Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj Pn-21/2021-58

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I  R J E Š E NJ E

Općinski sud u Gospiću, po sucu Jurici Bakmazu, u građanskopravnoj stvari tužitelja AB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa zakonski zastupnik otac IB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Ivan Emer, odvjetniku u Zagrebu, Vončinina 2/V, protiv tuženika Dječji vrtić „Baltazar“ Gračac, Školska 14, OIB: 08218410574, kojeg zastupa punomoćnik Danijel Pribanić, odvjetnik u Zagrebu, Prilaz baruna Filipovića 23/601, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave 8. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Branimira Ždravca i punomoćnice tuženika odvjetnice Ivane Kucelj, 1. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Dječji vrtić „Baltazar“ Gračac da tužitelju AB isplati iznos od 4,859,78 eura (slovima: četiritisućeosamstopedesetdevet euraisedamdesetosaomcenta) uvećan za zakonske zatezne kamatu koja teku:

- na iznos od 3.760,00 eura od 5. kolovoza 2020. do isplate, te

- na iznos od 1.099,79 eura od 13. travnja 2023. do isplate,

a koje se izračunavaju od dospijeća svakog pojedinog obroka do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u kojem tužitelj potražuje isplatu iznosa od 50,00 eura uvećanog za zakonske zatezne kamate koje teku od 5. kolovoza 2020. do isplate, kao i isplata zakonskih zateznih kamata koje teku na iznos do 1.099,79 eura od 5. kolovoza 2020. do 12. travnja 2023.

i  r i j e š i o  j e

III. Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu iznosa od 2.826,14 eura uvećanog za zakonske zatezne kamate koje teku od

5. kolovoza 2020. do isplate.

IV. Nalaže se tuženiku Dječji vrtić „Baltazar“ Gračac da tužitelju AB nadoknadi trošak postupka u iznosu od 1.881,13 eura (slovima: tisućuosamstoosamdestjedaneuroitrinaestcenta) uvećan za zakonske zatezne kamatu koja teku od 1. kolovoza 2025. do isplate, a koje se izračunavaju, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. U preostalom dijelu se zahtjev za naknadu troškova odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 7. svibnja 2021. podnio tužbu kojom od tuženika potražuje isplatu iznosa od 50,000,00 kuna (6,636,14 eura konvertirano po fiksnom tečaju 7,53450) uvećanog za zakonske zatezne kamate. Tužitelj tvrdi da se 7. siječnja 2020. dogodila nezgoda u Gračacu, na igralištu Dječjeg vrtića “Baltazar” Gračac na način da se tužitelj na igralištu naslonio na gol koji je pao na njega i pri čemu je oštećeni zadobio brojne teške tjelesne ozlijede. Do ozljeda je došlo zbog neodržavanja predmetnog gola kojeg tuženik nije održavao sigurnim za korištenje. U predmetnoj nezgodi tužitelj je trpio intenzivne i dugotrajne boli, pretrpio kako primarni tako i sekundarni strah, a nakon završenog liječenja tužitelj će morati ulagati pojačane napore u životu i radu. Za vrijeme liječenja bila mu je potrebna tuđa pomoć i njega. Tužitelju je zaostalo naruženje. Slijedom navedenoga, na temelju čl. 19. i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima tužitelj potražuje naknadu štete s osnova povrede prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlje te materijalnu štetu s osnova tuđe pomoći i njege, i to za smanjene životne aktivnosti, naruženje, pretrpljene bolove, pretrpljeni strah, tuđu pomoć i njegu tijekom liječenja. Tužitelj se zahtjevom za naknadu štete u mirnom postupku obratio tuženiku 4. kolovoza 2020. što je vidljivo iz povratnice priložene odštetnom zahtjevu, te tužitelj upravo od toga dana potražuje zakonsku zateznu kamatu.

2. Tužitelj je podneskom od 23. veljače 2023. (list 43 i 44 spisa) povisio tužbeni zahtjev na 58.286,30 kuna, odnosno 7.735,92 eura jer je tužitelju rješenjem HZZO-a od 28. ožujka 2022. utvrđen prestanak statusa osiguranika u obveznom zdravstvenom osiguranju jer nema prebivalište u [adresa] pa mu je za bolničko liječenje nakon štetnog događaja dostavljen račun u iznosu od 8.286,30 kuna odnosno 1.099,78 eura. Tuženik se podneskom od 25. travnja 2023. protivio preinaci tužbenog zahtjeva, ali je sud preinaku dopustio iz razloga svrhovitosti na ročištu 10. svibnja 2023. na temelju članka 190. stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“, br. 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, „Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP)jer se radi o tražbini proizašloj iz istog štetnog događaja za koju tužitelj tereti istog dužnika, a nastala je nakon podnošenja tužbe, pa nije ekonomično da se u istim pitanjima raspravlja u odvojenoj parnici.

3. Tužitelj je podneskom od 12. prosinca 2024. nakon dostavljenog nalaza i mišljenja sudskog vještaka Korača umanjio tužbeni zahtjev u kojem sad potražuje 3.810,00 eura pravične novčane naknade s osnove prava sposobnosti i to za pretrpljene bolove 1.300,00 eura, pretrpljeni strah 1.000, 00 eura, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 800,00 eura, duševne boli zbog naruženosti 500,00 eura i tuđe pomoći i njege 210,00 eura. Taj iznos uvećan za troškove liječenja od 1.099, 78 eura ukupno iznosi 4.909,78 eura. Tuženik je izjavio na ročištu 8. srpnja 2025. (list 262 spisa) da se ne protivi ovom djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu (list 30 - 33 spisa) istaknuo prigovor zastare i promašene pasivne legitimacije. Prostor na kojem se dogodio događaj u vlasništvu je Općine Gračac, a ne tuženika. Tužitelj nije polaznik dječjeg vrtića, pa ne postoji nikakav ugovorni odnos koji bi eventualno opravdao vođenje postupka za naknadu štete protiv tuženika. Osim toga, igralište na kojem se dogodila nesreća je u potpunosti ograđeno, čime je jasno naznačeno da mu treće osobe ne smiju pristupiti. Na igralištu u to vrijeme nije bilo druge djece, pa ne dolazi u obzir niti da bi tužitelj bio ponukan igrom drugih. Ulazak na to igralište predstavlja takvo postupanje koje mu odriče pravo na bilo kakvu odštetu jer se radi o nepropisnom korištenju, a svakako ta okolnost predstavlja razlog za smanjenje odštete s obzirom na očiti samodoprinos tužitelja i njegovih zakonskih zastupnika, nastaloj šteti. Posebno je istaknuto da je tužitelj u trenutku nezgode imao 7 godina i 3 mjeseca, te je s obzirom na svoju dob morao imati pratnju odrasle osobe, što se smatra razumnim i uobičajenim, naročito u mjestu izvan uobičajenog prebivališta i tužitelju nepoznatoj sredini. Budući da tužitelj nije polaznik vrtića, tuženik nije imao nikakvu dužnost voditi brigu o djetetu od 7 godina, odnosno tužitelju, držati ga na oku i paziti što radi, već su za dobrobit i zdravlje tužitelja odgovorni prvenstveno roditelji. Unatoč tome, zaposlenici tuženika su tužitelju odmah pritrčali u pomoć, pozvali hitnu pomoć i učinili sve u svojim mogućnostima da pomognu tužitelju, te na taj način i doprinijeli u otklanjanju teže posljedice po tužitelja, iako za nezgodu tuženik i njegovi zaposlenici nisu odgovorni. Tuženik je na kraju osporio i visinu utuženog iznosa.

5. Tijekom postupka su pročitani zahtjev za naknadu štete od 28. srpnja 2020. s povratnicom i odgovorom tuženika (list 5 do 8 spisa), potvrda PGP Gračac od 13. siječnja 2020 (list 9 spisa), medicinska dokumentacija tužitelja (list 10 do 20 spisa), izvješće o događaju od **.**.2020. EB (list 35 i 36 spisa), ZK izvadak za nacrt ZK uloška broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 38 spisa), dopis Općine Gračac od 24. kolovoza 2022. (list 45 spisa), odluka o osnivanju dječjeg crtića "Baltazar" Općinskog vijeća Općine Gračac od 13. siječnja 1998. (list 46 do 49 spisa), rješenje HZZO-a, PS Dubrovnik od 28. ožujka 2022. (list 50 i 51 spisa), ispis troškova po osiguraniku HZZO-a, PU Dubrovnik od 1. lipnja 2022. (list 52 spisa), zapisnik o očevidu PGP Gračac od 7. siječnja 2020. (list 62 i 63 spisa), posebno izvješće PGP Gračac od 15. siječnja 2020. (list 64 do 66 spisa), izvješće PGP Gračac od 7. siječnja 2020. (list 67 i 68 spisa), službena zabilješka PGP Gračac od 13. siječnja 2020. (list 69 spisa), službena zabilješka PGP Gračac od 8. siječnja 2020. (list 70 spisa), službena zabilješka PGP Gračac od 15. siječnja 2020. (list 71 spisa), završno izvješće nadzornog inženjera nad građevinskim radovima uređenja igrališta dječjeg vrtića "Baltazar", k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list 72 do 75 spisa), glavni projekt uređenja igrališta dječjeg vrtića "Baltazar" tvrtke "VIA FACTUM" d.o.o. iz veljače 2018. (list 76 do 79 spisa), prijava OB Zadar policijskoj postaji od 8. siječnja 2020.(list 80 spisa), izvješće PGP Gračac od 7. siječnja 2020. (list 81 spisa), očitovanje EB od 30. lipnja 2023. (list 110 do 112 spisa), službena bilješka ovog suda od 7. rujna 2023. (list 174 spisa), dopis PGP Gračac od 26. travnja 2024. (list 218 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Želimira Korača, dr. med., od 31. listopada 2024. (list 234 i 235 spisa) uz dopunu nalaz i mišljenje od 2. travnja 2025. (list 255 spisa), saslušani su svjedoci IB (list 187 i 188 spisa), DB (list 188 i 189 spisa), ĐB (list 211 i 212 spisa) i EB (list 221 do 223 spisa), te tužitelj (list 187 spisa).

6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

7. U postupku nije sporno da se 7. siječnja 2020. dogodila nezgoda na igralištu dječjeg vrtića u Gračacu kojim upravlja tuženik na način da je tužitelj, tada star 7 godina i 3 mjeseca, nastradao kad je pao gol s tog igrališta pri čemu je pretrpio tjelesne ozljede opisane u priloženoj medicinskoj dokumentaciji. Nije sporno ni da je tužitelju za vrijeme trajanja ovog postupka retroaktivno utvrđen prestanak statusa osiguranika u obveznom zdravstvenom osiguranju, pa ga je HZZO teretio za povrat troškova liječenja u OB Zadar.

8. U postupku je sporno je li nastupila zastara, je li tuženik pasivno legitimiran s obzirom na to da je igralište na čestici u vlasništvu Općine Gračac, postoji li suodgovornost tužitelja i njegovih zakonskih zastupnika nastaloj šteti i visina štete. Tuženik je naknadno osporio da tužitelj ima pravo na naknadu troškova liječenja, kao i primjenu Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

9. Iz potvrde PGP Gračac od 13. siječnja 2020. se vidi da su se **.**.2020. AB, rođen **.**.2012., te KB, rođen 2005., TB rođen 2008., te CB rođen 2007. igrali u ograđenom i zatvorenom igralištu dječjeg vrtića Baltazar u Gračacu i kojeg nisu korisnici i u koji su ušli kroz otključana zatvorena vrata. Za vrijeme igre se AB naslonio na gol malonogometnog igrališta koji je pao na njega pa je AB dobio ozljedu glave.

10. Iz otpusnice iz OB Zadar (list 13 spisa) se vidi da je tužitelj liječen u toj zdravstvenoj ustanovi od 7. do 13. siječnja 2020.

11. U izvješću o nesretnom događaju u dvorištu dječjeg vrtića Baltazar od **.**.2020. EB je navela da su roditelji dvoje djece iz vrtića oko 15:15 sati uočili ozlijeđenog dječaka, njegovog brata i druga dva dječaka ispred ustanove o čemu su obavijestili odgajateljice da je dječak razbio glavu o gol. Dječak je imao ranu na lijevoj strani glave, a tješio ga je stariji brat koji je ozlijeđenog dječaka nazvao AB. Stariji dječak je rekao da je AB udario gol. Kad je odgajateljica pokušala primiti dječake u prostor toplog vrtića ozlijeđeni dječak se prestrašio i otišao prema rijeci. Kad su kola hitne pomoći pristigla otišla su tražiti dječaka.

12. U odluci o osnivanju dječjeg vrtića Baltazar od 13. siječnja 1998., članku VI., je odlučeno da će se vrtiću dati objekt na korištenje u vlasništvu Općine Gračac i to zgrada s travnjakom za igru.

13. Rješenjem HZZO-a, PS Dubrovnik od 28. ožujka 2022. je utvrđen prestanak statusa obveznog zdravstvenog osiguranja ovdje tužitelju s danom 8. travnja 2013. kao članu obitelji nositelja osiguranja, majke RB uspostavljen 23. rujna 2012. Osim toga je poništen status ovdje tužitelja uspostavljen 1. listopada 2015. kao djetetu do navršene 18. godine života s prebivalištem ili odobrenim stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj. Odlučeno je i da će se zatražiti povrat troškova zdravstvene zaštite po pravomoćnosti tog rješenja.

14. Iz ispisa troškova po osiguraniku od 1. lipnja 2022. se vidi da je ovdje tužitelj zbog boravka u OB Zadar u siječnju 2020. imao trošak od 8.286,30 kuna.

15. Iz zapisnika o očevidu PGP Gračac je vidljivo da je policijski službenik na mjestu uviđaja zatekao gol na sjevernoj strani igrališta koji nije bio učvršćen u pod, a pored gola, udaljen 5 cm, se nalazi metalni vijak koji viri iz poda. Na 55 cm pod pravim kutom južno od zamišljene linije gola i 80 cm od lijeve stative zatečen je trag tekućine nalik na krv.

16. U posebnom izvješću PGP Gračac od 15. siječnja 2020. je navedeno da su se djeca AB, PB, TB i CB **.**.2020. igrali u ograđenom i zatvorenom igralištu dječjeg vrtića Baltazar u Gračacu. AB se naslonio sa stražnje strane na sjeverni metalni gol pri čemu je gol pao, a AB pao na gol i dobio ozljedu glave.

17. Iz izvješća PGP Gračac od 7. siječnja 2020. je vidljivo da su policijski službenici na terenu zatekli odgajateljicu EB koja je izjavila da su ulazna vrata igrališta gdje se dogodila nesreća bila zatvorena i otključana. Obavljen je razgovor s djecom KB, CB i TB koji su izjavili da su se s AB igrali kod dječjeg vrtića. Kad se AB naslonio na sjeverni metalni gol, gol je pao, a AB je pao na gol i zadobio ozljedu glave.

18. Iz službene zabilješke PGP Gračac od 13. siječnja 2020. je vidljivo da je obavljen obavijesni razgovor s tužiteljevim ocem IB koji je izjavio da mu je AB rekao da se ne sjeća samog pada gola ali da mu je vjerojatno prilikom izvlačenja lopte iz gola zapela noga za gol pa je gol pao na njega.

19. Iz službene zabilješke PGP Gračac od 8. siječnja 2020. je vidljivo da je obavljen obavijesni razgovor s v.d. ravnateljicom tuženika DB koja je izjavila da već dulje vremena imaju problema s djecom koja nisu korisnici vrtića, a ulaze na ograđeno i zatvoreno dječje igralište preko ograde, bez odobrenja i znanja zaposlenih u vrtiću pri čemu dolazi do oštećenja inventara igrališta.

20. Iz službene zabilješke PGP Gračac od 15. siječnja 2020. je vidljivo da je obavljen razgovor sa ZB, pomoćnicom pročelnika u Općini Gračac koja je izjavila da je dječji vrtić uređivan tijekom 2018. i 2019.

21. U završnom izvješću nadzornog inženjera nad građevinskim radovima uređenja igrališta dječjeg vrtića Baltazar od 30. rujna 2019. je zaključeno da tijekom građenja nije bilo manjkavosti, odnosno nepravilnosti koje bi mogle utjecati na uporabljivost građevine. Izvođač radova je dostavio sve potrebne ateste usklađene sa HRN. Predmetna građevina ispunjava bitne zahtjeve za građevinu, kao i uvjete nesmetanog pristupa i kretanja u građevini.

22. U službenoj zabilješki ovog suda od 7. rujna 2023. je navedeno da kod ovog suda nije vođen prekršajni postupak protiv ovdje tuženika zbog predmetne ozljede.

23. Svjedok IB, otac tužitelja, je iskazao da se nesreća dogodila dok su bili na proputovanju iz Zagreba doma u Hercegovinu. Kada su došli, njegova su se djeca otišla igrati s rođakom CB. CB je u vrijeme održavanja ročišta na kojem je svjedok iskazivao 2023. imao oko 16 godina, a u vrijeme nezgode je bio 3 godine mlađi. Djeca su mu se javila da idu na igralište, možda 500 metara od kuće, koje se ne vidi iz kuće. Igralište je bilo udaljeno par stotina metara od kuće gdje su oni bili. Kasnije su djeca došla po njega i rekla da je na AB pao gol. Odveli su malog AB tada na hitnu, ali hitna nije bila tamo, već je oko vrtića tražila AB jer je odgojiteljica ranije već obavijestila hitnu o nesreći. Ipak su kola hitne pomoći odvezla AB za Zadar. U Zadru se liječio 6 dana. Otkrili su mu hematom i prijelom lubanje. Još je negdje oko godinu dana poslije liječen u Hercegovini. Oko mjesec dana je izostao iz škole zbog nesreće. Laički rečeno, ne primjećuje trajne posljedice kod AB.

24. Ravnateljica tuženika DB je iskazala da se nesreća dogodila nakon Sveta tri kralja i da se tek tog dana osoblje vratilo u vrtić i nastavilo s radom. Oni su u obvezi da prije izlaska djece iz zatvorenog dijela vrtića na igralište, domar i čistačica obiđu igralište što taj dan nisu učinili jer je bilo jako hladno i djeca iz vrtića nisu išla na to igralište. Dozvolu za uporabu tog igrališta su dobili svega nekoliko mjeseci prije nesretnog događaja, a u kojem periodu je vanjski dio vrtića radio na svega 10 posto kapaciteta zbog vremenskih uvjeta. Na dan nesreće je već bila otišla kući jer je proteklo radno vrijeme, ali ju je uznemirena odgojiteljica EB nazvala i obavijestila o događaju i poduzetim radnjama. Došla je na igralište tek sutradan kada je vidjela jedan srušeni gol. Ne sjeća se precizno u kojem je smjeru ležao, misli prema suprotnom golu. Ne sjeća se niti da je vidjela nekakve vijke. Zatim je naložila da se oba gola uklone zbog straha da bi djeca bila u opasnosti, što je učinio domar u suradnji sa radnicima komunalca jer je gol bio težak. Domar i čistačica su osobe koje su zadužene za nadzor nad inventarom u vrtiću, međutim vrtić nije u mogućnosti vršiti popravke niti nadzirati svaki komad inventara 24 sata dnevno. Ako se neki kvar dogodi izvan radnog vremena on će se moći popraviti tek kada netko pristigne u vrtić i uoči ga.

25. Do rekonstrukcije dječjeg igrališta je došlo tijekom 2019. godine. Tad je postavljen i predmetni gol. 30. rujna 2019. je igralište dobilo dozvolu u kojoj je potvrđeno da su zadovoljene sve sigurnosne pretpostavke. Inače to igralište je ograđeno ogradom visokom oko 1,3 metra i ima vrata koja nisu zaključana. Ta je ograda tu još od Jugoslavije. Ograda oko igrališta je zapravo ograda koja obuhvaća i igralište ali i druge dijelove vrtića poput kuhinje i kotlovnice i zaposlenici stalno koriste ta vrata na ogradi. Imaju problema s boravkom djece koja nisu korisnici vrtića na igralištu. U trenutku kada se dogodila nezgoda, nije bio postavljen nikakav znak o zabrani korištenja igrališta djeci koja nisu korisnici vrtića. Sad taj znak postoji ali ne sprječava djecu u neovlaštenom korištenju. Smatra da su puno učinkovitije mjere podizanja svijesti kod djece i roditelja da ne smiju koristiti to igralište nego postavljanje samih zabrana. Zbog toga je i pokušala putem osnovne škole podići tu svijest. Sljedeće igralište od njihovog udaljeno je svega 200, 300 metara, a u blizini se nalazi još jedno igralište koje se nalazi 500-tinjak metara udaljeno od kuće tužiteljevih rođaka, približno jednako kao njihovo igralište. Ta druga dva igrališta su javna. njihovo igralište se ne koristi bez nadzora odgajatelja. Postoji način na koji se koristi svako didaktičko pomagalo, pa tako i predmetno igralište.

26. Svjedok ĐB, policijski službenik koji je izvršio očevid mjesta nesreće, je, u bitnom, iskazao da se sjeća da je došao na predmetno igralište i tamo nije zatekao nikoga osim odgajateljice. Golovi su stajali uspravno. Južni gol je bio fiksiran u zemlju, ali sjeverni nije. Ne sjeća se vijaka koji je bio pored nefiksiranog gola, samo onog koji je stršao iz poda, ali se sjeća tragova krvi pored gola. U kasnijem razgovoru su mu djeca rekla da se maloljetni tužitelj naslonio na gol i pao zajedno s njim, dok mu je otac tužitelja rekao da misli da je tužitelj vadio loptu kad je došlo do pada gola.

27. Odgojiteljica EB je saslušana zamolbenim putem. Majka dječaka koja je došla po svoje dijete u vrtić obavijestila je odgajateljice da se dogodila nesreća u dvorištu vrtića. Jedna kolegica je odmah zvala hitnu zato što je majka rekla da krvari glava. Nije bila na igralištu i nije vidjela u kakvom stanju su vijci koji su pričvršćivali gol, već samo bila ispred vrtića. Vidjela je da dječaku krvari glava s lijeve strane i kvržice, vjerojatno hematom koji se podizao. Dječak je bio u čarapicama i imao je čizme kraj sebe. Stariji brat ga je grlio i tješio. Pored njih je bio još jedan dječak kojeg poznaje iz Gračaca i još dvojica. Nigdje nije bilo roditelja. Zamolila je tog dječaka kojeg poznaje da nazove roditelje kako bi ih obavijestili da će dječaci uskoro ići sa hitnom. Pozvala je dječaka u vrtić, ali ozlijeđeni dječak se uplašio i pobjegao iza vrtića gdje postoji neka šetnica uz rijeku. Blizu stanuje taj dječak kojeg poznaje. Vani je bilo jako hladno i taj dan sa djecom nisu išli van. Dvorište od vrtića je bilo ograđeno. U blizini ima drugih javnih igrališta gdje se mogao igrati, ali vrijeme nije bilo za igru i boravak vani.

28. Tužitelj je na raspravi 14. prosinca 2023. iskazao da se sjeća da je bio u posjetu kod tetke u Gračacu gdje su se zadržali samo pola dana kad ih je rođak poveo na igralište gdje su igrali nogomet. Došli su na igralište i ušli samo otvorivši vrata. Na igralištu nije bilo druge djece pa je s braćom i rođakom igrao nogomet. On je branio i kada se dogodila nesreća braća i rođak nisu bili pored gola. Ne sjeća se točno kako je došlo do nesreće.

29. Stalni sudski vještak iz područja kirurgije i traumatologije prim. dr. sc. Želimir Korać, dr. med., je u nalazu i mišljenu od 31. listopada 2024. našao da je mlt. tužitelj pretrpio sljedeće ozljede: prijelom kostiju lubanje u lijevoj sljepoočno-potiljnoj regiji uz manji pomak koštanih ulomaka i prisustvo zraka unutar lubanje, krvarenje iznad tvrde moždane ovojnice lijevo čeono-potiljno-sljepoočno, krvarenje ispod meke moždane ovojnice lijevo čeono, gnječnorezna rana lijevo potiljno-sljepoočno. Iz toga je zaključio da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta 5 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, a slabog intenziteta 30 dana. Trpio je i sljedeće nelagodnosti: hospitalizacija x2, primanje injekcija i infuzija, vađenje krvi za laboratorijsku obradu, šivanje rane, odstranjenje šava, Rtg, MSCT, EEG i MR snimanja, pregledi i kontrole liječnika.

30. Zaključio je i da tužitelj trpi od trajnog smanjenja životnih aktivnosti, koje su posljedica ozljede pri predmetnom događaju. Sukladno kriterijima medicinskih vještačenja i Orijentacijskim medicinskim tablicama za procjenu smanjenja životne aktivnosti, kod mlt. tužitelja se radi o „stanju nakon prijeloma baze ili svoda lubanje bez neurološkog deficita“, a koje stanje korelira sa smanjenjem životnih aktivnosti od 5%. Mlt. tužitelj će povremeno i u budućem životu morati ulagati pojačane napore kod aktivnosti koje zahtijevaju prvenstveno veće mentalno naprezanje, u novim i neočekivanim situacijama, kod potreba za promptnim reakcijama i sl. Medicinska dokumentacija u spisu ne ukazuje da bi mlt. tužitelj prethodno predmetnom događaju imao ozbiljnijih zdravstvenih problema, koji bi utjecali na njegovu životnu aktivnost.

31. Mlt. tužitelj je trpio i radi straha. Primarni strah jakog intenziteta nije trpio, bio je amnestičan za događaj. Sekundarni strah jakog intenziteta trpio je prva dva dana hospitalizacije u OB Zadar, te prvi dan hospitalizacije u KB Mostar, gdje se našao ozlijeđen u posve novom okruženju i izvrgnut mnogim medicinskim postupcima, dakle ukupno 3 dana. Sekundarni strah srednjeg intenziteta inicijalno je trpio u narednom razdoblju između hospitalizacija (opisuju se tegobe u smislu zujanja u ušima, osjećaja gušenja, napadaja panike, lošeg sna i sl.) te u kraćem razdoblju tijekom i nakon druge hospitalizacije, dakle ukupno 22 dana. Sekundarni strah slabog intenziteta, uključujući nelagodu pri sjećanju na predmetni događaj, trpio je još 30 dana. Strah kod mlt. tužitelja nije ostavio trajne posljedice.

32. Kod mlt. tužitelja utvrđena je rana na glavi, koja je šivana, liječnici su kasnije (16 dana iza događaja) opisivali kožni defekt i ožiljak, što daje elemente za prisustvo naruženja. Obzirom na lokalizaciju i veličinu, vještak smatra da se radi o naruženju malog stupnja, koje je trećima vidljivo ponekad.

33. Tuđa njega i pomoć se u pravilu odnosi na aktivnosti koje dijete od 7 godina i tako ne radi (teži poslovi u domaćinstvu, priprema hrane, nošenje veće količine namirnica i sl.). Jedino se može razmotriti situacija odlaska u školu, ako je mldb. tužitelj inače išao u školu sam i pješke, a nakon predmetnog događaja bio vožen od strane drugih odraslih osoba. Ovakva pomoć, ukoliko je upražnjavana, bila bi opravdana na razini 2 mjeseca od predmetnog događaja.

34. Tuženik je prigovorio na nalaz i mišljenje vještaka. (list 241 – 243 spisa) Prigovorio je da bi djetetu bila potrebna kontinuirana njega i pomoć druge osobe s obzirom na dob od 7 godina. Zbog toga je morao imati pratnju odrasle osobe u vrijeme štetnog događaja. Osim toga je iznio niz drugih mišljenja koje se ne tiču neposredno nalaza i mišljenja dr. Koraća. Dr. Korać se pisanim putem očitovao na prigovor tuženika (list 255 spisa) u kojem je naveo da tuženik u prigovoru navodi općenita mišljenja o postupanju s djetetom, a tuženikova razmišljanja su u skladu s vještakovim mišljenjem. Tuženik nije prigovorio ničem konkretnom, dok je vještak tuđu pomoć i njegu naveo samo u jednoj mogućoj situaciji. Kako, dakle, nije ni bilo konkretnog prigovora na pisani nalaz i mišljenje vještaka, a niti je ijedna stranka to tražila, sud nije pozivao vještaka da usmeno elaborira svoj nalaz i mišljenje.

35. Čl. 19. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) propisuje da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti u smislu ZOO-a razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

36. U ovom predmetu je nesporno da je tužitelju povrijeđeno pravo na zdravlje, na tjelesni integritet jer je ozlijedio glavu i pretrpio ranije opisane ozljede igrajući se na igralištu tuženika, dječjeg vrtića, pa je došlo do povrede prava osobnosti kako ga vidi čl. 19. ZOO-a. Međutim, tuženik smatra da nije pasivno legitimiran u ovoj parnici jer je igralište u vlasništvu Općine Gračac, a ne tuženika koji ga je samo dobio na korištenje. Osim toga, tužitelj je dijete (rođen **.**.2012., u trenutku nastanka nesreće je bio star 7 godina i 3 mjeseca) i trebao je biti u pratnji roditelja, u kojem slučaju do nesreće ne bi ni došlo.

37. Tuženik je nesporno korisnik predmetnog dječjeg igrališta koje je u sklopu vrtića, a kojeg mu je dala na korištenje vlasnica Općina Gračac. Prvenstveno, šteta nije nastala od nekretnine, već od pokretnine (metalnog gola) u vlasništvu tuženika. Taj gol nije razmjerno trajno spojen s nekretninom u smislu čl. 9. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZV) da bi se mogao smatrati dijelom te nekretnine. On je bio pričvršćen za tlo da ga dijete ne može srušiti, ali nije bio. Sve i da jest dio nekretnine, metalni gol koji se nalazi na dječjem igralištu (i to teško gol kojeg sam domar nije mogao podignuti), a koji nije pravilno pričvršćen u tlo je opasna stvar jer od njega potječe povećana opasnost štete za okolinu. Zbog toga se za štetu od pada tog gola odgovara objektivno, bez obzira na krivnju, u skladu s čl. 1045. st. 3. ZOO-a. Za štetu od opasne stvari odgovara, u pravilu, njezin vlasnik (čl. 1064. ZOO-a), ali umjesto vlasnika stvari, i isto kao on, odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna da je nadgleda a nije kod njega na radu. (čl. 1066. st. 1. ZOO-a) Kako nije sporno da je vlasnik predmetnog igrališta Općina Gračac koja je još odlukom o osnivanju tuženika iz 1998. dala dvorište na korištenje tuženiku, niti da je gol tuženikov, tuženik je u svakom slučaju odgovoran za štetu.

38. No, tuženik odgovara i neovisno o tome što mlt. tužitelj nije bio pod roditeljskim nadzorom u trenutku nesreće. Prema čl. 93. st. 4. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, br. 103/15 i 98/19, dalje: ObZ) roditelji ne smiju dijete predškolske dobi ostaviti bez nadzora osobe starije od šesnaest godina. Tužitelj je u trenutku nesreće bio školarac u dobi od 7 godina i tri mjeseca. Osnovnoškolska dob počinje od šeste godine života (čl. 12. st. 1. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, „Narodne novine“, br. 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13, 152/14, 7/17, 68/18 i 98/19) Tužitelj u trenutku nije ni trebao biti pod stalnim nadzorom osobe starije od 16 godina.

39. Osim toga, tužitelj se išao igrati s braćom (tada starim 14 i 11 godina) i rođakom (tada starim 12 godina) na igralište dječjeg vrtića. Iako sada tamo stoji upozorenje da je zabranjena uporaba igrališta djeci koja nisu korisnici vrtića, tvrdi ravnateljica tuženika, tada nije bilo tog znaka. Vrata igrališta su bila zatvorena, ali ne i zaključana. Ograda oko igrališta je visoka svega 1,3 metra, što i ne predstavlja nepremostivu prepreku djetetu školskog uzrasta koje želi doći na igralište, više izazov. Ravnateljica je iskazala da na voli zabrane, pa je pokušala podići svijest da se igralište ne smije koristiti kroz osnovne škole. Ali tužitelj ne pohađa osnovnu školu u Gračacu. Stoga, niti je tužitelj u trenutku nastanka nesreće bio bez zakonom propisanog nadzora, niti bi njegov ničim neometan ulazak na igralište predstavljao razlog egzoneracije tuženika.

40. A potrebno je promatrati nastalu štetu kroz kriterij adekvatne uzročnosti. Do štete nije došlo zbog toga što tužitelj nije bio pod nadzorom ili je ušao u prostor u kojem nije smio biti: do štete je došlo jer gol nije bio pravilno pričvršćen za tlo. Svi dokazi ukazuju na to da je do pada gola došlo za vrijeme nogometne igre, a niti jedan da je do pada došlo iz nekog razloga koji bi se mogao okarakterizirati kao neuobičajena uporaba nogometnog igrališta. Do pada bi došlo i da je tužitelj bio korisnik vrtića ili da je odrasla osoba bila u blizini. Teški, metalni gol koji padne kad se netko na njega nasloni ne daje puno vremena za reakciju. A kako je u postupku dokazano da je do ozljede došlo zbog nepravilno pričvršćenog gola koji je opasna stvar, tuženik kao korisnik igrališta mora odgovarati za štetu.

41. U osvrtu na prigovor zastare, čl. 230. st. 1. i 2. ZOO-a propisuje da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, u svakom slučaju za pet godina otkad je šteta nastala. Tužitelj je tužbu podnio u 7. svibnja 2021., točno godinu i četiri mjeseca nakon samog štetnog događaja, pa ne može biti govora o nastupu zastare.

42. Čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a propisuje da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

43. Preostali zadatak ovog suda je da utvrdi kakva je šteta nastala, a koja je uzrokovana povredom prava osobnosti tuženika jer mu je pretrpljenom ozljedom povrijeđeno pravo na tjelesno i duševno zdravlje, kao i visina te štete. Sud se pri toj ocjeni vodio dostavljenom medicinskom dokumentacijom i nalazom i mišljenjem sudskog vještaka dr. Koraća. Nalaz i mišljenje vještaka sud u cijelosti prihvaća kao logičan i dosljedan, napravljen u skladu s pravilima struke, time istinit i vjerodostojan. Iako je tuženik prigovori nalazu i mišljenju, njegov prigovor nije usmjeren na vještakovu medicinsku analizu predmeta i zaključke o kvalifikatornim okolnostima štete, već je imao primjedbe općenite naravi o razlozima zbog kojih bi treba odbiti tužbeni zahtjev, a ne zbog čega su nalaz i mišljenje loši. Jedini prigovor koji se odnosio konkretno na nalaz i mišljenje dr. Koraća je vezano uz pružanje tuže pomoći i njega, a u osnovi se slaže s tim da je tužitelj dijete kojem ionako roditelji pružaju svakodnevnu skrb.

44. Sud je pri odluci o visini pravične novčane naknada imao u vidu Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz 2002. i 2020. (dalje: Orijentacijski kriteriji), a ne, kako tuženik smatra da bi sud trebao, Orijentacione kriterije Vrhovnog suda Federacije BiH iz 2016. jer tužitelj ima prebivalište u [adresa] i gdje je obavljen veći dio liječenja. U ovom predmetu se primjenjuje hrvatsko pravo jer je šteta, povreda prava osobnosti, nastala u Hrvatskoj, gdje je tužitelj prvenstveno i boravio u bolnici kad je pretrpio najjače bolove i strah (čl. 26. st. 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu, „Narodne novine“, br. 101/17, dalje:

ZMPP, u vezi s čl. 4. st. 1. Uredbe (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze, tzv. „Rim II”, SL L 199, pp. 40–49). Pravo na pravičnu novčanu naknadu kao naknadu štete zbog povrede prava osobnosti regulirano je čl. 1100. ZOO-a. Orijentacijski kriteriji su donijeti 2002. radi ujednačene primjene tadašnjeg čl. 200. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99), ekvivalenta današnjem čl. 1100. ZOO-a. Orijentacijski kriteriji, kao stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske su, stoga, supsidijarni izvor prava, ali hrvatskog prava. Orijentacioni kriteriji Vrhovnog suda Federacije BiH iz 2016 (list 245 – 249 spisa) su donijeti radi ujednačene primjene čl. 200. st. 1. Zakona o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“, br. 29/78, 39/85, 57/89, „Službeni list FBiH“, br. 2/92 i 54/11), pa su supsidijarni izvor bosanskohercegovačkog prava, Stoga je sud dužan pridržavati se Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

45. Tužitelj je pretrpio jake bolove u trajanju 5 dana, srednje 10 dana i slabe 30 dana. Zbog pretrpljenih bolova tužitelj ima pravo na pravičnu naknadu od 1,250,00 eura. Sve ostale neugodnosti koje je tužitelj pretrpio sud smatra obuhvaćenim ovim dijelom naknade.

46. Primarni strah tužitelj nije trpio, dok je sekundarni jakog intenziteta trajao 3 dana, srednjeg 22 dana, a slabog 30 dana. Zbog pretrpljenog straha tužitelj ima pravo na pravičnu naknadu od utuženih 1.000,00 eura kuna.

47. Vještak je procijenio da je smanjena životna aktivnost tužitelja 5%, za što ima pravo na naknadu od utuženih 800,00 eura. Kod smanjene životne aktivnosti sud je uzeo obzir da je je tužitelj u trenutku nesreće tek započeo osnovno školovanje, a smanjenje životne aktivnosti se manifestira u povećanom mentalnom naprezanju, što će mu otežati cijelo dugogodišnje školovanje koje je još pred njim.

48. Ozljeda je uzrokovala naruženost malog stupnja koje je trećima ponekad vidljiva, pa za taj vid sud dodjeljuje naknadu od 500,00 eura.

49. Tužitelju je, zaključuje vještak, bila potreban eventualno pomoć 2 mjeseca kod vožnje u školu. Iako se radi o djetetu koje ne radi teže kućanske poslove, njegovo zdravstveno stanje nakon udaraca opravdava nekakvu pojačanu njegu njegovih roditelja, pa mu sud dosuđuje naknadu kroz period od 2 mjeseca kako je zaključio vještak po jedan sat dnevno, po nespornoj cijeni od 3,5 eura po satu, ukupno 210,00 eura.

50. Stoga je ukupni priznati iznos novčane naknade 3.760,00 eura.

51. Osim pravične novčane naknade, tužitelj je tražio i isplatu troška liječenje kojeg je morao platiti u iznosu od 1.099,78 eura jer je izgubio status osiguranika u obveznom zdravstvenom osiguranju u Republici Hrvatskoj. Iako tuženik smatra da je tužitelj trebao očekivati trošak liječenje i utužiti ga odmah, a ne tek kasnije, iz priložene dokumentacije je razvidno da je tužitelju tek rješenjem HZZO-a od 28. ožujka 2022. retroaktivno prestao status u obveznom zdravstvenom osiguranju, pa nije mogao ni znati za taj trošak u trenutku podnošenja tužbe 2021. godine. Također se tužitelju ne može stavljati ne teret što nije ugovorio putno zdravstveno osiguranje jer se postojanjem osiguranja štetnik ne može osloboditi svoje odgovornosti za štetu, pogotovo uzevši u obzir da je u trenutku nesreće još uvijek bio evidentiran kao osiguranik obveznog zdravstvenog osiguranja. Stoga i tu štetu tuženik treba nadoknaditi na temelju čl. 1045. st. 1. ZOO-a.

52. Tužitelju se priznaje pravo na zakonske zatezne kamate na glavnicu pravične novčane naknade koja teče od dana nakon dana dospijeća, odnosno nakon podnošenja pisanog zahtjeva 4. kolovoza 2020. do isplate u skladu s čl. 1103. ZOO- a u vezi s čl. 29. st. 2. ZOO-a. Iako je tužitelj ima pravo na zakonske zatezne kamate na pruženu tuđu pomoć i njegu otkad mu je pružena ili trebala biti pružena, dakle u razdoblju od dva mjeseca koja slijede ozljeđivanju 7. siječanj 2020., tužitelj je kamatu za taj iznos zatražio do kasnijeg datuma, 5. kolovoza 2020., isto kao i za pravičnu novčanu naknadu, pa mu je od tad i dosuđena. Međutim, tužitelj je zatražio isplatu još jednog vida materijalne štete: plaćanja troška liječenja. Iz spisa nije vidljivo kad je tužitelj platio tu štetu, pa sud nije u mogućnosti odrediti točan trenutka početka tijeka zakonskih zateznih kamata. Zbog toga je tužitelju dosudio kamate na iznos troškova liječenja od dana zakašnjenja, odnosno od kada je tužitelj pozvao tuženika na ispunjenje obveze u skladu s čl. 183. st. 2. ZOO-a, a to je dan nakon 12. travnja 2023. kad je punomoćnik tuženika zaprimio podnesak tužitelj od 23. veljače 2023. kojim je tužbeni zahtjev povećan za taj trošak liječenja.

53. Tužitelj je djelomično i u većoj mjeri uspio u parnici, pa ima pravo na naknadu troškova postupka u skladu s čl. 154. st. 2. ZPP. Tuženik je osporio i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Uspjeh tužitelja u dokazivanju osnove tužbenog zahtjeva sud vrednuje s 50% uspjeha. U pogledu visine, tužitelj je uspio dokazati visinu od 62,82 utuženog iznosa od utuženih 7.735,092 eura, što predstavlja 31,41% uspjeha od preostalih 50% koji otpada na uspjeh u dokazivanju visine tužbenog zahtjeva. Iako je tužitelj djelomično povukao tužbeni zahtjev za iznos do 2.826,14 eura, i taj dio predstavlja neuspjeh tužitelj u sporu, baš kao i odbijeni dio od 50,00 eura, pa se izračun postotka uspjeha u pogledu visine tužbenog zahtjeva treba uzeti u obzir i povučeni dio. Ukupni uspjeh tužitelja je stoga 81,41%, a tuženika 18,59%. Kad se oduzme postotak stranke koja je manje uspjela u parnici od postotka stranke koja je uspjela više, dobije se 62,82%, koliki dio priznatog troška će se dosuditi užitelju.

54. Tužitelju se priznaje pravo na naknadu sljedećih troškova kao troškova potrebnih za vođenje parnice u skladu s čl. 155. st. 1. ZPP-a:

- trošak odštetnog zahtjeva od 200,00 eura, u skladu s Tbr. 32. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23, dalje: Tarifa), uvećano za PDV 250,00 eura,

- trošak sastavljanja tužbe i podnesaka od 23. veljače 2023. (drugog) i 12. prosinca 2024. od 200,00 eura po podnesku, u skladu s Tbr. 7. 1. i 8. 1. Tarife, što ukupno iznosi 600,00 eura,, uvećano za PDV 750,00 eura,

- Trošak sastavljanja podnesak od 8. srpnja 2024. i 9. travnja 2025. od 50,00 eura po podnesku, u skladu s Tbr. 8.4. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife, ukupno 100,00 eura, uvećano za PDV 125,00 eura, dok se u preostalom zatraženom iznosu do 200,00 eura za podnesak od 9. travnja 2025. tužitelj odbija jer taj podnesak nije obrazložen podnesak u smislu Tbr. 8. 1. i 8. 3. Tarife,

- trošak pristupa ročištima 10. svibnja 2023., 14. prosinca 2023., 12. travnja 2024., 13. lipnja 2024. i 8. srpnja 2025. od 200,00 eura po ročištu, u skladu s Tbr. 9. 1. u vezi s Tbr. 7. 1. Tarife, što ukupno iznosi 1.000,00 eura, uvećano za PDV 1.250,00 eura,

- trošak pristupa ročištu 11. ožujka 2024. od 100,00 eura, u skladu s Tbr. 9. 2. u vezi s Tbr. 7. 1. Tarife, uvećano za PDV 125,00 eura, dok se u preostalom dijelu do zatraženih 200,00 eura, ne priznaje jer se radilo o ročištu na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima,

- trošak medicinskog vještačenja od 272,84 eura, dok se u preostalom dijelu do zatraženih 550,00 eura odbija jer taj dio nije ni plaćen vještaku i nalazi se na računu suda, pa će biti vraćen tužitelju,

- trošak pristojbe na tužbu od plaćenih 126,09 eura, te

- trošak pristojbe na presudu od 95,55 eura, dok se u preostalom dijelu do zatraženih previsokih 126,09 odbija,

pa je ukupni priznati trošak 2.994,48 eura. Dio koji odgovara postotku od 62,82% tog iznosa je 1.881,13 eura koji je i dosuđen tužitelju.

55. Odbijaju se sljedeći troškovi kao nepotrebni za vođenje parnice:

- trošak sastavljanja podneska od 24. kolovoza 2021. jer je to samo popratni dopis dostavljenu uz potvrdu o plaćanju sudske pristojbe,

- trošak sastavljanja podnesaka od 13. rujna 2021. i 23. veljače 2023. jer su to požurnice o kojima ne ovisi poduzimanje sudskih radnju koje su određene ZPP-om, te

- trošak sastavljanja podnesak od 17. srpnja 2024. jer je to samo popratni dopis uz dokaz o uplaćenom predujmu za vještačenje.

56. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Gospiću 1. kolovoza 2025.

Sudac

Jurica Bakmaz

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.