Poslovni broj R1-99/2023-40

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Turinina 3, Novi Zagreb

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu pojedincu tog suda Mariji Karadžole u izvanparničnom predmetu predlagatelja-protustranke ČO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Igor Paulić, odvjetnik iz Zagreba, protiv protustranke-predlagatelja ĆO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Josip Janković, odvjetnik iz Karlovca, radi razvrgnuća suvlasništva, 1. kolovoza 2025.

r i j e š i o  j e

I. Razvrgnuće suvlasništva na nekretnini stranaka upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 986/1, kuća i dvorište u [adresa] površine 814 m², suvlasništvo ĆO, [adresa], u 5/8 dijela i ČO, [adresa], u 3/8 dijela, provest će se prodajom nekretnine na javnoj dražbi i podjelom dobivenog iznosa razmjerno suvlasničkim omjerima (civilno razvrgnuće).

II. Odbija se prijedlog protustranke-predlagatelja ĆO za razvrgnućem suvlasništva uspostavom vlasništva posebnih dijelova.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Predlagatelj ČO podnio je 25. lipnja 2020. prijedlog radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja obiteljsku kuću u [adresa] i to prodajom jer suvlasnički udjeli stranaka nisu sporni. Predlagatelj navodi da je u više navrata pokušao s protustrankom sporazumno razvrgnuti suvlasničku zajednicu na način da međusobno otkupe suvlasničke udjele, no protustranka nije pristala na razvrgnuće zajednice na naveden način. Nekretnina je u naravi obiteljska kuća u kojoj živi protustranka; kuća ima jedan ulaz, a katovi kuće su povezani unutarnjim stubištem. Nekretninu nije moguće podijeliti da način da se izdvoji dio nekretnine koji odgovora suvlasničkim omjerima bez velikih građevinsko-arhitektonskih radova, jer se radi o obiteljskoj kući koja nije namijenjena istodobnom životu različitih obitelji. Predlagatelj nema pravni ni ekonomski interes živjeti u navedenoj nekretnini s protustrankom te predlaže razvrgnuće suvlasničke zajednice prodajom nekretnine i diobom kupoprodajne cijene prema suvlasničkim omjerima upisanim u zemljišnoj knjizi.

2. Protustranka ĆO je 29. lipnja 2020. kao predlagatelj podnio prijedlog radi razvrgnuća suvlasničke zajednice etažiranjem.

3. Raspravnim rješenjem od 5. listopada 2020. odlučeno je o spajanju navedena dva predmeta radi provedbe jedinstvenog postupka.

4. Predlagatelj-protustranka ČO protivi se prijedlogu za provođenjem diobe etažiranjem, jer smatra da nisu ispunjeni uvjeti za uspostavu etažnog vlasništva, obzirom da ne postoji suglasnost suvlasnika za takav način razvrgnuća te predlaže takav prijedlog odbiti uz donošenje odluke o razvrgnuću suvlasništva prodajom nekretnine.

5. Protustranka-predlagatelj ĆO protivi se civilnoj diobi i prodaji nekretnine, jer smatra da to nije svrsishodno ukoliko je moguće izvršiti razvrgnuće etažiranjem.

6. Sud je rješenjem poslovni broj R1-80/2020-60 od 3. kolovoza 2022. razvrgnuo suvlasničku zajednicu nekretnine civilnom diobom. Po žalbi protustranke- predlagatelja ĆO rješenjem Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-1521/2022-2 od 27. rujna 2022. navedeno rješenje je ukinuto, a predmet vraćen na ponovni postupak u kojem je potrebno raspraviti i utvrditi je li razvrgnuće uspostavom etažnog vlasništva moguće i dopušteno, odnosno mogu li izdvojeni dijelovi uopće biti samostalne uporabne cjeline i kao takvi objekti prava vlasništva te ovisno o navedenom ponovno odlučiti o prijedlogu za razvrgnuće.

7. U ponovljenom postupku sud je rješenjem poslovni broj R1-163/2022-15 od 22. ožujka 2022. razvrgnuo suvlasničku zajednicu nekretnine civilnom diobom - prodajom i podjelom iznosa dobivenog prodajom sukladno suvlasničkim omjerima. Po žalbama stranaka rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž- 747/2023-2 od 16. svibnja 2023. navedeno rješenje je ukinuto, a predmet vraćen na ponovni postupak u kojem je potrebno raspraviti i utvrditi je li razvrgnuće uspostavom etažnog vlasništva moguće i dopušteno, odnosno mogu li izdvojeni dijelovi uopće biti samostalne uporabne cjeline i kao takvi objekti prava vlasništva te ovisno o navedenom ponovno odlučiti o prijedlogu za razvrgnuće.

8. U svrhu dokazivanja pročitani su i pregledani izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu (str. 5), prijepis posjedovnog lista (str. 6) te rješenja o nasljeđivanju (str. 7-11), provedeni su očevidi na licu mjesta 4. studenoga 2020. i 21. studenoga 2024. te vještačenja po vještacima građevinske struke (nalaz i mišljenje od 22. prosinca 2020., dopunski nalaz od 2. veljače 2023. te nalaz i mišljenje od 30. prosinca 2024.).

9. Prilikom odlučivanja u ovoj konkretnom predmetu sud je imao u vidu odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZV) kojima je reguliran institut razvrgnuća suvlasništva.

10. Odredbom čl. 47. st. 1. i 2. ZV-a propisano je da svaki suvlasnik ima pravo na razvrgnuće suvlasništva, ako je moguće i dopušteno te mu to pravo ne zastarijeva. Suvlasnik može zahtijevati razvrgnuće u bilo koje doba, osim kad bi to bilo na štetu ostalih, no može i tada ako se s obzirom na okolnosti ne bi moglo razumno očekivati da će se prilike uskoro tako izmijeniti da razvrgnuće ne bi bilo na štetu drugih suvlasnika.

11. Odredbom čl. 48. ZV-a propisano je da suvlasnik može svoje pravo na razvrgnuće ostvarivati zahtijevajući ga potpuno ili pak samo djelomično, i to što se tiče suvlasnika s kojima se dijeli ili pak što se tiče stvari i prava glede kojih se suvlasništvo razvrgava. Pravo na razvrgnuće ostvarivat će suvlasnik u sporazumu sa svim suvlasnicima s kojima razvrgava suvlasništvo (dobrovoljno razvrgnuće), ili putem suda (sudsko razvrgnuće), ako nije što drugo zakonom određeno. Kad se provodi sudsko razvrgnuće, sud odlučuje u izvanparničnom postupku, ako zakon ne određuje drukčije.

12. Odredbom čl. 50. st. 1. ZV-a propisano je da kad razvrgnuće provodi sud, vezan je u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnog posla ili zakona. Ako nije glede razvrgnuća vezan u smislu citirane odredbe (čl. 50. st. 1. ZV-a), sud će djeljive pokretne stvari dijeliti fizički, a nekretnine geometrijski. Ako takva dioba nije moguća, a da se znatno ne umanji vrijednost, sud će odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeli razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće).

13. Među strankama nije sporno koja nekretnina je predmet razvrgnuća suvlasništva (nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]). Također nisu sporni niti suvlasnički omjeri stranaka upisani u zemljišnoj knjizi (ĆO u 5/8 dijela, ČO u 3/8 dijela). Stranke nisu suglasne oko načina razvrgnuća suvlasništva.

14. Predlagatelj-protustranka ČO predlaže odrediti razvrgnuće suvlasništva civilnom diobom. Protustranka-predlagatelj ĆO predlaže razvrgnuće suvlasništva uspostavom etažnog vlasništva.

15. U svjetlu cjelokupnog dosadašnjeg tijeka postupka, relevantnih zakonskih odredbi, uputa drugostupanjskih sudova i utvrđenog činjeničnog stanja ističu se slijedeća utvrđenja i stajališta ovog prvostupanjskog suda i to prvo u pogledu prijedloga ČO za razvrgnuće suvlasništva civilnom diobom, a potom u pogledu prijedloga ĆO za razvrgnuće suvlasništva uspostavom etažnog vlasništva.

16. Svaki suvlasnik ima pravo na razvrgnuće suvlasništva, ako je moguće i dopušteno i to mu pravo ne zastarijeva (čl. 47. st. 1. ZV-a). Svaki suvlasnik može prigovoriti razvrgnuću u smislu čl. 47. st. 2. ZV-a te će o takvom prigovoru odlučiti sud nadležan za vođenje postupka razvrgnuća. Odredbom čl. 47. st. 2. ZV-a propisano je da suvlasnik može zahtijevati razvrgnuće u bilo koje doba, osim kad bi to bilo na štetu ostalih, no može i tada ako se s obzirom na okolnosti ne bi moglo razumno očekivati da će se prilike uskoro tako izmijeniti da razvrgnuće ne bi bilo na štetu drugih suvlasnika. Navedeno ograničenje zapravo samo ograničava vrijeme kada suvlasnik može tražiti razvrgnuće, ali ni u kom slučaju ne oduzima pravo suvlasniku da traži razvrgnuće. Kako tijekom ovog postupka protustranka ĆO nije istaknula takav prigovor, to sud smatra da je pravo na razvrgnuće suvlasništva predlagatelja ČO moguće i dopušteno. Odnosno, u ovoj konkretnoj situaciji se navedenu odredbu tumači na način da niti jedan suvlasnik, pa tako ni predlagatelj ČO, nije dužan biti u suvlasništvu ako to ne želi te mu stoga pripada pravo na razvrgnuće suvlasništva.

17. Nadalje, jasno je utvrđeno da ovdje među strankama nije moguće dobrovoljno, već isključivo sudsko razvrgnuće (čl. 48. st. 2. ZV-a). Kad se provodi sudsko razvrgnuće, sud odlučuje u izvanparničnom postupku, ako zakon ne određuje drukčije (čl. 48. st. 3. ZV-a). Izvanparnični postupak je po svojoj pravnoj prirodi nesporan postupak u kojem bi se donošenjem odluke o razvrgnuću suvlasništva trebalo samo potvrditi postojanje nespornog odnosa između stranaka. Navedeno proizlazi i iz čl. 27. st. 1. i 4. Zakona o izvanparničnom postupku (Narodne novine br. 59/23, dalje: ZIP) kojom odredbom je propisano da će sud, ako u postupku u kojemu sudjeluju dvije ili više stranaka dođe do spora o pravu čije rješenje ovisi o utvrđivanju spornih činjenica, sud će prekinuti izvanparnični postupak i uputiti predlagatelja na parnični postupak ili drugi postupak pred nadležnim sudom ili drugim tijelom. Ako među strankama nema spora o bitnim činjenicama, već o pravu koje se temelji na tim činjenicama, sud će u izvanparničnom postupku odlučiti o spornom pravu. Dakle, dokle god među strankama nema spora o pravu čije rješenje ovisi o utvrđivanju spornih činjenica, sud o prijedlogu stranke odlučuje u izvanparničnom postupku.

18. U smislu navedene odredbe sud smatra da u pogledu prijedloga predlagatelja ČO nema spornih činjenica zbog kojih bi trebalo prekidati ovaj postupak. Naime, takve sporne činjenice odnosile bi se ili na predmet razvrgnuća (spor oko predmeta diobe tj. same nekretnine), ili na suvlasničke omjere, ili na pravo vlasništva na nekretnini. Kako u ovoj situaciji nema takvih spornih činjenica, jer su stranke učinile nespornim i predmet postupka, i suvlasništvo, i suvlasničke omjere, to sud smatra da o prijedlogu predlagatelja ČO treba odlučiti u ovom izvanparničnom postupku, temeljem odredbi ZV-a koje reguliraju sudsko razvrgnuće.

19. Kad razvrgnuće provodi sud, vezan je u prvom redu strogim zakonskim odredbama (npr. odredbe Zakona o prostornom uređenju, postojanje parcelacijskog elaborata u slučaju sporazuma stranaka o diobi čestice i sl.), a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnog posla ili zakona. Ako nije glede razvrgnuća vezan u smislu citirane odredbe, sud će djeljive pokretne stvari dijeliti fizički, a nekretnine geometrijski. Ako takva dioba nije moguća, a da se znatno ne umanji vrijednost, sud će odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeli razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće). Navedenu odredbu sud tumači kao obveznu i u pogledu načina sudskog razvrgnuća, i u pogledu redoslijeda propisanih načina.

20. U smislu citirane odredbe sud je prije svega utvrdio, kao što je već i rečeno, da ne postoji valjani sporazum stranaka o načinu razvrgnuća. Nakon toga, u skladu sa čl. 50. st. 2. razmotrena je mogućnost geometrijske diobe nekretnine. Predmet razvrgnuća u ovom postupku je nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 986/1, kuća i dvorište površine 814 m². Očevidom na licu mjesta dana 21. studenoga 2024. utvrđeno je da se u naravi radi o stambenom objektu s dvorištem, odnosno o kući koja se sastoji od 4 etaže - stan u prizemlju, stan na prvom katu, tavanski skladišni prostor i podrumski prostor koji se prostire samo ispod manjeg dijela prizemlja. U dvorištu se nalaze gospodarski objekti. Navedeno stanje nekretnine na licu mjesta potvrđeno je i opisano i u nalazu sudskog vještaka građevinske struke Žarka Željka od 30. prosinca 2024. te na taj dio nalaza nije bilo prigovora.

21. Odredbom čl. 4. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 63/19, 128/22, 155/23, 127/24) propisano je da je zemljište u smislu tog Zakona dio zemljine površine koji je u katastru označen posebnim brojem i imenom katastarske općine u kojoj leži (katastarska čestica). Sve što je sa zemljištem trajno povezano na površini ili ispod nje, u pravnom smislu, sastavni je dio zemljišta i dijeli njegovu pravnu sudbinu te se sve odredbe ovoga Zakona utvrđene glede zemljišta odnose i na to, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

22. Dakle, predmet razvrgnuća u ovom postupku je nekretnina - katastarska čestica i sve što je s njom trajno povezano na površini ili ispod nje. Geometrijska dioba znači da se od jedne katastarske čestice formira više novih čestica (parcelacija). Parcelacija laički opisano doslovno znači povlačenje ravnih ili izlomljenih crta kojima se na katastarskom planu formiraju nove čestice. Za provođenje parcelacije postoje restriktivna pravila ovisno o tome radi li se o građevinskom, poljoprivrednom, neizgrađenom građevinskom zemljištu i sl. Građevinsko zemljište može se parcelirati samo u skladu s lokacijskom dozvolom, rješenjem o utvrđivanju građevne čestice, građevinskom dozvolom ili aktom na temelju kojeg je građevina izgrađena, prostornim planovima (čl. 160. Zakona o prostornom uređenju). U postupku razvrgnuća na ta pitanja odgovor daje sudski vještak.

23. Sukladno uputi višeg suda provedeno je dopunsko vještačenje radi utvrđivanja je li u ovoj konkretnoj situaciji moguće razvrgnuće suvlasništva geometrijskom diobom. U dopunskom vještačenju od 2. veljače 2023. (str. 365) sudski vještak građevinske struke IO u zaključku navodi da geometrijska dioba predmetne građevinske čestice, sukladno strogim zakonskim odredbama nije moguća na način da se stvore nove dvije potpuno zasebne nekretnine koje bi kao takve bile provedive u katastarskom operatu Odjela za katastar nekretnina Jastrebarsko. U idućem vještačenju od 30. prosinca 2024. sudski vještak Žarko Željko je također potvrdio da geometrijska dioba nekretnine u ovoj situaciji nije moguća (str. 497).

24. Na navedeno vještačenje predlagatelj nije imao prigovor, a protustranka je nalazu prigovorila navodeći da je sud sudskom vještaku dao pogrešan zadatak i da je posljedično i nalaz pogrešan. Navedeni prigovor na nalaz sudskog vještaka sud ne smatra osnovanim, jer je zadatak vještaku određen točno prema konkretnom stanju predmeta, uputi drugostupanjskog suda te imajući u vidu činjenice koje je nalazom bilo potrebno utvrditi.

25. Slijedom navedenog sud je utvrdio da geometrijska dioba nekretnine nije moguća u smislu čl. 50. st. 2. i 3. ZV-a. Također, neosnovano protustranka u ovom dijelu iznosi prigovore i prijedloge koji se tiču dva zasebna stana u zatečenoj obiteljskoj kući, jer bi se geometrijskom diobom, kad bi ista bila moguća i dopuštena u ovoj konkretnoj situaciji, mogla dijeliti jedino katastarska čestica, neovisno o tome što je na njoj izgrađeno ili na drugi način trajno spojeno. Ovdje bi se eventualno mogla, također uz intervencije, dobiti dva zasebna stana, ali ne i dvije zasebne uporabne cjeline cijele nekretnine. Ovo posebno stoga što suvlasnici nisu suglasni koji dio kuće bi kome pripao, nema niti suglasnosti u pogledu diobe dvorišta, podruma, ulaza i gospodarskih objekata u dvorištu, a niti u pogledu izvođenja nužnih građevinskih radova koji bi bili neophodni za odvajanje i funkcioniranje dviju stambenih cjelina. Ovakav način razvrgnuća mogli bi provesti jedino suvlasnici suglasno i sporazumno, što ovdje nije slučaj.

26. Kako je stoga utvrđeno da za razvrgnuće suvlasništva u ovoj konkretnoj situaciji ne postoji valjani sporazum stranaka o načinu razvrgnuća, a provedenim dokaznim postupkom je utvrđeno da geometrijska dioba nije moguća, to je u skladu s redoslijedom propisanim zakonom, na temelju čl. 50. st. 4. ZV-a, odlučeno da se razvrgnuće suvlasništva provede prodajom nekretnine na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos da se podijeli razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće).

27. Sve prigovore istaknute tijekom postupka od strane protustranke- predlagatelja ĆO koji se protivi civilnoj diobi sud ocjenjuje neosnovanima. Naime, način sudskog razvrgnuća suvlasništva je vrlo precizno i strogo reguliran odredbama ZV-a. Prigovori koje netko od suvlasnika može istaknuti odnose se samo na vrijeme razvrgnuća suvlasništva u smislu čl. 47. st. 2. ZV-a, što je već ranije objašnjeno i obrazloženo. No, ako kome od suvlasnika trenutno konkretno životno ne odgovara razvrgnuće suvlasništva ili način razvrgnuća, to ne utječe na pravo ostalih suvlasnika da u bilo kojem trenutku (osim u nevrijeme) ne traže i ne dobiju izlaz iz takve zajednice. U ovoj konkretnoj situaciji niti predlagatelju očito ne odgovara ostanak u suvlasništvu, zbog čega je i predložio razvrgnuće suvlasništva putem suda civilnom diobom, što je obzirom na vrlo narušene odnose stranaka gotovo i jedino logično i razumno rješenje.

28. Ovime je detaljno obrazloženo i iscrpljeno raspravljanje i utvrđivanje činjenica po prijedlogu predlagatelja ČO za razvrgnuće suvlasništva civilnom diobom te po prigovorima protustranke ĆO u tom dijelu.

29. Dana 29. lipnja 2020. protustranka-predlagatelj ĆO podnio je sudu prijedlog radi razvrgnuća suvlasničke zajednice na istoj nekretnini etažiranjem. Obzirom da se radi o istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, navedeni prijedlog odnosno predmet spojen je na predmet radi razvrgnuća suvlasništva civilnom diobom, radi jedinstvenog postupanja i zajedničkog odlučivanja. Stoga će se u narednom dijelu obrazloženja iznijeti utvrđenja i stavovi samo u odnosu na taj prijedlog, a neće se ponavljati sve već ranije izneseno.

30. Odredbom čl. 53. ZV-a propisano je da se, ako suvlasnici suglasno odluče da će umjesto diobe nekretnine svoja suvlasnička prava ograničiti tako što će s određenim idealnim dijelom povezati vlasništvo posebnoga dijela suvlasničke nekretnine (uspostaviti etažno vlasništvo), uzima da je to njihova odluka o načinu razvrgnuća, pa se na odgovarajući način i na nju primjenjuju pravila o razvrgnuću.

31. Odredbom čl. 73. ZV-a propisano je da se vlasništvo posebnog dijela nekretnine uspostavlja se na temelju pisane suglasnosti svih suvlasnika te nekretnine. Niti jedan suvlasnik nekretnine ne može uskratiti svoj pristanak na uspostavu vlasništva posebnog dijela drugom suvlasniku koji ima odgovarajući suvlasnički dio, osim ako bi se uspostavom novoga vlasništva posebnoga dijela u korist toga suvlasnika ukinula ili ograničila prava koja njemu već pripadaju na temelju njegova prije uspostavljenoga vlasništva posebnoga dijela. Vlasništvo posebnog dijela ne može se uspostaviti dok nadležno tijelo ne potvrdi da je određeni stan ili druga prostorija u određenoj zgradi i na određenoj zemljišnoj čestici samostalna uporabna cjelina. Potvrda mora sadržavati popis i opis posebnih dijelova nekretnine i da su izgrađeni u skladu s dozvolom nadležnog tijela. Tu potvrdu može zamijeniti uporabna dozvola iz koje je razvidno da je zgrada izgrađena sukladno planu posebnih dijelova nekretnine, potvrđenim građevinskom dozvolom da ti posebni dijelovi predstavljaju samostalnu uporabnu cjelinu. Vlasništvo posebnoga dijela ne može se uspostaviti dok ne postane pravomoćnom odluka suda o utvrđivanju korisnih vrijednosti toga stana, odnosno druge prostorije te korisnih vrijednosti svih stanova i ostalih prostorija cijele nekretnine, osim kad ovaj Zakon određuje da pravomoćnu odluku suda o utvrđivanju korisnih vrijednosti zamjenjuje isprava suvlasnika.

32. Predlagatelj-protustranka ČO je tijekom postupka izričito izjavio da se protivi razvrgnuću suvlasništva uspostavom vlasništva posebnog dijela te je u skladu s navedenim utvrđeno da ne postoji pisana suglasnost svih suvlasnika nekretnine. No, čl. 73. st. 2. ZV-a propisano je kako niti jedan suvlasnik ne može uskratiti svoj pristanak na uspostavu vlasništva posebnog dijela drugom suvlasniku, pa taj prigovor nije mogao učinkovito utjecati na odlučivanje u ovom dijelu postupka.

33. Ipak razmatrajući prijedlog protustranke-predlagatelja ĆO za etažiranjem, sud prije svega želi ukazati na to da Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nigdje u svojim odredbama ne upućuje na to da bi razvrgnuće suvlasništva uspostavom vlasništva posebnih dijelova imalo prednost pred strogo utvrđenim načinima i redoslijedom tih načina propisanim čl. 50. ZV-a. Upravo suprotno, ovaj sud smatra da navedeni način razvrgnuća može biti uzet u razmatranje tek kad se iscrpe odnosno utvrde nemogućim svi načini razvrgnuća propisani citiranim odredbama ZV-a (sporazum, geometrijska dioba, civilna dioba, pa čak i isplata). U tom smislu se navodi i da je cijeli postupak oko utvrđivanja mogućnosti uspostave vlasništva posebnih dijelova bio prema mišljenju ovog suda jednim dijelom nepotreban (zbog čega nisu stvarani niti daljnji troškovi raspravljanjem o prigovorima na nalaz sudskog vještaka iz prosinca 2024.), obzirom na gotovo istovremeno podneseni prijedlog za razvrgnuće suvlasništva civilnom diobom i gore opisana utvrđenja.

34. Podredno, iako ne manje bitno, ističe se da tijekom postupka protustranka- predlagatelj ĆO nije dostavio sudu niti jednu ispravu (odluku nadležnog tijela) navedenu u čl. 73. st. 3. i 4. ZV-a, a nalaz i mišljenje sudskog vještaka ne mogu iste valjano zamijeniti. Naime, da bi došlo do diobe uspostavom etažnog vlasništva na unaprijed nadvedeni načni, u postupku sudske diobe potrebno je da odluka suda bude provediva u zemljišnoj knjizi, obzirom na to da se vlasništvo određenog posebnog dijela nekretnine uspostavlja upisom u zemljišnu knjigu kao pravo povezano s određenim suvlasničkim dijelom nekretnine (čl. 72. st. 1. ZVDSP-a).

35. Ipak, strankama se ne može zabraniti da sudu podnose prijedloge i u njima ustraju, pa je stoga valjalo odlučiti i o prijedlogu protustranke ĆO koji sud u skladu sa čl. 72.-73. ZV-a smatra neosnovanim (t. II. izreke). Pritom se ovdje ističe da je sud razmotrio svu sudsku praksu koju je u spis dostavila protustranka- predlagatelj ĆO, no ista nije primjenjiva na ovu situaciju. Naime, radi se odlukama viših sudova donesenim u sklopu različitih parničnih, dakle, spornih postupaka, dok se u ovom slučaju radi o izvanparničnom postupku s, kako je ranije navedeno, nespornim činjeničnim stanjem. Osim toga, dostavljena sudska praksa odnosi se u najvećem dijelu na izostanak suglasnosti svih suvlasnika za uspostavu vlasništva posebnih dijelova nekretnine, što pred ovim sudom čak nije niti sporna pravna situacija. Ovo sve ipak nije prepreka protustranci ĆO za pokretanje odgovarajućeg parničnog postupka radi zaštite svojih prava i interesa, jer između stranaka izvan ovog postupka postoji dosta spornih činjenica (u vezi ulaganja u nekretninu, renoviranja prizemlja, održavanja, troškova) koje ovaj sud nije utvrđivao, jer nisu bile bitne za odlučivanje, ali definitivno postoje.

36. Ovdje također valja reći kako je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da oba suvlasnika/stranke žele razvrgnuće suvlasništva, što analogno znači da im suvlasništvo ni u kom obliku više nije prihvatljiva opcija. Nadalje, iz obiteljske povijesti i isprava u spisu poznato je da ova nekretnina predstavlja imovinu iz nasljeđivanja, da protustranka živi u prizemlju s izvanbračnom suprugom, da predlagatelj tamo nikada nije živio te da uopće ne koristi prostor na katu koji mu po nepisanom dogovoru stranaka pripada, a ne koristi niti tavan, podrum, dvorište ni dvorišne objekte. Svima je također poznato i jasno da se u naravi radi o obiteljskoj kući s izvedenim prostorijama koje čine stan u prizemlju i stan na prvom katu. Stubište je unutrašnje, dakle unutar kuće.

37. U smislu navedenog sud smatra da su očekivanja i zahtjevi predlagatelja i protustranke u ovoj situaciji (životno) podjednake snage. Naime, predlagatelj trenutno od navedene nekretnine nema nikakve koristi i teško će njome raspolagati (na bilo koji način - prodaja, najam i sl.), bilo kao suvlasnik, bilo kao eventualni vlasnik posebnog dijela. Protustranka u predmetnoj nekretnini živi, koristi je kao isključivi vlasnik i razumljivo je da mu je to i za budućnost jedina prihvatljiva opcija, no mora prihvatiti pravo suvlasnika na izlaz iz suvlasničke zajednice. I u svjetlu iznesenih činjenica, ali i samo životno i zdravorazumski gledano, civilna dioba je za stranke najčišća i najjednostavnija opcija, jer zajednica stranaka, pravna ili životna, nije moguća, dok bi se uspostavom vlasništva posebnih dijelova zajednički život stranaka u istom dvorištu i stubištu u svakom slučaju na neki način nastavio. U tom smislu se ističe da protustranka nije dostavila niti jedan dokaz kojim bi barem pokušala učiniti vjerojatnim zašto bi u ovoj situaciji etažiranje bilo bolje, logičnije i prihvatljivije od civilne diobe, a po mišljenju suda i zbog svega ranije iznesenog uspostava vlasništva posebnih dijelova nije dopustiva u pravnom smislu. Prigovaranjem civilnoj diobi uz istovremeno ustrajanje na etažiranju i odugovlačenje ovog postupka se neposredno i posredno nanosi šteta predlagatelju koji je u trenutnoj situaciji prilično ograničen u svojim suvlasničkim pravima na nekretnini stranaka.

38. Odredbom čl. 54. ZV-a propisano je da troškove razvrgnuća snose suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, osim ako zakon ili njihov sporazum određuju drukčije, a taj posebni zakon jest Zakon o izvanparničnom postupku. Odredbom čl. 32. st. 4. ZIP-a propisano je da će sud o naknadi troškova koji se odnose na ostvarivanje zajedničkih interesa svih stranaka odlučiti razmjerno udjelima stranaka u predmetu postupka, a ako se takvi udjeli ne mogu utvrditi, troškovi se dijele na jednako dijelove. Obzirom su u ovom postupku i predlagatelj i protustranka bili suglasni s razvrgnućem suvlasništva, a sporan je bio način na koji će se razvrgnuće provesti, sud smatra da se u smislu citirane odredbe ovaj postupak odnosi na ostvarivanje zajedničkog interesa stranaka. Osim toga, razlika između suvlasničkih omjera nije izrazito velika, a obje strane su zastupane po punomoćnicima. Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. III. izreke.

U Zagrebu 1. kolovoza 2025.

Sudac:

Marija Karadžole

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi ovom sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Predlagatelju-protustranci po punomoćniku

2. Protustranci-predlagatelju po punomoćniku