REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Posl.br. Pn-88/2021-75
Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli-Pola po sucu toga suda Mirni Mačešić-Biscuoli kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja ĆD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Siniša Milevoj, odvjetnik iz Pule, protiv tuženika DD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Antun Zanetti, odvjetnik iz Pule, radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 15. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, objavljene dana 1. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi štetu isplatom iznosa od 1.700,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 13.07.2021. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine, te da mu nadoknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 178,92 EUR sve u roku od 15 dana.
II S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.539,00 EUR tužitelj se odbija.
O b r a z l o ž e nj e
1. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnica nekretnine kč. br. [katastarska čestica] upisana u k. o. [katastarska općina]. Na predmetnoj nekretnini da se nalazi kuća za odmor koju da iznajmljuje zajedno sa svojim suprugom turistima, a u razdobljima u kojem nekretnina nije iznajmljena da je koristi za vlastiti boravak i provođenje slobodnog vremena. Nadalje navodi da je tuženik vlasnik više susjednih nekretnina između ostalog i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja neposredno graniči sa nekretninom u vlasništvu tužiteljice. Ističe kako predmetnu nekretninu iznajmljuje tijekom ljeta turistima sa kojima da ima otvoren i vrlo ugodan odnos te da joj se zbog toga mnogi gosti vraćaju. Navodi da je od 2019. počela primati primjedbe gostiju koji su se žalili kako ih promatra neka osoba dok su na bazenu i u dvorištu predmetne nekretnine zbog čega da se ne osjećaju ugodno, da im je narušen komoditet i privatnost koja se očekuje u takvim objektima (kuće za odmor sa bazenom). Nakon što je zaprimila od više gostiju primjedbe navodi da je zajedno sa suprugom shvatila da je upravo tuženik ta osoba koja promatra goste jer da je više gostiju kada su vidjeli tuženika potvrdili da je to upravo on. O takvom ponašanju tuženika da su razgovarali sa njegovim sinom koji da je obećao da će razgovarati sa tuženikom i da se to više neće ponavljati. Tužitelj nadalje ističe da se ponašanje tuženika nastavilo i 2020. godine pa da je bila prisiljena ugraditi video nadzor, nakon toga da je uredila okućnicu na način da je povisila ograde i posadila biljke kako bi spriječila nepoželjno i nametljivo ponašanje tuženika. Ističe kako niti to nije urodilo plodom jer da je tuženik i dalje nastavio uznemiravati njene goste, a da je gledao i nju i dijete dok su se odmarali u predmetnoj nekretnini na bazenu. Ponašanje tuženika da je jasno vidljivo na video snimkama gdje se vidi kako tuženik potajno, nametljivo uhodi nju i njene goste. Ističe kako je zabrinjavajuće da tuženik u pravilu promatra žene i djecu. Tužiteljica se poziva na odredbu čl. 167. ZVDSP-a te navodi da kada joj je bespravnim uznemiravanjem vlasništva prouzročena šteta da kao vlasnik nekretnine ima pravo zahtijevati naknadu štete prema općim pravilima o naknadi štete. Ističe da je zbog cijele ove situacije sa tuženikom tužiteljica pretrpjela neimovinsku štetu u vidu povrede prava osobnosti koja se ogleda u uznemirenosti jakom dugotrajnom i intenzivnom strahu, nesanicama, anksioznosti, tjeskobi, strah za vlastitu sigurnost i sigurnost obitelji te strah da uznemiravanja tuženika neće nikada prestati. Navodi da je zbog ovog štetnog događaja prijavila tuženika zbog prijetnji koje joj je uputio u dva navrata jedanput 10.07.2021. u [adresa] i drugi puta 03.08.2021. u gradu u Puli u jednom kafiću. Državno odvjetništvo da je pokrenulo postupak protiv tuženika koji se vodi pod posl.br. K-443/2021 koji nije pravomoćno okončan, a zbog dva kaznen dijela protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 2. KZ-a. U konačnom postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljica potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 3.239,00 eura zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka.
2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava zahtjev tužitelja. Tuženik ne osporava da je kč. br. [katastarska čestica] vlasništvo tužiteljice te ne osporava da na toj čestici povremeno boravi tužiteljica sa suprugom, a da na istoj borave i druge njemu nepoznate osobe. Također ne osporava da je on vlasnik kč. br. [katastarska čestica] kao i drugih parcela u neposrednoj blizini nekretnine u vlasništvu tužitelja. Tuženik navodi kako nije točno da bi posljednje dvije godine promatrao goste tužiteljice dok su bili na bazenu ili dvorištu niti da je točno da bi promatrao tužiteljicu i njeno dijete dok je boravila na bazenu i dvorištu predmetne kuće. Tuženik ističe da on svakodnevno prolazi pokraj nekretnine tužiteljice jer mu tuda prolazi put do njegovih poljoprivrednih parcela. Osim toga navodi da nekretnina tužiteljice nije uopće zaštićena nikakvim ogradama ili ukrasnim biljem tako da svi koji prolaze i po cesti imaju slobodan pogled na predmetno dvorište i bazen. Tuženik osporava da bi promatrao i uhodio tužiteljicu i njene goste sa svoje parcele kč. br. [katastarska čestica] jer sa te parcele nema otvoren pogled na dvorište i bazen obzirom da se ta parcela nalazi iza objekta tužitelja. Tuženik tvrdi da je cijela tužba zlonamjerno konstruirana kako bi tužiteljica stvorila uvjete za naknadu štete. Gosti da opisano ponašanje nisu prijavili kroz recenziju smještaja, a pisane e-mail poruke od dva gosta koje je tužiteljica dostavila uz tužbu da su naručeni za potrebe ovog postupka. Tuženik navodi da je on osobno sa tužiteljicom i njenim suprugom bio u dobrim susjedskim odnosima, da im je pomagao postavljati velike vaze sa cvijećem na ogradu predmetne nekretnine te da je upravo po zamolbi tužitelja kada njih nije bilo u [adresa] obilazio predmetnu nekretninu kako bi provjerio da li gosti kupaju psa u bazenu te da je vodio brigu o čistoći bazena. Tuženik smatra da se tužiteljica na njega naljutila jer na drugoj nekretnini koju tužiteljica također iznajmljuje je u to vrijeme držao krave te se osjećao miris gnoja. Suprug tužene da mu je dao nekakvu tekućinu koja bi ublažila miris no kako to nije rezultiralo očekivanim rezultatom da se njemu osvećuju na ovakav način. Tuženik smatra da tužiteljica nema pravo na naknadu štete jer da nema pravomoćnu presudu da ju je tuženik uznemiravao u pravu vlasništva kč. br. [katastarska čestica]. Smatra da tužiteljica nije trpjela nikakvu štetu a medicinska dokumentacija koju je priložila u spisu da sigurno nije u uzročnoj vezi sa ovim događajem koji se navodi u tužbi već da tužiteljica i od ranije ima tegoba pa da na temelju toga potražuje naknadu štete. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva i potražuje naknadu parničnog troška.
3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u zdravstveni karton tužitelja, pročitan je spis ODO Pula Kir-DO-279/2021, pročitane su e-mail poruke gostiju na strani 4 i 9 spisa, izvršen je uvid u vlasničke listove, izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju, pregledane su video snimke sa nadzorne kamere kuće tužitelja, te su pregledani video iskazi stranaka dani pred ODO Pula, izvršen je uvid u katastarski plan, pročitan je zapisnik sa očevida, pročitan je nalaz i mišljenje vještaka mjernika Veting d.o.o. sa prilozima, pročitan je iskaz parničnih stranaka, pročitani su iskazi svjedoka TD, ZD, ČD, ŽD, ND, ĐD, pročitan je dopis Novasol grupe na strani 108 spisa, pročitan je dopis Turističke zajednice Općine Barban na strani 127 spisa, pročitan je nalaz i mišljenje vještaka dr. Davorka Smoljanić, kao i njena usmena od 10.09.2024. i 15.07.2025. i pisana dopuna od 04.11.2024.,
4. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.
5. Uvidom u vlasnički list koji prileži strani 7 spisa sud je utvrdio da je tužiteljica vlasnica kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća, pomoćna zgrada, dvorište površine 287 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 1/1 dijela.
Uvidom u vlasnički list koji prileži strani 6 spisa sud je utvrdio da je tuženik vlasnik kč. br. [katastarska čestica] u naravi livada, kč. br. [katastarska čestica] u naravi dvorište, kč. br. [katastarska čestica] u naravi pašnjak, kč. br. [katastarska čestica] u naravi oranica, sve upisane u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 1/1 dijela.
6. Tužiteljica svoj zahtjev temelji na odredbi čl. 167 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (ZVDSP). Odredbom čl. 167. ZVDSP propisano je da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način a ne oduzimanjem stvari vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Da bi vlasnik ostvario to svoje pravo mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari. Kada je uznemiravanjem prouzročena šteta vlasnik ima pravo zahtijevati naknadu štete po općim pravilima o naknadi štete.
7. Između stranaka je nesporno da se kod ovoga suda vodi još jedan postupak po tužbi tužiteljice protiv istog tuženika ali radi prestanka uznemiravanja predmetne kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pod posl.br. P-562/2021. Postupak nije pravomoćno okončan. Uvidom u navedeni predmet sud je utvrdio da je tužiteljica ustala posebnom tužbom propisanoj odredbi čl. 167. ZVDSP kojom traži da se tuženiku zabrani uznemiravanje tužiteljice u ostvarivanju vlasničkih prava na predmetnoj nekretnini.
Naime, odredba čl. 167 ZVDSP tužiteljici omogućuje posebnu zaštitu kojom traži zabranu uznemiravanja prava vlasništva ali joj omogućava i zaštitu kroz naknadu štete.
8. Ovdje valja odmah obrazložiti da je sud odbio prijedlog tuženika da se ovosudni spis spoji sa predmetom P-562/2021 jer za to nema zakonskih osnova te iz istog razloga odbijen je prijedlog tuženika za prekidom ovog postupka do okončanja postupka P-562/2021. To što se radi o istim parničnim strankama i o istom činjeničnom opisu koji govori o uznemiravanju prava vlasništva ne znači da postoji razlog za spajanje predmeta. Naime, u ovom postupku se radi o naknadi štete koja je prouzročena uznemiravanjem prava vlasništva dok se u predmetu P-562/2021 traži da se tuženiku zabrani uznemiravanje tužiteljice u ostvarivanju vlasničkih prava na kč. br. [katastarska čestica] sukladno čl. 167. st. 1.ZVDSP.
Isto tako valja odmah reći kako predmet P-562/2021 nije prethodno pitanje ovog postupka kako to tuženik tvrdi. Naime, sud je u ovom postupku utvrdio da li je bilo bespravnog uznemiravanja tužiteljice kao vlasnika te je utvrđivao pravo na naknadu štete. U predmetu P-562/2021 će se također utvrđivati činjenica da li je bilo uznemiravanja prava vlasništva pa ako je će se tuženiku naložiti da sa time prestane. Dakle, radi se o dvije vrste pravne zaštite prava vlasništva od uznemiravanja koja tužitelju kao vlasniku pruža čl. 167. ZVDSP.
9. Radi utvrđenja gdje se dogodilo predmetno uznemiravanje prava vlasništva i radi identifikacije nekretnina (vlasništvo tužiteljice na kč. br. [katastarska čestica] nije sporno) sud je proveo dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka mjernične struke Veting d.o.o.
10. Na nalaz i mišljenje vještaka mjernične struke parnične stranke nisu imale primjedbi. Sud je nalaz vještaka ocijenio kao jasan, potpun i u skladu sa ostalim provedenim dokazima. U nalazu nema nedostataka ili proturječnosti koje bi kod suda dovele do pojave osnovane sumnje u pravilnost danog mišljenja. Stoga je sud nalaza vještaka prihvatio kao valjanu činjeničnu podlogu za identifikacijom spornih nekretnina.
11. Uvidom u nalaz vještaka Veting d.o.o. [adresa], a nakon provedenog očevida dana 08.12.2021. sud je izvršio identifikaciju kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica].
Na skici lica mjesta koja prileži strani 55 spisa vještak je po nalogu suda, a po pokazivanju tužiteljice ucrtao pozicije sa kojih tuženik promatra nju, njezinu obitelj i njezine goste. U naravi se radi upravo o kč. br. [katastarska čestica] vila [adresa] koja predstavlja kuću, pomoćnu zgradu, bazen i dvorište na adresi [adresa] u posjedu i vlasništvu tužiteljice. Identificirana je i kč. br. [katastarska čestica] u naravi garaža, pomoćna zgrada i dvorište kao i kč. br. [katastarska čestica] u naravi cisterna obje u vlasništvu i posjedu tuženika. Kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] se fizički nalaze iza kuće tužiteljice koja je predmet ovog postupka.
Na skici lica mjesta su crvenim točkama i slovima označene pozicije sa kojih je prema navodima tužiteljice tuženik promatrao njenu obitelj i goste. Pa tako pozicija A se nalazi na kč. br. [katastarska čestica] u naravi put i predstavlja ogradni zid tužiteljičine kuće do palme, točka B u naravi predstavlja ugao dvorišta kuće tužiteljice ispod nadzorne kamare, točka C predstavlja cisternu u vlasništvu tuženika sa koje se ne može fizički pristupiti na parcelu tužiteljice a pogled na bazen i dvorište je slabo vidljiv.
12. Tužitelj je u tužbi naveo kao tuženik promatra njezine goste i nju sa svoje nekretnine kč. br. [katastarska čestica]. Međutim sud je utvrdio da se ta nekretnina nalazi iza kuće tužitelja i pogled sa te nekretnine na dvorište tužitelja nije moguć. Do te nekretnine nalazi se cisterna izgrađena na kč. br. [katastarska čestica] sa koje je također pogled na dvorište tužitelja loše vidljiv .
To što je utvrđeno očevidom da sa nekretnine kč. br. [katastarska čestica] tuženik nije mogao gledati u dvorište tužitelja jer je to fizički nemoguće ne znači da te radnje nije vršio sa drugih pozicija. To što je tužiteljica u tužbi navela kao poziciju gledanja tuženika kč. br. [katastarska čestica] je očita greška u identifikaciji nekretnina koja ne utječe na sam štetni događaj drugim riječima ,to ne znači da tuženik nije počinio uznemiravanje prava vlasništva. Dakle tvrdnja tuženika da sa kč. br. [katastarska čestica] nije mogao gledati u dvorište tužitelja je točna ali to ne znači da u dvorište nije gledao sa neke druge pozicije.
13. Sud je identificirao i kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća, bazen, jacuzzi i dvorište na adresi [adresa] u posjedu i vlasništvu tužiteljice te je identificirana i kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća, pomoćna zgrada, štala, svinjac, cisterna i dvorište na adresi [adresa] u posjedu i vlasništvu tuženika. Na skici lica mjesta su crvenim točkama i slovima označene pozicije sa kojih tuženik promatra goste i tužiteljicu prema tvrdnjama tužitelja i njenom pokazivanju i to točka D - ograda uz cestu na kč. br. [katastarska čestica], točka E - cisterna, točka F - prozor na katu kuće tuženika, točka G – jacuzzi u prednjem dvorištu kuće tužitelja uz samu glavnu cestu na kč. br. [katastarska čestica].
Uz skicu lica mjesta prileži i fotodokumentacija na kojoj su označene sporne pozicije po pokazivanju tužiteljice na strani 56 do 58 spisa.
14. Napominje se da se uznemiravanje prava vlasništva odnosi na obiteljsku kuću [adresa] sagrađenu na kč. br. [katastarska čestica] to iz razloga što tužiteljica posjeduje dvije obiteljske kuće za odmor u istom mjestu jedna nasuprot druge, dijeli ih glavna cesta. Naime, druga kuća nalazi se na kč. br. [katastarska čestica] za koju tužiteljica tvrdi da je i na toj nekretnini uznemiravana u svojim vlasničkim pravima od strane tuženika ali ta nekretnina nije predmet ovog postupka.
15. Iz iskaza tužiteljice saslušane kao parnične stranke sud je utvrdio da imenovana sa tuženikom ima problema već duži niz godina . U početku to nije bilo tako izraženo a od 2019. pa nadalje da su problemi bili sve izraženiji zbog čega je bila prinuđena staviti sustav video nadzora na svojim objektima. Uznemiravanje prava vlasništva na kč. br. [katastarska čestica] tužiteljice ogleda se u tajnom i prikrivenom promatranju tuženika , gostiju tužiteljice koji se nalaze na ljetovanju a i tužiteljice osobno i njenog djeteta kada predmetnu nekretninu koristi izvan turističke sezone. Tuženik da promatra goste nekada potpuno odjeven a nekada u kratkim hlačama sa donjom majicom ili bez nje. Ističe da ju je zgrozilo ponašanje tuženika kada je pregledala snimke nadzorne kamere na kojima se jasno vidi da tuženik gleda u njeno dvorište i bazen potajice šuljajući se što kod nje izaziva veliku nelagodu i strah za sebe i vlastitu obitelj, nelagodu i sram od gostiju kada dobiva pritužbe, a sve to da je utjecalo i na njeno psihičko zdravlje zbog čega i potražuje naknadu štete.
16. Zbog takvog ponašanja tuženika da je imala dosta pritužbi od strane gostiju koji su pritužbe upućivali direktno njoj a ne agenciji preko koje su rezervirali kuću. To proizlazi iz dopisa Ć koji navodi kako nisu zabilježene nekakve negativne recenzije na objektu tužiteljice. Da je tužiteljica od 2019. pa do 2022. bila vrlo dobro popunjena tijekom turističke sezone proizlazi iz dopisa Novasola i Turističke zajednice Općine Barban. Iz ta dva dopisa sud zaključuje da tužiteljica očito ne iznajmljuje kuću samo putem Novasola agencije već i na drugi način jer su podaci o popunjenosti koje je dostavio Novasol i Turistička zajednica Općine Barban različiti. Očito tužiteljica i na drugi način oglašava kuću jer su podaci Turističke zajednice Općine Barban daleko veći u broju popunjenosti od podataka koje je dostavio Novasol a koji podaci se crpe iz sustava e-visitor.
Točno je da je tužiteljica uz tužbu dostavila samo dvije pisane primjedbe gostiju koje su upućene direktno njoj kao vlasnici kuće. Međutim sud vjeruje da je tih primjedbi bilo više jer činjenica da ih nema u pisanom obliku ne znači da primjedbi nije bilo.
17. Tuženik u svom iskazu osporava sve navode tužiteljice te tvrdi da on nikada nije promatrao niti tužiteljicu niti njezinu obitelj niti njezine goste. Navodi da je bio više nego korektan prema tužiteljici i njenoj obitelji. Ističe da su bili u dobrim susjedskim odnosima, da je on pomagao tužiteljici u sadnji zelenila oko kuće, u dizanju kamenih žardinjera na ogradne zidove, u čišćenju i punjenju bazena te da ga je upravo tužiteljica molila da tijekom ljeta pogleda nekretninu i provjeri da li se psi gostiju kupaju u bazenu zbog čega je telefonom tijekom ljeta često kontaktirala i njegovu ženu. Tuženik navodi kako ne zna koji je razlog ovakvog ponašanja tužiteljice jer da joj nije ništa učinio nažao već samo pomagao kao novom stanovniku mjesta [adresa] obzirom da tužiteljica i njen suprug nisu rodom iz tog sela. Tuženik smatra da bi možda razlog takvog ponašanja mogla biti činjenica što je na parceli kč. br. [katastarska čestica] imao krave koje su tu pasle a na parceli kč. br. [katastarska čestica] je imao svinjac pa da se zbog toga širio neugodan miris zbog čega da mu je suprug tužiteljice dao neku tekućinu koja ublažava neugodne mirise koju je on polio po svinjcu ali miris nije nestao. Osim toga, tuženik ne vidi nikakvog drugog razloga zašto se tužiteljica na njega okomila.
18. Iz iskaza saslušanih svjedoka sud u bitnome nije utvrdio niti jednu novu i važnu pravnu relevantnu činjenicu. Svjedoci koje je predložila tužiteljica svjedoče u korist tužiteljice, dok svjedoci koje je predložio tuženik svjedoče u korist tuženika. Niti jedan svjedok nije osobno vidio da bi tuženik promatrao tužiteljicu i njene goste.
Ono što sud smatra je sigurno da su parnične stranke prije ove tužbe bile u dobrosusjedskim odnosima u tom dijelu sud nije poklonio vjeru iskazu tužiteljice i njenim svjedocima. Sud vjeruje da je tuženik pomagao tužiteljici sa raznim poslovima oko kuće, u dizanju žardinjera sa cvijećem čak joj je i prodao dio kč. br. [katastarska čestica] kako bi tužiteljica mogla proširiti svoje dvorište i imati mjesta za parkiranje automobila. Što se točno dogodilo u odnosima stranaka ovaj sud nije utvrdio niti se to može utvrditi iz iskaza svjedoka i samih stranaka.
19. Međutim nakon što je sud pregledao snimke sa nadzorne kamere tužiteljičine kuće [adresa] na nedvojben način je doista utvrđeno, jer je sud bio na licu mjesta i prepoznaje slike sa video nadzora ,da se tuženik doista šulja, dolazi sa bočne strane do dvorišta kč. br. [katastarska čestica], zaobilazi automobil, čučne šuljajući se i gleda kroz otvore u dvorište tužiteljice s time što se na kamerama vidi da je dvorište već tada bilo zatvoreno ukrasnim biljem i ogradom. Na drugoj snimci se vidi kako tužitelj prolazi po putu u pravcu svojih poljoprivrednih parcela te samo pogleda na dvorište tužiteljice međutim ne zadržava se na svojim nekretninama kao što je u iskazu navodio da iste ide obrađivati, jer se već dvije minute nakon toga vraća i zaustavlja se te se ponovno naviruje preko zida tužiteljice u njeno dvorište.
Dakle, upravo temeljem video snimaka sa objekta Vile Mela sud je na nedvojben način utvrdio da se tuženik u spornom razdoblju doista šuljao i potajno promatrao bazen i dvorište tužiteljice. To su dokazi koji su neoborivi a koji se iskazima svjedoka ne mogu dokazati jer to nitko nije vidio a kamere su zabilježile kretanje tuženika u više navrata.
20. Takvo ponašanje tuženika pogotovo nakon što se vidi snimka gdje se tuženik kreće potajice ,šuljajući se doista predstavlja po mišljenju suda čin uznemiravanja vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari. Naime, promatranje tužiteljice i njenih gostiju sigurno za tužiteljicu nije ugodno i kod nje je doista izazvalo strah, nelagodu, nesanicu, nervozu, tenzije, anksioznost. Naime, ovakav vid uznemiravanja prava vlasništva upravo na vlasnika nekretnine i može djelovati ograničavajuće na način da vlasnik svoju nekretninu ne može koristiti na način kako to on želi. To je tuženik svojim ponašanjem i postignuo jer tužiteljica navodi da nerado dolazi u [adresa], ističe da dođe samo kada mora, ali da više ne provodi vrijeme sa svom obitelji izvan sezone za odmor kako je to nekada činila i kako je to planirala u budućnosti činiti sve zbog osjećaja straha i zebnje zbog ponašanja tuženika.
21. Dakle, tužiteljica je u ovom postupku dokazala da je vlasnica kč. br. [katastarska čestica] te je dokazala da je upravo tuženik bespravno uznemirava u njenom vlasničkim pravima na drugi način, a ne oduzimanjem stvari. Zbog toga je tužiteljica i ustala tužbom pod posl.br. P-562/2021 kojom traži da se tuženiku naloži da prestane sa uznemiravanjem prava vlasništva na opisani način. Dok u ovom postupku temeljem čl. 167. ZVDSP traži naknadu štete zbog tog istog uznemiravanja prava vlasništva koja je šteta prouzročena bespravnim uznemiravanjem tužiteljice kao vlasnika predmetne nekretnine slijedom čega ona ima pravo zahtijevati naknadnu štetu prema općim pravilima o naknadi štete.
22. Dakle, sud je utvrdio da je tužiteljica dokazala sve pretpostavke iz čl. 167. ZVDSP slijedom čega primjenom odredbe čl. 1045 ZOO-a joj je tuženik dužan naknaditi prouzročenu neimovinsku štetu koja je kod tužiteljice nastala upravo zbog protupravnog ponašanja tuženika kojim ponašanjem je tužiteljicu uznemirio u njenom pravu vlasništva na drugi način, a ne oduzimanjem.
23. Odredbom čl. 1045. ZOO-a propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Tijekom dokaznog postupka tuženik nije dokazao da ne bi bio odgovoran za nastalu štetu tužiteljici, dok je tužiteljica dokaza osnovanost svog potraživanja i njegovu visinu slijedom čega je tuženik dužan u cijelosti naknaditi štetu tužiteljici.
24. U pravcu utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je proveo dokaz medicinskim vještačenje po stalnom sudskom vještaku specijalisti psihijatru dr. Davorka Smoljanić te je provedena usmena i pisana dopuna osnovnog vještačkog nalaza.
25. Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka sud je utvrdio kako se kod tužiteljice ne nalaze nikakvi argumenti koji bi govorili o premorbitnoj patologiji u ličnosti tužiteljice. Tijekom pregleda tužiteljice u njenom psihičkom statusu zabilježeno je reaktivno stanje s anksiozno depresivnom fenomenologijom bez dublje psihopatologije u smislu psihotičnosti, poremećaja afekta ili neurokognitivnih poremećaja. Zabilježene su smetnje u okviru tenzioniranosti, sniženog frustativnog praga, uznemirenosti, smanjenje koncentracije, poremećaj prosnivanja uz niz negativnih emocija (briga, strah, anksioznost, tuga, frustracija, povreda) te posljedični pad funkcionalnosti, rast anhedonije (nemogućnost osjećaja ugode i uživanja). Prilikom pregleda nadalje kod tužiteljice nisu registrirani poremećaji na razini ovisnosti o bilo kojem psihoaktivnom sredstvu niti na razini specifičnog poremećaja ličnosti.
26. Iz priležeće medicinske dokumentacije sud je utvrdio da se zbog ovog štetnog događaja tužitelj prvi puta javlja psihijatru 02.07.2021. sa simptomima koji su naprijed navedeni te joj je postavljena dijagnoza akutne reakcije na stres i liječnik joj je propisao antidepresive i anksiolitike. Dana 10.07.2021. dolazi do sukoba između stranaka zbog čega se vodi kazneni postupak protiv tuženika zbog izrečenih prijetnji tužiteljici u dva navrata (10.07.2021. i 03.08.2021.) no ovdje valja odmah reći da je vještak razgraničio tegobe koje su se javile uslijed tih prijetnji u odnosu na ovaj štetni događaj.
27. U bitnom kod tužiteljice zbog prijetnji koje joj je uputio tuženik po njezinim navodima ( tuženik nije pravomoćno osuđen za kaznena djela prijetnje) i verbalnog sukoba sa tuženikom nije došlo do neke nove dijagnoze ili bolesti; nego joj se samo od prije opisano psihičko stanje uslijed ovog štetnog događaja pogoršalo u smislu da se je jako uplašila, bila je šoku, uznemirena, osjećala se ugroženom te joj je liječnik propisao istu terapiju koju je dobila i ranije zbog ovog štetnog događaja. Međutim tužiteljica se sada uključuje i u intenzivan psihoterapijski tretman kod psihijatra te i dalje pije lijekove koji su joj propisani.
28. Dakle, ovdje valja razumjeti da se psihičko stanje tužiteljice ne može cijepati po štetnim događajima kako je to tuženik u svojim prigovorima na nalaz vještaka tvrdio. Jasno je utvrđeno u vještačkom nalazu koja se bazira na medicinskoj dokumentaciji kao objektivnim dokazima, na pregledu tužiteljice da se tužiteljica upravo zbog ovog štetnog događaja prvi puta javila psihijatru 2.07.2021., a naknadne prijetnje koje joj je uputio tuženik u dva navrata su samo pogoršale njeno depresivno stanje a zbog toga joj je i dalje prepisana ista terapija i jedina je razlika u tome što se uključila u psihoterapijski tretman.
29. U konačnici sud utvrđuje da tužiteljica zbog predmetnog štetnog događaja pati od poremećaja prilagodbe. Poremećaj prilagodbe je dijagnoza iz kategorije kruga psihičkih problema koje proizlaze kao reakcija na težak stres odnosno odgovor tijela na izravnu posljedicu akutnog stresa na primjer dugovremeni neharmonični odnos s tuženikom koji je nastao izvan epizoda vezanih za prijetnje.
Poremećaj prilagodbe po MKB – 10 je stanje subjektivnog distresa i emocionalnog poremećaja koji obično remete socijalno funkcioniranje i postignuće a nastaju u razdoblju prilagodbe na značajnu životnu promjenu ili su posljedica stresnog životnog događaja. Stresor može pogoditi integritet osobnog socijalnog okruženja ili širi sustav socijalne podrške i vrijednosti. Pri razvoju simptoma ove kategorije individualna predispozicija (osjetljivost, vulnerabilnost) ima veću ulogu nego u drugim stanjima koja se vode pod dijagnozom F43 reakcija na težak stres.
Manifestacije poremećaja prilagodbe su kod tužiteljice raznolike kao depresivna raspoloženja, tenzioniranost, zabrinutost, osjećaj nesposobnosti, nesamostalnosti, otežano planiranje budućnosti. Glede trajanja smetnji iste u najvećem postotku uobičajeno kod drugih ljudi ne prelaze 6 mjeseci međutim u slučaju tužiteljice zbog trajanja sudskih procesa koji za nju predstavljaju generator negativnih emocija u vidu vraćanja na traumu, osjećaj deprivatnosti, pravde, nepravde, osjećaj nemoći, potrebe za zaštitom stoga kod tužiteljice te smetnje i dalje perzistiraju.
30. Svi opisani simptomi i veze provođenog liječenja ne spadaju u teške duševne smetnje u smislu smetnji iz kruga psihoza ili teških depresivnih reakcija s inkorporiranim kognitivno manestičkim smetnjama. Isto tako farmakoterapija koju tužiteljica prima nije predstavljena kroz kombinacije drugih adjuvantnih lijekova, niti su preporučene doze koje tužiteljica uzima jako izražene dapače spadaju u razred nižih dnevnih doza lijekova s time što treba imati u vidu da se tužiteljica nalazi u intenzivnom psihoterapijskom tretmanu. Trajnost tegoba koje osjeća je vezana uz postavljenu dijagnozu kao i završetak sudskih procesa koji kod nje predstavljaju generator negativnih emocija a prema utvrđenjima liječnika do stabilizacije zdravstvenog stanja će najvjerojatnije doći kada se završe svi sudski postupci između stranaka.
31. Dakle, sud je utvrdio da je tužiteljica pretrpjela neimovinsku štetu jer kod nje prezentira klinička slika poremećaja prilagodbe koja predstavlja reakciju tijela na težak stres koji je uzrokovan upravo gore opisanim ponašanjem tuženika. Zbog takvog utvrđenog poremećaja prilagodbe tužiteljici je privremeno umanjena životna aktivnost u pogledu mentalnog zdravlja na svakodnevnom funkcioniranju tužiteljice kako osobnom tako i socijalnom pa i radnom (anksiozno,depresivna simptomatologija, pasivizacija, izoliranost, anhedonija, pad koncentracije, oslabljena kontrola pulzija) za 15% u odnosu na zdravstveno stanje prije ovog štetnog događaja.
32. Tužiteljica je zbog ovog štetnog događaja pretrpjela i strah ali sekundarnog karaktera koji je bio epizodan u trajanju od po nekoliko sati do nekoliko dana u srednjem i slabom intenzitetu. Činjenica je da je vještakinja u svojem nalazu procjenjivala i strah zbog prijetnji koje je tuženik uputio tužiteljici ali sud tu procjenu straha nije uzeo u obzir prilikom dosuđivanja pravične novčane naknade.
33. Dopunama vještačenja je utvrđeno da je tužiteljica i prije ovog štetnog događaja imala određene probleme sa psihičkim zdravljem. Naime iz zdravstvenog kartona tužitelja proizlazi da je u razdoblju 2002.-2004. godine zabilježena dijagnoza depresivne epizode ali bez opisivanja kliničke slike i bez propisani lijekova. U svibnju 2004. tužiteljici se prepisuj antidepresivi. Posljednji zapis seže iz veljače 2007. gdje se od strane liječnika konstatira da ne boluje od psihičkih bolest niti drugih kroničnih oboljenja. Tužiteljica više ne uzima terapiju, prolazi razdoblje pauze od 7 godina i tek je 3.10.2022. je zabilježeno da ima poremećaj prilagodbe koji je utvrđen u ovom postupku kao posljedica uznemiravanja prava vlasništva od strane tuženika te joj je propisan terapija lijekovima .Liječničke potvrde iz 2013. i 2014. godine govore o kompenziranom zdravlju tužitelja i negiranjem kroničnih i psihičkih bolesti.
34. Imajući u vidu naprijed navedena utvrđenja sud smatra kao tužiteljičino zdravstveno stanje od ranije nema uzročno posljedične veze sa psihički stanjem koje je nastalo kao posljedica uznemiravanja prava vlasništva od tuženika .Tužiteljica je u prošlosti imala jedni depresivnu epizodu koja je liječena i izliječena. Osim toga depresivan epizoda nema veze sa reaktivnim poremećajem prilagodbe kojeg tužiteljica danas ima jer te dvije smetnje ne mogu biti u zdravstvenom smislu povezane i nemaju veze jedno sa drugim. Radi se o dva potpuna različita psihička stanja. Sud je stoga utvrdio da ranije zdravstveno stanje tužitelja nije u uzročno posljedičnoj vezi sa današnjim zdravstvenim stanjem tužitelja i tako je to i cjenjeno kroz dosudu pravične novčane naknade.
35. Temeljem odredbe čl. 1100. ZOO-a sud je tužitelju dosudio pravičnu novčanu naknadu jer je utvrđeno kako je u štetnom događaju došlo do povrede prava osobnosti. Naime, sud smatra da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisnu od naknade imovinske štete. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade ovaj sud je vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih duševnih boli, strahu, privremenom umanjenju životne aktivnosti, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.
Imajući u vidu pretrpljeni strah te privremeno umanjenje životne aktivnosti sud je tužitelju temeljem čl. 1100. ZOO-a dosudio pravičnu novčanu naknadu u sveukupnom iznosu od 1.700,00 EUR, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbijen kao previsoko postavljen.
36. Na dosuđeni naknade štete sud je tužitelju dosudio i zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana podnošenje tužbe 13.07.2021. sukladno odredbi čl. 1103 u svezi s čl. 29. ZOO-a do konačne isplate.
37. Na nalaz i mišljenje vještaka psihijatra tužitelj nije imao primjedbi te je prihvatio osnovni nalaz kao i kasnije usmene i pisane dopune. Tuženik nije prihvatio osnovni nalaz a nakon što je vještak odgovorio na primjedbe tuženika u svojem usmenim i pisanim dopunama tuženik i dalje nije prihvatio nalaz vještaka te je predložio da se provede dokaz kombiniranim psihijatrijsko psihologijskim vještačenjem te da se odredi prekid postupka do okončanja kaznenog postupka.
38. Zahtjev tuženika da se odredi prekid postupka do okončanja kaznenog postupka ovaj sud je odbio. Naime, kazneni postupak se vodi zbog kaznenog dijela prijetnje koje tuženik u dva navrata uputio tužiteljici iz čl. 139. st 2. Kaznenog zakona. Kazneni postupak nema nikakve veze sa ovim postupkom radi naknade štete zbog uznemiravanja prava vlasništva. Odluka suda niti o čemu ne ovisi o rezultatu kaznenog postupka pa je zahtjev za prekid postupka odbijen.
39. Osim toga vještak vrlo jasno obrazložio i naveo tegobe koje je tužiteljica osjećala kada su izrečene prijetnje a jasno je opisano koje je tegobe tužiteljica zadobila zbog ovog štetnog događaja iz razloga što joj je uznemireno pravo vlasništva. Dakle, što se tiče visine i obima štete tu se šteta tužiteljice ne povećava kako to pogrešno smatra tuženik već je sud prilikom dosude pravične novčane naknade imao u vidu sve što je utvrđeno vještačkim nalazima u odnosu na pogoršanje zdravstvenog stanja nakon prijetnji izrečenih od strane tuženika i zdravstvenog stanja koje je kod tužiteljice egzistirao vezano za ovaj štetni događaj.
40. Isto tako sud nije prihvatio dokazni prijedlog tuženika da se provede dokaz novim kombiniranim psihijatrijsko psihološkim vještačenjem.
41. Sud smatra da je nalaz vještaka jasan, potpun, sukladan medicinskoj dokumentaciji. Nalaz nije proturječan sam sa sobom ili ostalim provedenim dokazima pa je sud utvrdio kao isti predstavlja valjanu činjeničnu podlogu za utvrđivanje visine tužbenog zahtjeva. Primjedbe tuženika na vještački nalaz su prema mišljenju suda otklonjene saslušanjem vještaka a iste kod suda nisu dovele do pojave osnovane sumnje u pravilnost danog mišljenja stoga je sud odbio prijedlog tuženika za novim medicinskom vještačenjem.
42. Ovdje valja napomenuti da je vještak u dopuni nalaza naveo kako bi imalo smisla provesti psihologijsko vještačenje tužiteljice ali samo da je to učinjeno odmah po štetnom događaju danas nakon proteka vremena psihologijsko testiranje u bitnom ne bi dalo drugačiji rezultat od onoga što je utvrđeno postojećim vještačenjem. Naime, da se danas provede psihologijsko testiranje tužiteljice ono bi dalo odgovor na pitanje danas aktualnog stanja tužiteljice i na pitanje njenog psihološkog profila međutim kako takvo vještačenje nije provedeno najkasnije u roku od godine do dvije dana od stresogenih događaja ono bi bilo bespredmetno. Iz tih razloga je zahtjev tuženika za novim medicinskim vještačenjem odbijen.
43. Ostale primjedbe tuženika koje su iznesene na osnovni nalaz i mišljenje vještaka psihijatra ovaj sud ocjenjuje kao paušalne i kao izraz nezadovoljstva tuženika procijenjenim obimom štete kod tužitelja. Sud smatra da je vještak odgovorio i dao valjane i logične odgovore na sva pitanja tuženika. Sud ostale prigovore neće posebno obrazlagati jer isti nemaju upliva na konačnu procjenu pretrpljene štete kod tužitelja jer vještak u konačnici nalaz nije izmijenio.
44. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
45. Tužitelj ima pravo na naknadu parničnog troška srazmjerno uspjehu u sporu temeljem odredbe čl. 154. st.2 u svezi s čl. 155. ZPP-a. Tužiteljica je u postupku uspjela 52%, a tuženik 48%. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji je trošak odmjeren u skladu sa važećim odredbama odvjetničke tarife i utvrđenoj vrijednosti predmeta spora za sastav tužbe, zastupanje na deset ročišta za glavnu raspravu i sastav tri pisana podneska u sveukupnom iznosu od 1400 bodova. Imajući u vidu vrijednost boda od 2,00 EUR i pripadajući PDV 25% tužitelju na ime odvjetničkog troška pripada iznos od 3.500,00 EUR no kako je tužitelj u sporu uspio sa 52% to mu na ime odvjetničkog troška pripada iznos od 1.820,00 EUR.
Tom iznosu valja pridodati trošak plaćenog predujma za određeno vještačenje u cijelosti u iznosu od 572,00 EUR pa sveukupan trošak koji pripada tužitelju iznosi 2.392,00 EUR.
Prema istom principu tuženiku je priznat trošak parničnog postupka srazmjerno postignutom uspjehu u sporu od 48%. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji trošak je odmjeren u skladu s važećim odredbama odvjetničke tarife i utvrđenoj vrijednost predmeta spora i to za sastav odgovora na tužbu, zastupanje na jedanaest ročišta za glavnu raspravu i sastav dva pisana podneska u sveukupnom iznosu od 1400 bodova. Imajući u vidu vrijednost boda od 2,00 EUR i pripadajući PDV od 25% tuženiku na ime odvjetničkog troška pripada iznos od 3.500,00 EUR no obzirom da je tuženik u postupku uspio sa 48% to mu je priznat konačni trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 1.600,00 EUR.
Tom iznosu valja pridodati troškove plaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 426,90 EUR u cijelosti i trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 106,18 EUR pa sveukupan trošak koji pripada tuženiku iznosi 2.213,08 EUR.
Međusobnim prebijanjem konačno priznatog troška tužitelja sa konačnim priznatim troškom tuženika proizlazi da je tuženik dužan tužitelju naknaditi trošak od 178,92 EUR.
U Puli, 1. kolovoza 2025.
S u d a c
Mirna Mačešić-Biscuoli
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dna:
1. tužitelju po punomoćniku
2. tuženiku po punomoćniku