REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-12788/2019-57

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  N A  T E M E LJ U  O D R I C A NJ A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Carmen Topalušić, u pravnoj stvari 1.-tužitelja UE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2.-tužiteljice JE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćniku Antunu Šagovcu, odvjetniku u Velikoj Gorici, protiv tuženika HE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Denisu Hüseinu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, 1. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se tužbeni zahtjevi kojima tužitelji zahtijevaju od suda naložiti tuženiku isplatiti 1.-tužitelju UE iznos od 1.662,31 eura uvećano za zakonske zatezne kamate od 13.10.2015. do konačne isplate, te 2.-tužiteljici JE iznos od 6.689,34 kuna uvećano za zakonske zatezne kamate od 9.10.2015. do konačne isplate.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljima parnične troškove u iznosu od 2.793,38 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1. kolovoza 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u ostalom iznosu od 194,11 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1. kolovoza 2025. do isplate.

IV. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka. r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena, djelomično, u odnosu na zahtjev 1.-tužitelja UE za iznos od 113,35 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 13.10.2015. do isplate, a u odnosu na zahtjev 2.-tužiteljice JE za iznos od 80,14 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 9.10.2015. do isplate.

Obrazloženje

1. U ovoj pravnoj stvari tužitelji su tužbom zahtijevali od suda naložiti tuženiku isplatiti

1.-tužitelju UE iznos od 13.378,69 kuna uvećano za zakonske zatezne kamate od 13.10.2015. do isplate, te 2.-tužiteljici JE iznos od 6.689,34 kuna uvećano za zakonske zatezne kamate od 9.10.2015. do konačne isplate.

2. Izložene zahtjeve temeljili su na slijedećim tvrdnjama i pravnim shvaćanjima:

- da je presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: P-88/94 od 12.4.1995., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-2342/05 od 12.10.2005., naloženo tužiteljima, kao pravnim sljednicima pok. ZE, da tuženiku isplaćuju mjesečno iznos od 800,00 kuna počev od 9.2.1994. dok za to budu postojali zakonski uvjeti, uvećano za kamate tekuće od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa uzdržavanja do isplate, te da mu naknade parnični trošak u iznosu od 42,00 kuna,

- da je Općinski sud u Velikoj Gorici povodom prijedloga tuženika za ovrhu, temeljenog na naprijed navedenoj presudi, donio rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovr- 176/2011 od 19.5.2011., kojim su tuženiku priznati i troškovi ovrhe u iznosu od 1.537,50 kuna,

- da je temeljem naprijed navedenog rješenja provedena ovrha na novčanim sredstvima tužitelja, kao ovršenika, te je s računa tužitelja ukupno zaplijenjen iznos od 54.783,04 kuna i doznačen na račun tuženika,

- da je Općinski sud u Velikoj Gorici, povodom žalbe tužitelja kao ovršenika, donio rješenje poslovni broj: Ovr-176/11 od 23.12.2011., kojim je tužitelje uputio u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, pa su tužitelji podnijeli tužbu protiv tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, te je Općinski sud u Velikoj Gorici donio presudu poslovni broj: P-557/2013 od 21.11.2014., kojom je ovrha proglašena nedopuštenom, te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 6.425,00 kuna, ali je navedena presuda ukinuta presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-313/15 od 11.01.2017.,

- da su tužitelji u ponovljenom postupku vođenom pod brojem P-291/17 odbijeni s tužbenim zahtjevom radi proglašenja ovrhe nedopuštenom presudom od 4.1.2018. , protiv koje su podnijeli žalbu koja je djelomično prihvaćena presudom Županijskog suda u Puli broj Gž-442/2018 od 24.12.2018., te je preinačena prvostupanjska presuda na način da je ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Ovr- 176/11 od 19.5.2011. proglašena nedopuštenom radi naplate iznosa od 800,00 kuna mjesečno za razdoblje od 9.2.1994. do 25.4.1995. u 1/3 dijela, te je tuženiku naloženo da naknadi tužiteljima troškove žalbe u iznosu od 735,00 kuna,

- da je u međuvremenu, rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: Ovr-749/17 od 18.8.2017. (ranije Ovr-176/11), koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž Ovr-40/18 od 14.12.2018., utvrđeno da je ovrha dovršena, te je FINI naložena hitna deblokada po svim računima ovršenika,

- da je tuženik u ovršnom postupku bez osnove stekao iznos od 1/3 dosuđenog mjesečnog iznosa uzdržavanja za razdoblje od 9.2.1994. do 25.4.1995., koji, dakle, prelazi iznos od 533,33 kuna uvećano za pripadajuće kamate, a koji prema nalazu vještaka kojega su tužitelji angažirali ukupno iznosi 20.068,03 kuna, od čega je od 1.-tužitelja UE bez osnove naplaćen iznos od 13.378,69 kuna, a od 2.-tužiteljice JE iznos od 6.689,34 kuna,

- da su istekli rokovi za provođenje protuovrhe i

- da je navedene iznose tuženik dužan vratiti tužiteljima na osnovi čl. 1111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima i to sa zakonskim zateznim kamatama, po čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima, od dana pljenidbe do isplate, ali ih tužitelji zbog ekonomičnosti zahtijevaju od posljednje pljenidbe u listopadu 2015. i to 1. -tužitelj BE od 13.10.2015. i 2.-tužiteljica JE od 9.10.2015. godine.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo, u bitnom, da u cijelosti osporava i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

4. Nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelji su podneskom od 13. svibnja 2025. uskladili svoj tužbeni zahtjev s rezultatima tog vještačenja, kojim je utvrđeno da je potraživanje tuženika na ime uzdržavanja preplaćeno za iznos od 2.470,00 eura od čega je od 1.-tužitelja UE više naplaćeno 1.662,31 eura, a od 2. -tužiteljice Dragice Kljaić 807,69 eura.

5. Budući da je podnesak tužitelja od 13. svibnja 2025. dostavljen tuženiku 16. svibnja 2025., a on se u roku od 15 dana nije izjasnio o djelomičnom povlačenju tužbe, to je ovaj sud odlučio kao u izreci ovog rješenja, primjenom odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a, a imajući u vidu pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske – Građanski odjel (Broj: Su- IV-16/2021-8 od 26. travnja 2021.).

6. Nadalje, tuženik je nakon vještakovog usmenog obrazloženja nalaza i mišljenja u podnesku od 4. lipnja 2025. naveo, u bitnom:

- da je iz vještakove tvrdnje prilikom usmenog saslušanja, a koju je trebao iznijeti u svom osnovnom nalazu i mišljenju od 8.11.2024., da je u izračunima uzeo u obzir sve uplate koje su ustegnute od tužitelja, ne ulazeći u to što je FINA napisala što se pojedinom uplatom naplaćuje, već je uračunavanje napravio u skladu sa zakonskim redoslijedom uračunavanja (dakle uzeo je u obzir sve uplate, ali se nije držao specifikacije FINA-e), razvidno da je do ovog spora došlo greškom i propustom i nezakonitim radom FINA-e iz čijih je specifikacija, na koje se tuženik oslanjao, razvidno da je naplaćeno oko 55% glavnice.

- da je tuženik, zbog naprijed navedenog, nakon održane rasprave ponudio tužiteljima mirno rješenje spora, bilo zaključenjem nagodbe temeljem koje bi im isplatio glavnicu bez kamata, odnosno kojom bi isplatio glavnicu s kamatama od utuženja, jer je isti savjestan stjecatelj do isplate ili slično, ali su tužitelji po punomoćniku odbili sve prijedloge tuženika,

- da je sukladno gore navedenom i radi činjenice da se našao u procesnoj pravnoj situaciji kada bi trebao odgovarati i platiti tužiteljima iznos za koju pretplatu nije niti kriv niti odgovoran jer je u ovom postupku trebala biti tužena FINA kao pasivno legitimirana i odgovorna za nastalu štetu temeljem Ovršnog zakona, Zakona o provođenju ovrha na novčanih sredstvima i ZOO, a ne tuženik, on je radi otklanjanja od sebe štete koja se svakim danom sve više povećava radi tijeka kamata, 2.6.2025. otvorio polog kod javne bilježnice Ilinke Lisonek iz Zagreba pod br. OU-169/2025, DK-9/2025 u kojem je položio za 1-tužitelja UE iznos od 3.041,50 eura, a za 2-tužiteljicu JE iznos od 1.922,50 eura, odnosno iznose glavnice izračunate po sudskom vještaku sa zakonskim zateznim kamatama od utuženja do 1.6.2025., čime se u cijelosti oslobodio svoje obveze u ovoj pravnoj stvari u odnosu na potraživanje tužitelja, pa

- da predlaže da svaka stranka snosi svoje parnične troškove, jer do postupka nije došlo krivnjom, niti radnjama, niti propustom tuženika, već državnog organa FINE, a podredno zahtijeva naknadu troškova postupka.

7. Potom su tužitelji u podnesku od 12. lipnja 2025., očitujući se o naprijed navedenom podnesku tuženika, naveli, u bitnom:

- da se tuženik putem punomoćnika obraćao punomoćniku tužitelja s prijedlozima za mirno rješenje spora, međutim tužitelji nisu pristali na navedene prijedloge tuženika, s obzirom da potražuju i trošak parničnog postupka, pa da u konkretnom slučaju nije bilo razloga i pretpostavki za osnivanje javnobilježničkog depozita,

- da će tužitelji preuzeti položeni novac iz javnobilježničkog depozita kojim je namirena glavnica i kamata, slijedom čega

- da tužitelji smanjuju tužbeni zahtjev na naknadu troška parničnog postupka prema priloženom troškovniku, a na koji trošak imaju pravo temeljem čl. 158. st. 2. Zakona o parničnom postupku.

8. Na ročištu održanom 13. lipnja 2025. tuženik je izjavio da ne pristaje na povlačenje tužbe, nakon čega su tužitelji izjavili da se odriču tužbenog zahtjeva.

9. Imajući u vidu navedeno, ovaj sud je, primjenom odredbi čl. 331.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), odlučio kao u toč. I. izreke ove presude.

10. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbe čl. 158. st. 2. ZPP-a.

11. Naime, odredbom čl. 158. st. 1. ZPP-a propisano je da je tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan tuženiku naknaditi troškove postupka.

12. Odredbom čl. 158. st. 2. ZPP-a propisano je da iznimno od stavka 1. toga članka, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.

13. U ovom predmetu tužitelji su izjavili da snižavaju zahtjev na trošak postupka, a koja izjava sadržajno predstavlja izjavu o povlačenju tužbe, odmah nakon što ih je tuženik obavijestio da je osnovao javnobilježnički polog u koji je položio glavnicu i kamate od utuženja do dana koji je prethodio osnivanju pologa, te su odmah nakon što je tuženik izjavio da ne pristaje na povlačenje tužbe izjavili da se odriču tužbenog zahtjeva.

14. Kako se o troškovima postupka odlučuje prema vrijednosti glavnog zahtjeva tužitelja, kojemu je tuženik udovoljio, to je, primjenom odredbe čl. 158. st. 2. ZPP-a, tuženik dužan nadoknaditi troškove postupka tužiteljima.

15. Pritom nisu odlučne tvrdnje tuženika da je do predmetnog postupka došlo krivnjom, radnjama i propustom FINE.

16. To zbog toga što su tužitelji u tužbi iznijeli činjeničnu osnovu potrebnu za primjenu pravila o stjecanju s obzirom na osnovu koja je kasnije otpala predviđenog odredbom čl. 1111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO), a ne za primjenu odredbi o naknadi štete, pa su pravilno tužbom tužili tuženika, budući da je njihova imovina nesporno prešla u imovinu tuženika, a ne FINA-e, pri čemu za ocjenu osnovanosti njihovih potraživanja nije bilo bitno na koji je način do tog prijelaza došlo (čl. 1111. st. 1. ZOO-a).

17. Tako je tužiteljima, prema vrijednosti predmeta spora od 2.470,00 eura (1.662,31 eura + 807,69 eura), priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to trošak sastava tužbe od 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23., dalje: OT), sastava podnesaka od 19.4.2024., 11.12.2024. i 13.5.2025. od po 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), zastupanja na ročištima od 14.7.2022., 8.3.2024., 7.5.2024. i 14.5.2025. od po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT) i zastupanja na ročištu od 13.6.2025. od 50 bodova (Tbr. 9. toč. 2. OT), ukupno 850 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) iznosi 1.700,00 eura, a uz uvećanje od 10% po Tbr. 40. toč. 1 OT (170,00 eura) 1.870,00 eura, a s porezom na dodanu vrijednost od 25% (467,50 eura) 2.337,50 eura.

18. Ukupnom trošku tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku valjalo je pribrojiti trošak vještačenja u ukupnom iznosu od 333,18 eura (300,00 eura + 33,18 eura), trošak plaćenih sudskih pristojbi na tužbu u ukupnom iznosu od 69,61 eura (300,00 kuna + 224,50 kuna = 524,50 kuna, a po fiksnom tečaju konverzije 69,61 eura) i trošak sudskih pristojbi na ovu presudu u ukupnom iznosu od 53,09 eura (1.-tužitelj 33,18 eura + 2.- tužiteljica 19,91 eura po čl. 16. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama, "Narodne novine", broj: 118/18. i 51/23. i Tar. br. 2. toč. 2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi, "Narodne novine", broj: 37/23.).

19. Stoga, ukupno priznati trošak tužitelja, koji im je dužan nadoknaditi tuženik, iznosi 2.793,38 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 1. kolovoza 2025. do isplate (čl. 27. u vezi s čl. 107. st. 2. ZID ZPP-a, "Narodne novine", broj: 80/22.).

20. Tuženiku nije priznat trošak razmjeran povučenom dijelu zahtjeva, budući da se vrijednosti predmeta spora iz tužbe (2.663,49 eura) i konačno postavljenog tužbenog zahtjeva (2.470,00 eura) nalaze unutar istog razreda OT, pa je za zaključiti da tuženiku zbog sniženja tužbenog zahtjeva nije nastao nikakav poseban trošak postupka.

21. Slijedom svega naprijed navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude na temelju odricanja i rješenja.

U Zagrebu 1. kolovoza 2025.

Sutkinja:

Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Presuda na temelju odricanja može se pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2. ZPP ili zbog toga što je izjava o odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare (čl. 353. st. 3. ZPP).

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave ovog rješenja.

Dna:

I. Pun. tužitelja uz rj. na platež pristojbe na ovu presudu 1. -tužitelju (33,18 eura) i 2.- tužiteljici (19,91 eura)

II. Pun. tuženika