restoranu iznosila je 656.676,74 kuna, što u odnosu na ukupnu vrijednost svih ugovorenih radova na rekonstrukciji hotela Sipar iznosi tek 1,24% i stoga je očito da uz sve prethodno iznesene razloge ugovaranje i obavljanje ovih dodatnih radova ni po svojem opsegu niti vrijednosti nije objektivno moglo biti uzrokom zakašnjenja sa dovršetkom ugovornih radova do 31.03.2017.
4.5. Glede Zapisnik o obavljenom tehničkom pregledu tuženik navodi da tužitelj nije dostavio uz tužbu vjerodostojni i istiniti Zapisnik o obavljenom tehničkom pregledu od 17.05.2017., u namjeri da prikrije činjenicu da tehnički pregled objekta nije bio uspješan zbog toga što nisu obavljeni svi radovi koji su bili potrebni za dovršetak rekonstrukcije hotela Sipar. Naime, u ispravi koju je tužitelj podnio u spis kao Zapisnik o obavljenom tehničkom pregledu od 17.05.2017. navedeno je da je mišljenje i prijedlog udovoljiti zahtjevu da se izda uporabna dozvola. Međutim, istiniti Zapisnik o obavljenom tehničkom pregledu od 17.05.2017. na stranici 9. sadrži mišljenje da se ne može izdati uporabna dozvola za rekonstruiranu građevinu hotel Sipar dok se ne završe svi radovi, dostave svi dokazi za uporabljivost građevine traženi od strane članova povjerenstva i do ponovnog očitovanja članova povjerenstva te da nedostatke utvrđene u zapisniku treba otkloniti u roku od 30 dana. Činjenicu da prije tehničkog pregleda obrtničko instalaterski radovi nisu u potpunosti završeni i nisu provedena sva potrebna ispitivanja iznesena je u Završnom izvješću glavnog nadzornog inženjera od 05.05.2017.
4.6. Glede Zapisnika o primopredaji tuženik obrazlaže da je, tek nakon što su otklonjeni nedostaci i uspješno obavljen tehnički pregled, izdana uporabna dozvola za rekonstruirani hotel Sipar dana 12.06.2017. što je omogućilo da se izvrši primopredaja, ali ne u cijelosti dovršenih objekata rekonstruiranog hotela Sipar. U zapisnicima o primopredaji konstatirano je da se primopredaja izvršila od 14.06.2017. do 07.07.2017., navedeni su radovi koje je tužitelj dužan dovršiti, a tuženik je zbog toga da ne trpi daljnju štetu uzrokovanu zakašnjenjem s dovršetkom rekonstrukcije hotela Sipar bio prisiljen započeti s privremenim korištenjem predmetne građevine. S obzirom da je tužitelj prema Ugovoru o građenju radove trebao dovršiti do 31.03.2017., a primopredaja je dovršena 07.07.2017. i to na način da nisu dovršeni svi ugovoreni radovi rekonstrukcije hotela Sipar, to tužiteljevo kašnjenje s izvođenjem ugovorenih radova iznosi najmanje 98 dana, a prema čl. 3.12.1. OTU za svaki dan kašnjenja tužitelj, kao izvođač, duguje tuženiku, kao investitoru, penale u iznosu od 0,5 promila dnevno na ukupnu vrijednost ugovorenih radova, koja je za radove ugovorene do 31.03.2017. iznosila 52.811.189,15 kuna (bez PDV-a). Dakle, za penale u visini od 10% od ugovorene vrijednosti radova dostatno je da se napuni 20 dana kašnjenja, a tužitelj je bio u zakašnjenju koje je pet puta duže i stoga je tuženik imao puno pravo naplatiti penale zbog tužiteljeva zakašnjenja u izvođenju radova u iznosu od 5.281.118,91 kuna.
4.7. Glede Zapisnika o okončanom obračunu tuženik navodi da odredbe OTU predviđaju da će ugovorne stranke nakon primopredaje svih radova pristupiti izradi okončanog obračuna nakon čega će izvođač ispostaviti okončanu situaciju i to kako slijedi: prema čl. 16.8. OTU Ugovorne strane suglasne su da odmah po primopredaji svih radova pristupe izradi konačnog obračuna i da ga izrade u roku od šezdeset (60) dana; prema čl. 16.9. OTU Okončanu situaciju Izvođač ispostavlja nakon potpisivanja zapisnika o ukupnoj primopredaji svih radova i izvršenog okončanog obračuna, prema čl. 16.10. OTU Izvođač radova predat će svoju okončanu situaciju Nadzorom inženjeru na provjeru, potvrdu i ovjeru. Nakon izvršenog okončanog obračuna i ovjere okončane situacije pristupit će se potpisivanju zapisnika o okončanom obračunu, prema čl. 3.10.12. OTU okončana situacija dospijeva na naplatu 21. dana od dana potpisivanja zapisnika o okončanom obračunu. S obzirom da tužitelj nakon primopredaje radova nije u ugovorenom roku od 60 dana pristupio izradi okončanog obračuna u suradnji s tuženikom, tuženik je bio prisiljen sam sačiniti okončani obračun, koji je dana 21.12.2017. dostavio tužitelju. U popratnom dopisu tuženik je obavijestio tužitelja da zadržava pravo naplatiti ugovornu kaznu za kašnjenje u završetku radova naplatom punog iznosa bankarske garancije za dobro izvršenje posla, koja je glasila na iznos od 5.281.118,91 kunu. Naime, prema članku 120. Posebnih uzanci o građenju (Narodne novine br. 53/1991, 35/2005) ako naručilac bez opravdanog razloga odbije da sudjeluje u konačnom obračunu ili sa svojim sudjelovanjem odugovlači u izradi obračuna, izvođač može sam obaviti obračun i o tome obavijestiti naručioca. To pravo pripada i naručiocu. Tužitelj je dopisom od 22.12.2017. putem svog punomoćnika odgovorio (citat): „...pozivam Vas da me kontaktirate iza 02. siječnja 2018. godine te ćemo u kratkom roku pristupiti pripremi okončanog obračuna, potpisivanju zapisnika i protokola....“ Tuženik je iz predmetnog odgovora zaključio da je tužiteljeva namjera prije svega odgoditi okončani obračun nakon isteka bankarske garancije, čiji je rok važenja bio do 31.12.2017. i na taj način onemogućiti tuženika u naplati penala putem ove garancije. S obzirom da tužitelj nakon dopisa svog punomoćnika od 22.12.2017. nije poduzeo nikakve radnje u svrhu usuglašavanja okončanog obračuna, tuženik je dana 27.12.2017. podnio bankarsku garanciju na naplatu Zagrebačkoj banci d.d. i to radi naplate penala zbog zakašnjenja s izvođenjem ugovornih radova rekonstrukcije hotela Sipar u punom iznosu na koji je bankarska garancija glasila od 5.281.118,91 kunu, a koji je iznos Zagrebačka banka d.d. isplatila u korist tuženika dana 05.01.2018. Stranke su u svrhu postizanja sporazuma o okončanom obračunu nakon 01.01.2018. održale niz zajedničkih sastanaka i to 24.01.2018. u Zagrebu, 02.02.2018. u Poreču, 19.04.2018 u Poreču, 07.05.2018. u Zagrebu, 23.05.2018. u Poreču i 13.09.2018. u Poreču, na kojem su stranke potpisale zajednički okončani obračun i tog istog dana je tužitelj predao tuženiku okončanu situaciju. Protivno navodima iz tužbe tužitelj nije poduzimao nikakve aktivnosti na izradi okončanog obračuna tijekom 2017., a tuženik je upravo zbog toga što se tužitelj oglušio o ugovornu obvezu zajedničkog sastavljanja okončanog obračuna poduzeo jedinu moguću radnju a to je da sam sastavi okončani obračun i time privede kraju investiciju rekonstrukcije hotela Sipar. Dapače, tuženiku je potpuno nejasno zbog čega je tužitelj bio nezainteresiran za sastavljanje okončanog obračuna, koji je bio preduvjet za ispostavljanje okončane situacije, osobito zbog toga što je tuženik bio spreman što prije okončati investiciju plaćanjem svih dužnih iznosa tuženiku kao glavnom izvođaču i podizvođačima, prema kojima je bio u obvezi prije svega temeljem trostrano potpisanih sporazuma i ugovora o asignacijama.
4.8. Glede nemogućnost kompenzacije radi naplate penala tuženik navodi da tužitelj u tužbi tvrdi da je tuženik umjesto bankarskom garancijom naplatu penala trebao izvršiti putem kompenzacije s (citat): „otvorenim potraživanjem tužitelja prema investitoru s naslova izvedenih radova“, jer da tako proizlazi iz čl. 4.4.3. i) OTU. Međutim, u predmetnom čl. 4.4.3. i) OTU određeno je da se penali mogu naplatiti putem bankarske garancije za dobro izvršenje posla, a kao mogućnost je predviđena njihova naplata putem kompenzacije. No, kompenzacija nije bila moguća prije nego što je tuženik 28.12.2017. aktivirao bankarsku garanciju, odnosno prije nego što je 31.12.2017. istekao rok važenja bankarske garancije. Naime, prema članku 195. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac i ako su obje dospjele. U skladu sa čl. 3.10. OTU sva plaćanja za izvedene radove tuženik je bio dužan izvršiti samo i isključivo na temelju ispostavljenih privremenih situacija i ispostavljene okončane situacije, a s obzirom da je tuženik uredno u skladu sa odredbama OTU isplatio tuženiku svih 9 ispostavljenih privremenih situacija, tužitelj je jedino temeljem ispostavljene okončane situacije mogao imati dospjelu tražbinu prema tuženiku za izvedene radove. Prema prethodno citiranim odredbama OTU, okončana situacija dospijeva 21. dan nakon potpisivanja zapisnika o okončanom obračunu. Nesporno je među strankama da su stranke supotpisale zapisnik o okončanom obračunu dana 13.09.2018. i da je istodobno tužitelj predao tuženiku okončanu situaciju, pa stoga po osnovi izvedenih radova tužitelj nije imao dospjelu tražbinu prema tuženiku prije isteka 21 dana računajući od 13.09.2018., dakle, prije 04.10.2018. Stoga, nije ni bilo moguće tuženiku izvršiti kompenzaciju svoje dospjele tražbine za naplatu penala s protutražbinom tužitelja za izvedene radove, obzirom da predmetna protutražbina tužitelja nije još bila dospjela u trenutku aktiviranja i naplate bankarske garancije, nego tek 9 mjeseci nakon toga.
4.9. Glede tražbine podizvođača, tuženik ističe da tužitelj tužbom traži isplatu iznosa od 1.584.499,98 kuna i u istoj točki tužbe navodi da vrijednost radova koje su izveli podizvođači iznosi 2.376.947,80 kuna, ali da je ovaj iznos djelomično sporan među strankama. Kada se ovi navodi tužbe usporede sa dopisom tužitelja od 18.09.2018. i pregledom obračuna po podizvođačima, koji je priložen uz Zapisnik o okončanom obračunu od 13.09.2018., tada postaje jasnije da tužitelj ustvari pokušava od tuženika naplatiti ovim tužbenim zahtjevom one iznose koje je tuženik temeljem potpisanih sporazuma, odnosno ugovora o asignacijama bio dužan isplatiti u korist podizvođača, odnosno koje je, u manjem iznosu, temeljem članka 602. ZOO bio dužan isplatiti podizvođačima. S obzirom da je tuženik u cijelosti ispunio obvezu isplate ugovorene cijene za ove radove, koje su izveli podizvođači, to tužitelj nema pravo dvostruko naplatiti iste radove. Prije svega, potrebno je razjasniti Pregled obračuna po podizvođačima, koji je prilog br. 2. uz Zapisnik o okončanom obračunu od 13.09.2018. Predmetni tablični pregled navodi 7 podizvođača, koji su ukupno izveli radove u vrijednosti od 17.282.819,07 kuna (bez PDV-a), odnosno s PDV-om posrijedi je vrijednost radova od ukupno 18.345.768,56 kuna. Od sveukupnog ovog iznosa između tužitelja i tuženika sporan je tek iznos od 141.322,47 kuna i to samo za radove koje je izveo podizvođač obrt [obrt], a to je potvrđeno u točki XI Zapisnika o okončanom obračunu od 13.09.2018. Predmetnim Prilogom evidentirano je da nakon izvršenih plaćanja, prema stanju na dan 13.09.2018., sve tražbine navedenih 7 podizvođača za izvedene radove na rekonstrukciji hotela Sipar iznose ukupno 2.235.625,33 kune, što je nesporno, a ako se u te tražbine uključi i sporni iznos od 141.322,47 kuna, onda je ukupni iznos tražbina ovih podizvođača 2.376.947,80 kuna. Tužitelj je dopisom od 18.09.2018. obavijestio tuženika da je suglasan da od ovog iznosa ukupnih tražbina podizvođača od 2.376.947,80 kuna tužitelj isplati u korist podizvođača TRIO I d.o.o. iznos od 62.020,22 kune i u korist podizvođača AURIMEX d.o.o. iznos od 730.427,60 kuna, a za preostali iznos od 1.584.499,98 kuna traži da ga tuženik isplati u korist tužitelja, iako je u većem dijelu (osim za iznos od 141.322,47 kuna tražbine obrta [obrt]) nesporno da je to vrijednost radova koje su izveli podizvođači i da oni potražuju temeljem svojih okončanih situacija predmetne iznose. No, tužitelj tvrdi, i to je ujedno konstatirano u točki XI Zapisnika o okončanom obračunu i u njegovom Prilogu br. 2., da mu svih 7 podizvođača duguje na ime penala po 10% od iznosa svojih tražbina (bez PDV-a) i da im stoga tuženik ne smije isplatiti potraživane iznose za radove koje su obavili, usprkos potpisanim sporazumima, odnosno ugovorima o asignacijama i usprkos zahtjevima podizvođača temeljem čl. 602. ZOO. Tužitelj i tuženik su izmijenili više dopisa na temu plaćanja predmetnih obveza prema podizvođačima koje ukupno iznose 1.584.499,98 kuna, dakle jednako kao i tužbeni zahtjev pod točkom I. petita tužbe, a tužitelj nije uz tužbu priložio dopise tuženika od 02.10.2018., 05.10.2018. i 24.10.2018., kojima se argumentirano odgovara na tužiteljeve dopise od 27.09.2018. i od 03.10.2018. Okvirnim sporazumima o asignaciji (dalje: Okvirni sporazumi ili Sporazumi) između tuženika, kao upućenika i tužitelja, kao uputitelja te pojedinih podizvođača i to obrta [obrt], Alarm automatika d.o.o., Aurimex d.o.o., obrta [obrt], Trio I d.o.o., obrta [obrt] i Fusio d.o.o., kao primatelja upute, ugovorne strane su detaljno ugovorile način i uvjete plaćanja putem asignacije i konkretizirale ove pretpostavke. Navedenim Okvirnim sporazumima predviđen je postupak i pretpostavke pod kojima je upućenik, tj. tuženik u obvezi izvršiti plaćanje po zahtjevu podizvođača, kao primatelja upute u slučaju da nije sklopljen pojedinačni ugovor o asignaciji između svih ugovornih strana. Ovakvu uputu je izrijekom i neopozivo dao tužitelj, kao uputitelj, u članku 3. st. 2. predmetnih Okvirnih sporazuma. Sklapanjem Okvirnih sporazuma tužitelj je dao tuženiku ovlaštenje da za njegov račun plati podizvođačima novčane tražbine do maksimalnog iznosa, koji je različito određen u svakom od ovih Sporazuma, a koji se odnosi na radove izvedene od ovih podizvođača na rekonstrukciji hotela Sipar i ujedno je tim Sporazumom tužitelj ovlastio iste podizvođače da tu isplatu prime u svoje ime. Također, člankom 3. st. 3. predmetnih Okvirnih sporazuma ugovoreno je da trenutkom izvršenja plaćanja po pojedinačnim ugovorima o asignaciji, odnosno temeljem zahtjeva primatelja upute iz čl. 3. st. 2. istog Sporazuma prestaje kako obveza upućenika za plaćanje naknade za izvršene radove prema uputitelju tako i obveza uputitelja prema primatelju upute za izvedene radove. Iz navedenih odredbi jasno je da je tuženik prihvatio uputu tužitelja i u skladu s člankom 131. ZOO primatelji upute, tj. podizvođači mogu zahtijevati isplatu od tuženika, koji ne može opozvati prihvat upute i posljedično tome u obvezi je ispuniti zahtjeve ovih podizvođača. Dakle, prihvatom tužiteljeve upute, koji je tuženik očitovao u navedenim Okvirnim Sporazumima, tužitelj, kao uputitelj, u skladu s člankom 141. st. 1. ZOO ne može naknadno opozvati ovlaštenje koje je tuženiku dao istim Sporazumima. Iz dokumentacije koju su podizvođači dostavili tužitelju i tuženiku nedvojbeno proizlazi da su ispunjene sve ugovorene pretpostavke iz čl. 3. st. 2. navedenih Sporazuma temeljem kojih nastaje obveza tuženika na isplatu u korist podizvođača. Podizvođači Trio I d.o.o. i [obrt] tražili su da im tuženik dio radova koje su izveli plati temeljem članka 602. ZOO, obzirom da prema ovoj zakonskoj odredbi za naplatu svojih tražbina prema izvođaču njegovi se suradnici mogu obratiti neposredno naručitelju i zahtijevati od njega da im isplati te tražbine na teret iznosa koji u tom času duguje izvođaču. Tuženik je o tom zahtjevu uredno obavijestio tužitelja i obzirom da tužitelj nije iznio prihvatljive razloge za odbijanje ovakvog zahtjeva podizvođača, tuženik je obavio zatraženu isplatu i o tome obavijestio tužitelja.
4.10. Glede tužbenog zahtjeva za naknadu štete tuženik pojašnjava da se toč. III. i IV. petita tužbe traži isplata iznosa od 7.374.694,84 kuna sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe (citat): „...s naslova naknade štete zbog izgubljene zarade...“ i isplata iznosa od 153.777,17 kuna sa zateznim kamatama na pojedinačno navedene iznose počevši od 17.02.2018.g. pa sve do isplate (citat): „...s naslova naknade štete zbog troškova kamata i zavisnih troškova...“ Tužitelj navedeno potražuje kao navodne tražbine nastale po osnovi štete „zbog protupravne naplate bankarske garancije.“ Tuženik ponavlja da je bankarsku garanciju naplatio u skladu s Ugovorom o građenju i u skladu sa samim sadržajem te iste bankarske garancije i u tome nema nikakve protupravnosti. Nadalje, tvrdnju iz tužbe (citat): „...bilo je sasvim izvjesno da će tužitelj zaključiti ugovore i za izvođenje radova na projektima „Hotel Funimation“ Zadar i „Camp Borik“ Zadar“ tužitelj nastoji dokazati okončanim situacijama koje je ispostavljao davne 2011. godine, ugovorima koje je sklopilo Građevinsko preduzeće Kvantum gradnja d.o.o. iz Beograda, isto tako davne 2013. godine, Ugovorom o djelu, koje je te iste 2013. godine sklopio Kvantum Bau Gmbh iz Beča i Ugovorima o građevinskim radovima, koje je također 2013. i 2014. godine sklopila SOVA Edile s.r.l.s. iz Udina. Od novijih isprava koje je tužitelj podnio u svrhu dokazivanja svojih navoda vezano za predmetni dio tužbenog zahtjeva tužitelj dostavlja „Protokole pregovora u natječajnom postupku“ iz 2017. i 2018., međutim isti također ne dokazuju niti da je tužitelj bio uspješan u tim pregovorima niti da su mu izgledi za uspjeh došli u pitanje jer navodno nije mogao izdati bankarsku garanciju u vrijednosti od 10% od iznosa vrijednosti radova, na koji se isto tako navodno odnose pregovori. Tuženik ističe da se projekti u kojima je tužitelj navodno trebao sudjelovati kao izvođač radova vode na način da o tome postoje pisani tragovi, tj. dokumenti, koji će biti nešto egzaktniji od formulara na koje se rukom upisuju natuknice, čiju vjerodostojnost tuženik također osporava. Konačno, jedini dokument u svezi s tužiteljevim poslovnim odnosima s drugim investitorima, koji bi doista bio relevantan u ovom sporu je ugovor koji je tužitelj sklopio u svezi gradnje Hotela Punat na Krku, obzirom da je iz okončane situacije razvidno da je ugovor sklopio 10.10.2016. i vrlo vjerojatno je istodobno kada je bio dužan raditi na rekonstrukciji hotela Sipar izvodio radove na ovom objektu na Krku, što upućuje na zaključak da je to jedan od razloga zbog kojih je na gradilištu hotela Sipar često bio kroničan nedostatak tužiteljevih radnika, a što je evidentirano u Zapisnicima sa koordinacija..
4.11. Glede tužbenog zahtjev za naknadom troškova koje je tužitelj navodno imao u svezi kratkoročnog kredita Zagrebačke banke d.d. tuženik ističe da iz dokumentacije koju je tužitelj podnio u spis nije razvidno da je predmetni ugovor o kreditu uopće sklopljen. Naime, tužitelj je kao prilog 4.2. uz tužbu dostavio ugovor o kreditu koji nije potpisan od strane zastupnika Zagrebačke banke d.d. Posve je nejasno zbog čega bi tužitelju bilo potrebno uzimati kratkoročni kredit od 3 milijuna kuna početkom 2018. godine kada je dvostruko veći iznos mogao naplatiti od tuženika, koji mu je nudio plaćanje pod uvjetom da u skladu sa Ugovorom o građenju stranke sačine okončani obračun i temeljem zapisnika o okončanom obračunu tužitelj ispostavi okončanu situaciju. Činjenica da tužitelj nije želio ili nije bio u stanju ispuniti obveze iz Ugovora o građenju, pa tako i obvezu na sastavljanje okončanog obračuna, ne može nametnuti obvezu drugoj ugovornoj strani da naknađuje troškove koje je tužitelj imao zbog toga što je neracionalno i protivno ugovoru vodio svoje poslove.
5. Očitujući se na podnesak tuženika od 2. ožujka 2020. tužitelj je u podnesku od 28. srpnja 2020. istaknuo da je tužitelj u toč. II. tužbe precizno istaknuo otvorena i sporna pitanja konkretnog poslovnog odnosa stranaka, pri čemu je ključno pitanje osnovanosti naplate bankarske garancije tužitelja u iznosu od 5.281.118,91 kn. Pri tome je sporna visina ugovorne kazne, kao i pravo tuženika da ugovornu kaznu naplati aktivacijom bankarske garancije.
5.1. Glede visine ugovorne kazne tužitelj navodi da se tuženik u odgovoru na tužbu uopće ne očituje na navode tužitelja da ugovorna kazna nije mogla prijeći 5% ukupne cijene radova. Tužitelj drži da primjena Posebnih uzanci o građenju na konkretni poslovni odnos stranaka nije sporna, tim više što se sam tuženik u odgovoru na tužbu poziva na odredbe Posebnih uzanci o građenju. Stoga, a kako je to detaljno razjašnjeno u toč. V. tužbe, najveći iznos ugovorne kazne koju je tuženik uopće mogao potraživati od tužitelja iznosio 2.640.559,46 kn, dok je tuženik naplatio dvostruko više. Stoga se dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.640.559,46 kn, odnosno naplaćeni iznos s naslova ugovorne kazne preko 5% ukupne cijene radova, odmah ukazuje kao neosnovan.
5.2. Glede protupravne naplate ugovorne kazne aktivacijom bankarske garancije tužitelj pojašnjava da tuženik u odgovoru na tužbu ističe razloge zašto je ugovornu kaznu – penale mogao naplatiti isključivo aktivacijom bankarske garancije, odnosno da se još nisu stekli uvjeti za kompenzaciju pa da je stoga tuženik imao pravo aktivirati bankarsku garanciju za dobro izvršenje posla. Tužitelj ističe kako navedeno nije točno. Pitanje prava na naplatu ugovorne kazne-penala detaljno je regulirano odredbama OTU, a kako je to tužitelj razjasnio u toč. III. obrazloženja tužbe. Pravilno tumačenje navedenih odredbi nedvosmisleno upućuje da investitor (ovdje tuženik) ima pravo aktivirati bankarsku garanciju za dobro izvršenje posla radi naplate ugovorne kazne samo ako nije moguće izvršiti naplatu putem kompenzacije. U konkretnom slučaju notorno je da je tuženik u trenutku naplate bankarske garancije raspolagao dostatnim pridržanim novčanim sredstvima da naplati ugovornu kaznu, a što mu je bilo poznato budući da je proizlazilo iz samog okončanog obračuna sačinjenog jednostrano od strane tuženika. Ovdje tužitelj posebno ističe dopis tuženika od 21.12.2017. u kojem tuženik, između ostalog, navodi: „Za slučaj da se iz bilo kojeg razloga oglušite na ovaj poziv za dostavu potpisanog Zapisnika o okončanom obračunu u gore navedenom roku, smatrati ćemo to bezuvjetnim pristankom na sve podatke i okolnosti navedene u priloženom Zapisniku o okončanom obračunu pa ćemo, u skladu s time i svime navedenom u ovom dokumentu, i postupiti, odnosno provesti odgovarajuće plaćanje u iznosu od 4.747.987,29 kn, što predstavlja obračunatu količinu radova nakon umanjenja za već plaćene iznose, trajne odbitke, privremene odbitke na ime depozita za otklanjanje nedostataka te privremenog pridržaja do predaje naprijed navedene bankarske garancije.“ Stoga, tužitelj zaključuje, da je notorno kako je iznos priznat od strane tuženika bio u dospijeću, a bez obzira na njegovo dospijeće bitno je da je tuženik raspolagao dostatnim pridržanim sredstvima iz kojih će potpuno izvjesno moći provesti kompenzaciju za naplatu svih svojih potraživanja s naslova ugovorne kazne-penala, bez obzira kad se dospjele tražbine stranaka sretnu. Odredbe OTU potrebno je interpretirati vodeći računa o zajedničkoj namjeri stranaka u konkretnom poslovnom odnosu te sukladno načelima ZOO-a. Ukoliko bi i postojala kakva dvojba o tumačenju odredbi OTU koje se odnose na naplatu ugovorne kazne-penala, nejasne odredbe potrebno je tumačiti u korist tužitelja, a budući da je OTU predložio i pripremio tuženik. U svakom slučaju potrebno je te odredbe tumačiti prema načelu pravičnosti uzajamnih činidaba i poštenja u pravnom prometu. Notorno je da ukoliko investitor drži dostatna novčana sredstva iz kojih može ili će moći u potpunosti naplatiti ugovornu kaznu, neće, niti smije, istu naplatiti aktivacijom bankarske garancije. Takvo postupanje protivno je, ne samo odredbama Ugovora o građenju i OTU, već i načelu savjesnosti i poštenja te dobrim poslovnim običajima. Upravo iz pitanja protupravnosti aktivacije bankarske garancije proizlazi i osnovanost potraživanja tužitelja s naslova naknade štete u vidu izgubljene zarade, a koju je pretrpio aktivacijom bankarske garancije, odnosno odgovornosti tuženika za tu štetu. Suprotno navodima odgovora na tužbu, tužitelj je u toč. IV. obrazloženja tužbe detaljno naveo osnovu i visinu svog odštetnog zahtjeva, sve uz odgovarajuće dokaze. Tuženik potpuno neosnovano prigovara dokazima koje je tužitelj priložio tužbi vezano za naknadu štete, a koji se odnose na postojanje prethodne poslovne suradnje s naručiteljima radova, kao i dokumentaciju iz postupka odabira budućih izvođača radova. Postupak odabira i odlučivanja o sklapanju ugovora o građenju, kao i razloge eliminacije tužitelja iz procesa ugovaranja, detaljno će razjasniti odgovorne osobe iz društva Michaeler & Partner, Austrija, koje su bile zadužene za selekciju i odabir izvođača, a koje je kao svjedoke tužitelj predložio u tužbi. Budući da se u konkretnom slučaju radi o vrlo velikom i složenom građevinskom zahvatu bilo kakva odluka o tužbenom zahtjevu neće biti moguća bez provedbi odgovarajućih građevinskih i kombiniranih građevinsko financijskih vještačenja. Razloge kašnjenja s radovima, obračun dana kašnjenja, kao i odgovornost stranaka za kašnjenje pojedinih radova, biti će potrebno u daljnjem tijeku postupka utvrđivati vještačenjem, a temeljem dokumentacije koju su stranke podnijele u postupku, kao i saslušanjem predloženih svjedoka.
6. Tijekom postupka tužitelj je ustrajao na istaknutim navodima te dokaznim prijedlozima: uvid u dokumentaciju u spisu, građevinsko vještačenje, financijsko vještačenje na okolnost boniteta tužitelja nakon naplate bankarske garancije, te na okolnost visine zavisnih troškova i kamata, kombinirano građevinsko-financijsko vještačenje na okolnost visine štete s naslova izgubljene zarade, saslušanje zakonskog zastupnika tužitelja ČU i svjedoka RUB, ĆU, ĐU, RU, DU, MU, HU
7. Tijekom postupka tuženik je ustrajao na istaknutim navodima te dodao da „načelo pravičnosti uzajamnih činidaba i poštenja u pravnom prometu“, kako to navodi tužitelj, niti načelo savjesnosti i poštenja niti dobri poslovni običaji nisu povrijeđeni na štetu tužitelja time što je tuženik ostvarivao svoje pravo na ugovornu kaznu, a tužitelj propustio ispuniti svoju ugovornu obvezu obavljanja okončanog obračuna temeljem kojeg ispostavlja okončanu situaciju. Naime, tužitelj je u roku od 60 dana od primopredaje izvedenih radova imao mogućnost, ali i obvezu obaviti okončani obračun prema članku 117. Posebnih uzanci o građenju i da je to učinio i sukladno okončanom obračunu ispostavio okončanu situaciju, njegova tražbina dospjela bi znatno prije isteka roka važenja bankarske garancije i tada bi je bilo moguće kompenzirati s ugovornom kaznom. Stoga je aktiviranje bankarske garancije izravna posljedica tužiteljevih propusta da u ugovorenom roku izvede radove i propusta da nakon što ih je sa zakašnjenjem izveo u propisanom roku obavi okončani obračun i nakon toga ispostavi okončanu situaciju. Tuženik je od dokaza predlagao uvid u dokumentaciju u spisu, saslušanje zakonskog zastupnika tuženika SU i svjedoka ZU, BU, JU, OU.
8. Prethodni postupak zaključen je na pripremnom ročištu održanom 4. veljače 2021.
9. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 10. lipnja 2021. saslušani su svjedoci MU, ZU, BU i JU te zakonski zastupnik tužitelja ČU i zakonski zastupnik tuženika SU.
10. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 21. prosinca 2021. glavna rasprava, osnovom odredbe članka 315. stavka 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje u tekstu: ZPP) započela je iznova zbog izmjene u sastavu suda, pritom su se stranke suglasile da se u predmetu koriste dokazi provedeni u dosadašnjem tijeku postupka, odnosno da se o već provedenim personalnim dokazima čitaju isprave, stoga sud nije ponovno provodio dokaz saslušanjem svjedoka MU, ZU, BU i JU te zakonskog zastupnika tužitelja ČU i zakonskog zastupnika tuženika SU. Na istom ročištu za glavnu raspravu sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka RUB, RU, DU, te HU. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 15. veljače 2022. proveden je dokaz saslušanjem svjedoka OU.
11. Raspravnim rješenjem od 21. prosinca 2021. tužitelj je pozvan precizirati okolnosti na koje je predložio provesti građevinsko vještačenje. Podneskom od 4. siječnja 2022. tužitelj je precizirao okolnosti glede kojih je potrebno provesti građevinsko vještačenje, kako slijedi: jesu li kasnili ugovoreni radovi te ukoliko jesu, koliko je iznosilo kašnjenje; koji su uzroci kašnjenja radova, a posebno jesu li izmjene projektne dokumentacije i građevinske dozvole utjecale na kašnjenje radova te u kojem obimu; jesu li izmjene projektne dokumentacije i građevinske dozvole utjecale na termin tehničkog pregleda objekta; jesu li postojala odstupanja u količini materijala i radova u odnosu na ugovorni troškovnik, a ukoliko jesu u kojem obimu te da li je to utjecalo na kašnjenje radova; jesu li tijekom izvođenja radova naručivani naknadni tzv. „izvantroškovnički“ radovi, u kojem obimu te da li je to utjecalo na kašnjenje; kao i da utvrdi sve ostale relevantne okolnosti koje su imale utjecaja na kašnjenje radova. Također je predloženo da vještak utvrdi je li investitor počeo koristiti objekt ili dijelove objekta prije formalne primopredaje radova i ako jest kada; zatim, a na okolnost štete koju je tužitelj pretrpio zbog naplate bankarske garancije s naslova ugovorne kazne, da vještak utvrdi koliko iznosi uobičajena zarada izvođača radova na projektima izgradnje hotela i kampova poput projekata „Hotel Funimation“ i „Camp Borik“, izraženo u postotku u odnosu na ukupno ugovorenu vrijednost radova; jesu li pojedini podizvođači radova na projektu rekonstrukcije hotela Sipar kasnili s radovima i ukoliko jesu koliko je iznosilo kašnjenje te da li je to kašnjenje utjecalo na ugovoreni rok dovršetka svih radova. Tužitelj je ujedno predložio da naslovni sud odredi zadaću vještačenja radi utvrđenja gore navedenih okolnosti na temeljem dokumentacije koju su stranke dostavile u spis, kao i temeljem do sada izvedenih dokaza tijekom postupka, a po potrebi da vještak prikupi od stranaka i dodatne podatke neophodne za obavljanje vještačenja.
12. Podneskom od 4. veljače 2022. tuženik je, očitujući se na prijedlog tužitelja glede provođenja dokaza građevinskim vještačenjem, predložio da se građevinsko vještačenje provede na slijedeće okolnosti: Je li tužitelj, kao izvođač radova prema Ugovoru o građenju br. 39/2016-17 od 15.09.2016. sa pripadajućim Dodacima Ugovoru br. 1., 2., 3. i 4. i Općim i tehničkim uvjeta (dalje: OTU), koji su sastavni dio ovog Ugovora (dalje: Ugovor o građenju) izveo ugovorene radove u ugovorenom roku od 180 dana, koji je započeo teći 03.10.2016. a završio s danom 31.03.2017 ili je tužitelj kasnio s izvođenjem ugovorenih radova za rekonstrukciju hotela „Sipar“ u Umagu te koliko je ukupno dana iznosilo zakašnjenje; Jesu li okolnosti koje su uzrokovale zakašnjenje u izvođenju ugovorenih radova za rekonstrukciju hotela „Sipar“ u Umagu dozvoljavale tužitelju prema Ugovoru o građenju produženje ugovorenog roka za rekonstrukciju hotela „Sipar“ u Umagu i ako jesu za koliko dana. Pritom tuženik upozorava na odredbe članka 299. ZPP-a, te ističe kako je vještak dužan vještačenje provesti na temelju dokaza u spisu cijeneći da je prethodni postupak zaključen pa stoga tužitelj više nije u mogućnosti dostavljati u spis nove dokaze, osim ako ih bez svoje krivnje nije mogao predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Tuženik napominje kako nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno članku 299. stavku 2. ZPP-a sud neće uzeti u obzir (arg. čl. 299. st. 3. ZPP-a). Stoga, budući da tužitelj na okolnosti eventualnog odstupanja između ugovornih troškovnika i stvarno izvedene količine radova i utrošenog materijala u rekonstrukciju hotela „Sipar“ prije glavne rasprave nije podnio dokaze kao što su ugovorni troškovnici i druge isprave, to građevinsko vještačenje na ove okolnosti ne može biti niti provedeno. Posljedično, tuženik predlaže da sud u nalogu za provođenjem vještačenja izrijekom naloži vještaku da isključivo temeljem isprava koje se nalaze u spisu predmeta obavi vještačenje i da zabrani vještaku da prikuplja ili prima bilo koje isprave, podatke ili bilo koje informacije od stranaka ili trećih osoba te da sud vještaku zabrani da radi izrade nalaza i mišljenja komunicira mimo suda sa strankama.
13. Sud je u svezi predloženog vještačenja po vještaku građevinske struke, a s obzirom na složenost predmeta te vrijednost predmeta spora, ocijenio kako bi u konkretnom slučaju za vještaka trebalo imenovati stručnu ustanovu odnosno fakultet, te je u svezi prijedloga da se za vještaka imenuje Građevinski fakultet u Rijeci obavijestio stranke, koje su bile suglasne s navedenim prijedlogom (službena bilješka od 6. travnja 2022.). Sud je prije donošenja odluke o određivanju vještaka elektroničkom poštom kontaktirao dekana Građevinskog fakulteta u Rijeci, izv. prof. dr. sc. LU s upitom o mogućnosti vještačenja (list 1194 spisa). Izv. prof. dr. sc. IU, sa Katedre za organizaciju i tehnologiju građenja, na koju Katedru je glede vještačenja uputio ranije imenovani dekan, zatražio je dodatnu dokumentaciju (ugovoreni dinamički plan izvođenja radova, zapisnik o uvođenju izvođača u posao, građevinske dnevnike (original listove dnevnika ili njihove parice), zapisnike s koordinacije tijekom izvođenja radova, privremene situacije (mjesečne, odnosno kako su dogovorene-izdavane), sve radi mogućnosti provođenja vještačenja. Stoga je sud dopisom od 6. travnja 2022. obavijestio stranke o komunikaciji sa Građevinskim fakultetom u Rijeci te od tužitelja zatražio dodatnu dokumentaciju, prema traženju izv. prof. dr. sc. IU (list 1197 spisa). Podneskom od 12. travnja 2022. tužitelj je istaknuo kako je suglasan da se vještačenje provede temeljem dokumentacije tražene po izv. prof. dr. sc. IU ali i na temelju dokumentacije u spisu te iskaza svjedoka i stranaka. Podneskom od 20. travnja 2022. tuženik se usprotivio dostavljanju u spis dodatne dokumentacije po tužitelju ističući odredbe članka 299. ZPP-a. Izvanraspravnim rješenjem od 22. travnja 2022. sud je, vodeći računa o odredbi članka 259. stavka 2. ZPP-a, kojom je propisano da se na zahtjev vještaka mogu izvoditi i novi dokazi kako bi se utvrdile okolnosti koje su važne za stvaranje mišljenja vještaka, pozvao tužitelja dostaviti u spis predmetnu dokumentaciju te ujedno dao mogućnost tuženiku po dostavi dokumentacije od strane tužitelja, istu dopuniti svojom dokumentacijom, a sve kako bi vještak mogao dati odgovor na temelju cjelovite dokumentacije. Tako je tužitelj podneskom od 9. svibnja 2022. dostavio traženu dokumentaciju, dok je tuženik podneskom od 6. srpnja 2022. u spis dostavio USB stick sa fotografijama gradilišta te podneskom istog datuma, očitujući se na dokumentaciju dostavljenu po tužitelju.
14. Sud je rješenjem od 27. svibnja 2022., na temelju odredbe članka 252. stavka 3. ZPP-a, za vještaka imenovao Građevinski fakultet u Rijeci te dao nalog vještaku da utvrdi je li tužitelj, kao izvođač radova prema Ugovoru o građenju br. 39/2016-17 od 15.09.2016. sa pripadajućim Dodacima Ugovoru br. 1., 2., 3. i 4. i Općim i tehničkim uvjeta izveo ugovorene radove u ugovorenom roku ili je tužitelj kasnio s izvođenjem ugovorenih radova za rekonstrukciju hotela „Sipar“ u Umagu te koliko je ukupno dana iznosilo zakašnjenje, koji su uzroci kašnjenja radova, a posebno jesu li izmjene projektne dokumentacije i građevinske dozvole utjecale na kašnjenje radova te u kojem obimu, jesu li izmjene projektne dokumentacije i građevinske dozvole utjecale na termin tehničkog pregleda objekta, jesu li postojala odstupanja u količini materijala i radova u odnosu na ugovorni troškovnik, a ukoliko jesu u kojem obimu te da li je to utjecalo na kašnjenje radova, jesu li tijekom izvođenja radova naručivani naknadni tzv. „izvantroškovnički“ radovi, u kojem obimu te da li je to utjecalo na kašnjenje, jesu li pored navedenih utvrđene druge okolnosti koje su imale utjecaja na kašnjenje radova, jesu li pojedini podizvođači radova na projektu rekonstrukcije hotela Sipar kasnili s radovima i ukoliko jesu koliko je iznosilo kašnjenje te je li to kašnjenje utjecalo na ugovoreni rok dovršetka svih radova, te jesu li okolnosti koje su uzrokovale zakašnjenje u izvođenju ugovorenih radova za rekonstrukciju hotela „Sipar“ u Umagu dozvoljavale tužitelju prema Ugovoru o građenju produženje ugovorenog roka za rekonstrukciju hotela „Sipar“ u Umagu i ako jesu za koliko dana. Istim rješenjem sud je naloženo je vještaku da zadatak izvrši na temelju dokumentacije u spisu te druge dokumentacije koju će prema potrebi pribaviti od nadležnih tijela, s time što se strankama nalaže da vještaku na njegov zahtjev predaju na uvid sve relevantne isprave u vezi predmeta vještačenja. Vještak je rješenjem obavješten da je rješenjem od 23. svibnja 2022. tuženik pozvan dostaviti u spis eventualnu dodatnu dokumentaciju kao dopunu dokumentacije dostavljene u spis po tužitelju uz podnesak od 9. svibnja 2022., pa će i navedenu dokumentaciju vještak uzeti u obzir prilikom vještačenja. Vještak je ujedno upozoren da se na njegov zahtjev mogu izvoditi i novi dokazi kako bi se utvrdile okolnosti koje su važne za stvaranje mišljenja vještaka. S time u svezi valja reći kako sud nije prihvatio prigovor tuženika pozivom na odredbu članka 299. ZPP-a glede dostavljanja dodatne dokumentacije nakon zaključenja prethodnog postupka a koju je vještak zatražio, budući da je odredbom članka 259. stavka 2. ZPP- a propisano, kako je ranije navedeno, da se na zahtjev vještaka mogu izvoditi i novi dokazi kako bi se utvrdile okolnosti koje su važne za stvaranje mišljenja vještaka.
15. Građevinski fakultet u Rijeci je 2. kolovoza 2022. dostavi u spis nalaz i mišljenje s prilozima.
16. Podneskom od 26. kolovoza 2022. tuženik je naveo kako nema primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka.
17. Podneskom od 7. rujna 2022. tužitelj je naveo kako je vještačenje obavljeno nepotpuno te nije dostatno obrazloženo. Nalaz i mišljenje ne odgovaraju na postavljena pitanja Suda te nije jasno na kojim se to podlogama i utvrđenjima zasniva mišljenje, a o relevantnom dijelu mišljenja uopće nisu navedeni razlozi niti je valjano obrazloženo. Vještačenje se provodi kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. U konkretnom slučaju vještak svoj nalaz i mišljenje temelji isključivo na ugovornoj dokumentaciji (Ugovor o građenju s pripadajućim dodacima, Opći i tehnički uvjeti – OTU te nenavedena dokumentacija iz spisa), dok uopće ne razmatra stvarno stanje na gradilištu o kojem su iskazivali svjedoci i stranke tijekom postupka. Vještak je u potpunosti zanemario relevantne okolnosti izmjena projektne dokumentacije i građevinske dozvole tijekom izvođenja radova, međusobnu neusklađenost glavnog i izvedbenih projekata, necjelovitost i nedefiniranost instalaterskih projekata, nepotpunu dokumentaciju za izgradnju bazena i bazenske tehnike, odstupanja u količinama materijala i radova u odnosu na ugovorni troškovnik, naknadno naručivanje radova, kašnjenje u isporuci materijala koji je bio dužan osigurati investitor, kao i brojne druge okolnosti o kojima su iskazivali svjedoci (poglavito nadzorni inženjer), a koje su sasvim sigurno utjecale na rok dovršetka radova. Također, vještak na temelju Ugovora o građenju i OTU iznosi mišljenje kako su radovi ukupno kasnili 98 dana, pri čemu zanemaruje činjenicu da su pojedine samostalne cjeline predavane na uporabu tuženiku sukcesivno te propušta utvrditi koje i kada. Tužitelj drži kako je zadaća vještaka utvrditi u nalazu stvarno stanje tijekom izvođenja radova i dati mišljenje o okolnostima koje su utjecale na dinamiku izvođenja radova, a ne tumačiti odredbe Ugovora o građenju i OTU, pa svoj nalaz i mišljenje temeljiti na tumačenju ugovora. Zadaća je suda utvrđivati što su stranke ugovarale i pravni značaj te primjenu pojedinih ugovornih odredbi, a vještačenjem je trebalo utvrđivati činjenice tijekom građenja o kojima Sud nema potrebno stručno znanje. Vještak se u nalazu i mišljenju isključivo poziva na odredbe Ugovora o građenju i OTU te djelomično citirajući navode zapisnika s koordinacija, tumači pravno značenje pojedinih ugovornih odredbi i konačno zaključuje da „nisu postojale okolnosti koje bi uzrokovale zakašnjenje u izvođenju ugovorenih radova za rekonstrukciju hotela „Sipar“ te dozvoljavale tužitelju produženje ugovorenog roka. Pri tome uopće ne navodi koje su to konkretne okolnosti dovele do kašnjenja, koje druge okolnosti je razmatrao te kako je i zašto utvrdio da nisu utjecale na kašnjenje, odnosno uopće ne razmatra dinamiku procesa izvođenja radova na rekonstrukciji hotela „Sipar“ te u potpunosti zanemaruje faktično stanje i bilo kakve druge dokaze osim ugovorne dokumentacije. Takav nalaz i mišljenje u cijelosti je neosnovan te ne odražava stvarno stanje tijeka izvođenja radova i ne može predstavljati osnovicu za donošenje valjane odluke o odgovornosti stranaka za kašnjenje u izvođenju radova.
18. Podnesak tužitelja od 7. rujna 2022. dostavljen je vještaku na očitovanje. Građevinski fakultet u Rijeci je podneskom od 12. listopada 2022. dostavio dopunu nalaza i mišljenja.
19. U podnesku od 11. studenoga 2022. tuženik je, očitujući se na podnesak tužitelja u bitnome istaknuo da su tužiteljevi prigovori i primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka općeniti i paušalni, netočni i neargumentirani. Glede prigovora tužitelja da vještak uopće ne razmatra stvarno stanje na gradilištu o kojem su iskazivali svjedoci i stranke tijekom postupka, tuženik uzvraća te ističe da je tužitelj propustio konkretizirati koji je to iskaz stranke i/ili svjedoka bio relevantan dokaz da su okolnosti koje je vještak po nalogu suda trebao utvrditi drugačije od onih okolnosti koje je vještak utvrdio i na kojima je zasnovao svoje stručno mišljenje. Također, tužitelj ne obrazlaže zbog čega smatra da bi iskazi svjedoka i/ili stranaka, bili bolji i jači dokaz od isprava koje su sačinjene u trenutku izvođenja radova i čija je dokazna snaga temeljem propisa i ugovora nedvojbena. Glede prigovora tužitelja da je vještak nalaz i mišljenje temeljio isključivo na ugovornoj dokumentaciji, tuženik napominje da je takav prigovor u protivnosti s nalogom suda za provođenje vještačenja od 27.05.2022., kojim se u točki III. određuje da se vještačenjem trebaju utvrditi okolnosti je li tužitelj kasnio s izvođenjem ugovorenih radova prema Ugovoru o građenju br. 39/2016-17 od 15.09.2016. sa pripadajućim Dodacima br. 1., 2., 3. i 4. i Općim i tehničkim uvjetima. Stoga, vještak je u skladu s nalogom suda proveo vještačenje i iznio svoj nalaz i mišljenje u skladu s pravilima struke, a pri tome je izrijekom naveo da je bitne okolnosti utvrđivao ne samo temeljem ugovorne dokumentacije nego i temeljem građevinskog dnevnika i zapisnika s koordinacija, a koji su potvrđeni i potpisani od strane obiju stranaka i nadzornog inženjera. Vještak je u osnovnom i dopunskom nalazu i mišljenju jasno iznio okolnosti koje su dovele do kašnjenja tužitelja s izvođenjem radova i sve su uzrokovane nesnalaženjem, propustima i greškama samog tužitelja u pripremi i planiranju te izvođenju ugovorenih radova. Posljedično tome tužitelj odgovara tuženiku za kašnjenje s izvođenjem ugovorenih radova koje je, prema nalazu i mišljenju vještaka, iznosilo ukupno 98 dana i zbog toga mu je dužan isplatiti ugovornu kaznu.
20. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 30. studenoga 2022. izv. prof. dr. sc. IU je usmeno iznio nalaz i mišljenje ustrajući u cijelosti na pisanom nalazu i mišljenju te pisanoj dopuni nalaza i mišljenja.
21. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 9. veljače 2023. sud je odbio preostale dokazne prijedloge stranaka te proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije u spisu te čitanjem iskaza saslušanih stranaka, svjedoka i vještaka odnosno nalaza i mišljenja vještaka
22. Ocjenom svih izvedenih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan, pa je 31. ožujka 2023. donio i objavio presudu slijedećeg sadržaja:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
I.I. Obvezuje se tuženik PLAVA LAGUNA d.d., Poreč, Rade Končara 12, OIB: 57444289760, isplatiti tužitelju KVANTUM d.o.o., Prelog, Ludbreška 3, OIB: 25978174316, s naslova izvedenih radova rekonstrukcije Hotela Sipar iznos od 1.584.499,98 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14.09.2018. do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 %-tna poena, roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe;
I.II. Obvezuje se tuženik PLAVA LAGUNA d.d., Poreč, Rade Končara 12, OIB: 57444289760, isplatiti tužitelju KVANTUM d.o.o., Prelog, Ludbreška 3, OIB: 25978174316, s naslova povrata neosnovano naplaćene bankarske garancije iznos od 5.281.118,91 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06.01.2018. do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 %-tna poena, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe;
I.III. Obvezuje se tuženik PLAVA LAGUNA d.d., Poreč, Rade Končara 12, OIB: 57444289760, isplatiti tužitelju KVANTUM d.o.o., Prelog, Ludbreška 3, OIB: 25978174316, s naslova naknade štete zbog izgubljene zarade iznos od 7.374.649,84 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 %-tna poena, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe;
I.IV. Obvezuje se tuženik PLAVA LAGUNA d.d., Poreč, Rade Končara 12, OIB: 57444289760, isplatiti tužitelju KVANTUM d.o.o., Prelog, Ludbreška 3, OIB: 25978174316, s naslova naknade štete zbog troškova kamata i zavisnih troškova iznos od 153.777,71 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 15.000,00 kn od 17.02.2018. do isplate, na iznos od 55.248,26 kn od 10.04.2018. do isplate, na iznos od 42.641,64 kn od 10.07.2018. do isplate te na iznos od 40.887,81 kn od 10.10.2018. do isplate, sve po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 %-tna poena, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe;
I.V. Obvezuje se tuženik PLAVA LAGUNA d.d., Poreč, Rade Končara 12, OIB: 57444289760, nadoknaditi tužitelju KVANTUM d.o.o., Prelog, Ludbreška 3, OIB: 25978174316, ovim postupkom prouzročeni trošak u iznosu od 41.693,21 eur / 1.256.550,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 %-tna poena, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tužitelju KVANTUM d.o.o., Prelog, Ludbreška 3, OIB 25978174316, naknaditi tuženiku PLAVA LAGUNA d.d. iz Poreča, Rade Končara 12, OIB: 57444289760, troškove parničnog postupka u iznosu od 209.088,19 eur / 1.575.375,00 kn sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana, dok se zahtjev tuženika u preostalom djelu zatraženih troškova od 41.444,36 eur / 312.265,50 kn te u dijelu zatražene zatezne kamate po stopi iznad dosuđene, odbija kao neosnovan.“
23. Povodom žalbe tužitelja Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom posl. br. Pž-2522/2023-2 od 15. listopada 2024. odbio tužiteljevu žalbu kao neosnovanu te potvrdio presudu naslovnog suda u toč. I.I. i I.II. izreke, dok je rješenjem istog poslovnog broja i datuma ukinuo presudu naslovnog suda u toč. I.III., I.IV. i I.V. te u toč. II. izreke u djelu u kojem je naloženo tužitelju naknaditi parnične troškove u iznosu od 209.088,19 eur sa zateznim kamatama i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.
24. U odnosu na ukinuti dio prvostupanjske presude Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je utvrdio kako u navedenom dijelu presuda nema razloge o odlučnim činjenicama budući da je izostalo obrazloženje odnosno ocjena osnovanost dijela zahtjeva tužitelja koji se odnosi na naknadu štete, stoga je uputio prvostupanjski sud da u nastavku postupka zahtjev tužitelja na ime naknade štete zbog izgubljene zarade odnosno naknade štete zbog troškova kamata i zavisnih troškova ocijeni i analizira kroz tužiteljev zahtjev, a sve u svezi relevantnih odredaba Zakona o obveznim odnosima.
25. U nastavku postupka sud je održao glavnu raspravu 17. lipnja 2025. Stranke postupka su ustrajale na već istaknutim navodima i dokaznim prijedlozima. Tužitelj je ponovio da je tuženik tijekom izvršavanja ugovora postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja te time prouzročio tužitelju štetu pa stoga predlaže da sud u daljnjem postupku postupi sukladno uputi u ukidnom rješenju Visokog trgovačkog suda RH, odnosno da u pogledu utvrđenja izvanugovorne odgovornosti tuženika za štetu provede dokaze kako je to predloženo u tužbi. S time u svezi predlaže dodatno saslušati stranke, saslušati predložene svjedoke KU i VU te provesti predloženo financijsko i kombinirano građevinsko financijsko vještačenje, sve navedeno na okolnost odgovornosti i visine pretrpljene štete. Na istom ročištu za glavnu raspravu tuženik je istaknuo protivljenje dokaznim prijedlozima tužitelja kao suvišnim i nepotrebnim obzirom da je u ovom predmetu postala pravomoćna presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev radi isplate iznosa koji je tuženik naplatio bankarskom garancijom na ime penala zbog zakašnjenja u izvođenju radova, a to je bila činjenična i pravna osnova za tužbeni zahtjev o kojem je preostalo raspravljati u ovoj parnici nakon ukidnog rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.
26. Sud je raspravnim rješenjem od 17. lipnja 2025. odbio (preostale) dokazne prijedloge tužitelja uvažavajući načelo ekonomičnosti postupka, a budući da smatra da je ova pravna stvar dovoljno raspravljena za donošenje meritorne odluke i o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva. Naime, rezultati provedenog dokaznog postupka daju dovoljnu činjeničnu osnovu za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, stoga nije bilo potrebe provoditi financijsko vještačenje, kombinirano građevinsko- financijsko vještačenje, dopunsko saslušanje zakonskog zastupnika tužitelja ČU i svjedokinje RUB te saslušanje svjedoka ĆU i ĐU, posljedično sud je odbio preostale dokazne prijedloge stranaka.
27. Stoga je sud na ročištu održanom 17. lipnja 2025. proveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju u spisu i to tužbu s prilozima (stranica 1-388 spisa), garanciju Zagrebačke banke s aneksima (stranica 398-401 spisa), prijevode isprava (stranica 405-602 spisa), isprave priložene uz podnesak tuženika od 2. ožujka 2020. (stranica 609-1118 spisa), čitanjem iskaza svjedoka ZU, MU, BU, FU te iskaza zz tužitelja ČU i zz tuženika SU sa zapisnika o održanom ročištu 10. lipnja 2021. (stranica 1145-1157 spisa), čitanjem iskaza svjedoka RUB, RU, DU te HU sa zapisnika o održanom ročištu 21. prosinca 2021. (stranica 1166-1176 spisa), čitanjem iskaza svjedoka OU sa zapisnika o održanom ročištu 15. veljače 2022. (stranica 1188-1193 spisa), pregledava se elektronička pošta o komunikaciji sa Građevinskim fakultetom Sveučilište u Rijeci (stranica 1194-1196 spisa), pregledavaju se izvornici građevinskih dnevnika, priklopljeni spisu u bijeloj kutiji a dostavljeni uz podnesak tužitelja od 6. svibnja 2022. (dizala u objektu knjiga 1/2017, elektroinstalaterski radovi knjiga 1/2016, 2/2016-2017, 4/2017 i 5/2017, građevinsko obrtnički radovi knjiga 1/2016, 2/2016-2017, 3/2017, 4/2017, 5/2017, sprinkler instalacija knjiga 1/2017, strojarske instalacije knjiga 1/2016, 2/2016-2017, 3/2017 te vodovod i odvodnja knjiga 1/2016, 2/2016-2017, 3/2017 i 4/2017), provodi se uvid u isprave priložene uz podnesak tužitelja od 9. svibnja 2022. (stranica 1231-3232 spisa), provodi se uvid u USB stick (stranica 3243 spisa), te isprave tuženika priložene uz podnesak od 6. srpnja 2022. (stranica 3250-3406 spisa), čita se nalaz i mišljenje Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci dostavljen u spis 2. kolovoza 2022. te se pregledava priležeći kartogram (stranica 3407-3437 spisa), čita se dopuna nalaza i mišljenja Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci dostavljen u spis 12. listopada 2022. (stranica 3464-3466 spisa), čita se iskaz vještaka izv.prof.dr.sc. IU sa zapisnika o održanom ročištu 30. studenoga 2022. (stranica 3473-3480 spisa), te je zaključio glavnu raspravu.
28. Ocjenom svih izvedenih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno članku 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.
29. U ovom postupku pravomoćno je odlučeno o dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu iznosa od 911.224,22 eur (6.865.618,89 kn) i to na ime izvedenih radova rekonstrukcije Hotela Sipar u iznosu od 210.299,29 eur (1.584.499,98 kn) sa zateznom kamatom od 14. rujna 2018. do isplate po stopi koja se određuje za trgovačke ugovore, te na ime povrata neosnovano naplaćene bankarske garancije u iznosu od 700.924,93 eur (5.281.118,91 kn) sa zateznom kamatom od 6. siječnja 2018. do isplate po stopi koja se određuje za trgovačke ugovore.
30. Predmet (preostalog) tužbenog zahtjeva jest isplata iznosa od 978.784,02 eur (7.374.649,84 kn) sa zateznim kamatama od utuženja do isplate po stopi koja se određuje za trgovačke ugovore na ime naknade štete zbog izgubljene zarade, zatim isplata iznosa od 20.409,81 eur (153.777,71 kn) sa zateznim kamatama koje na iznos od 1.990,84 eur teku od 17. veljače 2018. do isplate, na iznos od 7.332,70 eur teku od 10. travnja 2018. do isplate, na iznos od 5.659,52 eur teku od 10. srpnja 2018. do isplate te na iznos od 5.426,74 eur teku od 10. listopada 2018. do isplate, po stopi koja se određuje za trgovačke ugovore, a na ime naknade štete zbog troškova kamata i zavisnih troškova.
30.1. Tužitelj, naime, osnovu odštetne odgovornosti tuženika temelji na navodima o nepoštenom i nesavjesnom postupanju tuženika prilikom ispunjavanja ugovorenih obvezi i ostvarivanja ugovorenih prava, te u svezi s time na navodima o neosnovano i nezakonito naplaćenoj bankarskoj garanciji, koje tuženikovo postupanje je u izravnoj vezi sa nastalom štetom tužitelju, a koja šteta se pak sastoji u običnoj/stvarnoj šteti (troškovi kamata i zavisni troškovi u svezi ishodovanih kredita) te izmakloj koristi (izgubljena zarada s obzirom na projekte koji se nisu ostvarili). Stoga će sud u nastavku obrazloženja, cijeneći da se odštetni zahtjev tužitelja temelji na istoj činjeničnoj osnovi temeljem koje je sud već donio pravomoćnu odluku, dati sveobuhvatnu ocjenu navoda i izvedenih dokaza u ovom postupku, uključujući, dakle, i preostali tužiteljev zahtjev koji se temelji na relevantnim odredbama ugovorne i izvanugovorne odgovornosti Zakona o obveznim odnosima.
31. Pravna pravila o ugovornoj odgovornosti za štetu sadržana su u odredbama članka 342. do 349. ZOO-a, i drugim odredbama ZOO-a, koje reguliraju pojedine ugovore, odnosno obveznopravne odnose i zajedno se primjenjuju na štete prouzročene povredom ugovorne obveze. Prema odredbi članka 342. stavka 2. ZOO- a, pod povredom ugovorne obveze se podrazumijeva neispunjenje ili manjkavo ispunjenje obveze i zakašnjenje s njezinim ispunjenjem. Prema odredbi članka 349. ZOO-a na sva pitanja koja nisu regulirana pravilima o predugovornoj i ugovornoj odgovornosti na odgovarajući način valja primjenjivati pravila o izvanugovornoj odgovornosti za štetu. Pravna pravila izvanugovorne odgovornosti definirana su odredbama članka 1045.-110. ZOO-a te imaju opći karakter pravila odgovornosti za štetu u odnosu na pravila o predugovornoj i ugovornoj odgovornosti. Stoga će tužitelj kao oštećenik morati dokazati postojanje svih općih pretpostavki odgovornosti za štetu te posebne pretpostavke ugovorne odgovornosti za štetu, dakle postojanje ugovora, odnosno ugovorne obveze i njezinu povredu.
31.1. Pravna teorija temeljena na odredbama Zakona o obveznim odnosima određuje slijedeće opće pretpostavke odgovornosti za štetu: subjekte, štetnu radnju štetnika, nastalu štetu, uzročnu vezu i protupravnost. Ove pretpostavke se moraju kumulativno ispuniti u svakom konkretnom slučaju tražene odgovornosti za štetu da bi nastala odgovornost određene pravne ili fizičke osobe za određene štetne posljedice.
31.1.1. Prva pretpostavka odgovornosti za štetu je postojanje subjekata obveznog odnosa odgovornosti za štetu, a to su odgovorna osoba (štetnik) i osoba koja je pretrpjela štetu (oštećenik). Pod odgovornom osobom valja razumjeti osobu koja je dužna popraviti štetu. Za nju će najprije odgovarati osoba koja je štetu uzrokovala.
31.1.2. Nastavno, druga pretpostavka odgovornosti za štetu jest štetna radnja štetnika. To je postupak kojim se oštećeniku nanosi šteta. S obzirom na vrstu štetne radnje razlikujemo izvanugovornu ili deliktnu odgovornost (regulirana odredbama članka 1045. do 1084. ZOO-a), predugovornu odgovornost (regulirana odredbama članka 251. ZOO-a, kao specifičan oblik izvanugovorne odgovornosti) i ugovornu odgovornost koja nastaje povredom ugovorno obveznopravnog odnosa (regulirana odredbama članka 342. do 349. ZOO-a). Štetna radnja je svaki čin ili propust štetnika koji uzrokuje štetu na strani oštećenika. Ona može biti aktivna ili pasivna bez obzira na to pojavljuje li se kao građanski delikt ili kao povreda već postojećeg obveznopravnog odnosa.
31.1.3. Treća pretpostavka odgovornosti za štetu je sama šteta, čiji pojam je određen odredbom članka 1046. ZOO-a. Šteta je, prema toj odredbi, umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist), što spada u imovinsku štetu, i povreda prava osobnosti iz članka 19. ZOO-a, što spada u neimovinsku štetu.
31.1.4. Četvrta pretpostavka odgovornosti za štetu se odnosi na uzročnu vezu (kauzalni neksus). To je veza koja mora postojati između štetne radnje i same štete, s time da se šteta javlja kao posljedica te štetne radnje. Navedeno proizlazi iz odredbi članka 1045. stavka 1. i članka 1063. ZOO-a, koje određuju da štetu treba nadoknaditi onaj tko ju je prouzročio. Pritom u sudskoj praksi prevladava stajalište o adekvatnoj uzročnosti, prema kojemu se od mnogih okolnosti koje su u vezi s nastankom štete uzrokom smatra samo ona okolnost koja po redovitom tijeku stvari dovodi do takve štetne posljedice.
31.1.5. Peta pretpostavka odgovornosti za štetu je protupravnost kao objektivni element odštetne odgovornosti. Povreda pozitivne pravne norme može se odnositi na štetnu radnju, štetu ili na oboje. Protupravno postupa ona osoba koja svojim djelovanjem (činjenjem) ili propuštanjem povrijedi neki pozitivni pravni propis.
31.2. S time u svezi valja istaknuti da su stranke obveznopravnog odnosa obvezne primjenjivati opća načela obveznog prava. Naime, u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja (članak 4. ZOO-a). Navedeno znači da su stranke tijekom cijelog trajanja poslovnog odnosa od njegova početka dužni pridržavati se kriterija koji čine predmetno načelo odnosno postupati s povjerenjem i obzirima prema osobi i interesima druge strane, međusobno si polagati račune, uvažavati međusobne interese, razvijati suradnju, suzdržavati se od proturječnog ponašanja, postupati otvoreno i iskreno u zasnivanju obvezno pravnog odnosa te prilikom ispunjenja ugovorom preuzetih obveza. Ovo načelo zasniva se na moralnom kriteriju te predstavlja pravni standard u skladu sa kojim bi se trebao ponašati svaki uredan i savjestan gospodarstvenik. Kod zasnivanja obveznog odnosa, ali i tijekom njegova trajanja treba voditi računa i o ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu (članak 3. ZOO-a), zabrani zlouporabe prava (članak 6. ZOO-a) kojim načelom je propisana zabrana ostvarivanja prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato, zaštiti interesa obiju ugovornih strana te o uzajamnosti i jednakoj vrijednosti preuzetih obveza (članak 7. ZOO-a). Sloboda uređivanja obveznih odnosa (članak 2. ZOO-a) ne znači apsolutnu slobodu u korist jedne stranke u odnosu. Suprotno postupanje predstavlja zloupotrebu prava (članak 2. i 6. ZOO-a).
32. Između stranaka nije sporno da je tuženik PLAVA LAGUNA d.d. sveopći pravni slijednik društva ISTRATURIST UMAG d.d. Nadalje nije sporno da su ISTRATURIST UMAG d.d. kao investitor i tužitelj kao izvođač 15. rujna 2016. zaključili Ugovor o građenju br. 39/2016-17 (dalje u tekstu: Ugovor o građenju, list 16-66 spisa). Nije sporno da se na ugovorni odnos stranaka primjenjuju Opći i tehnički uvjeti za radove na rekonstrukciji hotela Sipar (dalje u tekstu: OTU, list 21-66 spisa, 623-673 spisa). Također nije sporno da su ISTRATURIST UMAG d.d. kao investitor i tužitelj kao izvođač naknadno zaključili četiri Dodatka Ugovora o građenju i to 29. prosinca 2016. (list 79-108 spisa), 10. ožujka 2017. (list 109-113 spisa), te 15. srpnja 2017. (list 127-130 spisa). Nije sporno da je ugovoreni rok dovršetka radova prema Ugovoru o građenju bio 31. ožujka 2017. Nije sporno da je tužitelj sukcesivno predao radove investitoru po pojedinim cjelinama zahvata 14. lipnja 2017. te 7. srpnja 2017. Nije sporno da je Zapisnik o okončanom obračunu potpisan po strankama postupka 13. rujna 2018. (list 131-150 spisa). Nije sporno da je tuženik 5. siječnja 2018. na ime ugovorne kazne/penala putem bankarske garancije naplatio iznos od 5.281.118,91 kn odnosno 10% ugovorene vrijednosti radova.
33. Između stranaka je sporno je li tuženik u cijelosti podmirio vrijednost izvedenih radova, je li tužitelj kasnio u izvođenju radova i na kome je odgovornost za kašnjenje, te koliko kašnjenje iznosi. S time u svezi sporno je ima li tuženik pravo na naplatu ugovorne kazne/penala zbog kašnjenja tužitelja, te ukoliko ima, sporan je iznos ugovorne kazne/penala te je li tuženik zakonito i osnovano naplatio ugovornu kaznu/penale aktivacijom bankarske garancije. Posljedično sporna je osnova i visina štete nastale tužitelju naplatom bankarske garancije od strane tuženika. Sporno je, konačno, je li tuženik prava i obveze iz ugovornog odnosa ostvarivao odnosno ispunjavao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja.
34. Sporne okolnost sud je utvrdio uvidom u dokumentaciju u spisu, saslušanjem stranaka i svjedoka te građevinskim vještačenjem.
35. Glede (pravomoćno presuđenog) tužbenog zahtjeva u dijelu kojim tužitelj potražuje isplatu iznosa od (210.299,29 eur) 1.584.499,98 kn s naslova izvedenih radova rekonstrukcije Hotela Sipar, tužitelj, kao što je ranije navedeno, ističe u bitnome kako je tuženik proveo izravna plaćanja tražbina prema (od strane Investitora nominiranim) podizvođačima, iako je tužitelj kao glavni izvođač s naslova kašnjenja podizvođača imao tražbinu prema istima osnovom ugovorne kazne/penala i to u iznosu od 10% ugovorenih radova podizvođača. Tužitelj, naime, navodi kako je tuženik proveo izravna plaćanja prema podizvođačima koje je sam odabrao a koji su kasnili u izvođenju radova, i za koje kašnjenje tereti tužitelja kao glavnog izvođača. Izravno plaćanje tuženik je proveo unatoč tome što je bio obaviješten o tražbini tužitelja prema podizvođačima s naslova ugovorne kazne/penala, te unatoč tome što je tužitelj kao uputitelj opozvao uputu tuženiku kao upućeniku. U navedenom postupanju tuženika, tužitelj vidi povredu načela savjesnosti i poštenja, usljed koje povrede je tužitelju nastupila šteta. Na relevantne okolnosti glede tog dijela tužbenog zahtjeva tužitelj je predlagao uvid u dokumentaciju u spisu.
35.1. Prema odredbi članka 2. točke 6. Ugovora o građenju, ugovorne strane su suglasne da će, kad Izvođač uz suglasnost Investitora obavljanje pojedinih poslova povjeri pod-izvođačima, plaćanje ugovorene naknade biti vršeno asignacijama kojima će Izvođač uputiti Investitora da dio naknade utvrđen privremenim situacijama, odnosno okončanim obračunom isplati izravno pod-izvođačima, sve u skladu s iznosom ugovorenim konačnim troškovnikom i temeljem prijedloga ugovora koji prileže ovom Ugovoru.
35.2. Prema odredbi toč. 3.9.19. OTU-a prilikom izrade Ponude ponuditelj mora uzeti u obzir da Investitor nije obvezan prihvatiti ni jednog od ponudom predviđenih podizvođača, te da ih Investitor može bez obrazloženja odbiti odnosno zamijeniti podizvođačima koje je Investitor odabrao. Glavni izvođač je dužan sklopiti ugovor s podizvođačima koje je izabrao Investitor uz odobrenu maržu na ime koordinacije izvođenja cjelokupnog projekta rekonstrukcije hotela Sipar.
35.3. Uvidom u Zapisnik o okončanom obračunu od 13. rujna 2018. s prilozima te Okončanu situaciju od 5. lipnja 2018. (potpisan po tuženiku 13. rujna 2018., list 131- 150 spisa), koju dokumentaciju sud prihvaća kao vjerodostojnu budući istu stranke nisu osporile, sud je utvrdio da ukupna vrijednost izvršenih radova iznosi 56.358.749,24 kn. Kako to proizlazi iz predmetne dokumentacije na dan 13. rujna 2018. tuženik je tužitelju platio iznos od 47.489.151,42 kn (uključujući iznose plaćene izravno podizvođačima), dok je ostalo za isplatu 8.445.621,98 kn (odnosno 8.483.965,83 kn s PDV-om). Navedeni iznos od 8.483.965,83 kn s PDV-om, kako to proizlazi iz toč. XI. Zapisnika o okončanom obračunu uključuje i preostali iznos naknade za izvedene radove koji potražuju podizvođači u ukupnom iznosu od 2.376.947,80 kn, pritom tužitelj kao izvođač u Zapisniku navodi kako nije usuglašen sa navedenim iznosom zbog prava na naplatu penala od podizvođača kao i u dijelu spornog iznosa od 141.322,47 kn. Prema Pregledu obračuna po podizvođačima koji je priložen Zapisniku o okončanom obračunu od 13. rujna 2018. (list 143. spisa) proizlazi da su podizvođači izveli radove u ukupnoj vrijednosti od 17.282.819,07 kn (bez PDV-a), odnosno 18.345.768,56 kn s PDV-om. Nadalje, prema navedenom Pregledu obračuna proizlazi da je tužitelju sporan iznos od 141.322,47 kn i to za radove koje je izveo podizvođač obrt [obrt]. Predmetnim Pregledom obračuna po podizvođačima utvrđeno je da nakon izvršenih plaćanja, prema stanju na dan 13. rujna 2018., tražbine navedenih sedam podizvođača ([obrt], [obrt], [obrt],Trio I d.o.o., Aurimex d.o.o., Fusio d.o.o. i Alarm Automatika d.o.o.) za izvedene radove na rekonstrukciji hotela Sipar iznose ukupno 2.235.625,33 kn, što zajedno sa spornih 141.322,47 kn čini ukupnu preostalu tražbinu podizvođača u iznosu od 2.376.947,80 kn. Pritom se u Pregledu obračuna po podizvođačima navodi kako sporni iznos od 141.322,47 kn nije usuglašen, a pored toga ni iznos koji tužitelj potražuje na ime penala od podizvođača od 1.728.281,91 kn nije usuglašen.
35.4. Prema izvodu Zagrebačke banke d.d. od 17. rujna 2018. (list 151 spisa) proizlazi da je tuženik tužitelju 17. rujna 2018. uplatio iznos od 6.107.018,03 kn (dakle iznos koji ne uključuje prethodno obrazložen iznos podizvođača od 2.376.947,80 kn).
35.5. Nadalje, pregledom dopisa od 18. rujna 2018. (list 339 spisa) utvrđeno je da je tužitelj obavijestio tuženika da je suglasan da od iznosa ukupnih tražbina podizvođača od 2.376.947,80 kn tužitelj isplati u korist podizvođača TRIO I d.o.o. iznos od 62.020,22 kn i u korist podizvođača AURIMEX d.o.o. iznos od 730.427,60 kn, a za preostali iznos od 1.584.499,98 kn (koji iznos uključuje i sporan iznos od 141.322,47 kn) traži da ga tuženik isplati u korist tužitelja (navedeni iznos od 1.584.499,98 kn ujedno predstavlja tražbinu tužitelja prema toč. I. tužbenog zahtjeva).
35.6. Uvidom u knjigovodstvenu karticu partnera od 25. listopada 2019. (list 1117 spisa), koju sud prihvaća kao vjerodostojnu obzirom stranke postupka istu nisu osporile, u svezi sadržaja Pregleda obračuna po podizvođačima (list 143 spisa) kojim su utvrđene tražbine podizvođača, utvrđeno je da je tuženik 24. rujna 2018. uplatio društvu TRIO I d.o.o. iznos od 62.020,21 kn, zatim 5. listopada 2018. Obrtu [obrt] iznos od 369.403,19 kn, 5. listopada 2018. društvu AURIMEX d.o.o. iznos od 1.263.431,15 kn, 10. listopada 2018. društvu Alarm Automatika d.o.o. iznos od 31.647,55 kn, 10. listopada 2018. Obrtu [obrt] iznos od 275.288,56 kn, 12. listopada 2018. društvu TRIO I d.o.o. iznos od 275.984,08 kn, 12. listopada 2018. društvu [obrt] iznos od 37.497,25 kn te 23. listopada 2018. društvu FUSIO d.o.o. iznos od 61.675,79 kn, odnosno cjelokupni iznos tražbine podizvođača (precizirane u Pregledu obračuna po podizvođačima).
35.7. Uvidom u Okvirne sporazume o asignaciji br. 39.7/2015-16 od 15. rujna 2016., br.. 39.1/2015-16 od 15. rujna 2016. sa Dodatkom od 19. listopada 2016., br. 39.5/2015-16 od 15. rujna 2016., br. 39.6/2015-16 od 15. rujna 2016. , br. 39.3/2015- 16 od 15. rujna 2016. sa Dodatkom od 22. prosinca 2016. i 24. travnja 2017., br. 39.4/2015-16 od 15. rujna 2016., Ugovor o uvjetima i načinu plaćanja radova asignacijom od 17. ožujka 2017., te Ugovore o asignaciji br. Alarmautomatika/27/2017 od 7. kolovoza 2017., br. Alutrade/3/2017 od 21. prosinca 2016., br. Alutrade/1/2016 od 22. prosinca 2016., br. Alutrade/4/2017 od 21. veljače 2017., br. Alutrade/8/2017 od 22. ožujka 2017., br. Alutrade/12/2017 od 24. travnja 2017., br. Alutrade/14/2017 od 24. svibnja 2017., br. Aurimex/1/2016 od 24. studenoga 2016., br. Aurimex/2/2017 od 21. prosinca 2016., br. Aurimex/2/2016 od 22. prosinca 2016., br. Aurimex/6/2017 od 21. veljače 2017., br. Aurimex/7/2017 od 22. ožujka 2017., br. Aurimex/11/2017 od 24. travnja 2017., br. Aurimex/15/2017 od 24. svibnja 2017., br. Aurimex/26/2017 od 28. kolovoza 2017., br. Aurimex/37/2017 od 27. listopada 2017., br. Fusio/24/2017 od 21. srpnja 2017., br. Fusio/35/2017 od 27. listopada 2017., br. Istradrvo/13/2017 od 24. travnja 2017., br. Istradrvo/16/2017 od 24. svibnja 2017., br. Trio/1/2017 od 21. prosinca 2016., br. Trio/1/2016 od 22. prosinca 2016., br. Trio/5/2017 od 21. veljače 2017., br. Trio/9/2017 od 22. ožujka 2017., br. Trio/10/2017 od 24. travnja 2017., br. Trio/17/2017 od 24. svibnja 2017., br. Trio/25/2017 od 21. srpnja 2017., br. Trio/5/2017 od 21. veljače 2017., Ugovor o asignaciji od 24. rujna 2018., Ugovore o asignaciji br. Makvrtovi/30/2017 od 3. kolovoza 2017., Makvrtovi/30/2017 od 3. kolovoza 2017. (list 1032-1095 spisa) utvrđeno je da su tužitelj kao uputitelj, tuženik kao upućenik, te podizvođači: obrt [obrt], Alarm automatika d.o.o., Aurimex d.o.o., obrt [obrt], Trio I d.o.o., [obrt] i Fusio d.o.o., kao primatelji upute, zaključili ugovore o asignaciji kojim su ugovorile način i uvjete plaćanja putem asignacije.
35.8. Navedenim Okvirnim sporazumima, odnosno Ugovorima o asignaciji, zaključenima između tuženika kao uputitelja, tuženika kao upućenika te podizvođača kao primatelja upute, predviđen je postupak i pretpostavke pod kojima je upućenik, dakle tuženik u obvezi izvršiti plaćanje po zahtjevu podizvođača, kao primatelja upute, u slučaju da nije sklopljen pojedinačni ugovor o asignaciji između svih ugovornih strana. Ovakvu uputu je neopozivo dao tužitelj, kao uputitelj, u članku 3. stavku 2. Okvirnih sporazuma. Sklapanjem Okvirnih sporazuma tužitelj je dao tuženiku ovlaštenje da za njegov račun plati podizvođačima novčane tražbine do maksimalnog iznosa, koji je različito određen u svakom od ovih Sporazuma, a koji se odnosi na radove izvedene od ovih podizvođača na rekonstrukciji hotela Sipar i ujedno je tim Sporazumom tužitelj ovlastio iste podizvođače da tu isplatu prime u svoje ime. Također, člankom 3. stavkom 3. Okvirnih sporazuma ugovoreno je da trenutkom izvršenja plaćanja po pojedinačnim ugovorima o asignaciji, odnosno temeljem zahtjeva primatelja upute iz članka 3. stavka 2. Sporazuma prestaje kako obveza upućenika za plaćanje naknade za izvršene radove prema uputitelju tako i obveza uputitelja prema primatelju upute za izvedene radove. U članku 3. Okvirnih sporazuma odnosno članku 2. Ugovora o uvjetima i načinu plaćanja radova asignacijom ugovoreno je da primatelj upute ima pravo zahtijevati uplatu od upućenika nakon uredno ovjerene privremene ili okončane situacije, nakon uredno potpisanog pojedinačnog ugovora o asignaciji te o dospijeću privremenih odnosno okončane situacije. S tim pretpostavkama u svezi valja istaknuti kako tužitelj, u toč. I. tužbenog zahtjeva potražuje isplatu iznosa od 1.584.499,98 kn koji iznos predstavlja razliku tražbina podizvođača pojašnjenih u toč. 24.2. obrazloženja. Pritom tužitelj ne osporava okolnost da je tuženik već izravnim uplatama podmirio predmetne tražbine podizvođača poštujući gore navedene kriterije već napominje kako je tuženik neosnovano izravno podmirio tražbine podizvođača obzirom da je tužitelj opozvao uputu u dijelu koji bi predstavljao 10% vrijednosti radova podizvođača obzirom da ih tužitelj tereti za kašnjenje u izvođenju radova te s te osnove od podizvođača potražuje iznos od 1.728.281,91 kn, kako to proizlazi iz Pregleda obračuna po podizvođačima (list 143 spisa), odnosno od podizvođača [obrt] potražuje iznos od 37.497,25 kn, od obrta [obrt] potražuje iznos od 429.369,00 kn, od obrta [obrt] potražuje iznos od 346.962,93 kn (uključujući i spornih 141.322,47 kn), od društva Trio I d.o.o. potražuje iznos od 275.984,08 kn, od društva Aurimex iznos od 533.003,55 kn, od društva Fusio d.o.o. iznos od 73.817,56 kn te od društva Alarm automatika d.o.o. iznos od 31.647,55 kn.
35.9. Uvidom u dopise tuženika upućene tuženiku 26. rujna 2018., 27. rujna 2018., 28. rujna 2018., 1. listopada 2018., 2. listopada 2018, 5. listopada 2018 te 24. listopada 2018. (list 309-319, 1023-1029 spisa) u svezi zahtjeva podizvođača Aurimex d.o.o., obrta [obrt], Alarm Automatika d.o.o., obrta [obrt], Trio I d.o.o., [obrt] te Fusio d.o.o. za izravnim plaćanjem tražbine od strane investitora (osnovom Okvirnih sporazuma o asignaciji, Ugovora o asignaciji i članka 602. Zakona o obveznim odnosima), sud je utvrdio da je tuženik obavijestio tužitelja o zahtjevu podizvođača za izravnom naplatom tražbine prema Okončanom obračunu glede radova podizvođača, te je pritom otklonio zahtjev tužitelja (prema navodima iz dopisima od 27. rujna 2018. te 3. listopada 2018., list 323-328 spisa) kojim tužitelj traži obustavu izravnog plaćanja podizvođača osnovom odredbe članka 141. Zakona o obveznim odnosima u svezi članka 602. Zakona o obveznim odnosima. Naime, tužitelj navodi u spomenutim dopisima kako je isti opozvao uputu u skladu s odredbom članka 141. Zakona o obveznim odnosima glede dijela tražbine podizvođača koji se odnosi na Okvirne sporazume o asignaciji odnosno Ugovore o asignaciji dok za dodatno izvedene radove od strane podizvođača ističe kako tuženik nije ovlašten podmiriti te radove izravno podizvođačima pozivom na odredbe članka 602. Zakona o obveznim odnosima.
35.10. Prema članku 130. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, dalje u tekstu: ZOO) uputom jedna osoba, uputitelj (asignant), ovlašćuje drugu osobu, upućenika (asignata), da za njezin račun ispuni nešto određenoj trećoj osobi, primatelju upute (asignataru), a ovoga ovlašćuje da to ispunjenje primi u svoje ime.
35.11. Prema članku 141. stavku 1. ZOO-a uputitelj može opozvati ovlaštenje koje je uputom dao upućeniku, sve dok ovaj ne izjavi primatelju upute da prihvaća uputu ili je ne ispuni. On je može opozvati i kad je u uputi navedeno da je neopoziva te kad bi se opozivom vrijeđala neka njegova obveza prema primatelju upute (stavak 2.).
35.12. Slijedom odredbe članka 141. ZOO-a sud zaključuje da je tuženik kao Investitor zakonito obavio izravna plaćanja prema podizvođačima glede dijela iznosa koji se odnose na ugovorene radove, a koje plaćanje je obavljeno temeljem Okvirnih sporazuma o asignaciji i Ugovor o uvjetima i načinu plaćanja radova asignacijom te Ugovora o asignaciji sa podizvođačima. Naime, tužitelj, po stavu suda nije imao pravo opoziva upute u skladu s odredbom članka 141. stavka 1. i 2. ZOO-a budući da je upućenik, dakle tuženik, dao izjavu primateljima upute odnosno podizvođačima da prihvaća uputu već samim potpisom trostranog Okvirnog sporazuma o asignaciji (zaključenog za podizvođačima Alarm automatika d.o.o., obrtom [obrt], Aurimex d.o.o., Fusio d.o.o., obrtom [obrt], Trio I d.o.o.), Ugovora o uvjetima i načinu plaćanja radova asignacijom (zaključenog za podizvođačem [obrt]) te Ugovora o asignaciji (zaključenog sa podizvođačima Alarm automatika d.o.o., obrtom [obrt], Aurimex d.o.o., Fusio d.o.o., obrtom [obrt], Trio I d.o.o.). Prema tome, izravna plaćanja tuženika prema gore navedenim podizvođačima su u skladu sa predmetnim ugovorima o asignaciji i sadržaju Okončanog obračuna od 13. rujna 2018. kojim su utvrđene vrijednosti radova (uključujući i dodatne radove) svakog pojedinog izvođača.
35.13. Nadalje, prema članku 602. ZOO-a za naplatu svojih tražbina prema izvođaču njegovi se suradnici mogu obratiti neposredno naručitelju i zahtijevati od njega da im isplati te tražbine na teret iznosa koji u tom času duguje izvođaču. To znači da se izvođačevi suradnici (podizvođači) mogu iznimno, na temelju ove zakonske odredbe, unatoč tome što nisu u pravnom odnosu s naručiteljem i u pravilu ne mogu od njega tražiti isplatu onog što im duguje izvođač, obratiti neposredno naručitelju sa zahtjevom da im isplati tražbinu koju imaju prema izvođaču, i to na teret iznosa koji u tom trenutku duguje izvođač za radove koje je izvršio njegov suradnik odnosno podizvođač. Doseg odredbe članka 602. ZOO-a ograničen je na ona dugovanja naručitelja prema glavnom izvođaču koja proizlaze iz građevinskih radova koje je izveo podizvođač, jer smisao te odredbe je omogućiti podizvođaču naplatu od naručitelja u situaciji u kojoj naručitelj glavnom izvođaču nije podmirio dugovanje koje izvođač ima prema podizvođaču (te na taj način zapravo uzrokovao nemogućnost plaćanja podizvođaču s kojim nije u izravnom ugovornom odnosu), te ga ujedno unaprijed na preventivan način motivirati da izvrši sva plaćanja koja su potrebna za namirenje podizvođača, kako se ne bi našao u situaciji propisanoj odredbom članka 602. ZOO-a (tako VTSRH u odluci Pž-2795/14 od 12. srpnja 2017.).
35.14. Tuženik kao Investitor je osnovom odredbe članka 602. ZOO-a, po stavu ovog suda, zakonito izvršio izravna plaćanja imenovanim podizvođačima i za dodatne radove koji nisu bili obuhvaćeni spomenutim ugovorima o asignaciji. U konkretnom slučaju podizvođači su se zahtjevom obratili izravno tuženiku kao naručitelju radova, kako proizlazi iz ranije navedenih dopisa tuženika i tužitelja. Količina radova te njihova sveukupna vrijednost po svakom pojedinom podizvođaču utvrđena je u Okončanom obračunu od 13. rujna 2018. te Pregledu obračuna po podizvođačima, a koji obračun radova po podizvođačima te njihova vrijednost je u cijelosti prihvaćena po Investitoru. Tražbina podizvođača s naslova izvedenih radova, čija količina i vrijednost je utvrđena u samom Pregledu obračuna po podizvođačima, dospjela je na naplatu 21. dana od dana potpisivanja Zapisnika o okončanom obračunu sukladno toč. 3.10.12. OTU-a, dakle 4. listopada 2018. obzirom da je Zapisnik o okončanom obračunu potpisan 13. rujna 2018. Prema tome, obzirom da je tuženik izvršio izravna plaćanja tražbina podizvođača glede dodatnih radova, prihvaćenih i utvrđenih u Okončanom obračunu, od 5. listopada 2018. pa nadalje, sud zaključuje da je tuženik zakonito obavio plaćanja podizvođačima temeljem odredbe članka 602. ZOO-a. Jedino je plaćanje društvu Trio I d.o.o. u iznosu od 62.020,21 kn obavljeno 24. rujna 2018., međutim za navedeni iznos tuženik je dobio uputu tužitelja (prema dopisu od 18. rujna 2018. - list 339 spisa) za izravno plaćanje tom podizvođaču. Glede tužiteljeva osporavanja dijela tražbina podizvođača s naslova kašnjenja podizvođača u izvođenju radova (kojom osnovom od istih potražuje isplatu ugovorne kazne/penala) te glede dijela osporene tražbine obrta [obrt] u iznosu od 141.322,47 kn, sud smatra kako je riječ o tražbini koju tužitelj kao glavni izvođač ima prema podizvođačima, a koja proizlazi iz njihovog ugovornog odnosa u kojemu nije sudjelovao tuženik. Naime, kako to proizlazi iz ranije spomenutih odredbi OTU-a, tužitelj kao glavni izvođač je sa podizvođačima (pa i onima odabranima – nominiranima od strane tuženika kao investitora) zaključio samostalne ugovore kojima je uredio konkretan pravni odnos, a koji odnos nije od utjecaja na obvezu odnosno pravo tuženika kao investitora/naručitelja radova da provede izravna plaćanja dospjelih tražbina podizvođača. Pritom, valja istaknuti da je vrijednost radova podizvođača utvrđena u Pregledu obračuna po podizvođačima od 13. rujna 2018., te je tuženik izravna plaćanja podizvođača provodio prema sadržaju tog obračuna. Konačno, stajalište je suda da tužitelj kao glavni izvođač može svoju tražbinu s naslova ugovorne kazne ili neke druge osnove, ostvarivati isključivo izravno od konkretnog podizvođača.
35.15. Slijedom navedenog, sud zaključuje kako je tuženik osnovano i zakonito postupao kada je izvršio izravna plaćanja imenovanim podizvođačima (za ugovorene i dodatne radove), a u navedenom postupanju tuženika obzirom na ranije obrazloženje sud ne nalazi (elemente protupravnosti općenito) niti povredu načela savjesnosti i poštenja sudionika obveznog odnosa, odnosno načela koje propisuje obvezu suzdržavanja od postupka kojim se može drugome prouzročiti šteta, budući da je tuženik postupao u skladu sa preuzetom obvezom (dakle u skladu s postignutim dogovorom stranaka) te temeljem zakona. Valja poći od toga da su stranke u ovom postupku ravnopravne, ravnopravno su pregovarale o uvjetima ugovora, kako će u nastavku biti riječi (u tom smislu tužitelj je znao i mogao znati na koje uvjete ugovora pristaje), te stoga sud ne nalazi opravdanje za isključenje bilo koje (ugovorne) odredbe na koju su stranke postupka, potpuno informirane pristale, a koja propisuje obveze ili prava stranaka u ovom postupku. Nastavno ni trostrani ugovori o kojima je riječ u ranijem obrazloženju su ugovori zaključeni u skladu s voljom stranaka, te se stoga imaju izvršiti (članak 9. ZOO-a). Dodatno, sud mora u jednakoj mjeri voditi računa o pravima ovdje stranaka ali i trećih osoba iz tih trostranih ugovora. Dodatno, tuženik je u konkretnom slučaju ispunjavao preuzetu obvezu, pa se ne radi o situaciji povrede načela iz članka 6. ZOO-a koja propisuje zabranu ostvarivanja prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato.
36. Glede (pravomoćno presuđenog) tužbenog zahtjeva u dijelu kojim tužitelj potražuje isplatu iznosa od 700.924,93 eur (5.281.118,91 kn) s naslova povrata neosnovano naplaćene bankarske garancije tužitelj u bitnome obrazlaže da je naplata protivna Ugovoru o građenju i OTU, da naplaćeni iznos dvostruko premašuje najveći dozvoljeni iznos penala za kašnjenje, te da za kašnjenje najvećim dijelom nije odgovoran tužitelj. Tužitelj, naime, ističe da su odredbama u toč. 3.12. OTU regulirani penali odnosno ugovorna kazna dok je izdavanje Garancije za dobro izvršenje posla regulirano odredbama toč. 4.4. OTU, pritom su u toč. 4.4.3. OTU taksativno navedeni slučajevi kad investitor ima pravo jednostrano aktivirati bankarsku garanciju za dobro izvršenje posla, te eventualno raskinuti Ugovor o građenju, time da je slučaj da je naplata ugovorne kazne iz bankarske garancije moguća ukoliko nastupe okolnosti iz toč. 3.12.1. OTU-a isključivo onda ako nije moguće izvršiti naplatu putem kompenzacije. Budući da je u trenutku naplate bankarske garancije postojalo otvoreno potraživanje tužitelja prema investitoru s naslova izvedenih radova, koje potraživanje je prema izračunu investitora iznosilo 7.381.912,25 kn (4.747.987,29 kn za isplatu odmah + 2.633.924,96 kn po dostavi bankarske garancije za održavanje u garantnom roku), tužitelj zaključuje kako je očito da investitor ni u kojem slučaju nije imao pravo naplatiti bankarsku garanciju radi naplate ugovorene kazne – penala. Osim toga tužitelj ističe da se na konkretan poslovni odnos primjenjuje toč. 52. Uzanci kojom je određeno da Ugovorna kazna iznosi 1 promil ukupne ugovorene cijene radova za svaki dan zakašnjenja ako se radovi ne završe u predviđenom roku, ali iznos tako određene ugovorne kazne ne može prijeći 5% ukupne cijene radova. S time u svezi tužitelj pojašnjava da je u konkretnom slučaju u toč. 3.12.1. OTU određena ugovorna kazna- penali od 5 promila dnevno, ali nigdje nije određena najveća visina ugovorne kazne, pa se stoga primjenjuje ograničenje iz točke 52. Uzanci po kojem ugovorna kazna ne može prijeći 5% ukupne cijene radova. Investitor je naplatio 10% cijene radova, odnosno dvostruko veći iznos ugovorne kazne od dozvoljenog. Stoga je u svakom slučaju, bez obzira na točnost obračuna kašnjenja i ugovorne kazne, iznos od 2.640.559,46 kn s naslova penala za kašnjenje naplaćen neosnovano. Međutim, i preostali naplaćeni iznos od 2.640.559,46 kn s naslova ugovorne kazne nije osnovan budući da do kašnjenja s dovršetkom radova nije došlo krivnjom tužitelja. Naime, tužitelj ističe da investitor nikada nije sačinio ikakav obračun kašnjenja i penala koje potražuje od tužitelja. Tijekom izvođenja radova stranke su potpisale četiri Dodatka Ugovoru o građenju kojima su bitno mijenjale vrijednost i opseg radova. Posebnim uzancama o građenju taksativno su navedene situacije kad izvođač ima pravo na produljenje roka za izvođenje radova, pa tako i u slučaju kašnjenja s isporukom opreme koju nabavlja investitor, kao i kad viškovi radova premaše 10% ugovorene količine radova. Također, tužitelj je započeo izvoditi radove temeljem važeće građevinske dozvole, ali je investitor početkom ožujka 2017. izmijenio projekt arhitekture, strojarstva, struje, vode i okoliša. Uveden je sprinkler sustav koji prije uopće nije bio predviđen i znatno je promijenjen protupožarni elaborat. Iako su stranke, sukladno navedenome, sklopile Dodatak br. 2 Ugovoru o građenju od 10. ožujka 2017., tužitelj nije mogao izvoditi radove po izmijenjenom projektu prije zaprimanja odgovarajuće projektne dokumentacije, time da je građevinska dozvola po izmijenjenom projektu izdana tek 28. travnja 2017. Do prekoračenja ugovorenog roka dovršetka radova došlo je zbog niza objektivnih okolnosti koje su nastupile tijekom realizacije projekta, za koje nije odgovoran tužitelj. Tužitelj je ugovorio radove temeljem ugovornog troškovnika i projektne dokumentacije, koji su se tijekom izvođenja radova ukazali kao netočni, odnosno bitno su izmijenjeni. Konačno, Investitor je objekt u najvećem dijelu počeo koristiti 14. lipnja 2017. (206 soba, osim dilatacije Istok i unutarnje javne prostore) te je odmah uveo i goste u taj dio hotela. Preostali dio objekta investitor je preuzeo i počeo koristiti 7. srpnja 2017. (preostalih 30 soba u dilataciji Istok i drugo). Posebnim uzancama o građenju (toč. 53.) određeno je da u ukupnu ugovorenu cijenu radova koja predstavlja osnovicu za obračun ugovorne kazne ne ulazi vrijednost prije završnog i predanog dijela objekta, koji je ekonomsko – tehnička cjelina i kao takav se može samostalno koristiti. Istim uzancama (toč. 54.) određeno je da se ugovorna kazna obračunava do primopredaje objekta odnosno dijela objekta koji se kao ekonomsko – tehnička cjelina može samostalno koristiti, a ako je naručilac započeo korištenje objekta ili dijela objekta prije primopredaje, ugovorna se kazna obračunava do početka korištenja. Na relevantne okolnosti glede tog dijela tužbenog zahtjeva tužitelj je predlagao a sud proveo uvid u dokumentaciju u spisu, saslušanje stranaka i svjedoka te građevinsko vještačenje.
36.1. Zakonski zastupnik tužitelja ČU je dajući iskaz u bitnome naveo da je tender raspisan 2016. te da je bio omogućen uvid u glavni projekt te obilazak objekta. Nije osobno pregledavao glavni projekt, niti obišao objekt već su to učinila trojica suradnika. Odluku o tomu da se zaključi ugovor donio je nakon razgovora sa kolegama koji su pregledali dokumentaciju i pregledali objekt. Bilo je predviđeno da se radovi izvedu do 1. travnja 2017. ali to nije izvršeno. Čim su krenuli sa rušenjem vidjelo se da postoje nedostatci u projektu. Trebalo je ojačati konstrukciju. Na upit je li se prilikom inicijalnog pregleda objekta i znajući da je predviđena izgradnja još jedne etaže moglo zaključiti da će trebati ojačati postojeću konstrukciju odgovara da se to tada nije moglo zaključiti. Problem je bilo temeljenje zapadnog dijela novogradnje jer nisu bili predviđeni trakasti temelji koji se nisu mogli izvesti na način koji je bio predviđen. Nije vidio elaborat ispitivanja tla. Uvijek je moguće da se predvidi da ovisno o tlu dođe do prodiranja mora. U manjoj mjeri na istoku i u depandansi je došlo do prodiranja mora što je također otežalo radove i značajno povećalo troškove jer je zahtijevalo značajno veći utrošak betona. To je ono što je u startu utjecalo na dinamiku izvođenja radova. Kasnije je problem bio u uvođenju springkler sustava jer je to izmjena koja nosi izmjene u 4 dijela projekta i to struji, strojarstvu, vodi i arhitekturi a radilo se o površini prizemlja 1200 kvadrata te da je trebalo izgraditi i bazen za springkler unutar objekta iako je puno lakše izgraditi ga izvan objekta. Anekse su potpisivali u dobroj vjeri a svima je bilo jasno da projekt neće biti realiziran do 1. travnja. Svima je bio cilj da se hotel završi za sezonu 2017. što se na kraju i realiziralo jer su gosti ušli 12. lipnja. 2017. Problem je bio i nominirani izvođač za instalaciju vode. Nominiran podizvođač je bio TRIO I d.o.o. odnosno problem je bio sa njegovim kooperantom. A svima njima je izravno plaćao investitor. Radilo se o ugovoru o asignaciji zaključenom između ISTRATURISTA, Kvantuma d.o.o. i tih drugih izvođača. Nije sporno da su ti ugovori bili potpisani ali su se po njegovom stavu zloupotrebljavali. Problem je bio i u priznavanju izvedenih radova, jer količina priznatih radova utječe na likvidnost i onda na dinamiku radova. Sa tuženikom nije bio u svađi. Zadnji aneks potpisan je tijekom 7. mjeseca 2017. i tražilo se ponovno produženje bankarske garancije. Tri puta su je produljili. Prvo oficijalno pismo išlo je 21. prosinca 2017. i tada su odgovorili da su spremni produljiti garanciju. Okončani obračun trajao je od 7. mjeseca 2017. do 12. mjeseca 2017., zbog neslaganja u brojkama u količini krajnjeg iznosa ugovora. Bili su voljni ranije izdati okončanu situaciju ali to nisu mogli zbog neslaganja investitora. Naime, za vrijeme izvođenja radova investitor je stalno odbijao dio njihovih zahtjeva. Nakon toga slijedilo je njihovo pismo i samo jedan radni dan a potom Božić i naplata garancije. Preko odvjetnika su se odazvali i bili spremni riješiti tu situaciju. U prosincu 2017. priznali su im 7 milijun kn, a onda su naknadno još cca 2 milijuna kn. U međuvremenu je bila naplaćena garancija banke. U tom trenutku kad su naplatili bankarsku garanciju nominiranim izvođačima platili su oko 560.000,00 kn. Točno je da su se održavale koordinacije. Na njima je bio svakoga ponedjeljka. Na koordinacijama je bila i gospođa ŠU. Ona bi dolazila ponedjeljkom i utorkom. Točno je da se na koordinacijama upozoravalo na broj radnika ali su i oni upozoravali na dostavu projekata. Bilo je na gradilištu u prosjeku od 150 do 180 ljudi i misli da to nije malo. Nisu se mogli zaključiti ugovor za radove na Hotelu Funimation i Kampu Borik Zadar jer nisu bili u mogućnosti izdati bankarsku garanciju zbog kratkoročnog kredita kojeg su morali podići nakon naplate bankarske garancije po tuženiku. Kasnije su radili na Hotelu Lišanj u Vinodolskom ali su uspjeli ishodovati da umjesto bankarske garancije prilože zadužnicu jer se radilo o privatnom investitoru. Postupak ugovaranja poslova sa Falkensteinerom provodi firma Michaeler i partneri. Javili su im se na pozivni natječaj, ispunili tender, u uvjetima je pisala bankarska garancija a iz tendera su isključeni zbog financijske nestabilnosti. ĐU i KU osobe su koje rade za Michaeler i partnere i oni su mu rekli da je razlog isključenju nemogućnosti izdavanja bankarske garancije. Zbog naplate garancije morali su podići kratkoročni kredit te je i on osobno garantirao zadužnicama kao solidarni dužnik. Misli da su uvijek bili u podređenoj situaciji u odnosu na nominirane podizvođače što se vidi u brzinu rješavanja njihovih zahtjeva za plaćanje i isplate avansa. Firmi koja je radila aluminij i koja je radila namještaj plaćen je avans. Elektroničkom poštom su molili ISTRATURIST odnosno PLAVU LAGUNU da plaća nominirane izvođače onako kako plaća njih. Tražili su da kako je njima ustegnuto 10% da se tako ustegne i nominiranim izvođačima. Nisu smatrali da penali iznose 10% jer su znali da su penali maksimalno 5%. Ne znam točno na koji iznos je glasio prvi ugovor. Moguće je da je taj iznos bio 69 milijuna kn. Poznat mu je sadržaj općih tehničkih uvjeta i odredbe o pristupanju izradi okončanog obračuna. Ni u jednom trenutku nisu odbili pristupiti izradi okončanog obračuna. Nije mu poznata odredba posebnih uzanci u građenju o tome da su po proteku roka bili ovlašteni samostalno izraditi obračun. Misli da je izrada okončanog obračuna preduvjet za izradu okončane situacije. Bio je prisutan na svim sastancima na kojima se raspravljalo o okončanom obračunu. Na tim sastancima su uvijek bili odvjetnik Balatinec i on osobno. Na prvom sastanku bio je i DU. Ne sjećam se tko je za tuženika bio na tim sastancima.
36.2. Zakonski zastupnik tuženika SU je dajući iskaz u bitnome naveo da je tijekom 2016. u društvu PLAVA LAGUNA bio direktor sektora za razvoj. Tada je PLAVA LAGUNA samo sudjelovala u vezi pripreme dokumentacije za natječaj za projekt rekonstrukcije Hotela Sipar i to samo u dijelu koji se odnosi na opće tehničke uvjete. Nije sudjelovao u provedbi natječaja, odabiru ponuditelja niti u zaključenju ugovora. Sudjelovao je na nekoliko sastanaka koji su se sa tužiteljem održavali u 2. i 3. mjesecu 2017. Najviše se govorilo o proboju rokova. Tražilo se da se bolje ekipiraju a sve vezano za podizvođače koji su radili na konstrukciji. Odgovor tužitelja je bio da je jedan od problema podizvođač RADNIK d.d. koji nije preuzeo izvođenje radova a onda društvo ZAGORJE TEHNO BETON nije izvodilo radove u onom obimu kako su bili predvidjeli. Aktivno se u razgovore uključio od 1. siječnja 2018. kada je ISTRATURIST pripojen PLAVOJ LAGUNI a on imenovan za člana uprave. Intencija je bila da se održe sastanci kako bi se usuglasili oko okončanog obračuna i da bi se tada mogla izraditi okončana situacija. Svi podaci o koordinacijama su u zapisnicima. Koliko mu je poznato razlog naplate bankarske garancije bio je kako trajanje bankarske garancije koja je istjecala tako i neaktivnost izvođača u vezi izrade okončanog obračuna. Stav tuženika je bio da se želi ova stvar riješiti i zato su u 2018. pristupili sastancima sa tužiteljem. Povremeno je tužitelj na sastancima znao spominjati to da je zbog naplate bankarske garancije bilo potrebe za podizanjem kratkoročnog kredita, da se nisu sklopili neki poslovi. Na tim sastancima od zahtjeva od otprilike 3 milijuna kn, nakon usuglašavanja sa nadzornim i provjerom onog dijela koji se odnosi na njihove podizvođače, priznali su oko 1,4 milijuna kn. Nominirani izvođači javili su se na natječaj za određeni dio posla te je analizom ponuda utvrđeno da su povoljniji od tužitelja. U sklopu pravila natječaja bila je predviđena mogućnost da izvođač prihvati te podizvođače da bi njegova ponuda postala konkurentnija. Potpuno je na glavnom izvođaču da on prihvati ili ne prihvati te podizvođače. To je zato da bude konkurentniji jer ne zna hoće li ostali ponuditelji njih prihvatiti ili ne. Ugovore sa tim podizvođačima sklopio je tužitelj a ne tuženik te tužitelj odgovara za rad tih podizvođača. Tuženik je vršio plaćanja nominiranim podizvođačima na temelju tropartitnih ugovora koji su se zaključivali s obzirom na to da su podizvođači ponukani ranijim lošim iskustvima u građevini željeli se osigurati da će biti plaćeni tako što će im investitor izravno vršiti plaćanja. Nominiranim podizvođačima platilo se u onom dijelu zahtjeva koje je odobrio nadzorni inženjer. Podizvođačima kao i tužitelju plaćen je iznos u vrijednosti izvedenih radova. Tuženik je u ugovornom odnosu bio sa tužiteljem i za tuženika je u zakašnjenju bio tužitelj od kojega su se naplatili ukupni penali, a ako je tužitelj držao da ima osnove naplate penala spram podizvođača na njemu je bilo da to učini jer je on s njima bio u ugovornom odnosu. Postojala je kooperativnost tužitelja za vrijeme razgovora na sastancima u 2018. ali je dio problema bio u tomu što je dio tih razgovora tužitelj inzistirao na izravnom plaćanju njemu a ne podizvođačima sukladno tropartitnim ugovorima i to je dovelo do dužine usuglašavanja. U vezi raspravljanja o onih 3 mil kn želi istaknuti da je tužitelj razgovarao u odnosu na radove koje je on izveo dok je predlagao da se vezano za radove podizvođača neposredno sa njima održe sastanci na kojima u konačnici on nije sudjelovao. Jedino što se nisu usuglasili sa tužiteljem bilo je potraživanje podizvođača koji je radio aluminijske radove, moguće oko iznosa od 100.000,00 kn i nisu se usuglasili oko naplate garancije.
36.3. Svjedok ZU u bitnome je iskazao da je bio direktor društva ISTRATURIST d.d. od 2014. do provedbe pripajanja sa tuženikom 2018. te je osobno potpisao Ugovor o izvođenju radova rekonstrukcije Hotela Sipar. Upoznat je sa detaljima provedbe tog Ugovora iz razloga jer se radilo o prvoj velikoj investiciji na području Grada Umaga a koju je tada odlučilo provesti društvo PLAVA LAGUNA kako bi i dokazalo da ima namjeru daljnjega investiranja u društvo. U 2015., kada je proveden prvi natječaj, tužitelj je bio na natječaju prijavljen kao podizvođač ponuditelja RADNIK d.d. a potom se u 2016. samostalno javio kao izvoditelj radova. Sa tužiteljem, odnosno njegovim zastupnikom se u više navrata razgovaralo prije samog potpisivanja ugovora jer je svjedok inzistirao na tomu da se utvrdi da su svi elementi Ugovora jasni kako se kasnije ne bi pojavile kakve dvojbe. Osobno mu je zastupnik tužitelja rekao da nije vidio bolje pripremljen projekt. Da su u više navrata razgovarali i nastojali da se što bolje krene u realizaciju jasno je iz toga što su tužitelju 7 dana prije primopredaje gradilišta omogućili da smjesti svoje radnike u njihove prostore, sve kako bi se omogućilo da se objekt što prije dovrši. Problemi su započeli već u prvoj fazi radova, odmah nakon rušenja prvotnoga objekta kada je trebalo početi izvoditi radove konstrukcije, koji radovi nisu radovi koje inače izvodi tužitelj. Problem je bio u glavnom podizvođaču RADNIK d.d. koji se uopće nije pojavio, pa je potom radove koje je trebao izvesti RADNIK d.d. započelo izvoditi društvo ZAGORJE TEHNO BETON d.d. međutim ni ti radovi nisu uredno tekli već su ih preuzimali razni manji podizvođači. Bili su u situaciji da su došli do ruba odluke da se cijelo jedno krilo sruši i da se ide na ponovnu izgradnju zbog loše izvedbe. Zbog svega toga učestalo se raspravljalo na koordinacijama na kojima su predstavnici tužitelja donosili izmjene terminskog plana. Već zbog ovih problema u samome startu dogodilo se da su u siječnju odnosno veljači 2017. bili u kašnjenju od 4 mjeseca za izvršenje zadnje faze. Plan je bio prvotno da se radovi dovrše do sredine travnja ali su uzimajući u obzir dotadašnja iskustva računali da je moguće da će biti kakvih kašnjenja te su unaprijed uzeli u obzir prilikom kretanja u prodaju smještajnih kapaciteta otprilike kašnjenje od nekih mjesec dana. Međutim, sredinom travnja izvedenost radova bila je nešto manja od 50%. Sjeća se da je osobno donio odluku da se vrše plaćanja po tri privremene financijske situacije, neovisno što je bilo ugovoreno i plaćanje po 6 privremenih građevinskih situacija, sve kako bi ipak vršili određena plaćanja i na taj način omogućili da podizvođači dalje izvode radove. Tužitelj je isticao da ima iskustva i mogućnosti u izvedbi radova unutarnjeg interijera ali ni svi ti radovi nisu bili izvođeni predviđenom dinamikom. Naprosto su morali sami pomagati i tražiti izvođače da bi u konačnici svojim kupcima mogli dati željeni proizvod. Gospodin RU, glavni nadzorni bio je taj koji je sam upućivao o tomu za koliko treba pojačati broj ljudi i sl. U konačnici je on bio taj koji je preuzeo i vodio gradilište jer druge osobe tada sposobne za takav posao nije bilo. Najviše je komunicirao sa direktorom tužitelja ČU. Inzistirao je da se poduzmu radnje da bi se održala nekakva dinamika roka i da bi mogao svom nadzornom odboru prenijeti da izvođač zaista nastoji odraditi radove ali unatoč višekratnim molbama nije se tako postupalo. Situacija je bila takva da je za samu špicu sezone Hotel Sipar bio otvoren, ali je potom na jesen on zatvoren da bi se mogli opet dalje nastaviti izvoditi radovi. Krajem 2017. kada su se i nadalje vodili razgovori stav je bio tužitelja da nizašto nije odgovoran, da su isključivo odgovorni podizvođači i njegova je ideja bila da od podizvođača naplati penale. Potvrđuje da su se izravno vršila plaćanje određenim podizvođačima. Tužitelj je dostavio jedan zahtjev za produljenje roka izvođenja radova i on je dostavljen početkom prosinca 2017. kada su svi radovi bili izvedeni. Nisu mu poznati ugovori koje je tužitelj zaključivao s podizvođačima. Na temelju okvirnog ugovora i pojedinačnih asignacija plaćanja su vršena podizvođačima od strane tuženika. Prilikom pregovora i postavljanja samih uvjeta bilo je jasno da nisu ograničili ugovornu kaznu a da se bankarska garancija zahtijevala na iznos od 10% ugovorenih radova kako bi se ista naplatila. ISTRATURIST je pripremao nacrt ugovora o građenju, 4 dodatka i Opće tehničke uvjete. Bankarska garancija odnosila se isključivo na ugovornu kaznu. Poznato mu je da je osim kašnjenja u izvođenju radova od podizvođača na početku došlo i do toga da je prilikom iskopa utvrđeno prodiranje mora, da se mijenjala projektna dokumentacija, protupožarni elaborat, međutim ističe da su još za vrijeme pregovora dostavili elaborate vezane za tlo kao i to da u toj fazi izvođenja radova tužitelj nije zahtijevao produljenje rokova. Došlo je i do izmjene građevinske dozvole ali je to bilo vezano za kasniju fazu izvođenja radova koja nije utjecala na kašnjenje o kojemu je kazivao. Tražili su jednom produljenje bankarske garancije. U odnosu na okolnosti samih postupaka tuženika krajem 2017. ističe da je situacija bila takva da unatoč višekratnim pozivima tužitelj nije prihvaćao nikakvu odgovornost, pozivali su na utvrđivanje iznosa penala kako bi mogao dati prijedlog nadzornom odbor no tužitelj je bio pasivan i pristupili su naplati bankarske garancije nažalost samo na razini 10%. U konačnici iako je nadzorni inženjer prekrižio i nije priznao određene stavke mi smo i to platili sve sa ciljem da se situacija u konačnici riješi. Nije mu poznato produljenje roka za izvođenje radova koje bi bilo regulirano 4 dodatkom.
36.4. Svjedokinja MU je u bitnome iskazala da je kao zaposlenica tužitelja na gradilištu na kojem se vršila rekonstrukcija Hotela Sipar obavljala poslove administratora na gradilištu. Biti administrator na gradilištu znači obavljati sav posao vezan za dokumentaciju, dozvole, komunikaciju i koordinaciju između izvođača. Došlo je do kašnjenja u realizaciji ugovora iz razloga jer je projekt pretrpio znatne promjene. Kontinuirano se mijenjala projektna dokumentacija a što potvrđuju aneksi ugovora. Aneksima se dio radova ili oduzimao ili dodavao, vidjelo se što je trpjelo promjene. Drži da je uzrok učestaloj promjeni projektne dokumentacije manjkavost prvotnog projekta. Bilo je predviđeno srušiti jedno krilo a na centralni dio objekta nadozidati još jednu etažu. Pretpostavlja da je na strani tužitelja netko pregledao projektnu dokumentaciju. Osim što je dolazilo do izmjene projektne dokumentacije došlo je i do promjene građevinske dozvole u dijelu koji se odnosi na protupožarne instalacije što je za sobom povuklo drugačiju izvedbu protupožarne aluminijske bravarije, aluminijske stolarije, morale su se zamijeniti stijene i sl. Također razlog kašnjenju je neusklađenost arhitektonskog sa instalaterskim projektom. To se odnosi i na kompletnu hidrantsku mrežu. Podizvođači koje je angažirao tužitelj uredno su izvršili svoje obveze. Nije joj poznato da je tužitelj kao podizvođača angažirao društvo RADNIK d.d. Konstrukcijske radove izvodio je tužitelj. On je specijaliziran za izvođenje tih radova. Ne sjeća se ni jednog od podizvođača angažiranog po tužitelju. Tuženik je angažirao određene izvođače. Problema je bilo kod izvođača koji su izvodili hidroinstalacije i aluminijsku bravariju. Ti problemi u vezi njih su kašnjenje. Tužitelj nije uspio odraditi posao u roku. Uzrok tomu bio je kumulativno, sve zajedno. Kao što je rekla, učestala izmjena projekata, izvođenje radova od strane kooperanata i to što je investitor izravno plaćao kooperante kojima onda nismo mogli nametnuti rokove. Razlog učestaloj promjeni dokumentaciji bilo je više problema, prodiranje vode, nedostatci u vezi projektiranja konstrukcije i sl. Najčešći upiti su dolazili iz strojarskog dijela jer nije bila predviđena trasa kuda će se spojiti objekt na energanu, kasnije se kopao jedan jarak kako bi se taj spoj izveo, radilo se o ogromnoj cijevi. Kod hidroinstalacija se problem odnosio na špringler instalaciju, oborinske odvodnju, hidrantski vod. Mijenjan je i protupožarni elaborat. Dokumentacija koja se odnosi na bazen nije bila potpuna, nedostajala je ona za dječji bazen. Bilo je problema sa troškovnicima. To se vidi iz aneksa. Imali su preko 150 zahtjeva za plaćanje naknadnih radova. Bila je izdana uporabna dozvola kada je izvoditelju plaćeno jedva 50% ugovorenih radova. Misli da je tužitelj zaključio ugovore sa nominiranim podizvođačima koje nije plaćao tužitelj, nego investitor nakon što nadzorni inženjer odobri radove. Čula je za ugovore o asignaciji. Ne zna da su zaključivani ugovori o asignaciji između tužitelja, ISTRATURISTA i podizvođača. Prema općim tehničkim uvjetima mijenja se rok izvođenja radova ukoliko dolazi do izmjene projektne dokumentacije. Ta promjena se vrši na temelju prihvaćanja ponude i tada se mijenja troškovnik. To bi bio nekakav naknadno naručen ili vantroškovnički rad.
36.5. Svjedokinja BU je u bitnome iskazala da je u vrijeme rekonstrukcije Hotela Sipar bila direktor sektora za investicije i upravljanje imovine u ISTRATURIST d.d. Sjećam se provedbe projekta rekonstrukcije Hotela Sipar jer se radilo o značajnom projektu koji je tada iznosio otprilike 50% kapitalnih ulaganja ISTRATURISTA u 2016. Komunicirala je sa ponuditeljima pa i ovdje zastupnikom tužitelja. Svi ponuđači koji su pristupili natječaju imali su na raspolaganju uvid u cjelokupnu dokumentaciju koja se odnosi na projekt rekonstrukcije. Osim toga, istakla je da su za sve ponuditelje organizirali da pregledaju tada postojeći objekt hotela kako bi se mogli dati odgovori na eventualna pitanja. Kada se pregleda sam objekt tek tada dobijete pravu spoznaju o obimu posla o kojemu se radi. Ističe da je projekt bio zahtjevan jer se radilo o rekonstrukciji postojećeg objekta i nadogradnji jednoga dijela. Sjećam se da je i jedna ekipa, pretpostavlja stručni tim tužitelja, obišla tada postojeći objekt, pregledala dostupnu dokumentaciju i onda je tužitelj dao ponudu. Da tužitelj nije pregledao dokumentaciju ne bi ni mogao dati ponudu, troškovnik. Sjećam se da su 15. rujna zaključili još jedan ugovor koji se odnosio na smještaj i prehranu tužiteljevih radnika. Za vrijeme izvođenja radova imali su nadzornu službu, bila je jednom tjednom na koordinacijama. Imali su i voditelja projekta koji je vodio samo taj projekat. Odmah u startu vidjelo se da nisu pristupili izvođenju radova onim elanom kako su ga predvidjeli terminskim planom. Već nakon 15 dana, odnosno u tijeku prvog mjeseca izvođenja radova, vidjelo se da se kasni primjerice sa rušenjem. Sve se to može iščitati iz zapisnika o tjednim koordinacijama. Nadzorna služba davala je izvješća iz kojih se vidjelo da postoje problemi u izvođenju radova. Istakla je da je osim terminskog plana postojao i financijski plan i otprilike za dva mjeseca izvođenja radova bila je situacija da se potraživalo cca 40% od predviđenog financijskim planom pa je i to ukazivalo na probleme u dinamici izvođenja radova. Natječajna dokumentacija sadržavala je pozivno pismo, opće tehničke uvjete za izvođenje radova, troškovnik za izvođenje radova i projektnu dokumentaciju. Bila je pripremljena i građevinska dozvola. Koliko se sjeća radilo se o izvedbenim projektima. Ispred ISTRATURISTA voditelj projekta bila je EU. Glavni nadzorni inženjer bio je RU, a u njegovoj ekipi bila su još 4 inženjera, za elektroinstalacije gospodin U, za strojarske instalacija gospodin Š, a za statiku gospodin NU. Tjedne koordinacije bile su ponedjeljkom, sudjelovali su predstavnici izvođača radova, predstavnici projektanta, predstavnici nadzorne službe, predstavnici investitora. Za investitora bila je prisutna svjedokinja te voditelj projekta i prisustvovali su prema potrebi stručno osoblje njihovog sektora, inženjeri po struci. Također su prisustvovali i predstavnici izvođača odnosno kooperanata po strukama i također je bio inženjer zaštite na radu. Koordinacije je vodio glavni nadzorni inženjer. Cijelu sjednicu je snimao diktafonom koju je on pretipkao u zapisnik i u roku od 24 sata predao ga. Oni bi takav zapisnik na idućoj sjednici verificirali. Kada je ranije rekla da je u travnju vidjela tužiteljeve radnike pojašnjava da je to bilo 3. travnja 2017., a radilo se o objektu - hotelu u Puntu. Izvođač, tužitelj je sklapao ugovore sa nominiranim izvođačima. Podizvođač koji je imao ugovor sa glavnim izvođačem imao je i ugovor o asignaciji koji je omogućavao ISTRATURISTU da izvrši plaćanja podizvođačima. I prije rekonstrukcije Hotela Sipar sudjelovala je u velikim projektima ISTRATURISTA, pa i većim od ovoga, Hotel Istra, izgradnja istarskih vila u turističkom naselju Stella Maris i sl. Sudjelovala je u izradi zajedničkog konačnog obračuna. Sudjelovala je u postupku izrade konačnog obračuna jer je u odnosu na obračun nadzornog inženjera izvođač imao dodatnih zahtjeva. Misli da je bila na svim sastancima održanim u povodu izrade konačnog obračuna. Inicijalni troškovnik se nije mijenjao a eventualne promjene kvalificirane su kao dodatni radovi. Osnovna građevinska dozvola nije se mijenjala. Poznato joj je da su se mijenjali izvedbeni projekti. Odnosno oni su se nadodali. Odmah na početku, u novembru, početak decembra najavili su da će se u prostoru restorana uvesti tzv. špringler sustav. Dostavili su projekt u decembru, u siječnju su dobili ponudu izvođača, tužitelja, za isto su podnijeli zahtjev za dopunu osnovne građevinske dozvole jer se radilo o dijelu koji se radi za protupožarni sustav. Misli da su tijekom aprila 2017. dobili tu dozvolu. Ne zna je li došlo do promjena projekta u odnosu na konstrukciju. Ne zna točan iznos dodatnih zahtjeva, bio ih je veliki broj. Ne zna jesu li nominiranim izvođačima avansno vršena plaćanja. Projektant je bio na svakoj koordinaciji i odmah u startu kada se vidjelo da postoji nesnalaženje u projektu od strane stručnog dijela izvođača inzistirali su i dobili stalnu prisutnost projektanta na projektu. Ne sjeća se koliko je po prijedlogu okončane situacije ostalo za isplatu izvođaču. Nije sigurna je li se zahtijevalo od izvođača produljenje bankarske garancije. Bankarska garancija pokriva ugovor, osnovni ugovor. Ne bi ulazila u odluku uprave zašto se išlo u naplatu bankarske garancije. Mislim da je to bilo zbog kašnjenja, 98 dana kašnjenja.
36.7. Svjedokinja UUB u bitnome je iskazala da je u 2016. bila imenovana za voditeljicu projekta rekonstrukcije Hotela Sipar od strane ISTRATRIST d.d. Pratila je vremensku provedbu po terminskom planu, financijsku realizaciju. U cijelosti je u radnom zadatku imala samo pratiti realizaciju provedbe projekta a inače je voditelj građevinskih i obrtnih radova. Svakodnevno je obilazila gradilište. Ako ne bi bila na gradilištu bila bi u uredu koji je u blizini tog gradilišta jer je upravna zgrada ISTRATURISTA blizu Hotela Sipar. Prisustvovala je koordinacijama. Radovi su započeti 3. listopada. Već je početkom listopada bilo vidljivo da je izvođač krenuo sa radovima dosta neorganizirano. Bio je imenovan prvi glavni inženjer gradilišta CU koji je nakon kratkog vremena razriješen jer je bio nezadovoljan projektom i uvjetima koje je ugovorio tužiteljev direktor. Tužitelj je onda imenovao AU ali nije dolazila na gradilišta već bi na inzistiranje dolazila samo na koordinacije koje su se održavale ponedjeljkom. Sigurna je da osim ponedjeljkom ostale dane nije bila na gradilištu. Tužitelj nije dobro pripremio organizaciju vođenja gradilišta, nije imao dovoljno stručnog kadra, uz CU bila su još dva inženjera koji su bili dosta neiskusni. Manjak radne snage je također bio problem. Na koordinacijama se tužitelja upućivalo na probleme u realizaciji projekta. Tada bi direktor tužitelja odgovarao, obećavao da će se dovesti veći broj radnika. AU se u pravilu nije očitovala jer nije imala saznanja o realizaciji. Osim iznesenog nije mi poznato da bi bilo što drugo utjecalo na dinamiku izvođenja radova. Sjeća se da se odmah na početku izvođenja radova upozorilo da će doći do izmjene, odnosno da će vjerojatno odlučiti da se u dijelu prizemlja, u restoranu izvede springkler sustav. To je potvrđeno tužitelju u prosincu 2016. a u travnju 2017. je dobivena dozvola. Po njezinom stavu ta izmjena, uvođenje sustava springklera nije mogla utjecati na dinamiku izvršenja radova. Oni problemi koji su bili, bili su u izvedbi konstrukcije. Bila je predviđena izgradnja 3 nova krila i nadogradnja 4 kata na centralnom dijelu i zapravo su tu ti problemi koji su se javili vezano za konstrukciju jer nije bilo za izgradnju novih krila dovoljno armirača, radnika koji bi postavljalo oplate. O tomu se tužitelj upozoravao mailovima i na koordinacijama. Uvijek je odgovor direktora bio da će doći ljudi, da će se angažirati. Dodaci su se dogovarali jer je došlo do nepredviđenih radova. u 11. mjesecu 2017. otišla sam na porođajni pa od tog vremena dalje nema saznanja. Tužitelj je negdje u siječnju 2017. tužitelj počeo izvoditi radove springkler sustava u restoranu. HU je bio poslovođa na gradilištu a DU je bio vanjski suradnik izvođača angažiran krajem 2016. kao neki savjetnik, prisutan najprije 2 puta tjedno a kasnije i malo više po inzistiranju investitora. Projektant je dolazio na svaki moj službeni poziv na gradilište, na svaku koordinaciju i po potrebi. Na kraju je bio prisutan možda ne svakodnevno ali i više dana u tjednu. To nije ništa neobično jer je projekt bio jako zahtjevan. Radilo se o rekonstrukciji postojeće 103 jedinice i nadogradnji 133 jedinice. Kao što je i inače uobičajeno postojali su nedostaci nekih detalja u izvedbenom projektu pa su se neposredno rješavali. Bilo je dodatnih radova. Ugovoreni su aneksima. U tijeku izvođenja radova nije došlo do izmjene dokumentacije u odnosu na onu dokumentaciju koja je bila sastavljena za potrebe provođenja natječaja. Građevinska dozvola se mijenjala. Imali su izmjenu i dopunu građevinske dozvole. Ona je obuhvaćala arhitekturu, elaborat zaštite od požara, vodu, vodu i kanalizaciju, ali to se odnosilo samo na dio razvoda te instalacije u stropu. Što se tiče građevinskog dijela, definirano je samo smještaj springkler stanice u postojeći dio objekta iz razloga da se ne koči realizacija konstrukcija ostalih dijelova objekta. Nisu naručeni dodatni radovi u kuhinji već je izvedbenim projektom bilo predviđeno pojačanje nosivih stupova u kuhinji i kuhinja nije bila predmet zahvata u smislu da su dirali tehnologiju kuhinje, plinske instalacije. Došlo je do promjene predviđenog izvođenja temeljenja krila zapad i to na zahtjev izvođača. Razlog za taj zahtjev po njezinom mišljenju je jer se došlo do mora i oni nisu bili dovoljno ekipirani da bi izveli zahvat ispod mora. Nije sudjelovala u pripremi okončanog obračuna. Pozivalo se izvođača da otkloni nedostatke. Zadnja dva puta se odazvao ali to nije bila ranija praksa.
36.8. RUB, je u bitnome iskazala da je supruga zastupnika po zakonu tužitelja. Nije sudjelovala u pregovorima stranaka ovog postupka niti je imala neposredni kontakt sa predstavnicima Istra turista d.d. Umag. Njezin zadatak je bio voditi računa o pribavljanju garancije, plaćanju dobavljača odnosno podizvođača. U konkretnom predmetu rukovodila se odredbama ugovora o građenju, te je u tom smislu od Zagrebačke banke i od drugih banaka ishodovala ponudu za dobivanje bankarske garancije Zagrebačke banke. Radilo se o bankarskoj garanciji na prvi poziv. Garancija je bila izdana za dobro izvršenje posla. Sjeća se da je bankarska garancija nekoliko puta produljivana, a Istra turist d.d. Umag je istu garanciju aktivirao potpuno iznenada negdje oko Božića 23. ili 24. prosinca, čini joj se 2018. Bili su iznenađeni aktivacijom garancije tim više što su u tom trenutku imali potraživanje prema investitoru za oko 2 milijuna više u odnosu na garanciju, a garancija je izdana na iznos od 5,2 milijuna. Nakon što je bankarska garancija naplaćena, a radilo se o njihovom prvom slučaju naplate bankarske garancije, banka je pojasnila da se mora u ovom slučaju otvoriti interventna partija. Naime u tom trenutku nisu imali sav novac kako bi pokrili iznos garancije već su se za dio od oko 3 milijuna morali zadužiti kod banke. Iscrpili su sva sredstva iz tekućeg poslovanja nauštrb financijskog poslovanja za buduće poslove. Banka je naime vršila stalni pritisak da se interventna partija mora što prije namiriti. Bankarska garancija je aktivirana bez okončanog obračuna, a imali su mogućnost istu produljiti, stoga je tužitelju bilo potpuno nejasno da se ista aktivirala. Može reći da su u pogledu pokrivanja bankarske garancije imali dodatne, zavisne troškove u pogledu troškova obrade, kamate i sl. u iznosu od oko 150 tisuća kuna. Mora reći da je aktivacija bankarske garancije utjecala na financijsku stabilnost. Naime tužitelj je došao u probleme s plaćanjem dobavljača i podizvođača obzirom da su sav tekući novac morali usmjeriti prvenstveno na potraživanja banke o kojemu je ranije govorila, zbog toga su dobavljaču i podizvođači počeli pokretati parnične postupke protiv njih. Osim toga došli su u situaciju da su morali pošto – poto prihvatiti manje poslove gdje su morali dati zadužnice, a morali su prihvatiti i nižu cijenu rada. Inače se već 20 godina bave gradnjom hotela otprilike hotel ili dva godišnje. Od 2005. surađuju sa hotelskom kućom Falkensteiner za koju kuću su izradili 5, 6 ili 7 hotela po cijeloj Europi. Upravo u to vrijeme vodili su pregovore sa tom kućom za hotel, ali obzirom da nisu bili u mogućnosti pribaviti bankarsku garanciju, naposljetku nisu dobili posao. Stabilizirali su se tek nakon 2 godine u financijskom smislu. Sa hotelskom kućom Falkensteiner su po projektu zaradili negdje 10 – 15% ukupne vrijednosti ugovorenog projekta.
36.9. Svjedok RU u bitnome je iskazao da je bio glavni nadzorni inženjer gradilišta na objektu Hotel Sipar, angažiran od strane investitora. Pored njega na gradilištu su djelovala još 3 nadzorna inženjera, svaki za svoj dio posla, svaki za svoj dio struke, strojarski, elektrotehnički i za vodovod i kanalizaciju, a poseban je bio i za konstrukciju. Čini mu se da se sa radovima krenulo negdje u listopadu 2016. Osnovni problem na gradilištu bio je nepotpuna projektna dokumentacija, pritom misli na nedovršene i nedefinirane detalje a radilo se o rekonstrukciji i dogradnji hotela. Najveći problem obzirom da projektant to pitanje nije dobro riješio, bilo je temeljenje dodatnih diletacija. Upravo zbog nepotpune dokumentacije i nedovršenih detalja inzistirao je da projektant bude na gradilištu, međutim pokazalo se da je na kraju i sam morao iznalaziti tehnička rješenja kako bi se projekt priveo kraju. Na probleme u nedostacima u projektnoj dokumentaciji je stalno upozoravao investitora. Ispred investitora komunicirao je sa direktoricom investicija BU, voditeljicom projekta UUB, a povremeno i sa upravom ZU. Ta komunikacija bila je u vidu tjednih koordinacija o čemu imamo zapisnike ili pak svakodnevna komunikacija koju je uglavnom vodio sa BU i UUB. Problemi sa projektnom dokumentacijom su bili toliko veliki da je projektant morao odrediti predstavnika na gradilištu u osobi gospodina TU sa kojim je pokušavao riješiti uočene probleme. Sjeća se da se u jednom trenutku čak i prijetilo projektantima da im se njihov projektantski nadzor neće platiti. Drugi dio problema obzirom se radilo o adaptaciji, odnosio se na neusklađenost potrebnih instalacija. Naime projekt usklađenja instalacija nije postojao pa je primjerice najprije strojar izveo vertikale postavivši svoje instalacije, da bi potom slijedeći sa vodovodnim i kanalizacijskim instalacijama bio u problemu jer nije bio u mogućnosti postaviti svoje instalacije. Njegov je zaključak da projektant nije bio dorastao zadanom poslu. To se jasno vidi i na primjeru kompenzacijskog bazena koji se gradio u vodi, za koji bazen je projektant predvidio trakasti temelj a poznato je da se to tako ne radi. Na kraju su izvodili armiranu betonsku temeljnu ploču i na taj način riješili problem. Idući problem na koji je naišao odnosio se na učestale izmjene dokumentacije. Primjerice u izvornom projektu nailazio je na prekrižene dijelove nacrta sa primjedbom da se taj dio neće izvoditi, da bi se na kraju ipak izvodili i ti prekriženi dijelovi. Utvrdilo se da ih je bilo potrebno izvoditi. Sjeća se da su upravo zbog takvog problema u projektu morali ojačavati stupove. S time u svezi navodi da izvođač nije niti mogao pripremiti alate i oruđe, odnosno opremu za izvođenje radova. Nadalje, drugi dio problema je bila naknadna odluka investitora da radi dodatne protupožarne instalacije, takozvane sprinkler instalacije. Te izmjene su izvršene, koliko se sjeća, negdje na samom kraju. Čini mu se da je rok za dovršetak radova sukladno ugovoru bio 30. ožujka 2017., dok su naknadne odluke investitora o dodatnim protupožarnim instalacijama uslijedile negdje početkom 2017. Ta je izmjena utjecala na sve ostale radove podizvođača, primjerice završavanja stropova, obrada podova, zidova, a tek nakon toga trebala je slijediti montaža fiksne opreme. Projektant se vadio na investitora, da nije dobio adekvatan projektni zadatak na vrijeme, međutim pravi razlog ne znam. Bazen nikada ne bi bio napravljen da tu nije bio njegov čovjek, gospodin Š koji je bio stručnjak za takvu bazensku tehnologiju. Na kraju je prvi tehnički pregled građevine pao jer je bio promašen projekt protupožarne zaštite budući da vozila protupožarne zaštite nisu mogla prići objektu. Trčali su stalno kod inspektora kako bi iznašli rješenje problema, a to se sve već dešavalo iza ugovorenog roka. Što se tiče terminskog plana on je na tjednim koordinacijskim sastancima stalno inzistirao prema izvođaču da se naprave izmjene u terminskom planu zbog kašnjenja, međutim kada bi se i načinio novi izmijenjen terminski plan ponovno se kasnilo. Drastično se počelo kasniti u momentu kada su počeli instalaterski radovi. Naime bilo je dogovoreno između investitora i izvođača da će investitor nabaviti materijal i opremu i dostaviti ih na gradilište. Investitor je imao svog čovjeka, izvjesni gospodin D, koji je imao zadatak nabaviti određenu instalacijsku opremu, međutim oprema je nabavljena manjkavo, tako je primjerice oprema bila bez prirubnica i plenuma koji su neophodni za spajanje opreme, pa se moralo čekati da se to nabavi. Naravno da je to izvođaču smetalo jer je ovisio o tome kada će se potrebna oprema dostaviti. Sjeća se da su izvođači bili iz Čakovca pa su čak u jednom slučaju bili napustili gradilište i rekli da ih zovu natrag kada budu nabavili sve što im je potrebno za ugradnju konkretne opreme. Imam puno radnog iskustva, skoro 50 godina, ali ovo je svakako bio jedan od težih projekata jer čega god su se uhvatili, uvijek su naišli na problem. Ne sjeća se točno kada je došlo do primopredaje radova, možda je to bilo u srpnju mjesecu. Sudjelovao je oko sastavljanja zapisnika o okončanom obračunu koji mora definirati radove prema stvarno izvršenim količinama prema građevinskoj knjizi, mora sadržavati obračun penala, mora sadržavati popis svih ugovora i aneksa ugovora te zahtjev za isplatu penala ili premije. Ne sjećam se kada je zapisnik o okončanom obračunu završen i ovjeren, čini mu se da su na njemu počeli raditi u rujnu mjesecu. U slobodnom razgovoru bilo je riječi o tome da će se obračun penala izvršiti ovako ili onako, međutim ne sjeća se da bi na koordinacijskim sastancima o tome službeno razgovarali niti da bi netko od predstavnika investitora tražio da se to službeno uvede u zapisnik o koordinacijskom sastanku. Je li se investitor mimo toga obraćao pisanim ili usmenim putem izvođaču ne zna. Investitor je tijekom izvođenja radova zatražio i ishodio izmjenu građevinske dozvole. Ne samo izmjenu već je za bazene primjerice dobio novu dozvolu. Izmjene su se odnosile na bitne dijelove građevine a u konkretnom slučaju izmjene su obuhvaćale izmijenjene protupožarne instalacije u smislu sprinkler sustava, dok se nova dozvola ishodovala za dječji bazen negdje u travnju mjesecu koliko se sjeća, svakako nakon ugovorenog roka. Sudjelovao je u tehničkom pregledu, obavljen je negdje u svibnju mjesecu. Taj put tehnički pregled je pao zbog nedostatka u protupožarnim uvjetima. Odgovornost je svakako na projektantu, a projektant je angažiran od strane investitora. Sjeća se da su baš u pogledu protupožarnih uvjeta projektanta upozoravali na propuste u projektu još u prosincu, da bi on u osobi TU jednim neprimjerenim pisanim obraćanjem pokušao optužiti sve druge učesnike u gradnji da su propustili upozoriti ne njegov propust u elaboratu. Izvođač nije mogao obaviti primopredaju radova bez tehničkog pregleda. Ne samo zbog tehničkog pregleda već i zbog dobivanja uporabne dozvole. Moguća je situacija da se primopredaja radova izvrši, međutim bez tehničkog pregleda odnosno uporabne dozvole investitor ne može uopće koristiti objekt. Na konkretnoj građevini bilo je van troškovničkih odnosno naknadnih radova koje je u građevinskoj knjizi ovjerio nakon što ih je pregledao. Može reći da je bilo odstupanja u količini radova u odnosu na ugovoreni troškovnik, međutim ne zna konkretna odstupanja. Do kašnjenja u izvođenju radova od strane izvođača došlo je i zbog kašnjenja u dostavi materijala od strane dobavljača sa kojima je direktno kontaktirao investitor. Naime pojedini materijal se na gradilište dostavljao u skladu sa narudžbom od strane investitora. To je primjerice bio slučaj sa dobavljačem za unutarnju opremu – namještaj, radilo se o društvu iz Istre Istra drvo, koji dobavljač je kasnio sa isporukom pojedinih elemenata. Određene probleme na gradilištu rješavao je ad hoc bez posebnih suglasnosti investitora, radilo se o nedvojbenim situacijama i nastojao je ne robovati formi. Osnovni problem bila je nedostatna projektna dokumentacija, je li razlog njoj u manjkavom projektom zadatku od strane investitora, to ne znam. Bilo je situacija da su zbog problema u manjkavosti projektne dokumentacije, zastali sa radovima čekajući da investitor jasno definira projektni zadatak. To je primjerice bio slučaj sa ranije spomenutim sprinklerima, posebno oko bazena. Pročitao je ugovor o građenju, dodatne anekse te opće tehničke uvjete za rekonstrukciju Hotela Sipar. Njegova je obaveza bila da radi zapisnike sa koordinacijskih sastanaka, to je tražio investitor. Nakon što mu se prezentira toč. 5.3., 5.5. i 5.6. Općih tehničkih uvjeta navodi da su mu poznate citirane odredbe. Ne sjeća se koliko je točno zapisnika sa koordinacijskih sastanaka sastavio. Sastavljao je za investitora i izvješća o stanju radova na projektu rekonstrukcije Hotela Sipar, i u tim je izvješćima u nekoliko navrata decidirano upozorio gospodina ZU i gospođu BU na uočene probleme. Sastavio je glavno završno izvješće bez kojeg nema tehničkog pregleda. Smatra da svi zapisnici o koordinacijskim sastancima a slijedom toga i njegova izvješća i završno izvješće vjerno predočuju stanje na terenu. Naime svi sastanci su se audio snimali, na temelju tih snimki sastavljen je zapisnik kojega je putem elektroničke pošte dostavio sudionicima sastanka, sudionici sastanka su imali vremena do slijedećeg sastanka pregledati zapisnik i eventualno staviti primjedbe a na idućem sastanku su svojim potpisom ovjeravali zapisnik sa prethodnog sastanka. Najveći dio primjedbi o kojima je i ranije govorio odnosio se na izvedbenu projektnu dokumentaciju, a upozorava da se izvedbena projektna dokumentacija temelji na glavnom projektu, ona razrađuje glavni projekt. Kada mu se prezentira sadržaj izvješća upućenog investitoru od 8. studenoga 2016. navodi da je u cijelosti suglasan sa sadržajem tog izvješća. Također ostaje i kod sadržaja sa zapisnika koordinacijskog sastanaka broj 9 od 28. studenoga 2016. Kada mu se prezentira sadržaj zapisnika sa koordinacijskog sastanka od 2. siječnja 2017. odgovaram da ustrajem i kod tog sadržaja zapisnika. Ostajem i kod sadržaja zapisnika sa koordinacijskog sastanka broj 15. Želi pojasniti da izvođač u konkretnom slučaju nije bio bezgrješan, o propustima izvođača je govorio u spomenutim izvješćima i zapisnicima koordinacijskih sastanaka. Međutim smatra da je bit problema u pogledu predmetne građevine bio u nedostatku i manjkavosti projektne dokumentacije. Nakon što mu se prezentira zapisnik o obavljenom tehničkom pregledu od 17. svibnja 2017. sa mišljenjem da se ne može izdati uporabna dozvola (…) dok se ne završe svi radovi, dostave svi dokazi za uporabljivost građevine traženi od strane članova povjerenstva (…), odgovara da je izvođač taj koji je trebao dovršiti radove te da je izvođač taj koji je trebao dostaviti dokaze za uporabljivost građevine. Želi pojasniti da je uspješan tehnički pregled moguće obaviti i uz manje nedostatke. Važno je da bitni uvjeti građevine udovoljavaju zahtjevima tehničkog pregleda odnosno zahtjevima povjerenstva. Po njegovom mišljenju u konkretnom slučaju taj bitni uvjet se odnosio upravo na izvješće odnosno protupožarni elaborat koji je bio neusklađen s projektnom dokumentacijom. Sudjelovao je u još jednom projektu u kojemu je glavni izvođač bio društvo Kvantum. Radilo se o jednom manjem hotelu na Hvaru, od 50 soba, gdje je bio glavni nadzorni inženjer, a angažirao ga je investitor, grupacija Sunčani Hvar. Trenutno radi na još jednom projektu kao glavni nadzorni inženjer angažiran od strane istog investitora, radi se o Hotelu Riva u Hvaru, i tu je izvođač društvo Kvantum. Nakon što mu se prezentira dopis sa lista 359 spisa naslova „Rekonstrukcija Hotela Sipar Umag“ navodi da je osobno sastavio taj dopis kao odgovor TU kada je isti pokušao svoj propust u pogledu protupožarnog projekta svaliti na sve nas ostale uključene u gradnju i u tom dopisu sam upozorio na neusklađenost i propuste u pogledu projektne dokumentacije.
36.10. Svjedok DU je u bitnome iskazao da je vlasnik društva DP DIG d.o.o., a na konkretnom projektu dogradnje i adaptacije Hotela Sipar angažiran je od strane društva Kvantum d.o.o. Njegov je zadatak bio, s obzirom na dosadašnje iskustvo, savjetovati izvođača, dakle Kvantum d.o.o. u pogledu organizacije posla. Na početku nije toliko često bio prisutan na gradilištu, jednom tjedno, međutim kasnije je bio prisutan gotovo svakodnevno. Mene je izvođač angažirao negdje krajem 2016., a svakodnevno je bio prisutan na terenu negdje od veljače 2017. Kada je tek bio upućen u radove na terenu, dakle radilo se o početku prosinca 2016., na terenu su se nalazile 3 odvojene diletacije, na prve dvije su se radili iskopi za trakaste temelje, dok je na trećoj bio iskop potopljen vodom. Radovi su se kontinuirano odvijali na prve dvije građevine, dok se treća aktivirala tek krajem siječnja jer je tu bio problem sa trakastim temeljima, naime, umjesto trakastih temelja bilo je potrebno izgraditi armirano betonski temelji budući se radilo o specifičnoj građevini u vodi. Bio je prisutan na koordinacijskim sastancima, ispred izvođača komunicirao je sa glavnim nadzornim inženjerom od kojega je primao upute, primjedbe i dr. Može reći da su probleme rješavali operativno na terenu, a tražili su svakako mišljenje i upute glavnog nadzornog inženjera. Na koordinacijama je često mogao čuti primjedbe u pogledu kašnjenja u izvedbi radova od strane predstavnika investitora. Na strani izvođača, nisu osporavali navode o kašnjenju u izvođenju radova obzirom na terminski plan, ali su upozoravali na razloge koji su dovodili do kašnjenja a radilo se o problemima u projektnoj dokumentaciji koja nije bila na vrijeme dostavljena i u onom obimu u kojemu je izvođaču bila potrebna da bi mogao izvoditi radove. Smatra da je do kašnjenja došlo zbog dodatnih zahtjeva investitora, kao primjerice uvođenje sprinkler instalacije u prizemnom dijelu hotela, u siječnju 2017. što je utjecalo na dinamiku izvođenja radova i uopće na rok dovršetka radova. Pored toga dio kuhinje koji je prema prvotnoj projektnoj dokumentaciji bio izuzet od adaptacije, naknadno je uvršten u adaptaciju i to ne samo građevinsko obrtničkih radova već i konstruktivnih radova. Sve je to utjecalo na tijek izvođenja radova. Sjeća se da je na kraju samih radova investitor zatražio da izvođač odradi dodatne radove na plaži uz hotel što je izvođač pristao uraditi. Sve su to dodatni van troškovnički radovi na koje je izvođač pristao raditi, a za koje radove je bilo neophodno dodatno vrijeme. Glede ranije spomenute izmjene protupožarne instalacije u vidu uvođenja sprinklera u prizemlju hotela bilo je potrebno ishodovati izmjene i dopune građevinske dozvole, koje su ishodovane tek krajem travnja mjeseca 2017. Sudjelovao je u postupku tehničkog pregleda objekta. Prvi tehnički pregled nije uspješno dovršen a razlog je u tome što je jedini prisutni član povjerenstva, radilo se o predstavniku inspektorata MUP-a za protupožarstvo, dao primjedbu da stajanka za vatrogasno vozilo nije uopće izvedena kod bazena, te zbog toga nije mogao dati pozitivnu ocjenu tehničkog pregleda. Ta stajanka za vatrogasno vozilo nije izvedena jer nije bila predviđena u projektno tehničkoj dokumentaciji koju smo dobili. Tek je naknadno u izmjeni građevinske dozvole ishodovane krajem travnja 2017. predviđena prijeporna stajanka za vatrogasno vozilo. Bilo je kašnjenja u dobavi opreme i materijala koju dobavu je organizirao investitor. U svakom slučaju izvođač je u jednom dijelu imao od strane investitora dirigirane kooperante za pojedine podizvođače, primjerice za alu bravariju, za vodovod i kanalizaciju te elektroinstalacije, za koje podizvođači navodi da su se trudili u korektnom roku dovršiti svoje radove međutim ipak valja reći da izvođač, obzirom su birani od strane investitora, nije na njih mogao imati utjecaj kao što bi ga imao da ih je sam birao. Bilo je znatnog odstupanja u količini materijala predviđenog troškovnikom u odnosu na stvarno ugrađeni materijal, u korist ovog potonjeg. Nažalost izvođač je ugovorio tzv. „ključ u ruke“ građevinu što je pretpostavljalo isključivanje bilo kakvih manjkova ili viškova u odnosu na ugovorenu cijenu i ugovorene radove. Bilo je dosta dodatnih, naknadnih radova koji se odnose na preuređenje prizemlja hotela a što uključuje instalaterske i građevinsko obrtničke radove, zatim kod uređenja okoliša hotela gdje se je hidrantski vod morao dodatno izvoditi, zatim oko preuređenja vodomjernog okna za koje rješenje je zaslužan za vodovod i kanalizaciju pok. Š, zatim na uređenju pristupne ceste i zelene površine oko hotela, pa i za uređenje plaže. Sve su to dodatni radovi koji nisu bili ugovoreni glavnim ugovorom a za koje radove je investitor inzistirao da ih izvodi društvo Kvantum iako je bilo jasno da se kasni sa izvođenjem radova. Pročitao je i dodatke ugovoru o građenju zaključene između investitora i izvođača. Slušao je dosta o Općim i tehničkim uvjetima, ali ih nije u cijelosti pročitao. Mislim da u ugovoru piše da se radi o sistemu „ključ u ruke“. Prvog šefa gradilišta vidio je u prosincu kada je prvi puta došao na gradilište međutim nedugo nakon toga taj gospodin više nije bio šef gradilište te je na njegovo mjesto došao izvjesni gospodin Č. I taj potonji se zadržao vrlo kratko kao šef gradilišta, da bi na njegovo mjesto došla gospođa AU koja je ostala do samoga kraja kao glavni inženjer gradilišta. Operativno je najviše surađivao sam HU koji je bio glavni poslovođa izvođača. On je koordinirao djelatnike vlasnika i djelatnike kooperanata na gradilištu. Po struci je srednja stručna sprema. Jedan od razloga za kašnjenje izvođača u izvođenju radova bio je i nedostatak radnika na gradilištu. Nakon što mu se prezentiraju zapisnici sa koordinacijskih sastanaka broj 21 i 22 navodi da je točno da nedostaje nekoliko desetaka djelatnika iz područja keramičarstva, soboslikarstva i područja knaufa – gipsarskih radova. Na koordinacijskim sastancima bili su prisutni GU i ŽU. Kada mu se prezentira da HU nije naveden kao sudionik koordinacijskih sastanaka, navodi da je na većini sastanaka HU bio prisutan. Zapisnike je sastavljao gospodin RU, glavni nadzorni inženjer, a ne znam zašto nije na zapisnik naveo i HU kao sudionika. Do tada nije sudjelovao na bilo kakvim projektima zajedno sa društvom Kvantum, to je bio prvi put da ga je Kvantum angažirao kao svojevrsno savjetodavno tijelo. Nakon toga surađivao je sa društvom Kvantum na projektu Hotel Palace u Hvaru. Na tom projektu Kvantum je bio izvođač, a on je bio građevinsko obrtnički nadzor. To se odvijalo 2018./2019. Sad je trenutno angažiran u svojstvu nadzora na Domu umirovljenika u Zagrebu na Žitnjaku, a izvođač na tom projektu je društvo Kvantum. Investitor je Istok projekt d.o.o. Gospodin ČU je ujedno i imatelj poslovnih udjela u društvu Istok projekt d.o.o.
36.11. Svjedok HU je u bitnome iskazao da je na predmetnom gradilištu adaptacije i dogradnje Hotela Sipar bio glavni poslovođa ispred izvođača. Još uvijek je zaposlen u društvu Kvantum d.o.o. Njegova osnovna zadaća bila je operativni dio na gradilištu, a to je preuzimanje svih obvezi na sebe u pogledu izvođenja radova, te koordinacija sa ostalim djelatnicima. Sada u društvu Kvantum d.o.o. radi već 6 godina. U pojedinim fazama izvođač je kasnio s izvođenjem radova. Smatra da je problem bio u tome što izvođač nije na vrijeme dobivao projektnu dokumentaciju. Osim toga neki od problema pojavili su se na gradilištu zbog toga što projektna dokumentacija nije jasno definirala pojedine detalje pa se rješenje problema moralo nalaziti na samom gradilištu. Osim toga došlo je i do izmjene projektne dokumentacije što je također utjecalo na dinamiku izvođenja radova. U nekoliko navrata spominjalo se da je razlog kašnjenja i nedostatan broj radne snage na gradilištu. Najviše je komunicirao sa gospodinom RU na gradilištu, i sa JU. Njih dvoje su najčešće upućivali na primjedbe u kašnjenju s izvođenjem radova. Upozoravao je i RU i gospođu JU na probleme u projektnoj dokumentaciji jer smatram da je to bio najveći problem na gradilištu. Sjeća se da su podizvođači imali problema sa time da im pojedini materijal nije isporučen na vrijeme, pa nisu u roku mogli dovršiti svoje radove. Sjeća se da su i podizvođači nominirani od strane investitora kasnili u svojim radovima. Primjerice strojarski radovi koje je izvodila tvrtka Trio, zatim kasnilo se u dijelu vanjske stolarije koju je izvodilo društvo Modern line kao podizvođač firme Alu trade d.o.o. Nekoliko puta je bio prisutan na koordinacijskim sastancima koje je vodio glavni nadzorni inženjer RU, možda na 3 - 4 sastanka. Nije proučavao projektnu dokumentaciju i kada ga se pita koji dio projektne dokumentacije nije bio uredan da bi izvođač po njemu mogao postupati, navodi da je problem bio sa protupožarnim elaboratom i glede uvođenja sprinklera za što nisu imali podizvođača pa ne zna točno u čemu je bio problem. DU mu je bio podrška na terenu.
36.12. Svjedok OU u bitnome je iskazao da je u Plavoj Laguni d.d zaposlen još od 1994., 18 godina bio je u upravi tog društva, bilo kao član a većim dijelom kao predsjednik, da bi od 2019. bio član nadzornog odbora. Glede rekonstrukcije Hotela Sipar bio je neposredno uključen u dva dijela, kao član nadzornog odbora društva Istraturist Umag d.d. te kao predsjednik uprave Plave Lagune. Naime društvo Istraturist Umag d.d. je započelo predmetnu investiciju rekonstrukcije Hotela Sipar, a istu je dovršila Plava Laguna kao pravni slijednik obzirom da je ranije spomenuto društvo 1. siječnja 2018. i formalno pripojeno Plavoj Laguni d.d. Dakle kao član nadzornog odbora društva Istraturist Umag d.d. redovito je dobivao izvješća od strane uprave tog društva, poimenice gospodina ZU, i ono što ističe je da je gospodin ZU redovito upozoravao na stalna kašnjenja. Osobno je posjetio gradilište u dva navrata te se i sam u kontaktu sa voditeljicom gradilišta gospođom JU te glavnim nadzornim inženjerom gradilišta gospodinom RU, uvjerio da se radovi ne odvijaju zadovoljavajućom dinamikom. Problem je bio u nedostatku radne snage na samom gradilištu ali isto tako i u nedostatku voditelja odnosno managementa gradilišta. Čak je i gospodin RU u nekoliko navrata upozorio da je on sam osobno morao intervenirati na gradilištu u svojstvu voditelja gradilišta kako bi organizirao rad na gradilištu. Dakle nakon 1. siječnja 2018. kada je završen proces pripajanja Istraturist Umaga Plavoj Laguni, u svojstvu predsjednika uprave Plave Lagune već je u prvoj polovici siječnja mjeseca 2018. razgovarao sa predstavnicima društva Kvantum kako bi sastavili okončani obračun, i kako bi Plava Laguna d.d. podmirila svoje obaveze. Naime, politika tog društva je podmirit sve obaveze pravovremeno, po dospijeću istih međutim za to moraju imati nekakvu adekvatnu dokumentaciju. Pregovori oko sastavljanja zapisnika o okončanom obračunu trajali su sve do rujna 2018. Plava Laguna je ne čekajući dospijeće tražbine odmah po sastavljanju zapisnika o okončanom obračunu i ispostavi okončane situacije koja je sastavljena temeljem spomenutog zapisnika, platila Kvantumu dugovani iznos. Tako da je sada Plava Laguna zatvorila sva svoja dugovanja prema Kvantumu. Od početka 2018. pa do sastavljanja zapisnika o okončanom obračunu u rujnu 2018. između društva Plava Laguna d.d. i društva Kvantum d.o.o. održano je ukupno 6 sastanaka. Na tim sastancima su ispred društva Plava Laguna d.d. pored njega bili još i gospodin Ć, član uprave zadužen za investicije, gospodin ZU, član uprave zadužen za pravna pitanja i odvjetnik Penezić. Ponekad su tim sastancima ispred Plave Lagune još sudjelovali i gospođa BU, JU, a jednom ili dvaput PU. Čini mi se da je ponekad prisustvovao i gospodin RU. Ispred društva Kvantum d.o.o. sudjelovao je predsjednik uprave, gospodin ČU, zatim njihov odvjetnik, gospodin Balatinec. S obzirom da su u dužem periodu poticali Kvantum d.o.o., da dostave potrebnu dokumentaciju odnosno sastave prijedlog zapisnika o okončanom obračunu, bezuspješno, na kraju je Plava Laguna d.d., sastavila prijedlog zapisnika o okončanom obračunu kao rezultat ranije spomenutih sastanaka. Pojašnjava da je doprinos dugotrajnosti sigurno bila i okolnost potrebe da zahtjev izvođača u ovom slučaju Kvantuma d.o.o. u pogledu izvedenih radova potvrdi odnosno kontrolira nadzorni inženjer gradilišta, gospodin RU. Naime svi zahtjevi izvođača dostavljeni su na kontrolu i potvrdu gospodinu RU. Što se tiče naplate bankarske garancije, poznato mu je da je poziv za naplatu bankarske garancije predan krajem 2017. U tom trenutku odluku o tome donosi još uvijek Istraturist Umag d.d. i gospodin ZU kao predsjednik uprave. Znao je da bankarska garancija istječe krajem 2017., i znao je da uprava Istraturista Umag d.d. razmišlja o tome da penale za kašnjenje naplati aktivacijom bankarske garancije. Poznato mu je da je tijekom izvođenja radova došlo do izmjene odnosno dopune izvedbenih projekata i do izmjene građevinske dozvole u dijelu koji se odnosi na sprinkler instalacije. Što se tiče izmjene građevinske dozvole, i s time u svezi ugovaranje dodatnih radova ili izmijenjenih radova koje izvođač mora izvoditi, to je potrebno ugovoriti posebnim aneksom. Upravo taj aneks ugovora treba pored sadržaja radova definirati rok izvođenja tih radova odnosno treba definirati je li potrebno mijenjati krajnji rok dovršetka radova. Izvođač i investitori trebaju pregovarati oko tih novih okolnosti. Imao je informaciju da je aneks ugovora sklopljen i informaciju da se rok dovršetka radova nije mijenjao. Osobno je sudjelovao u sastavljanju općih i tehničkih uvjeta poslovanja 2005. kada su oni sastavljeni. Prema općim i tehničkim uvjetima poslovanja, samo su dva instrumenta za naplatu tražbine investitora, između ostalog i s naslova penala za kašnjenje. To su bankarska garancija koja se izdaje najčešće na 10% vrijednosti ugovorenih radova dok je drugi instrument mogućnost zadržavanja neplaćenog dijela privremene situacije, odnosno kompenzacija i to u iznosu od 5-10% vrijednosti ispostavljene privremene situacije. Po njegovom mišljenju na investitoru je koji će instrument koristiti, on ima mogućnost slobodnog izbora, a u ovoj konkretnoj situaciji investitor nije niti imao mogućnost izbora jer kao što je rekao radilo se o nedospjeloj tražbini obzirom da zapisnik o okončanom obračunu nije bio potvrđen niti je okončana situacija bila ispostavljena od strane izvođača. Kada ga se pita da li bi situacija bila različita da se radilo o dospjeloj tražbini izvođača, odgovara da je mišljenja da je investitor i dalje bio u mogućnosti aktivirati bankarsku garanciju i na taj način naplatiti svoju tražbinu, jer se radi samo o tehnici naplate i ničem drugom. Plava Laguna d.d. nikada nikome nije platila fakture. U konkretnom slučaju Plava Laguna d.d. je mogla platiti Kvantumu d.o.o. jedino na temelju privremen ili okončane situacije. Kompenzacija je oblik plaćanja, pa ni kompenzirati tražbine ne mogu bez računa. Mogu reći da nije obveza društva Istraturist Umag d.d. da traži produljenje bankarske garancije, a poznato mi je da društvo Kvantum d.o.o. nije nudilo produljenje bankarske garancije.
36.13. Sud je pozitivno vrijednosno cijenio iskaze zakonskih zastupnika stranaka i svjedoka u dijelu u kojemu su međusobno suglasni te suglasni dokumentaciji u spisu. Glede iskaza svjedoka RU valja reći kako je sud veću vrijednost dao sadržaju pisanih Zapisnika s koordinacijskih sastanaka te sadržaju Izvješća glavnog nadzornog inženjera upućenih Đ temeljem kojih je, između ostalih isprava, upravo imenovani svjedok kao nadzorni inženjer utvrdio kontinuirano kašnjenje tužitelja u izvođenju radova. Međutim, valja napomenuti, kako će biti razvidno u nastavku obrazloženja, iskazi svjedoka i stranaka nisu bili presudni za donošenje predmetne odluke.
36.14. Iz provedenog građevinskog vještačenja po Građevinskom fakultetu u Rijeci od srpnja 2022. (list 3408-3436) proizlazi da, uzimajući u obzir Ugovor o građenju br. 39/2016-17 od 15.09.2016. (dalje: Ugovor) sa pripadajućim Dodacima Ugovoru br. 1., 2., 3. i 4. (Dodatak 1 od 29.12.2016., Dodatak 2 od 10.03.2017., Dodatak 3 od 17.03.2017. i Dodatak 4 od 15.07.2017.) te Općim i tehničkim uvjetima za rekonstrukciju hotela „Sipar“ (dalje: OTU) kao i dokumentaciju iz spisa, tužitelj kao izvođač radova, nije izveo ugovorene radove u ugovorenom roku. Prema predmetnom Ugovoru rok za izvršenje ugovorenih radova iznosi 180 kalendarskih dana, a počinje teći s danom 03.10.2016. te završava danom 31.03.2017. godine. Zapisnikom o okončanom obračunu od 13.09.2018. godine potvrđeno je da je ugovoreni rok dovršetka radova bio 31.03.2017. godine te da se primopredaja radova vršila sukcesivno po cjelinama zahvata zaključno s 07.07.2017. što prema toč. 3.11.4. OTU označava dovršetak radova. Time ukupno zakašnjenje iznosi 98 dana.
36.14.1. Nadalje, uzimajući u obzir zapisnike s koordinacija potpisane od strane glavnog nadzornog inženjera mogu se uočiti da su problemi sa kašnjenjem počeli u listopadu 2016. godine, prvom mjesecu izvođenja radova, te da je već tada izvođač pozvan da dostavi korigirani dinamički plan (Zapisnik sa koordinacije br. 5 od 31.10.2016. godine). U istom zapisniku je nadzor prognozirao da će se s pojedinim aktivnostima kasniti najmanje 6 do 7 dana.
36.14.2. U Zapisniku s koordinacije br. 6 od 07.11.2016. godine konstatirano je kašnjenje u pojedinim dijelovima objekta od 6 i 7 dana. Također je glavni inženjer gradilišta izjavio da nije u mogućnosti dostaviti operativnu tjednu razradu dinamičkog plana „jer projektna dokumentacija nije dostatna za izradu takvog plana“ makar je to dužan napraviti sukladno toč. 7.1.2. OTU-a.
36.14.3. U Zapisniku s koordinacije br. 7 od 14.11.2016. godine konstatirano je da je glavni inženjer gradilišta dostavio tjedni operativni plan koji nije sukladan ugovorenom operativnom planu te da se iz poslanog „ne može zaključiti kada će hotel Sipar biti završen“. U istom zapisniku se predviđa kašnjenje po pojedinim dijelovima objekta od 8, 13 i 19 dana.
36.14.4. U Zapisniku s koordinacije br. 8 od 21.11.2016. godine konstatirano je da je glavni inženjer gradilišta dostavio novi tjedni operativni plan koji nije sukladan ugovorenom operativnom planu te da se iz poslanog „ne može zaključiti kada će hotel Sipar biti završen“. U istom zapisniku se konstatira kašnjenje u izvođenju pojedinih dijelova objekta od 26 i 30 dana.
36.14.5. U Zapisniku s koordinacije br. 9 od 28.11.2016. godine konstatirano je da se „sve više kasni prema ugovorenom terminskom planu“ te da izvođač još nije dostavio operativnu razradu terminskog plana što je dužan napraviti sukladno toč. 7.1.2. OTU-a. U istom zapisniku se konstatira kašnjenje u izvođenju pojedinih dijelova objekta od 30 i 32 dana.
36.14.6. U Zapisniku s koordinacije br. 10 od 05.12.2016. godine konstatirano je da se „sve više kasni prema ugovorenom terminskom planu“ te da izvođač još nije dostavio operativnu razradu terminskog plana što je dužan napraviti sukladno toč. 7.1.2. OTU-a. U istom zapisniku se konstatira kašnjenje u izvođenju pojedinih dijelova objekta od 35 dana.
36.14.7. U Zapisniku s koordinacije br. 11 od 12.12.2016. godine konstatirano je sljedeće „Temeljem dogovora između investitora i izvođača uz nazočnost nadzora od 07.12.2016., izvođač je trebao do danas dostaviti detaljno razrađen po pozicijama i lokacijama novi terminski plan sa krajnjim rokom završetka svih radova do 14.04.2017. Gospodin ČU je izjavio da će taj plan biti dostavljen u srijedu 14.12.2016. U Zapisniku s koordinacije br. 12 od 19.12.2016. godine konstatirano je sljedeće „Glavni izvođač je danas 19.12.2016. tijekom prijepodneva dostavio zadnju varijantu terminskog plana sa krajnjim rokom održavanja tehničkog pregleda 15.04.2017. Kako nije bilo vremena da se isti analizira od strane nadzora i investitora, odgovor na dostavljeni plan investitor će poslati izvođaču do 22.12.2016.“.
36.14.8. U Zapisniku s koordinacije br. 13 od 28.12.2016. godine konstatirano je sljedeće „Investitor je poslao izvođaču 22.12.2016. odgovor na taj plan i u svom obrazloženju ga nije prihvatio jer je nerealno postavljen i isti je neprovediv zbog tehničko tehnoloških razloga prije svega u izvođenju konstrukcije dogradnje na sve tri dilatacije. To će prouzročiti i sva ostala kašnjenja koja iz toga proizlaze. Nedostatak terminskog plana prouzrokuje i poremećaj u dobavi materijala i oprema iz direktne nabave.“. Također je konstatirano sljedeće „Inače financijski plan za listopad i studeni 2016. ostvaren je sa svega 32% u odnosu na planirane veličine i to je još jedan pokazatelj o stanju odvijanja posla na predmetnom projektu.“, dok glavni nadzorni inženjera zaključuje da će „bez realnog terminskog plana bit teško koordinirati i završiti sve predviđene radove.“.
36.14.9. U Zapisniku s koordinacije br. 14 od 02.01.2017. godine konstatirano je da je glavni izvođač 19.12.2016. godine dostavio „zadnju (šestu) varijantu terminskog plana“ koju u svom obrazloženju investitor nije prihvatio. Također je konstatirano da „Zadnji prijedlog terminskog plana (od 19.12.2016.) više ne funkcionira niti po pitanju završnih radova u postojećem dijelu objekta.“. Zapisnički je konstatirano i mišljenje glavnog nadzornog inženjera da „bez realnog operativnog terminskog plana sa odgovarajućim resursima, bit će teško koordinirati i završiti sve predviđene radove“, a „naročito je ozbiljan problem na izvođenju konstrukcije na istočnoj dilataciji, jer izvođač tih radova ne zadovoljava niti kvalitetom niti dinamikom izvođenja“ te je „potrebno povećati broj izvršitelja na duplo više djelatnika nego što ih je trenutno“.
36.14.10. U Zapisniku s koordinacije br. 15 od 11.01.2017. godine konstatirano je sljedeće „glavni izvođač radova je 11.01.2017. (sat vremena prije koordinacije) dostavio zadnju (sedmu) varijantu terminskog plana sa krajnjim rokom održavanja tehničkog pregleda 10.05.2017.“. Također je konstatirano da je „nedostatak terminskog plana prouzrokovao i poremećaj u dobavi materijala i opreme iz dijela koji se odnosi na direktnu nabavu“.
36.14.11. U Zapisniku s koordinacije br. 16 od 16.01.2017. godine konstatirano je sljedeće „glavni izvođač radova je 16.01.2017. prije koordinacije dostavio novu dopunu (osmu) terminskog plana sa krajnjim rokom održavanja tehničkog pregleda 10.05.2017“. Tijekom koordinacije investitor je obavijestio izvođača da „pomicanja ugovorenog roka u odnosu na ugovoreni terminski plan nije obrazložen nikakvim argumentima i ne može ga prihvatiti kao promjenu ugovorenih uvjeta“. Također je konstatirano da „radi svega što se do sada događalo sa terminskim planom, izvođač je dužan dostaviti investitoru pisanim putem, nove datume isporuke svih materijala i opreme iz „direktne nabave“ te se pismeno očitovati kada će koji podizvođač započeti sa isporukom i ugradnjom materijala i opreme iz svojeg djelokruga rada.“.
36.14.12. U Zapisniku s koordinacije br. 17 od 30.01.2017. godine konstatirano je stanje radova prema ugovorenom terminskom planu na kritičnom putu ploča 2. kata (na Depandansi 50 SJ) kasni 51 dan, ploča 1. kata (na Istočnom krilu 40 SJ) kasni 71 dan, ploča prizemlja (na Zapadnom krilu 20 SJ) kasni 87 dana, dogradnja 4. kata (vijenac 18 SJ) kasni 40 dana, stubište 4. kat (18 SJ) kasni 78 dana, alubravarija (postojeći objekt 103 SJ) kasni 30 dana te alubravarija (postojeći objekt – restoran) rasni 60 dana. Također je konstatirano stanje radova prema operativnom planu izvođača od 16.01.2017. na kritičnom putu i to ploča 2. kata (na Depandansi 50 SJ) kasni 10 dana, ploča 1. kata (na Istočnom krilu 40 SJ) kasni 15 dana, ploča prizemlja (na Zapadnom krilu 20 SJ) kasni 10 dana te izrada knauf zidova na prizemlju depandanse trebala biti gotova 24.01.2017. a radovi nisu ni započeti. Također je konstatirano da „izvođač još uvijek nije dostavio investitoru pismenim putem nove datume isporuke svih materijala i opreme iz „direktne nabave“ radi čega su već nastali problemi oko usuglašavanja isporuke pojedinih materijala i opreme“.
36.14.13. U Zapisniku s koordinacije br. 18 od 06.02.20217. godine konstatirano je stanje radova prema operativnom planu izvođača od 16.01.2017. na kritičnom putu i to ploča 2. kata (na Depandansi 50 SJ) će kasniti 10 dana, ploča 1. kata (na Istočnom krilu 40 SJ) će kasniti 18 dana, a ploča prizemlja (na Zapadnom krilu 20 SJ) će kasniti 10 dana. Također je konstatirano da „izvođač još uvijek nije dostavio investitoru pismenim putem nove datume isporuke svih materijala i opreme iz „direktne nabave“ radi čega su već nastali problemi oko usuglašavanja isporuke pojedinih materijala i opreme“. Zapisnički je konstatirano da je nakon provedene rasprave oko realizacije operativnog terminskog plana izvođač preuzeo sljedeće obveze: „Sva kašnjenja dostići do 01.03.2017.“, „Povećati broj zaposlenih na dilataciji istok“, „Produžiti dnevno radno vrijeme za 2 sata (onih radnika koji rade na poslovima koji su na kritičnom putu)“, „Održavati redovne operativne koordinacije sa svim podizvođačima srijedom u 14:00 sati“ te „Da će konačni rok završetka svih radova biti ostvaren sukladno operativnom terminskom planu sa 10.5.2017.“.
36.14.14. U Zapisniku s koordinacije br. 19 od 13.02.20217. godine konstatirano je stanje radova prema operativnom planu izvođača od 16.01.2017. na kritičnom putu i to ploča 4. kata (na Depandansi 50 SJ) će kasniti 5 dana, ploča 2. kata (na Istočnom krilu 40 SJ) će kasniti 18 dana, a ploča prizemlja (na Zapadnom krilu 20 SJ) će kasniti 13 dana. Također su ponovljene obaveze izvođača iz zapisnika br. 18.
36.14.15. U Zapisniku s koordinacije br. 20 od 20.02.20217. godine konstatirano je stanje radova prema operativnom planu izvođača od 16.01.2017. na kritičnom putu i to ploča 4. kata (na Depandansi 50 SJ) će kasniti 7 dana, ploča 2. kata (na Istočnom krilu 40 SJ) kasni 20 dana, a ploča 1. kata (na Zapadnom krilu 20 SJ) kasni 11 dana. Zapisnički je konstatirano da je nakon provedene rasprave oko realizacije operativnog terminskog plana zaključeno sljedeće „da izvođač neće dostići sva kašnjenja do 01.03.2017. kao što je do sada obećavao“, „da nije produženo dnevno radno vrijeme za 2 sata (onih radnika koji rade na poslovima koji su na kritičnom putu)“, „da nije odložen odlazak radnika na tjedne vikende dok se ne završe radovi na dilatacijama depandanse, istočne i zapadne dogradnje“ te „da će konačni rok završetka svih radova teško biti ostvaren sukladno operativnom terminskom planu sa 10.05.2017. za istočnu dilataciju radi tehničko tehnoloških razloga“.
36.14.16. U Zapisniku s koordinacije br. 21 od 27.02.20217. godine konstatirano je stanje radova prema operativnom planu izvođača od 16.1.2017. na kritičnom putu i to ploča 4. kata (na Depandansi 50 SJ) ukupno kasni 7 dana, ploča 3. kata (na Istočnom krilu 40 SJ) kasni 17 dana, a ploča 3. kata (na Zapadnom krilu 20 SJ) će kasniti 7 dana. Također je konstatirano da keramičarski, gips kartonski radovi, niveliranje podloge za podopolagačke radove na postojećem objektu nisu završeni prema operativnom planu. Zapisnički je konstatirano da je nakon provedene rasprave oko realizacije operativnog terminskog plana zaključeno sljedeće „da izvođač neće dostići sva kašnjenja na konstrukciji istočne i zapadne dilatacije do 01.03.2017. kao što je do sada obećavao“, „da nije produženo dnevno radno vrijeme za 2 sata (onih radnika koji rade na poslovima koji su na kritičnom putu)“, te „da će konačni rok završetka svih radova teško biti ostvaren sukladno operativnom terminskom planu do 10.05.2017. ukoliko se hitno ne osiguraju potrebiti radnici po strukama“. Nadzorni inženjer je naglasio „da sva kašnjenja koja se dešavaju u ovom trenutku će proizvesti dodatno povećanja pojedinih struka kako bi se konačno ostvario zavrtani rok“. Pritom je predstavnik izvođača ing. DU izjavio da na objektu „nedostaje desetak keramičara, desetak soboslikara i desetak do petnaest majstora na gips kartonskim radovima“ te da se na tom problemu intenzivno radi. Zapisnički se traži od „direktora izvođača gospodina ČU da se u naredna dva dana pismeno očituje kada će se dostići rokovi koji su trenutno u kašnjenju i s kojim brojem radnika“.
36.14.17. U Zapisniku s koordinacije br. 22 od 06.03.20217. godine konstatirano je stanje radova prema operativnom planu izvođača od 16.01.2017. na kritičnom putu i to ploča 4. kata (na Istočnom krilu 40 SJ) kasni 14 dana, ploča 4. kata (na Zapadnom krilu 20 SJ) će kasniti 3 dana, da keramičarski gips kartonski, ličilački i podopolagački radovi na postojećem objektu (od 1. do 3. kata) kasne prema operativnom planu, a da na 1. i 2. katu Depandanse počinju kasniti gips kartonski radovi i estrih podloge. Zapisnički je konstatirano da je nakon provedene rasprave oko realizacije operativnog terminskog plana zaključeno sljedeće „da nije produženo dnevno radno vrijeme za 2 sata (onih radnika koji rade na poslovima koji su na kritičnom putu)“, „da radnici i dalje odlaze na tjedne vikende i da se tu nije ništa promijenilo (gube se puna 3 radna dana)“, te „da će konačni rok završetka svih radova teško biti ostvaren sukladno operativnom terminskom planu do 10.05.2017. ukoliko se hitno ne osiguraju potrebiti radnici po strukama“. Nadzorni inženjer je naglasio „da sva kašnjenja koja se dešavaju u ovom trenutku će proizvesti potrebu za dodatna povećanja radnika po pojedinim strukama kako bi se konačno ostvario zavrtani rok“. Investitor je naglasio kako „nije dobio odgovor“ na pitanje o načinu dostizanja rokova od prethodne koordinacije.
36.14.18. U Zapisniku s koordinacije br. 23 od 13.03.20217. godine konstatirano je stanje radova prema operativnom planu izvođača od 16.1.2017. odnosno 21.02.2017. i to ploča 4. kata (na Istočnom krilu 40 SJ) ukupno kasni 18 dana, ploča 4. kata (na Zapadnom krilu 20 SJ) će kasniti 4 dana, keramičarski, gips kartonski, ličilački i podopolagački radovi na postojećem objektu kasne, a naročito na 3. i 4. katu je kašnjenje 10 dana, da na 1. i 2. katu Depandanse kasne 13 dana gips kartonski radovi i keramičarski radovi u kupaonicama i balkonima, te da se na 1. katu istočne dilatacije ne radi ništa zbog nedostatka radnika. Zapisnički je konstatirano da je nakon provedene rasprave oko realizacije operativnog terminskog plana zaključeno sljedeće „da nije produženo dnevno radno vrijeme za 2 sata (onih radnika koji rade na poslovima koji su na kritičnom putu)“, „da radnici i dalje odlaze na tjedne vikende i da se tu nije ništa promijenilo (gube se puna 3 radna dana)“, te je mišljenje voditelja projekta „da će konačni rok završetka svih radova teško biti ostvaren sukladno operativnom terminskom planu do 10.05.2017.“. Zapisnički je konstatirano da „na traženje nazočnih predstavnika investitora i nadzora, direktor ČU je odgovorio da će radovi biti završeni na vrijeme i da se može zakazati tehnički pregled za 16.05.2017.“.
36.14.19. U Zapisniku s koordinacije br. 24 od 20.03.20217. godine konstatirano je stanje radova prema operativnom planu izvođača od 16.01.2017. odnosno 21.02.2017. i to keramičarski, gips kartonski, ličilački i podopolagački radovi na postojećem objektu kasne generalno 10-15 dana, da na prizemlju, 1. i 2. katu Depandanse završni radovi kasne između 15 i 20 dana (naročito gips kartonski i keramičarski radovi), te da se na 1. i 2. katu istočne dilatacije ne radi ništa od završnih i instalaterskih zbog nedostatka radnika, dok na gradilištu ima 10 keramičara od predviđenih 24. Zapisnički je konstatirano da je nakon provedene rasprave oko realizacije operativnog terminskog plana zaključeno sljedeće „da nije produženo dnevno radno vrijeme za 2 sata (onih radnika koji rade na poslovima koji su na kritičnom putu)“, „da radnici i dalje odlaze na tjedne vikende i da se tu nije ništa promijenilo (gube se puna 3 radna dana)“, te je mišljenje voditelja projekta „da će konačni rok završetka svih radova teško biti ostvaren sukladno operativnom terminskom planu do 10.05.2017.“. Zapisnički je konstatirano da „na traženje nazočnih predstavnika investitora i nadzora, glavna inženjerka gradilišta AU je izjavila da će radovi biti završeni na vrijeme i da se može zakazati tehnički pregled za 16.05.2017. sukladno izjavi direktora ČU na prethodnoj koordinaciji“, dok su ostali predstavnici izvođača izjavili „da će radovi biti gotovi do 10.05.2017. ako im direktor tvrtke Kvantum osigura dovoljan broj radnika kojih sada trenutno nema na gradilištu“.
36.14.20. U Zapisniku s koordinacije br. 25 od 27.03.20217. godine konstatirano je stanje radova prema operativnom planu izvođača od 16.01.2017. odnosno 21.02.2017. i to keramičarski, gips kartonski, ličilački i podopolagački radovi na postojećem objektu kasne generalno 10-15 dana, da na prizemlju, 1. i 2. katu Depandanse završni radovi kasne između 15 i 20 dana (naročito gips kartonski i keramičarski radovi, vodoinstalaterski radovi kao i ugradnja aluminijske fasadne bravarije), da se na istočnoj dilataciji ne radi ništa osim što su u petak i subotu jedna grupa od 15 kanufaša radili na 1. i 2. katu i u subotu navečer napustili gradilište (radili ukupno 1,5 dana), te da na gradilištu ima 10 keramičara od predviđenih 24. Zapisnički je konstatirano da je nakon provedene rasprave oko realizacije operativnog terminskog plana zaključeno sljedeće „da nije produženo dnevno radno vrijeme za 2 sata (onih radnika koji rade na poslovima koji su na kritičnom putu)“, „da radnici i dalje odlaze na tjedne vikende i da se tu nije ništa promijenilo (gube se puna 3 radna dana)“, te je mišljenje voditelja projekta „da će konačni rok završetka svih radova teško biti ostvaren sukladno operativnom terminskom planu do 10.05.2017.“. Zapisnički je konstatirano da „na traženje nazočnih predstavnika investitora i nadzora, glavna inženjerka gradilišta AU je izjavila da će radovi biti završeni na vrijeme i da se može zakazati tehnički pregled za 16.05.2017. sukladno izjavi direktora ČU na prethodnoj koordinaciji“.
36.14.21. U Zapisniku s koordinacije br. 26 od 03.04.20217. godine konstatirano je stanje radova prema operativnom planu izvođača od 16.1.2017. odnosno 21.02.2017. te je zaključeno „da se i dalje kasni te da se nije ništa bitno promijenilo u odnosu na prethodne zaključke na koordinacijama“.
36.14.22. U Zapisniku s koordinacije br. 27 od 10.04.20217. godine konstatirano je stanje radova prema operativnom planu izvođača od 16.01.2017. odnosno 21.02.2017. te je zaključeno „da se i dalje kasni sa keramičarskim radovima na Depandansi, te generalno sa gips kartonskim i soboslikarskim radovima na svim dijelovima objekta“. Zapisnički je konstatiran da je „odobren termin za održavanje tehničkog pregleda 17.05.2017.“.
36.14.23. U Zapisniku s koordinacije br. 28 od 20.04.20217. godine konstatirano je stanje radova prema operativnom planu izvođača od 16.01.2017. odnosno 21.02.2017. te je zaključeno „da se i dalje kasni sa keramičarskim radovima na Depandansi, te generalno sa gips kartonskim i soboslikarskim radovima na svim dijelovima objekta“. Također je konstatirano „da je izvođač radova za izvođenje navodnjavanja u okolišu obavijestio pismeno investitora 18.04.2017. o nemogućnosti izvođenja svojih radova sukladno potvrđenom terminskom planu zbog nepripremljene lokacije u zoni „A“, te da je odobren termin za održavanje tehničkog pregleda.
36.14.24. U Zapisniku s koordinacije br. 29 od 02.05.20217. godine konstatirano je stanje radova prema operativnom planu izvođača od 16.01.2017. odnosno 21.02.2017. te je zaključeno „da je izvođač radova za izvođenje navodnjavanja u okolišu obavijestio pismeno investitora 18.04.2017. o nemogućnosti izvođenja svojih radova sukladno potvrđenom terminskom planu zbog nepripremljene lokacije u zoni „A“ te da će glavni izvođač organizirati izvođenje svih radova koji su nužni da bi se stvorili uvjeti za provođenje tehničkog pregleda sukladno Zakonu o gradnji“ te da će se pripremiti i osigurati sva potrebna dokumentacija za potrebe organizacije provođenja tehničkog pregleda.
36.14.25. U Zapisniku s koordinacije br. 30 od 08.05.20217. godine konstatirano je stanje radova prema operativnom planu izvođača od 16.01.2017. odnosno 21.02.2017. te je zaključeno „da su generalno prioriteti završetka radova slijedeći: a) završetak objekta hotela, b) završetak radova na parkingu, c) završetak radova na bazenu, d) završetak radova na rotondi, e) završetak radova na plaži, f) završetak radova na plažnom objektu i g) završetak radova na fasadi hotela“. Također, u zapisnicima s koordinacija je konstatirano da postoji potreba za određenom izmjenom i dopunom projektne dokumentacije. Vještak ovdje zaključuje da obzirom da navedeno spada u prava Natjecatelja (toč. 3.4. OTU) kao i obvezu Natjecatelja-Ponuditelja (toč. 3.5. OTU) ne može se uzeti u obzir kao uzrok kašnjenja radova.
36.14.26. Nadalje, uvidom u Dodatke ugovoru o izvođenju radova (Dodatak 1 od 29.12.2016., Dodatak 2 od 10.03.2017., Dodatak 3 od 17.03.2017. i Dodatak 4 od 15.07.2017.) vidljive su suglasnosti o izvođenju dodatnih, odnosno nepredviđenih radova, pored onih ugovorenih Ugovorom o građenju br. 39/2016-17 (od 15.09.2016.) te njihov dovršetak do 10.05.2017. (prema Dodatku 3) te 14.07.2017. (prema Dodatku 4). Produljenje roka se pritom odnosi samo na izvođenje dodatno ugovorenih radova dok rok za sve radove na rekonstrukciji hotela „Sipar“ jest ugovoren Ugovorom o građenju (od 15.09.2016.) tj. 31.03.2017. godine. Također, zapisnikom o okončanom obračunu (od 13.09.2018.) potvrđeno je od strane naručitelja, izvođača i stručnog nadzora da je ugovoreni rok dovršetka radova bio 31.03.2017. godine, dok je primopredaja radova završena sukcesivno po cjelinama zahvata 14.06.2017. i 07.07.2017.
36.14.27. Uvidom u građevinske dnevnike vidljivo je da od 03.10.2016. do 31.03.2017. ne postoji čak 7 dana upisa u dnevnike što znači da je gradilište tj. radnici na gradilištu nisu radili. Navedeno je utvrđeno i dinamičkim planom izvođenja radova (Prilog 1) gdje je napravljena usporedba planiranog vremena (skupne aktivnosti označene crnom bojom, a aktivnosti označene žutom bojom) i odgovarajuće realizacije sukladno upisima u građevinske dnevnike (aktivnosti označeno plavom bojom) iz koje je vidljivo odstupanje u realizaciji svake pojedine identificirane aktivnosti. Dani u kojima radnici nisu radili su označeni crvenim brojevima na vremenskoj skali.
36.14.28. Kako je navedeno u toč. 3.14.1. OTU-a izvođač ima pravo na produženje roka samo ako do zakašnjenja izvođenja radova dođe uslijed djelovanja više sile (definirana čl. 3.14.2.) te njenom evidencijom u građevinski dnevnik (čl. 3.14.3.). Uvidom u spis navedeno nije utvrđeno.
36.14.29. Nadalje, već sama ponuda (toč. 3.9.6.) mora sadržavati rok za izvršenje rekonstrukcije u kojemu će svi radovi na projektu obnove hotela „Sipar“ biti izvršeni sukladno toč. 3.5.7 OTU-a. Pritom je natjecatelj obvezan sam procijeniti vremenski period koji mu je potreban za izvođenje radova te suglasno toj procjeni izraditi dinamički plan izvođenja radova. Nadalje je pravo Natjecatelja (toč. 3.4.) kao i obveza Natjecatelja-Ponuditelja (toč. 3.5.) jasno definirana, pri čemu je Natjecatelj- Ponuditelj dužan pregledati predmetnu lokaciju kao i projektnu dokumentaciju te se prema toč. 3.5.5. OTU-a odriče bilo kakve žalbe ili prigovora posebno nakon dobivanja posla i potpisivanja Ugovora o građenju te početka izvođenja radova. Iz svega navedenog vještak zaključuje kako nisu postojale opravdane okolnosti koje su imale utjecaja na kašnjenje radova.
36.14.30. Kako je navedeno u toč. 7.1.4. OTU-a, dinamički plan izvođenja radova izrađuje Ponuditelj za ponuđeni rok za izvršenje rekonstrukcije sukladno točki 3.5.7. kao dio ponude tj. Ugovorne dokumentacije (toč. 4.2. OTU-a). Također, Glavni Izvođač je dužan sklopiti ugovor sa svim podizvođačima (toč. 3.9.19. OTU-a) za čije radove odgovara u ugovorenom iznosu i ugovorenom roku. Također, zahtjev Izvođača za produženjem roka ničim ne utječe na rokove pojedinih radova utvrđene dinamičkim planom niti na rok za izvršenje rekonstrukcije utvrđenog Ugovorom o građenju (toč. 3.9.35. OTU-a).
36.14.31. Iz navedenog proizlazi da je Glavni Izvođač odgovoran za sve svoje podizvođače i dinamiku njihova rada te za sva nastala kašnjenja tijekom rekonstrukcije hotela „Sipar“. U dinamičkom planu izvođenja radova (Prilog 1) detaljno su prikazani svi radovi (plava boja) kako su evidentirani građevinskim dnevnicima u odnosu na ugovoreni dinamički plan izvođenja radova (žuta boja) kao sastavnog dijela Ugovorne dokumentacije prema toč. 4.2. OTU-a dobivenog od strane Glavnog Izvođača. U dinamičkom planu iz Priloga 1 se jasno mogu uočiti kašnjenja u pojedinim radovima, grupama radova te cjelokupnom projektu. Pritom je Izvođač bio obvezan kompletan projekt organizacije građenja (toč. 7.3. OTU-a) predati Investitoru kao što je i u slučaju bilo kakvog kašnjenja u izvođenju radova ili pojedine faze rada bio obvezan prilagoditi svoju organizaciju rada (toč. 9.2. OTU-a) u cilju završetka izvođenja radova unutar ugovorenog roka za izvršenje rekonstrukcije.
36.14.32. Rok za izvršenje ugovorenih radova je definiran Ugovorom o građenju br. 39/2016-17 od 15.09.2016. sa pripadajućim Dodacima Ugovoru br. 1., 2., 3. i 4. te Općim i tehničkim uvjetima za rekonstrukciju hotela „Sipar“. Pritom je rok za izvršenje rekonstrukcije definiran toč. 3.11. OTU-a dok je u slučaju bilo kakvog kašnjenja u izvođenju radova ili pojedine faze rada Izvođač obavezan prilagoditi svoju organizaciju rada (prema toč. 9.2. OTU-a). Izvođač ima pravo na produženje roka za izvršenje rekonstrukcije u slučaju više sile kako je definirano čl. 3.14. OTU-a.
36.14.33. Iz svega navedenog vještak zaključuje kako nisu postojale opravdane okolnosti koje bi uzrokovale zakašnjenje u izvođenju ugovorenih radova za rekonstrukciju hotela „Sipar“ te dozvoljavale tužitelju produženje ugovorenog roka
36.14.34. Iz Dopune nalaza i mišljenja Građevinskog fakulteta u Rijeci od 3. listopada 2022. (list 3464-3466 spisa) proizlazi da se izrada nalaza i mišljenja vještaka (od srpnja 2022. godine) u potpunosti temelji na cjelokupnoj dokumentaciji iz predmetnog spisa. Vještak navodi da svi odgovori na postavljena pitanja suda oblikovana su pragmatično sa svim potrebnim i dostatnim obrazloženjima. Pritom se nalaz i mišljenje zasniva na ugovornoj dokumentaciji kao i svoj ostaloj dokumentaciji nastaloj tijekom izvođenja radova na predmetnoj građevini, kao i iskazima svjedoka i stranaka u postupku. Sve navedeno je sastavni dio spisa, stoga je predmetna problematika razmatrana sa svih strana da se dobije uvid u stvarno stanje koje se odvijalo na gradilištu tijekom izvođenja radova rekonstrukcije hotela Sipar. Cjelovito sagledana problematika omogućila je davanje jasnih odgovora sudu na postavljena pitanja te su pritom uzete u obzir sve relevantne i realne okolnosti koje su evidentirane u dokumentima nastalima tijekom izvođenja radova, a sastavni su dio priležećeg spisa. Rezultat analitički i cjelovito sagledane problematike je prikazan usporednim dinamičkim planom pri čemu je žutom bojom prikazan početni, ugovoreni, dinamički plan izvođenja radova, a plavom bojom stvarna realizacija izvođenja radova kako je evidentirana u građevinskim dnevnicima te potpisana od strane izvođača i nadzornog inženjera. Iz navedenog usporednog plana (Prilog 1 Nalaza i mišljenja vještaka od srpnja 2022.) jasno je vidljivo kašnjenje pojedinih aktivnosti, tako i ukupno kašnjenje cjelokupnog projekta kako je navedeno u nalazu i mišljenju vještaka od srpnja 2022. godine. Dotičan usporedni plan, a napose realizacija označena plavom bojom, uzima u obzir sve okolnosti koje su utjecale na dinamiku izvođenja radova jer se temelji na stvarnim upisima izvođača radova u građevinske dnevnike. Okolnosti koje su utjecale na dinamiku izvođenja radova, tj. stvarno stanje tijekom izvođenja radova kako se navodi u podnesku, se mogu svrstati u dvije faze građevinskih projekata: priprema i planiranje te izvođenje. U fazi pripreme i planiranja dotičnog projekta rekonstrukcije hotela Sipar, može se uočiti da je izvođač napravio propuste u vlastitom planiranju dinamike izvođenja radova koji su se pojavili tijekom izvođenja samih radova na rekonstrukciji. Priprema i planiranje je trebala odraziti cjelokupno znanje i iskustvo izvođača radova u skladu s uvjetima investitora koji su zapisani u Općim i tehničkim uvjetima za rekonstrukciju hotela Sipar (OTU). Na dotične propuste, izvođača je upozoravao nadzorni inženjer u više navrata kako svojim upisima u građevinske dnevnike tako i zapisničkim konstatacijama u zapisnicima s koordinacija. Obzirom da je dobro planiranje ključ za uspjeh realizacije svakog posla, u građevinskim projektima poput ovog važno je pažljivo pregledati svu dostupnu projektnu dokumentaciju, po mogućnosti obići lokaciju, kao i pažljivo pregledati ostale dokumente koji će biti sastavni dijelovi buduće ugovorne dokumentacije. Prije početka izgradnje bilo koje građevine nužno je raspolagati svim podacima koji mogu imati utjecaja na njegovo izvođenje tj. poduzeti i izvršiti sve potrebne mjere i predradnje da bi se radovi mogli odvijati neometano i pod najpovoljnijim tzv. optimalnim uvjetima rada. Takav optimalni način gradnje je moguće ostvariti samo onda ako se izvođenje radova bude izvršavalo prema takvom planu i programu koji su rezultat analiza u kojima se primjenjuju metode racionalizacije te principi organizacije rada. Upravo Projekt organizacije građenja (POG) odgovara na takva pitanja tj. kako i na koji način izvoditi dotični građevinski projekt. Općim i tehničkim uvjetima za rekonstrukciju hotela Sipar su detaljno razrađeni uvjeti provođenja rekonstrukcije kako bi se optimizirala gradnja. Pritom su precizno definirani koraci u svim fazama realizacije dotičnog građevinskog projekta. Stoga je kvalitetan i pravovremen pregled projektne dokumentacije te cjelokupne natječajne dokumentacije kao i analiza uvjeta na lokaciji trebala poslužiti budućem izvođaču radova da se pripremi i prilagodi svoju organizaciju i tehnologiju građenja stvarnim potrebama projekta. Spomenuto se očituje u izradi statičkih i dinamičkih planova radne snage, materijala i mehanizacije te vremenskog plana tj. dinamičkog plana izvođenja radova. Uvidom u dokumentaciju iz spisa vidljivo je da izvođač nije adekvatno dimenzionirao i koristio potrebne resurse za pravovremeno izvođenje radova, koje si je sam postavio. Navedeno je vidljivo iz svih dokumenata koji su nastali tijekom izvođenja radova, prvenstveno građevinskim dnevnicima te zapisnicima s koordinacija. Napose iz upisa nadzornog inženjera u listove građevinskog dnevnika već od prvih listova, kao i zapisničkih konstatacija u zapisnicima s koordinacija u kojima se po pitanju dinamike izvođenja radova „predviđa“ odnosno „konstatira“ kašnjenje izvođača radova. Također, u zapisnicima konstatirane potrebe za određenom izmjenom i dopunom projektne dokumentacije kao i prouzročeno stvarno stanje definirano je putem četiri dodataka ugovoru o izvođenju radova koji se nalaze u predmetnom spisu, a korišteni su u izradi nalaza i mišljenja vještaka. Pritom su se u dotičnim dodacima ugovoru investitor i izvođač usuglasili o izvođenju dodatnih, odnosno nepredviđenih radova, pored onih ugovorenih Ugovorom o građenju (od 15.09.2016.), te njihovom dovršetku. Međutim dotično produljenje roka se odnosi samo na izvođenje dodatno ugovorenih radova dok je rok za izvođenje radova na rekonstrukciji hotela „Sipar“ ugovoren (15.09.2016.) i tijekom cijelog projekta rekonstrukcije ostao nepromijenjen (31.03.2017.). Na navedeno ukazuju činjenice iz kompletne ugovorne dokumentacije sa svim svojim dijelovima među kojima su spomenuti OTU i dinamički plan izvođenja radova, kao i zapisnik o okončanom obračunu (od 13.09.2018.) kojeg su potpisali investitor, nadzorni inženjer i izvođač radova.
36.15. Na ročištu održanom 30. studenoga 2022. izv. prof. dr. sc. IU ustrajao je u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja kojega je 2. kolovoza 2022. dostavio u sudski spis, te kod dopune nalaza i mišljenja kojega je dostavio u spis 12. listopada 2022. Na poseban upit punomoćnika tužitelja odgovorio je da je izvanredni profesor, djelatnik Katedre za organizaciju i tehnologiju građenja. Pored rada na fakultetu ima i realno iskustvo u građevinskom sektoru. U tom smislu radio je kao suradnik na projektiranju, praćenju na gradilištu, nadzoru, a potom i ispitivanju konstrukcija, te kao vještak na nekim drugim predmetima. Na daljnji upit je li obavljao poslove nadzora na kakvom složenom građevinskom projektu odgovara da je radio na projektnom nadzoru, i to kao suradnik, pritom nije imao ovlast potpisa isprava pri nadzoru. Bilo je više projekata niskogradnji i visokogradnje na kojima je sudjelovao, primjerice na vijaduktima u sklopu autoceste, na samoj autocesti i na nekim hotelima u Splitsko-dalmatinskoj županiji. U ovom trenutku nije imenovan stalnim sudskim vještakom, bio je stalni sudski vještak pri Županijskom sudu u Rijeci na području graditeljstva i procjene vrijednosti nekretnina. Na daljnji upit je li prilikom utvrđivanja ukupnog kašnjenja utvrđivao okolnosti da je investitor pojedine cjeline počeo koristiti i prije konačnog dovršetka radova te kada i koje cjeline odgovorio je da je tu okolnost uzeo u obzir, međutim pritom je navedenu okolnost cijenio kroz Opće tehničke uvjete te konstatacije iz zapisnika svih sudionika, te kroz okončanu situaciju stranaka i završno izvješće nadzornog inženjera, te na temelju toga dao nalaz i mišljenje. Na daljnji upit je li investitor počeo prije formalne primopredaje koristiti pojedine cjeline te koji je razlog da u svom nalazu i mišljenju nije to posebno konstatirao u pogledu ugovorenih rokova izgradnje, odgovorio je da je rok cjelokupne izgradnje definiran i potvrđen zapisnicima te sukcesivna primopredaja ne odgađa rok koji je definiran ugovorom o građenju. Na daljnji upit da je u odnosu na postavljenu zadaću vještačenja koji su uzroci kašnjenja radova odgovorio da "iz svega navedenog proizlazi da nisu postojale okolnosti koje su imale utjecaja na kašnjenje radova" te da objasnim što je pod time mislio, odgovorio je da je u nalazu i mišljenju posebno naznačio sve koordinacijske sastanke te uzeo u obzir osnovni plan izvođača kojeg je on izradio na temelju dostupne dokumentacije, a iz kojeg plana je razvidno da su napravljeni određeni propusti u planiranju, posebice u količini radne snage, strojeva, a što je vidljivo iz početnog plana. Također uzete su u obzir i dnevne aktivnosti na gradilištu evidentirane kroz građevinski dnevnik, upisnike izvođača kao i nadzornog inženjera te je napravljen usporedni prikaz na prilozima uz nalaz i mišljenje (dinamički plan), trajanja pojedinih aktivnosti kako ih je definirao izvođač i kako ih je realno izvodio. Već iz tog prikaza vidljive su razlike u vremenu početaka i završetaka. Stavke je naznačio upravo onako kako su bile prikazane u osnovnom dinamičkom planu kojeg je izradio izvođač te su konstatirana kašnjenja po svakoj stavci, odnosno ukupno kašnjenje na kraju projekta. Na daljnji upit: "Budući da je nesporno da je došlo do kašnjenja u odnosu na izvorni dinamički plan te na stvarno odvijanje radova, a kako ste to prikazali u usporednom dinamičkom planu, jeste li osim već navedenih organizacijskih uzroka razmatrali kakve druge uzroke zbog kojih je došlo do kašnjenja u obavljanju radova?", vještak je zatražio pojašnjenje pitanja. Punomoćnik tužitelja je pojasnio da se pitanje odnosi na razloge kašnjenja koji su detaljno navedeni u tužbi, stranica 11 i 12 spisa, i to konkretno kako je to i navedeno u rješenju o određivanju vještačenja pod točkom 2, jesu li izmjene projektne dokumentacije i građevinske dozvole utjecale na kašnjenje radova te u kojem obimu, jesu li izmjene projektne dokumentacije i građevinske dozvole utjecale na termin tehničkog pregleda, jesu li postojala odstupanja u količini materijala i radova u odnosu na ugovorni troškovnik, ukoliko jesu u kojem obimu te da li je to utjecalo na kašnjenje radova, jesu li tijekom izvođenja radova naručivani naknadni tzv. izvantroškovnički radovi, u kojem obimu te da li je to utjecalo na kašnjenje, jesu li pored navedenih utvrđene druge okolnosti koje su imale utjecaja na kašnjenje radova?". Na navedeno pitanje punomoćnik tuženika je prigovorio, sud je rješenjem dopustio pitanje obzirom smatra isto svrhovitim za razrješenje spora. Vještak je odgovorio da s obzirom da je već odgovor dan glede točke druge naloga suda u samom nalazu i njegovoj dopuni, može reći da su svi ovi elementi koje punomoćnik tužitelja spominje obrađeni u nalazu temeljem OTU, temeljem upisa u građevinski dnevnik, zapisnika s koordinacija. Dajući nalaz i mišljenje koristio je kompletno stanje spisa, cijeneći također iskaze saslušanih stranaka i svjedoka. Na daljnji upit je li tijekom izvođenja radova došlo do izmjene projekta na način da je i ishodovana nova građevinska dozvola, odgovorio je da je izvođač svojom ponudom i potpisnom ugovora prihvatio sve elemente projektne dokumentacije, uključujući Opće tehničke uvjete, pri čemu je definirano da rizik projektne dokumentacije preuzima izvođač. Vještak je pojasnio da u skladu sa sadržajem OTU-a kao sastavnog dijela ugovora, izvođač je preuzeo rizik bilo kakve izmjene projektne dokumentacije. Naime prilikom davanja svoje ponude izvođač je i tu mogućnost, eventualnu izmjenu projektne dokumentacije, morao uzeti u obzir, kako to proizlazi iz glave 3, toč. 5 OTU-a, te glave 8 OTU-a. Na daljnji upit punomoćnika tužitelja: "Da li to znači da bi izvođač trebao predvidjeti mogućnost bitne izmjene projekta, primjerice dogradnje još jedne zgrade hotela na istoj lokaciji i to tijekom izvođenja radova?", punomoćnik tuženika je prigovorio. Sud je rješenjem dopustio pitanje obzirom smatra isto svrhovitim za razrješenje spora. Vještak je odgovorio da moram reći da je ovaj OTU konkretiziran za rekonstrukciju hotela Sipar. OTU je zapravo jasno definirao stručnu praksu i procedure s obzirom na predmetni projekt. Upravo je taj OTU predvidio postupak primjerice za ugovaranje dodatnih ili naknadnih radova, promjena količine, dopune stavki odnosno dodatne stavke. Naime izvođač je za slučaj nekakvih novih okolnosti, dodatnih ili pak naknadnih radova koji mogu imati veze primjerice sa eventualnom izmjenom projektne dokumentacije, imao mogućnost i u skladu sa OTU ispregovarati nove uvjete za dovršetak ugovorenih radova. U konkretnom slučaju iz dodataka ugovora vidljivo je da su stranke određene okolnosti uzele u obzir uslijed kojih je došlo do zaključenja dodataka ugovora o građenju. Međutim ove okolnosti na koje upućuje punomoćnik tužitelja kada govori o razlozima kašnjenja, a koji su konkretizirani u točci dva naloga za vještačenje suda, nisu prema OTU i postojećem Ugovoru o građenju odnosno dogovoru stranaka bili od utjecaja na kašnjenje izvođača u konkretnom slučaju. Na daljnji upit je li prilikom davanja nalaza i mišljenja uzeo u obzir sadržaj iskaza nadzornog inženjera RU sa ročišta održanog 21. prosinca 2021., odgovorio je da je uzeo u obzir iskaz saslušanog nadzornog inženjera te dodatno pojasnio da je uzeo u obzir cjelokupnu dokumentaciju spisa, uključujući sve iskaze, a što se tiče nadzornog inženjera RU uz njegov iskaz uzeo je u obzir i njegove upise u građevinski dnevnik te njegove konstatacije na koordinacijskim sastancima, gdje nadzorni inženjer u potonje spomenutoj dokumentaciji u više navrata upozorava izvođača da pročita OTU i druge dijelove projekta i na temelju toga da pravilno oblikuje vrijeme izvođenja radova. Također iz napravljenog kartograma – priloga nalazu i mišljenju, može se vidjeti da je došlo do pomicanja vremena izvođenja radova u samom početku radova, što je u principu rezultat loše pripreme izvođača. To upravo imenovani nadzorni inženjer u više navrata zapisnički konstatira i upozorava. Na daljnji upit je li utvrdio na što se konkretno odnosila izmjena građevinske dozvole, odgovorio je da su i te izmjene propisane OTU-om te se u tom smislu pozvao na raniji iskaz kada je govorio da neovisno o izmjeni građevinske dozvole ugovoreni rok dovršetka ugovorenih radova ostaje isti. Saznanja o sadržaju izmjene građevinske dozvole crpio je iz materijala u spisu, međutim u trenutku usmenog iznošenja nalaza nije mogao konkretno odgovoriti na što se izmjena građevinske dozvole odnosi, prije nego li pogleda u spis. Na daljnji upit smije li izvođač izvoditi radove za koje nije ishodovana pravomoćna građevinska dozvola, konkretno da li je u konkretnom slučaju izvođač smio izvoditi radove te je li pristupio izvođenju radova prije pravomoćnosti izmijenjene građevinske dozvole, odgovorio je da obzirom da nije bio prisutan na gradilištu, ne može znati je li izvođač svoje radove temeljio na izmijenjenoj građevinskoj dozvoli prije njezine pravomoćnosti odnosno je li radove u skladu s izmijenjenom građevinskom dozvolom počeo obavljati nakon njezine pravomoćnosti. Na daljnji upit punomoćnika tužitelja je li vještak prilikom davanja nalaza i mišljenja uzeo u obzir priloge pod brojem 5.3, 5.4 i 5.5 (list 358-360 spisa) koje je tužitelj dostavio uz tužbu, a koje isprave pod brojem 5.3. i 5.5. je sastavio inženjer tužitelja dok je prilog pod brojem 5.4. sastavio nadzorni inženjer, vještak je, nakon što je sud po prigovoru punomoćnika tuženika rješenjem dopustio postavljanje pitanja, odgovorio da je i te isprave koje mi sud daje na uvid, a nalaze se na listu 357 – 360 spisa, uzeo u obzir, međutim ponovno napominje da je nalaz i mišljenje temeljio na građevinskoj dokumentaciji koju su u skladu sa pravilima postupka potpisale ugovorne strane, i ključni sudionici gradnje u službenim dokumentima, prvenstveno građevinskom dnevniku, te na temelju toga dao odgovor na zadatak suda. S obzirom na to, odgovara da i predmetne isprave koje su mu sada dane na uvid nisu i ne bi bile od utjecaja na konačni zaključak kojeg je dao u pisanom nalazu i mišljenju i dopuni pisanog nalaza i mišljenja, te ponavlja da se ugovoreni rok radova nije mijenjao. Glede odstupanja u količini materijala i radova u odnosu na ugovorni troškovnik, vještak je naveo da nije posebno računao odstupanja u količini materijala a posljedično ni radova, obzirom da je u OTU-u jasno definirana procedura da eventualna odstupanja u količini materijala i radova ne utječu na ugovoreni rok dovršetka radova. Nakon što mu je prezentiran dio iskaza nadzornog inženjera RU sa ročišta održanog 21. prosinca 2021. na listu 1171 spisa, a počinje riječima: "Ja sam sastavio glavno završno izvješće bez kojeg nema tehničkog pregleda. Smatram da svi zapisnici o koordinacijskim sastancima, a slijedom toga i moja izvješća i završno izvješće vjerno predočuju stanje na terenu.", odgovorio je da je uzeo u obzir i navedenu konstataciju nadzornog inženjera kojeg je dao u svom iskazu, međutim ponovno ističe da se u nalazu i mišljenju rukovodio građevinskom dokumentacijom potpisanom po strankama ovog postupka i po ključnim sudionicima u ovom projektu, uključujući nadzornog inženjera, glavnog izvođača radova sa konstatacijama u građevinskom dnevniku te svih ostalih potpisnika odnosno sudionika koordinacijskih sastanaka čije zapisnike je uzimao u obzir. Upravo navedena dokumentacija pokazuje tijek izvođenja radova na gradilištu. Vještak je ostao kod zaključka da su se investitor i izvođač usuglasili o izvođenju dodatnih odnosno nepredviđenih radova, pored onih ugovorenih Ugovorom o građenju, te njihovom dovršetku. Međutim dotično produljenje roka se odnosni isključivo na izvođenje dodatno ugovorenih radova dok je rok za izvođenje radova na rekonstrukciji hotela Sipar ugovoren 15. rujna 2016. i tijekom cijelog projekta rekonstrukcije ostao nepromijenjen (31. ožujka 2017.).
36.16. Sud je nalaz i mišljenje s dopunom nalaza i mišljenja vještaka Građevinskog fakulteta u Rijeci u cijelosti prihvatio ocijenivši ga stručnim i objektivnim. Naime, nalazom i mišljenjem vještak je u cijelosti odgovorio na zadatak suda te pritom u dopuni nalaza i mišljenja te usmenom izlaganju otklonio prigovore tužitelja. Stoga sud nije prihvatio tužiteljev prijedlog glede provođenja vještačenja po novom vještaku građevinske struke. Naime, vještak je nalaz i mišljenje temeljio prvenstveno na građevinskoj dokumentaciji, dakle Ugovoru o građenju s Dodacima, OTU, građevinskim dnevnicima (u originalu), zapisnicima sa koordinacijskih sastanaka, privremenim situacijama, okončanoj situaciji te Zapisniku o okončanom obračunu, dakle vjerodostojnoj dokumentaciji čiji su potpisnici stranke ovog postupka (i nadzorni inženjer). Vještak je u više navrata napomenuo kako je uzeo u obzir cjelokupnu dokumentaciju u spisu, pa i iskaze stranaka i svjedoka, međutim na temelju odredbi Ugovora o građenju s Dodacima te na temelju odredbi OTU-a utvrdio je da je došlo do kašnjenja u izvođenju radova od strane tužitelja, dok se odgovornost za uzroke kašnjenja ne može otkloniti sa tužitelja.
36.16.1. Navedeni zaključak vještaka glede kašnjenja u izvođenju radova te odgovornosti tužitelja za kašnjenje u izvođenju radova prihvaća i ovaj sud. Naime, prema Ugovoru o građenju od 15. rujna 2016. ugovoreni rok dovršetka radova bio je 31. ožujka 2017. Uvidom u Dodatke ugovoru o izvođenju radova (Dodatak 1 od 29. prosinca 2016., Dodatak 2 od 10. ožujka 2017., Dodatak 3 od 17. ožujka 2017. i Dodatak 4 od 15. srpnja 2017.) utvrđene su suglasnosti o izvođenju dodatnih, odnosno nepredviđenih radova, pored onih ugovorenih Ugovorom o građenju br. 39/2016-17 te njihov dovršetak do 10. svibnja 2017. (prema Dodatku 3) te 14. srpnja 2017. (prema Dodatku 4). Produljenje roka se pritom odnosi samo na izvođenje dodatno ugovorenih radova dok rok za sve radove na rekonstrukciji hotela „Sipar“ jest ugovoren Ugovorom o građenju i ostaje neizmijenjen. Da je tome tako, potvrđuje Zapisnikom o okončanom obračunu od 13. rujna 2018., potvrđeno od strane naručitelja, izvođača i stručnog nadzora, u kojemu je navedeno da je ugovoreni rok dovršetka radova bio 31. ožujka 2017., dok je primopredaja radova završena sukcesivno po cjelinama zahvata 14. lipnja 2017. i 7. srpnja 2017. Kašnjenje tužitelja evidentirano je i Zapisnicima sa koordinacijskih sastanaka (toč. 25.13.1. do 25.13.24. obrazloženja). Prema tome, kašnjenje tužitelja, kako to utvrđuje i vještak, iznosi 98 dana.
36.16.2. Tužitelj, posebno ističe slijedeće razloge za prekoračenje roka dovršetka radova, a za koje je isključivo odgovoran tuženik: međusobna neusklađenost glavnog i izvedbenih projekata, primjerice problem s vatrogasnim požarnim putem te pozicijama za vatrogasno vozilo, kompletan okoliš te zatim izvedbeni projekt koji nije u skladu s popisom troškovničkih stavaka iz ugovornog troškovnika; necjelovitost i nedefiniranost instalaterskih projekata (međusobna neusklađenost projekata elektroinstalacija, hidro-instalacija strojarskih, termo- tehničkih instalacija grijanja, hlađenja i ventilacije), na što je bilo upozoravano kroz koordinacijske sastanke; nepotpuna dokumentacija za izgradnju bazena, bazenske tehnike (projekt za dječji bazen i strojarski dio bazenske tehnike s pratećom opremom, kompenzacijski bazen i sl.), projektno, jednoznačno određen dio koji se ne izvodi („nije zona zahvata") - kuhinja, gdje se izvodilo niz radova od konstruktivnih radova za ojačanje cijelog objekta, pa do instalaterskih (hidro-instalacije, strojarske instalacije, elektroinstalacije) i na kraju obrtnički, (spušteni stropovi, dobava i ugradnja zidnih i podnih keramičkih pločica, ličenje i sl.), što je uzrokovalo dodatni angažman ljudskih resursa i vremena za realizaciju istog; kompletna promjena i dopuna projekta, izmjena građevinske dozvole, vezana za vrlo bitan element cijelog projekta - novi protupožarni elaborat, što je uzrokovalo kompletnu promjenu u (ugovorenom) projektu i ugovornom troškovniku, glede promjena u stolariji, aluminijskoj stolariji, protupožarnoj stolariji, dodatni angažman je bio potreban i radi izgradnje kompletnog sustava vatrodojave i same sprinkler stanice, koja je nespretno projektirana (pozicionirana), što je otežalo i oteglo izgradnju iste; konstrukcija, kod izgradnje novih aneksa, depadansa, dilatacija istok i dilatacija zapad, je predimenzionirana (trakasti temelji i zidovi), kao i projektirani visokostjeni nosači, gdje je takvim projektnim rješenjem, izvođač usporen u izgradnji i uzrokovani su dodatni troškovi, nadalje zbog načina projektiranja kompenzacijskog bazena na dilataciji zapad, s trakastim temeljima, te upornog inzistiranja na provedbi takvog projekta, gdje je na kraju ipak moralo doći do promjene načina temeljenja radi prisutnosti mora u području zahvata, pristupilo se izradi nove projektne dokumentacije, što je ponovno izazvalo novi zastoj i produžilo izvedbu radova; generalno, količine armature iz ugovornog troškovnika s obzirom na dobavljenu i ugrađenu količinu armature u konstrukciju objekta, manje su za čak 30%, dostavljena izvedbena dokumentacija za konstrukciju objekta, kontinuirano se tijekom građenja popunjavala s nizom novih konstruktivnih rješenja koje bi bilo nužno izvesti (nadvoji, proširenje otvora, novi konstruktivni prodori, ojačanje temeljnih stopa, podbetoniranje temeljnih traka, kao i kompletna nadogradnja teretnog lifta, koja je izuzeta iz projekta); u pojedinim stavkama količine iz ugovornog troškovnika iskazane su u znatno nižem obimu od stvarno potrebnih za izvedbu tih istih stavaka, te je tužitelj za dovršenje i ispunjenje ugovornih obveza morao angažirati veće količine materijala i radnih sati za realizaciju (npr.: zemljani radovi, strojarski radovi, pregrade između balkona - aquapanel, staklene ograde, keramika stubišta, kako i kompletne grupe radova: strojarnica bazenske tehnike; strojarnica toplinske podstanice 3, odvod kondenzata i drugo); produljenje roka izvođenja radova, kao i povećanje broja djelatnika na realizaciji istih, uzrokovani su dodatno naručenim radovima, koji su se evidentirali tijekom izvođenja od NR 1 do preko NR 100, a izvedeni su u cijelosti (uređenje gospodarskog dvorišta, uređenje prilaza Hotelu, cesta uz energanu, sunčalište, plaža, promjena površina i parking zona); vremenski razdoblje donošenja odluka od zahtjeva do odobrenja, za određeni naknadno naručeni rad, također je utjecalo na rokove realizacije istog (samo kao primjer — ponuda za dodatne radove na strojarnici bazenske tehnike predana je 27. travnja 2017. i nikada nije na nju odgovoreno - iako su svi radovi po toj ponudi izvedeni; dugo se čekalo i na projektantska rješenja za vodomjerno okno, hidrantski prsten oko objekta, spušteni strop u prizemlju i sl.); još jedan od uzroka kašnjenja su nominirani izvoditelji radova od strane Investitora (Istra drvo, Trio I, Fusio i [obrt]), na koje tužitelj nikako nije mogao utjecati u operativnom smislu već im je služio samo kao servis kod izvođenja njihovih radova, naime loša suradnja pojedinih nominiranih izvoditelja radova uzrokovala je dodatno usporavanje radova.
36.16.3. Međutim, glede uzroka kašnjenja koje tužitelj prepoznaje prvenstveno u nedostatnoj projektnoj dokumentaciji, u izmjeni projektne dokumentacije, u nevjerodostojnom troškovniku glede količine materijala i radova, u nepredviđenim radovima u kašnjenju podizvođača, posebno nominiranih od strane tuženika, (koje okolnosti potvrđuju i iskaza saslušanih svjedoka MU, RU, HU, DU, i zakonskog zastupnika tužitelja ČU) valja reći da je tužitelj zaključenjem Ugovora o građenju pristao na sve odredbe tog Ugovora i odredbe OTU-a. Upravo odredbe OTU-a nameću tužitelju obvezu da dajući svoju ponudu kojom će sam odrediti dinamiku odvijanja radova, istu ponudu utemelji na projektnoj dokumentaciji koju je morao pregledati te pregledu samog objekta, kako bi utvrdio eventualne nedostatke u projektu te postavio pitanja Investitoru radi razjašnjenja nedostataka. Tako toč. 3.4.2. OTU-a propisuje prava Izvođača u vidu traženja pisanog očitovanja Glavnog projektanta i Investitora glede onog dijela natječajne dokumentacije koja mu nije jasna. Toč. 3.4.3. OTU-a propisuje da svi natjecatelji imaju pravo dobiti sve pisane odgovore Investitora na postavljena pitanja glede nejasnoća u natječajnoj dokumentaciji, dok se u toč. 3.4.4. OTU-a omogućuje natjecatelju i neposredan kontakt sa Glavnim projektantom. Također, ako bi natjecatelj pri razmatranju natječajne dokumentacije utvrdio neku relevantnu pogrešku dužan je o tome obavijestiti Investitora pisanim putem (toč. 3.4.6. OTU-a). Nadalje, toč. 3.5.1. OTU-a propisuje obvezu natjecatelja da pregleda projekt rekonstrukcije hotela Sipar i to na način da pregleda i prouči cjelokupnu natječajnu dokumentaciju a posebno sve projekte i popise radova po vrstama, opsegu (s provjerom danih količina) i predloženom načinu i kvaliteti materijala a koji su navedeni u troškovniku koji čini sastavni dio natječajne dokumentacije, te da se za eventualne nejasnoće i razjašnjenja obrati Investitoru. Toč. 3.6.1. OTU-a propisuje obvezu Investitora i Glavnog projektanta omogućiti natjecatelju pregled lokacije budućih radova te upoznavanje natjecatelja sa stanjem postojećih objekata koji su predmet radova. S time u svezi toč. 3.5.3. OTU-a propisuje da čim natjecatelj podnese ponudu za rekonstrukciju hotela Sipar (čime stječe status Ponuditelja) smatrat će se da je u cijelosti i bez ikakvih primjedbi prihvatio predmetni projekt sa cjelokupnom projektnom dokumentacijom, a posebno pripadajući troškovnik uključujući sve u njemu predviđene radove po vrsti, opsegu (količinama) i načinu izvedbe te kvaliteti materijala. Prema toč. 3.5.5. OTU-a natjecatelj se odriče bilo kakve žalbe ili prigovora posebno nakon dobivanja posla i potpisivanja Ugovora o građenju te početka izvođenja radova zbog nedostataka u njegovom radu pri izradi ponude pozivajući se na eventualne propuste, razlike ili nejasnoće u natječajnoj dokumentaciji. Prema toč. 3.5.7. OTU-a Natjecatelj je obvezan sam procijeniti vremenski period koji mu je potreban za izvođenje radova na projektu rekonstrukcije hotela Sipar te sukladno toj procjeni izraditi Dinamički plan izvođenja radova. Kako je navedeno u toč. 7.1.4. OTU-a, dinamički plan izvođenja radova izrađuje Ponuditelj za ponuđeni rok za izvršenje rekonstrukcije sukladno toč. 3.5.7. kao dio ponude tj. Ugovorne dokumentacije (toč. 4.2. OTU-a). Također, Glavni Izvođač je dužan sklopiti ugovor sa svim podizvođačima (toč. 3.9.19. OTU-a) za čije radove odgovara u ugovorenom iznosu i ugovorenom roku. Također, zahtjev Izvođača za produženjem roka ničim ne utječe na rokove pojedinih radova utvrđene dinamičkim planom niti na rok za izvršenje rekonstrukcije utvrđenog Ugovorom o građenju (toč. 3.9.35. OTU-a). Iz navedenog proizlazi da je Glavni Izvođač odgovoran za sve svoje podizvođače i dinamiku njihova rada te za sva nastala kašnjenja tijekom rekonstrukcije hotela „Sipar“. Pritom je Izvođač u obvezi kompletan projekt organizacije građenja (toč. 7.3. OTU-a) predati Investitoru kao što je i u slučaju bilo kakvog kašnjenja u izvođenju radova ili pojedine faze rada u obvezi prilagoditi svoju organizaciju rada (toč. 9.2. OTU-a) u cilju završetka izvođenja radova unutar ugovorenog roka za izvršenje rekonstrukcije. Prema toč. 8.1.5. OTU-a odobrenje ili nalog za izmjene u gradnji te za nepredviđene, dodatne i naknadne radove ne dozvoljava Izvođaču radova produženje ugovorenog roka za izvršenje rekonstrukcije, osim u slučaju izričitog odobrenja Investitora. Prema toč. 8.1.7. OTU-a naknadno pozivanje na manjkavost izvedbenih nacrta ili opisa u troškovniku neće se uzeti u obzir, niti smatrati razlogom za produženje ugovornog roka za izvršenje rekonstrukcije, niti će se priznati bilo kakva razlika u cijeni s tog naslova, niti se Izvođač može osloboditi od odgovornosti za nedostatke na izvedenim radovima koji proizlaze iz pogrešaka u tehničkoj dokumentaciji. Prema toč. 9.2.6. OTU-a u slučaju bilo kakvog kašnjenja u izvođenju radova ili pojedine faze rada Izvođač je obavezan na zahtjev Nadzornog inženjera i/ili Investitora povećati broj radne snage ukupno i po pojedinim vrstama zanimanja. Za dodatne, naknadne i nepredviđene radove Izvođač je obavezan, ako je to potrebno, povećati broj radne snage za njihovo izvođenje unutar ugovorenog roka za izvršenje rekonstrukcije. Prema toč. 9.2.7. OTU- a Izvođač mora pribaviti sav alat, opremu i strojeve potrebne za kvalitetno izvođenje i završetak radova u ugovorenom roku za izvršenje rekonstrukcije. Kako je navedeno u toč. 3.14.1. OTU-a izvođač ima pravo na produženje roka samo ako do zakašnjenja izvođenja radova dođe uslijed djelovanja više sile (definirana toč. 3.14.2. – rat, opća mobilizacija, potres jačine preko 5 stupnjeva Rihterove skale u mjestu izvođenja radova, epidemija zbog koje je od strane vlasti određena obustava rada na gradilištu) te njenom evidencijom u građevinski dnevnik (toč. 3.14.3.). Uvidom u spis elementi više sile nisu utvrđeni. Pritom, nije sporno da se na konkretan poslovni odnos primjenjuju Posebne uzance u građenju (arg. čl. 2., Narodne novine br. 53/91, 35/05), međutim valja reći kako da se Posebne uzance o građenju u dijelu u kojem su taksativno navedene situacije kad izvođač ima pravo na produljenje roka za izvođenje radova, pa tako i u slučaju kašnjenja s isporukom opreme koju nabavlja investitor, kao i kad viškovi radova premaše 10% ugovorene količine radova, ne mogu primijeniti na konkretan slučaj, budući da su stranke postupka slobodno uredile svoj poslovni odnos (ar. čl. 2. ZOO-a), te u tom dijelu jasno ugovorile pretpostavke pod kojima tužitelj kao izvođač ima pravo na produljenje rokova izvođenja radova.
36.16.4. Konačno, okolnost da je tuženik zatražio izmjenu i dopunu građevinske dozvole 10. veljače 2017., koja mu je izdana rješenjem o izmjeni i dopuni građevinske dozvole od 28. travnja 2017. nije utjecala na produljenje ugovorenog roka za izvođenje radova do 31. ožujka 2017., kako to ujedno zaključuje vještak. Naime, rješenje o izmjeni i dopuni građevinske dozvole se odnosi na izmjenu uvjeta kojima se uređuje područje zaštite od požara u dijelu prizemne etaže (restoran, sprinkler stanica) i na 1. katu gdje je dodana garderoba. U istom rješenju je navedeno da se ova izmjena i dopuna odnose isključivo na zahvat unutar postojećih vertikalnih i horizontalnih gabarita građevine a koja rekonstrukcija je odobrena osnovnom građevinskom dozvolom. Radovi koji su bili potrebni za realizaciju uvjeta iz rješenja o izmjeni i dopuni građevinske dozvole ugovoreni su Dodatkom 2. Ugovora o građenju, koji je sklopljen 10. ožujka 2017. što je razvidno iz priloga Dodatku u kojem je specificirana cijena nepredviđenog rada za sprinkler sustav u restoranu. U članku 2. stavku. 2. istog Dodatka ugovoreno je da će predmetne dodatno ugovorene radove tužitelj završiti prema roku završetka svih radova iz Ugovora o građenju, dakle do 31. ožujka 2017., a tužitelj je za izvođenje ovih radova vezano uz sprinkler sustav prihvatio ponudu tužitelja već 13. veljače 2017., pritom je u građevinski dnevnik upisano da je 09. veljače 2017. tužitelj započeo s radovima montaže sprinkler instalacije u postojećem dijelu budućeg restorana. S time u svezi valja reći da je tek nakon što su otklonjeni nedostaci i uspješno obavljen tehnički pregled, izdana uporabna dozvola za rekonstruirani hotel Sipar dana 12. lipnja 2017. što je omogućilo da se izvrši primopredaja, ali ne u cijelosti dovršenih objekata rekonstruiranog hotela Sipar. U zapisnicima o primopredaji konstatirano je da se primopredaja izvršila od 14. lipnja 2017. do 07. srpnja 2017., međutim ni u tom trenutku svi radovi nisu bili dovršeni.
36.16.5. Slijedom navedenog, tužitelj je dajući ponudu te zaključujući Ugovor o građenju pristao na sve uvjete tog Ugovora, a slijedom kojih ugovorenih pretpostavki sud zaključuje da je tužitelj odgovoran za kašnjenje u izvođenju radova. S time u svezi, upravo iz razloga jer je tužitelj tijekom pregovora imao na raspolaganju svu projektnu dokumentaciju te je imao sredstva odnosno priliku kada je mogao utjecati na sadržaj ugovora (a nije), pritom je sam definirao dinamički plan odvijanja građevinskih radova, sud u opisanom postupanju tuženika ne nalazi elemente protupravnosti odnosno povrede ranije opisanih općih načela obveznog prava, a napose načela savjesnosti i poštenja.
36.17. Prema toč. 3.12.1. OTU-a ako izvođač kasni s izvršenjem svoje ugovorne obveze, tj. Ugovorene radove ne završi u ugovorenom roku za izvršenje rekonstrukcije, dužan je platiti Investitoru ugovornu kaznu/penale od pet (5) promila dnevno za svaki dan zakašnjenja na ukupnu vrijednost svih radova. Ugovorna kazna/penali naplaćuju se i na način da Investitor ispostavi račun Izvođaču radova za vrijednost potraživanja Investitora isti jednostrano kompenzira sa eventualno postojećim dugom prema Izvođaču.
36.18. Prema toč. 4.4.1. OTU-a u roku od sedam (7) dana od dana potpisa Ugovora o građenju, glavni Izvođač će predati Investitoru garanciju za dobro izvršenje posla izdanu od prvoklasne banke suglasno formi koja je priložena natječajnoj dokumentaciji, naplativu na prvi poziv bez prigovora i uz pisanu izjavu Investitora da je nastupio neki od slučajeva iz toč. 4.4.3. OTU-a.
36.19. Prema toč. 4.4.2. OTU-a garancija za dobro izvršenje posla glasi na 10% ukupno ugovorenog iznosa iz Ugovora o građenju i važi u periodu koji počinje od dana potpisa Ugovora te traje do trenutka dok Izvođač ne uruči Investitoru sve garancije za održavanje u garantnom roku.
36.20. Prema toč. 4.4.3. OTU-a ukoliko nastupe okolnosti iz toč. 3.12.1. a nije moguće izvršiti naplatu putem kompenzacije, Investitor ima pravo aktivirati bankovnu garanciju za dobro izvršenje posla, kao instrument osiguranja plaćanja radi naplate potraživanja temeljem ugovorne kazne/penala. Pritom, Investitor ima pravo naplatiti ukupan iznos na kojeg glasi bankarska garancije (toč. 4.4.4. OTU-a).
36.21. Tužitelj tvrdi da je tuženik umjesto bankarskom garancijom naplatu penala trebao izvršiti putem kompenzacije otvorenim potraživanjem tužitelja prema investitoru s naslova izvedenih radova, međutim u toč. 4.4.3. OTU-a određeno je da se penali mogu naplatiti putem bankarske garancije za dobro izvršenje posla, a kao mogućnost je predviđena njihova naplata putem kompenzacije. No, kompenzacija nije bila moguća prije nego što je tuženik 28. prosinca 2017. aktivirao bankarsku garanciju, odnosno prije nego što je 31. prosinca 2017. istekao rok važenja bankarske garancije. Naime, prema članku 195. ZOO-a dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac i ako su obje dospjele. U skladu sa toč. 3.10. OTU-a sva plaćanja za izvedene radove tuženik je bio dužan izvršiti samo i isključivo na temelju ispostavljenih privremenih situacija i ispostavljene okončane situacije, a s obzirom da je tuženik uredno u skladu sa odredbama OTU isplatio tuženiku svih 9 ispostavljenih privremenih situacija, tužitelj je jedino temeljem ispostavljene okončane situacije mogao imati dospjelu tražbinu prema tuženiku za izvedene radove. Prema prethodno citiranim odredbama OTU, okončana situacija dospijeva 21. dan nakon potpisivanja zapisnika o okončanom obračunu. Nesporno je među strankama da su stranke supotpisale Zapisnik o okončanom obračunu 13. rujna 2018. i da je istodobno tužitelj predao tuženiku okončanu situaciju, pa stoga po osnovi izvedenih radova tužitelj nije imao dospjelu tražbinu prema tuženiku prije isteka 21 dana računajući od 13. rujna 2018., dakle prije 4. listopada 2018. Stoga, nije ni bilo moguće tuženiku izvršiti kompenzaciju svoje dospjele tražbine za naplatu penala s protutražbinom tužitelja za izvedene radove, obzirom da predmetna protutražbina tužitelja nije još bila dospjela u trenutku aktiviranja i naplate bankarske garancije.
36.22. Odredbom članka 1039. stavka 1. ZOO-a propisano je da je bankarska garancija na poziv svaka pisana obveza na plaćanje, bez obzira kako je nazvana, kojom se banka (garant) obvezuje da će na pisani zahtjev korisnika ovome isplatiti određeni novčani iznos ako je udovoljeno uvjetima iz garancije. Bankarska garancija samostalna je obveza neovisna o osnovnom poslu u vezi s kojim je izdana, pa i u slučaju da se taj posao u njoj spominje (stavak 2.) .
36.23. Bankarsku garanciju izdala je u korist tuženika, a po nalogu tužitelja, Zagrebačka banka d.d. i to na iznos od 5.281.118,91 kuna prema Aneksu garancije od 25. travnja 2017., što je predstavljalo 10% od iznosa vrijednosti ugovorenih radova prema Dodatku 3. Ugovoru o izvođenju radova, koji je sklopljen 17. ožujka 2017., a kojim je ukupno ugovorena cijena za izvođenje radova iznosila 52.811.189,15 kuna u što nije uključen PDV. Stoga je tuženik zakonito u skladu s Ugovorom o građenju i OTU u svezi članka 1039. ZOO-a, naplatio putem bankarske garancije Zagrebačke banke d.d. iznos ugovorne kazne - penala od 5.281.118,91 kuna, a što predstavlja iznos ugovorenih penala za 20 dana tužiteljeva zakašnjenja s izvođenjem ugovornih radova, kako to ispravno navodi tuženik, obzirom da 5 promila od ukupne cijene ugovorenih radova (52.811.189,15 kuna) iznosi 264.055,94 kuna po danu kašnjenja.
36.24. Nadalje, sud je stajališta kako se na konkretan poslovni odnos ne može primijeniti odredba 52. Posebnih uzanci u građenju, na koju odredbu se tužitelj poziva, a kojom je propisano da ugovorna kazna iznosi 1% ukupne ugovorene cijene radova za svaki dan zakašnjenja ako se radovi ne završe u predviđenom roku, ali iznos tako određene ugovorne kazne ne može prijeći 5 % ukupne cijene radova. Naime, stranke postupka su jasnom i nedvosmislenom odredbom toč. 3.12.1. OTU-a ugovorile da ugovorna kazna za kašnjenje u izvođenju radova iznosi pet (5) promila dnevno za svaki dan zakašnjenja na ukupnu vrijednost svih radova, dakle bez ograničenja. Da je volja stranaka bila ograničiti doseg ugovorne kazne, odredba toč. 3.12.1. OTU-a bi sadržajno bila različita. Predmetna odredba je jasna i nedvosmislena, dakle nije sporna. Stoga, sud ne nalazi dovoljno argumenata za potrebu za tumačenjem navedene odredbe, obzirom na odredbu članka članka 319. stavka 1. ZOO-a koji propisuje da se odredbe ugovora primjenjuju onako kako glase.
36.25. Sud smatra, protivno stavu tužitelja, da se u konkretnom slučaju ne primjenjuju ni odredbe 53. i 54. Posebnih uzanci o građenju kojima je određeno da u ukupnu ugovorenu cijenu radova koja predstavlja osnovicu za obračun ugovorne kazne ne ulazi vrijednost prije završnog i predanog dijela objekta, koji je ekonomsko – tehnička cjelina i kao takav se može samostalno koristiti, te da se ugovorna kazna obračunava do primopredaje objekta odnosno dijela objekta koji se kao ekonomsko – tehnička cjelina može samostalno koristiti, a ako je naručilac započeo korištenje objekta ili dijela objekta prije primopredaje, ugovorna se kazna obračunava do početka korištenja. U tom smislu tužitelj upućuje na činjenicu da je tuženik počeo koristiti pojedine dijelove građevine i prije službene primopredaje. Međutim, u konkretnom slučaju stranke postupka su u toč. 3.11.4. OTU-a ugovorile da će se dan završetka ugovorenih radova smatrati dan uspješno obavljene primopredaje svih radova. Stoga je tuženik ispravno obračunao visinu ugovorene kazne. Osim toga, čak i kada bi se prihvatila primjena navedene odredbe Posebnih uzanci u građenju, cijeneći da je rok dovršetka radova bio 31. ožujka 2017., a tuženik je privremenim korištenjem dijelova građevine započeo 14. lipnja 2017., iznos ugovorne kazne/penala ostao bi isti.
37. Polazeći od konkretnih okolnosti spisa predmeta, navedenih u prethodnom obrazloženju, sud nije mogao prihvatiti tužiteljevu argumentaciju da se tuženik u ispunjavanju svojih ugovornih obveza prema tužitelju nije pridržavao načela savjesnosti i poštenja (čl. 4. ZOO-a), odnosno da nije surađivao sa tužiteljem, a radi potpunog i urednog ispunjenja obveza i ostvarivanja prava u tim odnosima (čl. 5. ZOO- a), niti postupao tako da tužitelju prouzroči štetu (čl. 8. ZOO-a), kao i da je ispunio svoju ugovornu obvezu prema tužitelju u okviru ugovorenih mogućnosti. Naime, sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje (čl. 9. ZOO-a). Sud je istovjetnog mišljenja kao i vještak glede detaljno razrađene tehnologije izbora Glavnog izvođača te njegovih prava i obveza u odnosu na Investitora prema slobodnom voljom ugovorenim odredbama OTU-a. Tužitelj kao Glavni izvođač, s obzirom na detaljnu razradu prava i obveza prema OTU, nisu mogle ostati nepoznate okolnosti njegove odgovornosti za kvalitetno i pravovremeno izvršenje ugovorenih radova, odnosno okolnost da ga od kašnjenja ekskulpira isključivo viša sila. Osim toga, koliko god otegotne okolnosti bile (a pritom se upućuje na odredbe OTU-a kojima je Glavni izvođač u obvezi zaključiti ugovore sa nominiranim podizvođačima te odgovara za njihov rad, zatim glede odredbi kojima Glavni izvođač po dostavljanju ponude i zaključenju ugovora gubi pravo isticati prigovore u odnosu na ispravnost projektne dokumentacije već je u obvezi iznaći rješenje te prihvatiti ponuđena rješenja Investitora, zatim u odnosu na odredbe OTU-a kojima se ograničava mogućnost Glavnog izvođača tražiti produljenje rokova izvođenja radova za naknadne radove i slično) natjecatelj, ovdje tužitelj, kao budući Glavni izvođač je imao mogućnost raspravljanja takvih pitanja (na temelju sveobuhvatne provjere projektne dokumentacije i pregleda objekta) prije donošenja odluke o dostavljanju ponude. Naknadno, tijekom poslovne suradnje stranaka, a što su potvrdili zakonski zastupnici tužitelja i tuženika te svjedok ZU, neprijateljstva između stranaka nije bilo, te se uvijek pokušalo iznaći rješenje. To ne znači da stranke nisu u mogućnosti koristiti ugovorena prava, kao što je pravo naplate ugovorne kazne/penala. Prema tome, tužitelj je slobodnom voljom, na temelju vlastite procjene (a pretpostavlja se da se koristio pažnjom dobrog gospodarstvenika) ušao u poslovni odnos sa tuženikom prema unaprijed definiranim pravilima koja su mu bila poznata, te na temelju tako ugovorenih pravila izvodio ugovorene radove (prema utvrđenoj dinamici). slijedom navedenog sud u postupanju tuženika ne nalazi elemente protupravnosti budući se postupanje tuženika temelji na usuglašenoj volji stranaka te Zakonu o obveznim odnosima.
38. Slijedom svega navedenog sud ocjenjuje da navodi tužitelja kojim tereti tuženika za neosnovanu i nezakonitu aktivaciju bankarske garancije, odnosno za neosnovanu i nezakonitu naplatu ugovorne kazne/penala, nemaju osnovu ni u Zakonu o obveznim odnosima ni u odredbama zaključenog ugovora. Drugim riječima, tuženik je zakonito i osnovano ugovornu kaznu/penale naplatio putem bankarske garancije.
39. Tužbeni zahtjevi tužitelja u dijelu kojim traži isplatu iznosa od 978.784,24 eur (7.374.649,84 kn) s naslova naknade štete zbog izgubljene zarade, te u dijelu kojim traži isplatu iznosa od 20.409,81 eur (153.777,71 kn) s naslova naknade štete zbog troškova kamata i zavisnih troškova, tužitelj, kao što je ranije obrazloženo, temelji na navodima o neosnovano i nezakonito naplaćenoj bankarskoj garanciji odnosno neosnovano i nezakonito naplaćenoj ugovornoj kazni/penalima, kako to jasno proizlazi iz sadržaja tužbe te navoda tužitelja istaknutih tijekom postupka.
39.1. Tužitelj, naime, ističe da je Zagrebačka banka d.d. isplativši 5. siječnja 2018. tuženiku iznos od 5.281.118,91 kn po bankarskoj garanciji, otvorila tzv. "interventnu partiju" te je tužitelja teretila za podmirenje isplaćenog iznosa, a kako tužitelj nije raspolagao dodatnim sredstvima na svom računu, to je bio prisiljen preuzeti nove kreditne obveze radi podmirenja duga s naslova isplaćenog iznosa po bankarskoj garanciji. Tužitelj je stoga sa Zagrebačkom bankom d.d. zaključio Ugovor o kratkoročnom kunskom kreditu 2. veljače 2018. za iznos od 3.000.000,00 kn dok je ostatak dugovanja prema banci podmirio iz tekućeg poslovanja. Posljedično tužitelj je u potpunosti iscrpio sve svoje otvorene kreditne potencijale i izgubio mogućnost dobiti bilo kakvu novu bankarsku garanciju za dobro izvršenje posla a što je bio preduvjet za sudjelovanje na natječajima i dobivanje novih poslova. Naime, u trenutku, kako to tužitelj smatra protupravne naplate bankarske garancije tužitelj je uspješno pregovarao i bio pred zaključenjem ugovora o građenju s investitorom Falkensteiner odnosno povezanim društvima iz grupacije Falkensteiner za projekte "Hotel Funimation" Zadar i "Camp Borik" Zadar, pritom su tužitelj za istog investitora i njegova povezana društva već izvodili radove na projektima "Punta Scala resort", pa i na projektima u Beogradu i Beču. Na temelju dugogodišnje uspješne suradnje te činjenice da je tužitelj dao najpovoljnije ponude, tužitelj smatra da je izvjesno bilo za očekivati da će tužitelj zaključiti ugovore za izvođenje radova na projektima "Hotel Funimation" Zadar i "Camp Borik" Zadar. Međutim, a da ta suradnja nije realizirana budući da tužitelj, zbog protupravne naplate bankarske garancije, nije mogao ishodovati odgovarajuće nove bankarske garancije za investitora Falkensteiner. Vrijednost radova koje je tužitelj trebao ugovoriti na projektu Hotel Funimation Zadar iznosi 1.180.372,95 eur, a na projektu Kamp Borik Zadar vrijednost radova iznosi 8.719.626,06 eur, odnosno sveukupno vrijednost radova koje je trebao ugovoriti tužitelj iznosi 9.899.999,01 eur (bez pdv-a). Uobičajena zarada, nakon odbitka svih troškova, a istovrsnim poslovima iznosi najmanje 10% od ugovorenog iznosa radova te bi tužitelj realizacijom navedenih projekata ostvario neto zaradu od cca 989.999,90 eur, odnosno u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan podnošenja tužbe ostvario bi zaradu od 7.374.649,84 kn + pdv, što predstavlja njegovu izgubljenu zaradu.
39.2. Glede štete koja mu je nastupila u svezi troškova kamata i zavisnih troškova tužitelj je naveo da je na ime troškova naknade za odobrenje kratkoročnog kredita, zateznih kamata od isplate bankarske garancije do odobrenja kredita, kao i redovitih kamata po kratkoročnom kreditu, sve navedeno zbog neosnovano naplaćene bankarske garancije, platio sveukupno iznos od 153.777,71 kn, a koji troškovi se odnose na trošak naknade za odobrenje kratkoročnog kredita u iznosu od 15.000,00 kn, trošak zatezne kamate od isplate bankarske garancije do odobrenja kratkoročnog kredita u iznosu od 27.130,31 kn, trošak redovne kamate po kratkoročnom kreditu u iznosu od 28.117,95 kn, trošak redovne kamate po kratkoročnom kreditu u iznosu od 42.641,64 kn, te trošak redovne kamate po kratkoročnom kreditu u iznosu od 40.887,81 kn.
39.3. U svezi odštetne odgovornosti tuženika, tužitelj je trebao dokazati kumulativno ispunjenje pretpostavki (izvanugovorne) odgovornosti o kojima je obrazlagano u toč. 31. obrazloženja.
39.4. Iz rezultata dokaznog postupka, kako je ranije obrazloženo, ne proizlazi da bi tuženik svojim postupanjem povrijedio zakonske obveze, ugovorne obveze ili pak obveze temeljem općih načela obveznog prava. Dakle, iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da bi se u ponašanju tuženika nalazili elementi protupravnosti (pritom se protupravnost može odnositi samo na štetu radnju), budući da je tuženik postupao u skladu sa Zakonom o obveznim odnosima i ugovorom (ugovorima) preuzetim obvezama pa svojim djelovanjem (činjenjem) ili propuštanjem nije povrijedio neki pozitivni pravni propis ili ugovornu odredbu. U vezi s tim osnovno načelo iz članka 8. ZOO-a prema kojem je svatko dužan uzdržati se od postupaka kojima se može drugome prouzročiti šteta, također nije povrijeđeno. Naime, iz rezultata provedenog dokaznog postupka sud nije mogao zaključiti o postojanju male fidei na strani tuženika prilikom korištenja prava iz bankarske garancije ili pak prilikom isplate tražbine podizvođačima. Već je ranije o tome obrazlagano, međutim valja dodatno istaknuti da sud prihvaća kao životne i opravdane navode svjedoka ZU u dijelu u kojemu opisuje razloge koji su doveli do aktivacije bankarske garancije, posebno s obzirom na okolnost njezina brzog isteka. Stoga, nije prihvaćen navod tužitelja da je bankarsku garanciju tuženik nesavjesno i nepošteno aktivirao u, za tužitelja nevrijeme, ovo posebno s obzirom na činjenicu da je tužitelj bio pozvan na ispunjenje ugovorene obveze i upozoren na mogućnost naplate tražbine tuženika aktivacijom bankarske garancije (u koju svrhu je uostalom takvo osiguranje i ishodovano). Kako, dakle, protupravnost postupanja tuženika predstavlja pretpostavku odgovornosti tuženika, koju pretpostavku tužitelj nije dokazao, to je zahtjev tužitelja za naknadom utužene štete neosnovan. U svezi s time navodi se da su svi preostali dokazi tužitelja, kako to proizlazi iz navoda u tužbi te tijekom postupka, predloženi na okolnost sadržaja i visine štete te uzročno-posljedične veze između štetne radnje tuženika (koja štetan radnja se ostvaruje u aktivaciji bankarske garancije koja je korištena za naplatu ugovorene kazne/penala, odnosno u izravnom plaćanju podizvođača) i nastale štete (izmakle dobiti i stvarne štete u vidu zateznih kamata i troškova ishodovanih kredita). Stoga, a budući da iz rezultata svih provedenih dokaza ne proizlazi da bi se u postupanju tuženika nalazili elementi protupravnosti, čime dakle nisu ispunjene pretpostavke odštetene odgovornosti tuženika, to je sud odbio preostale dokaze tužitelja, dakle dodatno saslušanje zakonskog zastupnika tužitelja ČU i svjedokinje RUB, saslušanje svjedoka ĆU i ĐU te financijsko vještačenje odnosno kombinirano građevinsko-financijsko vještačenje, a koji dokazi nisu bili predloženi na okolnost protupravnosti tuženikova postupanja. S druge strane, iz rezultata dokaznog postupka, kako je ranije obrazloženo, proizlazi da je tuženik osnovano i zakonito naplatio ugovornu kaznu (jer je krivnja za kašnjenje isključivo na tužitelju) putem bankarske garancije (jer protutražbina tužitelja još uvijek nije bila dospjela za kompenzaciju). Dakle, tuženik je izvedenim dokazima dokazao da eventualna krivnja za štetu (koja se, kako je već obrazloženo sastoji u izmakloj dobiti u svezi neostvarenih projekata tužitelja, te stvarnoj šteti u svezi troškova i zateznih kamata kojima je tužitelj bio izložen s obzirom na potrebu osiguranja redovnog poslovanja uslijed teške financijske situacije do koje je došlo naplatom bankarske garancije), nije na tuženiku. Stoga, čak i pod pretpostavkom da je tužitelj dokazao da štetu predstavlja izmakla dobit i stvarna šteta u utuženom novčanom iznosu, da je štetnik tuženik, da se štetna radnja sastoji u naplati ugovorne kazne putem bankarske garancije, te da postoji uzročno-posljedična veza između radnje štetnika i nastale štete, osnovom odredbe članka 1045. ZOO-a nije moguće ustanoviti odgovornost tuženika budući da je (eventualna) šteta nastala tužitelju bez njegove krivnje. Naime, krivnja je subjektivni element protupravnosti. Obzirom da tuženik nije povrijedio neko pravilo koje spada u pravni poredak, to nedostaje objektivni element protupravnosti štetne radnje, pa stoga tuženik ne može biti kriv za štetnu radnju u smislu odredbi članka 1045. stavak 1. i 2. u svezi članka 1049. ZOO-a.
40. Tužbeni zahtjevi tužitelja u dijelu kojim traži isplatu iznosa od 978.784,24 eur (7.374.649,84 kn) s naslova naknade štete zbog izgubljene zarade, te u dijelu kojim traži isplatu iznosa od 20.409,81 eur (153.777,71 kn) s naslova naknade štete zbog troškova kamata i zavisnih troškova, kao izravne posljedice neosnovano i nezakonito naplaćene bankarske garancije, nisu osnovani pa je odlučeno kao u izreci presude.
41. Sud je u obzir uzeo cjelokupnu dokumentaciju u spisu, koju nije posebno obrazlagao obzirom ista nije od utjecaja na odluku o glavnoj stvari.
42. Slijedom svega navedenog sud je odbio (preostali) tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uključujući zatražene troškove postupka, kako je odlučeno u toč. I. izreke presude.
43. Odluka o troškovima postupka donijeta je u skladu s odredbom članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. ZPP. Tuženik je u cijelosti uspio u sporu. Tuženik je zatražio naknadu troškova u sveukupnom iznosu od 272.187,50 eur te troškove pristojbe na žalbu, na odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije, te na odgovor na reviziju u ukupnom iznosu od 829,52 eur.
43.1. Vodeći računa o odredbi Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad (Narodne novine br. br. 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022, 138/2023, dalje u tekstu: Tarifa) kojom je propisano da odvjetniku pripada pravo na naknadu troškova za sastavljanje odgovora na tužbu i drugih obrazloženih podnesaka, ali ne više od sveukupno 4 takva podneska, to je sud kao osnovane cijenio troškove sastavljanja odgovora na tužbu od 25. prosinca 2019., podnesaka od 20. travnja 2022., 6. srpnja 2022., 25. kolovoza 2022., te 10. studenoga 2022. u punoj vrijednosti od 8.377 bodova, dok je osnovom odredbe Tbr.8 toč. 3. Tarife podneske sastavljene 2. ožujka 2020., 12. listopada 2020., 4. veljače 2022., te 21. lipnja 2022. cijenio u vrijednosti od 50 bodova. Nadalje, osnovom odredbe Tbr. 9. toč. 1. Tarife sud je osnovanim cijenio zatražene troškove zastupanja na ročištima održanima 4. veljače 2021., 10. lipnja 2021., 21. prosinca 2021., 15. veljače 2022., 30. studenoga 2022., 9. veljače 2023. te 17. lipnja 2025. u punoj vrijednosti od 8.377 bodova. Dakle, sveukupno 100.724 bodova što pomnoženo sa 2 eur (koliko iznosi bod prema Tbr. 50 Tarife, a odvjetnik primjenjuje Tarifu koja je na snazi u trenutku naplate odvjetničke nagrade sukladno Tbr. 48 Tarife) iznosi 201.448,00 eur , što sa PDV-om (Tbr. 42 Tarife) iznosi 251.810,00 eur. Tuženiku je priznat trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 165,90 eur, trošak pristojbe na odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu od 165,84 eur te trošak sudske pristojbe na odgovor na reviziju u iznosu od 165,91 eur. Dakle tuženiku nije priznat puni trošak za sastav podneska od 4. veljače 2021., kako je ranije obrazloženo. Tuženiku također nije priznat trošak sastava odgovora na žabu budući je o istome već odlučio Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u rješenju od 15. listopada 204. Konačno, tuženiku nije prihvaćen zahtjev za troškove sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije te za odgovor na reviziju budući da nije moguće ocijeniti jesu li navedeni troškovi bili potrebni za vođenje ovog postupka obzirom da postupak po izjavljenoj reviziji još uvijek nije dovršen.
43.2. Slijedom navedenog, tužitelju je naloženo da tuženiku naknadi troškove ovog postupka u sveukupnom iznosu od 252.307,65 eur zajedno sa zateznim kamatama koje na troškove postupka teku od donošenja prvostupanjske odluke do isplate (članak 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022), po stopi koja je propisana za „ostale“ odnose.
43.3. Na temelju navedenog odlučeno je kao u toč. II. izreke presude.
U Pazinu 1. kolovoza 2025.
SUTKINJA
Andrea Jelenić Pitoski
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
DNA:
- Tužitelju po punomoćniku
- Tuženiku po punomoćniku
