REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj P-335/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli – Pola po sucu toga suda Andrijani Modrušan, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKOG ZAVODA ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Mihanovićeva ulica 3, Zagreb, OIB: 84397956623, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Ul. grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747, koje zastupaju punomoćnici iz OD Grgić i partneri iz Rijeke, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave 27. lipnja 2025. održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja, u odsutnosti tuženika koji je opravdao izostanak, na ročištu za objavu presude 1. kolovoza 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, OIB: 22694857747 da isplati tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623 iznos od 7.109,22 eura sa zateznom kamatom koja teče od 22. svibnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, iznos od 1.640,49 eura sa zateznom kamatom koja teče od 29. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena kao i da mu naknadi parnični trošak, a sve to u roku od 15 dana od primitka presude.“

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 750,00 EUR sa zateznom kamatom od presuđenja 1. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku od 15 dana.“

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se 9. listopada 2009. dogodila prometna nezgoda na županijskoj cesti 5077 u kojoj su sudjelovali PE, kao vozač osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka], koje vozilo da je u vrijeme predmetnog štetnog događaja bilo osigurano Policom osiguranja od automobilske odgovornosti kod tuženika i GE, kao vozač osobnog automobila registarskih oznaka [registarska oznaka] sa suvozačem OE, osiguranik tužitelja.

1.1. Za predmetnu prometnu nezgodu u kojoj je AE, osiguranik tužitelja zadobio teške tjelesne povrede zbog kojih mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu, odgovoran je tuženikov osiguranik koji je skrivio prometnu nesreću kada se upravljajući vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka] izlaskom iz blagog desnog zavoja nije kretao sredinom obilježene prometne trake, već je desnim kotačima nekoliko puta udario u rubni kamen uslijed čega je vozilo odbačeno na lijevu stranu kolnika i bočno klizilo, gdje da je u kritičnom trenutku iz suprotnog smjera naišao osobni automobil registarskih oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao GE, koji je prednjim dijelom svog vozila udario u prednju desnu bočnu stranu osobnog automobila [registarska oznaka].

1.2. Protiv PE pred Županijskim sudom u Puli vođen je kazneni postupak pod poslovnim brojem Kir-285/2010 u kojem postupku je provedeno prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Kseniji Grubešić za koji predlaže da se koristi i u ovom postupku. U kaznenom postupku, tuženikov osiguranik je proglašen krivim za uzrokovanje predmetne prometne nezgode.

1.3. Temeljem odredbi ZOMO proveden je upravni postupak u kojem je donijeto Rješenje br. 115123 od 30. lipnja 2011. kojem je osiguraniku OE, priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad počevši od 17. ožujka 2012. Uzrok invalidnosti da su posljedice predmetnog štetnog događaja.

1.4. Za prethodna obračunska razdoblja vođeni su postupci pred Trgovačkim sudom u Pazinu poslovni broj P-911/2015 za obračunsko razdoblje od 17. ožujka 2012. do 31. siječnja 2014 i pod poslovnim brojem P-257/2019 za daljnje obračunsko razdoblje do 31. prosinca 2018., kao i kod Općinskog suda u Puli poslovni broj P-760/2021 za obračunsko razdoblje 1. siječnja 2019. do 31. kolovoza 2021.

1.5. S obzirom na navedeno, tužitelj u ovom postupku potražuje isplaćene iznose invalidske mirovine za obračunsko razdoblje od 1. rujna 2021. do 31. ožujka 2024. Za navedeni period tužitelj da je isplatio svom osiguraniku iznos od 7.109,22 eura koji iznos potražuje ovom tužbom. Slijedom navedenog tužitelje primjenom odredbi čl. 161., 164.st. 1. i 5. Zakona o mirovinskom osiguranju podnosi ovu tužbu i predlaže da se nakon provedenog postupka donese presuda kojom će se naložiti tuženiku isplata iznosa navedenih u izreci.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, ali je učinio nespornom činjenicu da se 9. listopada 2009. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo registarskih oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen – temeljem članka 22. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (dalje u tekstu: ZOOP/05) – ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog tjelesne ozljede, smrti, narušavanja zdravlja i uništenja ili oštećenja stvari.

2.1. U ovoj pravnoj stvari tužitelj potražuje od tuženika naknadu štete nastale isplatom invalidske mirovine OE kojemu je tužitelj u upravnom postupku priznao pravo na invalidsku mirovinu uslijed ozljede izvan rada, a sve na temelju Rješenja tužitelja broj 115123 od 30. lipnja 2011. godine, koje je ispravljeno Rješenjem od 18. veljače 2014. godine. Nadalje, nesporno je da tužitelj u ovoj pravnoj stvari potražuje od tuženika naknadu štete temeljem police osiguranja od automobilske odgovornosti koju je štetnik koji je skrivio nezgodu imao zaključenu s tuženikom.

2.2. Naime, kako je predmetna obveza tužitelja na isplatu invalidske mirovine utvrđena Rješenjem tužitelja te kako je tužitelj zavod koji obavlja poslove mirovinskog osiguranja to se u konkretnom slučaju o obvezi tuženika treba odlučivati primjenom odredbe čl. 27. Zakona o obveznom osiguranju u prometu [dalje u tekstu: ZOOP-u], obzirom je isti bio na snazi u vrijeme donošenja prethodno navedenog Rješenja tužitelja. Navedenom odredbom članka 27. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/2005., 36/2009. i 75/2009.) propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Slijedom navedenog, pravo Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (u daljnjem tekstu: Zavod) na naknadu štete koju mu uzrokuju korisnici/vlasnici motornih vozila u prometu samo po sebi nije sporno. Dakle, u slučaju postojanja (izvanugovorne ili deliktne) odgovornosti za štetu vlasnika, motornog vozila, osiguratelj (ovdje: tuženik) – kod kojega je vozilo osigurano od automobilske odgovornosti

– dužan je nadoknaditi »stvarnu štetu« (u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovorom o osiguranju - čl. 27. ZOOP/05) koju ima tužitelj (HZMO). Ovakvo rješenje izjednačuje zavode socijalnog osiguranja (ovdje: tužitelja) – u pogledu aktivne legitimacije – s bilo kojom drugom osobom koja ima pravo na naknadu štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti. Kao potvrdu osnovanosti svoje tvrdnje da se u ovoj pravnoj stvari kao mjerodavno pravo imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (dalje u tekstu:ZOOP) tuženik u privitku ovog podneska dostavlja rješenje Vrhovnog suda RH posl. broj Rev-x 388/2018 od 25.08.2020. godine kojim su u toj pravnoj stvari obje nižestupanjske presude ukinute zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, u navedenom je rješenju Vrhovni sud RH iznio pravni stav prema kojemu je mjerodavan zakon za tužiteljevo potraživanje (Zavod za mirovinsko osiguranje) prema tuženiku (osiguratelj) Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (ZOOP), a ne Zakon o mirovinskom osiguranju (ZOMO). Dakle, kroz naprijed citiranu odredbu ZOOP-a (koji je u konkretnom slučaju lex specialis) regulirano je pravo Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje da od osiguravajućeg društva potražuje naknadu samo ako postoji razlika između mirovine utvrđene konkretnom oštećeniku i one koja bi mu se odobrila u slučaju povrede na radu, i to samo u visini te razlike. Tuženik smatra da njegova obveza, kao društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, ukoliko takva razlika ne postoji tada ne postoji obveza tuženika, društva za osiguranje na naknadu štete HZMO-u. U tom smislu da bi šteta postojala, a imajući na umu citiranu odredbu čl. 27. st. 3. ZOOP, da bi bilo potrebno da je mirovina koju tužitelj isplaćuje svojem osiguraniku veća od one koja bi joj bila isplaćivana da je umirovljen zbog povrede na radu. Zbog prethodno iznesenih razloga da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

2.3. Osim toga tuženik osporava odgovornost za nastanak predmetne prometne nezgode, a obzirom da iz dokumentacije koja prileži sudskom spisu ne proizlazi da bi za nezgodu bio odgovoran osiguranik tuženika te osporava i uzročno posljedičnu vezu ozljeda koje je osiguranik zadobio u predmetnoj prometnoj nezgodi i gubitka njegove radne sposobnosti tj. njegova umirovljenja.

2.4. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže odbiti tužitelja sa tužbenim zahtjevom u cijelosti, te ga obvezati da tuženiku naknadi parnični trošak.

3. U tijeku postupka sud je pročitao sve isprave iz spisa, rješenja tužitelja, nalaze i mišljenja o invalidnosti, nalaze i mišljenja vještaka Zorice Unukić i Ksenije Grubišić te dokaze o isplatama.

4. Analizom i ocjenom provedenih dokaza utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Među strankama nisu sporne slijedeće činjenice:

- da se 9. listopada 2009. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo registarskih oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu,

- da je u toj prometnoj nezgodi stradao OE,

- da je tužitelj OE u upravnom postupku priznao pravo na invalidsku mirovinu uslijed ozljede izvan rada, a sve na temelju Rješenja tužitelja broj 115123 od 30. lipnja 2011. godine, koje je ispravljeno Rješenjem od 18. veljače 2014.,

- da je tužitelj u utuženom razdoblju isplaćivao invalidsku mirovinu OE.

6. Među strankama je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

7. Tuženik je osporio odgovornost svog osiguranika za nastanak predmetne prometne nezgode i uzročno posljedičnu vezu ozljeda koje je osiguranik zadobio u prometnoj nezgodi i gubitka njegove radne sposobnosti tj. njegova umirovljenja.

8. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prometne struke Ksenije Grubišić sačinjenog za potrebe kaznenog postupka poslovni broj Kir-285/10, a koji je u ovom postupku pročitan uz suglasnost stranaka, utvrđeno je da je u vrijeme prometne nezgode 9. listopada 2009., u 18,40 sati, bilo mračno i padala je kiša; da se osobni automobil RENAULT 19 prije primarnog kontakta s osobnim automobilom MAZDA Premacy kretao na način da je više puta desnim prednjim kotačem strugao po desnom rubnjaku, da je mjesto na kojem je došlo do kontakta dvaju automobila bilo na lijevoj kolničkoj traci županijske ceste br. 5077, gledano u smjeru naselja Cere; da se automobil RENAULT 19 u trenutku primarnog kontakta kretao brzinom od oko 56,66 km/h, a MAZDA Premacy brzinom od oko 12,92 km/h; da je sigurna brzina kojom je moguće svladati zavoj u desno svaka brzina čija je vrijednost niža ili jednaka brzini od 74,66 km/h te da je brzina kojom se automobil RENAULT 19 kretao na početku prvog traga struganja kotača po desnom betonskom rubnjaku iznosila oko 73,29 km/h. Iz navedenih utvrđenja, sud je utvrdio dinamiku i nastanak prometne nezgode te odgovornost vozača osobnog automobila RENAULT 19 osiguranog kod tuženika te utvrdio kako je do nastanka prometne nezgode došlo na način da se vozilo RENAULT 19 nije kretalo sredinom kolničke trake, već je izlaskom iz blagog desnog zavoja više puta strugao po desnom rubnjaku uslijed čega je vozilo odbačeno na lijevu kolničku traku kojom se kretalo vozilo MAZDA Premacy. Dakle, zaključak je ovog suda da je prometna nezgoda uzrokovana prvenstveno time što se vozilo RENAULT 19 nije kretalo sredinom kolničke trake.

9. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je odredio i proveo financijsko vještačenje po vještaku Zorici Unukić.

9.1. Iz nalaza i mišljenja vještakinje proizlazi:

- da bi korisnika invalidske mirovine zbog ozljede na radu osiguranika tužitelja BE u vremenskom razdoblju od rujna/2021. do rujna/2024. po osnovi izračuna invalidske mirovine u slučaju ozljede na radu pripadala mirovina u ukupnom iznosu od 15.021,82 EUR.

- da je tužitelj korisniku OE, po osnovi prava na invalidsku mirovinu, u vremenskom razdoblju od rujna/2021. do rujna/2024., ukupno isplatio 8.749,71 EUR. Nakon provedenog izračuna proizlazi da bi razlika između pretpostavljene invalidske mirovine u slučaju ozljede na radu i ukupnog iznosa invalidske mirovine isplaćene osiguraniku tužitelja OE, iznosila 6.272,11 EUR. Primjenom ZOOP-a, članak 27. stavak 3. tužitelj bi bio u obvezi plaćati veći iznos invalidske mirovine u slučaju ozljede na radu u odnosu na isplaćenu invalidsku mirovinu i to za iznos od 6.272,11 EUR. Dakle, po izvršenom obračunu invalidske mirovine u slučaju ozljede na radu, primjenom ZOOP-a, članak 27. stavak 3., proizlazi da tužitelj ne trpi štetu po istom.

9.2. Stranke su prihvatile nalaz i mišljenje vještaka s time da je tužitelj izričito naglasio da ga prihvaća samo u matematičkom izračunu, jer tužitelj ustraje kod svoj stava iznijetog tijekom postupka da u ovoj pravnoj stvari treba primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju, a ne Zakon o obveznim osiguranjima u prometu.

9.3. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka jer je sačinjen stručno i objektivno u skladu s danom uputom.

10. Prema odredbi članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.) šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Štetni događaj je samo jedna od pretpostavki koje se moraju ostvariti da bi do štete došlo (članak 1045. ZOO-a). Tužitelju šteta nije nastala danom nastanka štetnog događaja ni danom priznanja prava na invalidsku mirovinu jer tim trenutkom njegova imovina nije umanjena. Tužitelju šteta, u vidu umanjenja imovine, nastaje tek isplatom svakog pojedinog iznosa mirovine te se na tužiteljevo pravo da traži naknadu štete primjenjuje onaj zakon koji je bio na snazi u trenutku isplate svakog pojedinog iznosa mirovine (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev-x-436/10 od 2. veljače 2011.).

11. Prema odredbi čl. 161. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu stvarne štete koja obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja:

1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu,

2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, 3. novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja

4. troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava.

12. Odredbom čl. 27. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23.) propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

12.1. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.).

13. Za odluku o sporu koji pokreće zavod protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete zavodu, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine.

13.1. Pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 9. lipnja 2022. glasi: „U sporu zavoda (H.) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je H. isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.“ a usklađeno je s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odlukama: Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev-x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., Rev-1354/16 od 18. svibnja 2021. i Rev-3660/18 od 12. siječnja 2020.).

13.2. Vrhovni sud je u odluci Rev-1052/2023 od 20. prosinca 2023. naveo da je u više odluka (npr. Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020. i Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020.), izražavajući shvaćanje i o vremenskom važenju pojedinog posebnog zakona, izrazio shvaćanje da se u opisanoj situaciji, kada se odgovornost osiguratelja temelji na odredbama Zakona obveznim osiguranjima u prometu, primjenjuje taj Zakon. Naime, ZOOP da uređuje užu problematiku (odgovornost za štetu nastalu u prometu) od one propisane Zakonom o mirovinskom osiguranju koji propisuje odgovornost štetnika, odnosno osoba koje odgovaraju za štetnika, općenito. Stoga da, kao posebniji, valja primijeniti taj Zakon.

13.3. Činjenica je da je ZMO kasniji zakon, ali kako je ZOOP posebniji zakon, koji uređuje užu problematiku, u konkretnoj situaciji ne može se primijeniti načelo lex posterior derogat legi priori. Da je bila intencija zakonodavca da donošenjem ZMO iz 2013. izmijeni odredbe ZOOP-a kojima je uređena odgovornost osiguratelja, nije bilo zapreke da se donošenjem tog Zakona stave izvan snage odredbe ZOOP-a koje nisu usklađene s odredbama ZMO u pogledu odgovornosti osiguratelja.

14. Stoga je u konkretnom slučaju za odgovornost tuženika za štetu tužitelju odlučna odredba čl. 27. ZOOP-a pri čemu bi odgovornost tuženika bila na isplatu stvarne štete koja se odnosi na razmjerni iznos mirovine, a koji se određuje u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

14.1. Budući da je vještačenjem utvrđeno da je tužitelj bio u obvezi svom osiguraniku OE plaćati veći iznos invalidske mirovine u slučaju ozljede na radu u odnosu na isplaćenu invalidsku mirovinu i to za iznos od 6.272,11 EUR, odnosno da za tužitelja isplatom iznosa kojeg potražuje ovom tužbom nije nastala stvarna šteta iz čl. 27. st. 3. ZOOP-a, sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan utvrdivši da tužitelj ne trpi štetu.

15. Sud nije proveo dokaz predložen po tuženiku (vještačenje po vještaku spec. medicine rada) radi utvrđenja uzročno posljedične veze između umirovljenja osiguranika tužitelja i predmetnog štetnog događaja, kao i na okolnosti u kojem omjeru sudjeluju njegove ranije bolesti ili stanja u smanjenju njegove radne sposobnosti jer je financijskim vještačenjem utvrđeno da tužitelj ne trpi štetu stoga ta sporna činjenica postaje irelevantnom za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu.

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br.. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.službeni pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.).

16.1. Tuženiku koji je u cijelosti uspio u ovom postupku sud je priznao trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/2023.) i to za sastav odgovora na tužbu i podneska od 17. siječnja 2025. i 26. lipnja 2025. (Tbr.8.1.) po 100 bodova, ukupno 300 bodova, što primjenom Tbr. 46., 52. st.3. i 54. iznosi 750,00 EUR.

16.2. Sud je na zahtjev tuženika u skladu s čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku odredio plaćanje zatezne kamate na troškove postupka po stopi utvrđenoj čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018.,126/2021., 156/2022. 155/2023.)

U Puli 1. kolovoza 2025.

S u d a c

Andrijana Modrušan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude za stranku koja je bila uredno pozvana na ročište za objavu, a za stranku koja nije bila uredno pozvana na ročište za objavu taj rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. tužitelju

2. tuženiku po pun.