Republika Hrvatska

TRGOVAČKI SUD U

ZAGREBU

P-227/2024

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU, po sucu toga suda Jasenki Rundek, u pravnoj stvari tužitelja PĐ, vl. [obrt], obrt za usluge, trgovinu i prijevoz, OIB: [osobni identifikacijski broj], Soblinec, Krapinska ulica 5, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Hajdek, odvjetnik iz Zagreba, Ivana Šibla 15, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi isplate iznosa od 702,43 EUR, nakon održane glavne javne rasprave dana 22. srpnja 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene dana 1. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., V. Jagića 33, 10000 Zagreb, OIB: 26187994862, platiti tužitelju PĐ, vl. [obrt], obrt za usluge, trgovinu i prijevoz, Krapinska ulica 5, 10360 Soblinec, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 702,43 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od 18. 09. 2023. god., po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024. godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja 2024. godine pa do isplate, kao i nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 939,81 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude 1. kolovoza 2025., pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024. godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja 2024. godine, a sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u prometnoj nezgodi dana 28. lipnja 2023. nastala šteta na vozilu registarske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu oštećenika ĐĐ iz [adresa].

Nakon štetnog događaja oštećenik je svoje vozilo popravio kod tužitelja. Tužitelj je izvršio popravak i ispostavio račun broj 273/P1/1 u ukupnom iznosu od 1.202,71 EUR s uključenim PDV-om, dana 12. rujna 2023. Tuženik je platio iznos od 360,00 EUR pri čemu je uzet u obzir doprinos oštečenika nastanku štete u iznosu od 10%.

Oštećeni ĐĐ je umjesto preostalog ispunjenja svoje obveze po utuženom računu tužitelja istom ustupio svoje dospjelo potraživanje prema tuženiku zajedno sa svim sporednim potraživanjima te temeljem navedenog tužitelja potražuje zakonsku zateznu kamatu od dospijeća računa 18.09.2023. pa do isplate.

Iz dopisa Agencije za zaštitu tržišnih natjecanja od 20.02.2020. proizlazi da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj cijeljeni radnog sata će treće osobe obavljati posao u radionici kao i to da osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa za popravak vozila zahtijevati naknadu štete iz osiguranja.

Tužitelj je priložio nalaz i mišljenje prometnog vještaka Igora Jakoplića iz predmeta P- 1257/2021 iz kojeg je vidljivo da se cijena radnog sata neovlaštenih radionica kreće od 35 EUR + PDV (43,75 EUR). Vještak je u nalazu naveo da ne postoje precizne smjernice izdane od Hrvatske obrtničke komore ili Hrvatske udruge auto struke prema kojima bi cijena radnog sata bila definirana unutar određenih granica već je svaka pojedina radionica slobodna samostalno određivati cijenu radnog sata.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje nastanak štetnog događaja te da je oštećenik bio osiguran od tuženika po polici osiguranja od automobilske odgovornosti broj 016248456399. Ističe prigovor promašene aktivne legitimacije jer tužitelj nije vlasnik oštećene stvari niti je stranka ugovora o ustupanju, također, ističe doprinos oštećenika IĐ nastanku štetnog događaja, osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva jer je oštećeniku isplatio iznos od 360,00 EUR čime smatra da je u cijelosti ispunio svoju obvezu. Tuženik je po izvršenom pregledu vozila sačinio izvid štete o čemu je obavijestio osiguranika dopisom od 07.08.2023. Uz navedeni dopis osiguraniku je dostavljen popis ovlaštenih servisnih partnera tuženika uz napomenu da svoje vozilo može popraviti u nekom od tih ovlaštenih servisa ali je isto tako navedeno da to može učiniti i u nekom drugom servisu time da račun popravka mora biti u skladu sa izvidom štete. Nastavno, tuženik navodi da tužitelj nije dostavio cjenik radionice uz tužbu te je prekludiran u dostavi i predlaganju daljnjih dokaza. Tuženik osporava zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata jer je tuženik isplatom u mirnom postupku ispunio svoju obvezu i nije pao u zakašnjenje.

3. Podneskom od 4. travnja 2024. tužitelj osporava sve istaknute prigovora tuženika.

Iz dostavljenog ugovora o cesiji od 12.9.2023. razvidno je da je ugovor sklopljen između ĐĐ kao ustupitelja i tužitelja kao primatelja u odnosu na dospjelo potraživanje prema tuženiku u iznosu do 1.202,71 EUR koji se odnosi za popravak osobnog vozila prema izvidu štete broj 62-AO-11047/2023 po računu broj 273/P1/1. U ugovoru je određeno da ustupitelj radi naplate u cijelosti ustupa primatelju svoje potraživanje prema dužniku zajedno sa svim sporednim pravima. Tužitelj je prilikom podnošenja tužbe priznao doprinos koji je tuženik u mirnom postupku isticao od 10%, a tužitelj je predmetnom tužbom potraživao preostali utuženi iznos.

Iz dopisa tuženika od 7.8.2023. razvidno je da je tuženik odobrio oštećeniku popravak predmetnog vozila uz isticanje njegovog doprinosa od 10% radi nepropisno parkiranog vozila. Stoga su prigovori u odnosu na promašenu aktivnu legitimaciju i doprinos oštećenika nastanku štete neosnovani.

Oštećeni ĐĐ je popravak predmetnog vozila povjerio tužitelju na čiji rad tuženik nije imao prigovora, a koji je u cijelosti istovjetan izvidu štete tuženika, izuzev razlike u cijeni radnog sata za rad limara i lakirera.

Time što je oštećenik popravak predmetnog vozila povjerio tužitelju oštećeni nije otežao ispunjenje obveze tuženika, a popis servisera koji je tuženik dostavio oštećeniku u kojem bi mogao izvršiti popravak vozila nije obvezujući za oštećenika. Cijena radnog sata tužitelja određena je sukladno cjeniku koji je dostavljen uz tužbu te je neosnovan prigovor tuženika da taj cjenik nije bio dostavljen.

Podneskom od 6.2.2025. tužitelj je ostao kod ranije iznesenih navoda u odnosu na prigovore tuženika iz odgovora u tužbi te je dostavio sudsku praksu u identičnim predmetima.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u u oznaku štete 62-AO-11047/23 od 17. kolovoza 2023., u račun Autosistema A273/P1/1 od 12. rujna 2023., u izjavu ĐĐ od 25. srpnja 2023., u ovjeru računa od 12. rujna 2023., u odobrenje popravka štete LĐ od 7. kolovoza 2023., u izvadak o stanju i prometu, u cjenik tužitelja od 1. siječnja 2023., u ugovor o ustupu tražbine od 12. travnja 2023., u dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, u nalaz i mišljenje Jakoplić Igora u predmetu P-1257/21, u policu osiguranja od automobilske odgovornosti broj 016248456399, u uvjete osiguranja od automobilske odgovornosti, u izvod transakcijskog računa od 27. kolovoza 2023., u dopis tuženika od 27. kolovoza 2023., u izvid štete, u izjavu o namirenju uz 10% doprinosa, u procjenu štete za LĐ, u ovjereni pisani iskaz PĐ, u ovjereni iskaz ĐĐ.

Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja radi pribave podataka o vlasništvu vozila [registarska oznaka] ĐĐ, saslušanje osiguranika tuženika KĐ, pribavu spisa tuženika broj 62-AO-11047/23, pribavu podataka od cijeni radnog sata ovlaštenog Peugeot servisa , prometno vještačenje i rekonstrukcije jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno temeljem uvida u priložene isprave. Tužitelj je odustao od izvođenja dokaza da se od Policijske postaje pribavi zapisnik o očevidu, skica i foto elaborat ročištu od 19. studenog 2024.

Navedeni dokazni prijedlozi odbijeni su jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno uvidom u priložene isprave, obzirom da se radi o sporu male vrijednosti sukladno odredbi čl. 464. a. ZPP-u.

Predmet naknade štete je razlika u cijeni radnog sata koju je obračunao tužitelj i cijene radnog sata procijenjene od strane tuženika u izvidu štete.

5. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da su oštećenik tj. ustupitelj i tužitelj kao primatelj zaključili Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja dana 12. rujna 2023. prema izvidu štete i računu za popravak broj 273/P1/1 u ukupnom iznosu od 1.202,71 EUR. U čl. 3. navedenog Ugovora stranke su suglasno utvrdile da je danom sklapanja ugovora tužitelj postao novi vjerovnik tražbine te na njega prelaze i sva sporedna prava ustupljene tražbine, primjerice pravo na dospjele i neplaćene kamate. Ustupitelj tj. ĐĐ jamči primatelju postojanje i naplatu ustupljene tražbine. Isplatom tražbine primatelju prestaju obveze dužnika prema ustupitelju. Člankom 4. preuzimatelj preuzima obvezu da dužnika obavijesti o izvršenom ustupanju odmah po sklapanju ugovora.

ĐĐ je dao punomoć tužitelju da može u njegovo ime obavljati sve stavke vezane za naplatu štete od tuženika dana 25.7.2023. Oštećenik ĐĐ je također dao izjavu dana 25.7.2023. u kojoj je suglasan da štetu i troškove popravka umjesto njemu isplati tužitelju.

Tužena je odobrila popravak štete LĐ u iznosu od 360,00 EUR uz utvrđenu suodgovornost od 10% radi nepropisno parkiranog vozila.

Tužitelj je izdao račun na ime oštećenog ĐĐ broj 273/P1/1 u ukupnom iznosu od 1.202,71 EUR koji se odnosi na izvršene radove na popravku vozila i potrošni materijal prema izvidu štete tuženika.

Tužitelj obavlja svoje usluge prema cjeniku koji je na snazi od 1.1.2023. a odnosi se na radove na vozilu, potrošni materijal, upotrebu komore te čuvanje oštećenih dijelova. U cjeniku je navedeno da se sat limara i lakirera dodatno uvećava za potrošni materijal prema cjeniku. Limarija i lakiranje vozila određuje se prema satnici Audateksu ili prema ponudi prije početka popravka.

Prema ovjerenoj izjavi tužitelja od 5.12.2024. proizlazi da je oštećeni ĐĐ došao dana 16.8.2023. u servis te mu je predao izvid štete u kojem su bili navedeni dijelovi koji se moraju popraviti i lakirati, a bio je određen broj radnih sati predviđenih za popravak vozila. Vozilo je popravljeno prema pravilima struke sukladno izvidu štete i predano VĐ dana **.**.2023. ĐĐ je potpisao punomoć za isplatu, izjavu i ugovor o ustupu potraživanja. Račun je sačinjen prema cijenama usluga sukladno cjeniku koji je uredno istaknut u servisu. Na račun servisa CĐ je na ime ĐĐ platio iznos od 380,00 EUR dana 25.9.2023. te mu osim navedenog iznosa, ništa drugo nije plaćeno za popravak vozila. Iz navedenih razloga pokrenuo je parnicu radi naplate iznosa ostatka računa koji je umanjen za 10% koliko iznosi suodgovornost ĐĐ nastanku štete. U toj izjavi tužitelj ističe da kao serviser sa svakom strankom sklapa ugovor o ustupu tražbine jer osiguravajuće kuće ne plaćaju punu cijenu popravka razlike u cijeni radnog sata za koju oni smatraju da je osnovana i one po kojoj kao serviseri posluju.

ĐĐ u ovjerenoj izjavi od 6.12.2024. naveo je da je njegovo vozilo bilo oštećeno u prometnoj nezgodi dana 28.6.2023. i da je bilo osigurano kod tuženika. Štetu je prijavio tuženiku te su procijenitelji sačinili izvid štete u kojem su naveli koji su dijelovi vozila predviđeni za popravak / zamjenu i naveli su broj radnih sati za popravak vozila. Prije nego što je vozilo odvezao na popravak kod tužitelja, tuženik mu je dana 7.8.2023. poslao dopis da odobravaju popravak njegovog vozila i da ističu suoodgovornost od 10% jer je vozilo u trenutku nesreće nepropisno bilo parkirano. U pogledu doprinosa nastanku štete nije se žalio niti je to osporavao. Tužitelju PĐ predao je izvid štete i dopis tuženika od 7.8.2023., potpisao mu dokumentaciju potrebnu za rješavanje troškova popravka izravno sa tuženikom. Dana 12.9.2024. preuzeo je vozilo jer je bilo popravljeno te su tom prilikom potpisali ugovor o ustupu tražbine. U izjavi navodi da je tuženik izravno na njegov osobni račun isplatio iznos od 360,00 EUR na ime nespornog dijela štete na vozilu, a on tj. ĐĐ je dana 25.9.2024. preko računa CĐ na žiro račun servisa tužitelja doznačio iznos od 380,00 EUR. Osim navedenog iznosa ništa mu drugo na ime popravka vozila nije plaćeno od strane tuženika, a tužitelj tj. PĐ mu je također rekao da i prema njemu tuženik nije vršio nikakva plaćanja.

6. U pogledu prigovora tuženika istaknutih u odgovoru na tužbu sud je na temelju dokaznog postupka utvrdio da je tužitelj aktivno legitimiran na podnošenje tužbe jer je prema čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima predviđeno da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na njega svoju tražbinu osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom, koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugog. S tražbinom prelaze na primatelju sporedna prava pa tako i pravo na zakonske zatezne kamate sukladno čl. 81. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

Prigovor suodgovornosti oštećenog ĐĐ nije osnovan jer je tužitelj utuženi račun umanjio za 10%, a kako ga je naveo tuženik u svojem dopisu od 7.8.2023. Neosnovan je prigovor tuženika da uz tužbu nije dostavljen cjenik radionice jer je tužitelj uz tužbu dostavio navedeni cjenik kao prilog označen na listu 15 spisa. Nadalje, tuženik nije imao prigovora na račun tužitelja broj 273/P1/1 niti na kvalitetu popravka predmetnog vozila.

Prema čl. 1085. Zakona o obveznim odnosima odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, a ako to nije moguće, dužan je naknadu dati u novcu.

Nadalje, tuženik nije ovlašten određivati cijenu radnog sata već to pravo pripada servisu sukladno objavljenom cjeniku, a izbor servisa koji će obaviti popravak vozila pripada oštećenoj osobi, a sukladno načelu slobode tržišta. Naime, Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja je mišljenjem od 20.02.2020. navela da oštećena osoba u mjestu prebivališta ima pravo izbora auto servisne radionice koja će obaviti popravak vozila prema cijenama uredno istaknutim u svom cjeniku uz ispunjen kriterij kvalitete popravka.

Temeljem odredbe čl. 1046 Zakona o obveznim odnosima tužitelju je nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koja je utvrđena prema Cjeniku tužitelja i cijene sata rada koju tuženik priznaje te mu je tuženik kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu dužan naknaditi utuženi iznos sukladno čl. 1085. st. 1. i 4. te čl. 84. st. 1. ZOO- a.

Nadalje oštećenik nije u obvezi popraviti vozilo u onom servisu kojeg mu odredi osiguravajuće društvo već u ovlaštenom servisu po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim korisnicima. Okolnost što postoje i drugi servisi u kojima bi cijena radnog sata bila niža ne predstavlja doprinos oštećenika nastaloj šteti u smislu čl. 1092. ZOO-a. Tuženik nije ovlašten isplatu štete uvjetovati izborom servisera.

Kako je tužitelj dokazao osnovu i visinu štete sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev temeljem uvodno citiranih zakonskih odredbi.

7. Odluka o trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku.

Tužitelju je dosuđen trošak sastava tužbe u iznosu od 75 bodova, obrazloženi podnesak od 4.4.2024. 75 bodova, pristup na ročište od 19.11.2024. u iznosu od 75 bodova, sastav podneska od 11.12.2024 u iznosu od 75 bodova, sastav podneska od 5.2.2024. u iznosu od 75 bodova, pristup na ročište od 22.7.2025. u iznosu od 75 bodova ili ukupno 450 bodova što iznosi 900,00 EUR, trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 EUR i presudu na iznosu od 26,54 EUR što ukupno iznosi 939,81 EUR.

Visina nagrade za rad odvjetnika obračunata je sukladno odredbama Tbr. 7, Tbr. 8, Tbr. 48. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15),NN (126/22).

Porez na dodanu vrijednost obračunat je prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost (NN 22/12 i 73/13).

Visina sudske pristojbe utvrđena je temeljem Zakona o sudskim pristojbama (NN br. 157/13, 110/15, 118/18).

Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci

U Zagrebu, 1. kolovoza 2025.

S U D A C:

JASENKA RUNDEK

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u roku od 15 dana po primitku ove presude, a ulaže se putem ovog Suda u 2 primjerka za Sud i po 1 za svaku protivnu stranku.

DNA:

tužitelju po odvjetniku

tuženiku