REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Posl.br. P-428/2022-40

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Mirna Mačešić-Biscuoli, kao sucu pojedincu u građansko pravnoj stvari tužitelja CR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Željka Čović Latin, odvjetnik iz Pule, protiv tuženika 1. OR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. LR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 8. srpnja 2025. godine u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanih tuženika, a objavljene dana 1. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno isplate iznos od 25.000,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 01.05.2018. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno naknade trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 3.011,94 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 08.07.2025. do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je sada pokojnom UR dana 01.12.2017. pozajmio iznos od 10.000,00 eura na način da je sa njim zaključio ugovor o zajmu koji ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Mirna Pliško pod brojem OV-8220/17 također ističe da je sada pok. UR prije tog ugovora u kolovozu 2017. pozajmio iznos od 15.000,00 eura koji iznos mu je dao na ruke što mogu potvrditi svjedoci. Pozajmljeni iznos je pok. UR trebao vratiti do 01.05.2018. godine. Na pisanoj izjavi o pozajmici tužitelj navodi da je pogrešno napisana godina vraćanja zajma te je u izjavi napisano da je dospijeće duga 01.05.2017. a ustvari je dug dospijevao 01.05.2018., a da se radi o očitoj omašci u pisanju proizlazi i iz dana ovjere izjave kod javnog bilježnika. Tužitelj tvrdi da mu je pok. UR koji je preminuo **.**.2018. ostao dužan 25.000,00 eura. Iza pok. UR da se vodio ostavinski postupak kod javnog bilježnika Mirne Pliško pod posl.br. O-1239/19. Prema pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju upravo su tuženice i to prvotužena kao njegova sestrična i drugotuženica kao njegova teta naslijedile svu njegovu imovinu svaka u ½ dijela. Tužitelj smatra da su mu tuženice kao zakonske nasljednice solidarno odgovorne za dugove ostavitelja pa kako u izvansudskom postupku iako ih je na to pozivao nisu htjele podmiriti dugovanje predlaže da se njegov zahtjev usvoji i da mu se naknadi trošak parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu prvotužena navodi kako u cijelosti osporava sve navode tužitelja te osporava da bi pok. UR tužitelju bio dužan utuženi iznos. Navodi kako ona nema nikakve veze sa problematikom tužitelja i pok. UR i da nema nikakvih saznanja o predmetnom zajmu. Ističe kako tužitelj nije dokazao ničime da je novce dao pok. UR, da u spisu nema materijalnih dokaza niti o isplati niti o sklapanju ugovora o zajmu te smatra da je upitan odnos tužitelja i pok. UR. Navodi kako joj nije jasno zašto je tužitelj čekao toliko dugo vremena da pokrene postupak te ističe da u predmetnoj izjavi se spominje iznos od 10.000,00 eura ali da se nigdje ne spominje iznos od 15.000,00 eura koji se navodi u tužbi. Predlaže da se zahtjev odbije i da joj se naknade troškovi postupka.

3. U odgovoru na tužbu drugotužena navodi kako nije svojom voljom naslijedila nekretnine i pokretnine iza pok. UR. Osporava da postoji bilo kakvo dugovanje ostavitelja prema tužitelju te da nije jasno zašto na pisanoj potvrdi piše da je pok. UR pozajmio 10.000,00 eura a u tužbi se potražuje povrh tog iznosa i daljnjih 15.000,00 eura. Smatra da pok. ostavitelj nije bio dužan ništa tužitelju te ističe i prigovor zastare. Tuženica također navodi da je sa prvotuženikom naslijedila nekretnine koje su bile u lošem i neuporabljivom stanju i opterećene velikim dugovanjima koje da su one podmirile. Stoga predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva jer smatra da dugovanje koje tužitelj potražuje ne postoji. Potražuje naknadu parničnog troška.

4. U dokaznom postupku pročitana je pisana izjava na strani 5 spisa, rješenje o nasljeđivanju posl.br. O-1239/19, pročitani su vansudski dopisi prije podnošenja tužbe na strani 9-12 spisa, pročitan je iskaz tužitelja, pročitan je iskaz svjedoka HR

5. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u cijelosti.

6.Saslušanjem tužitelja kao parnične stranke, saslušanjem svjedoka HR te uvidom u pisanu izjavu na strani 5 spisa sud je utvrdio slijedeće pravno relevantne okolnosti ovog postupka.

Tako je utvrđeno da su tužitelj i pok. UR bili dugogodišnji prijatelji te su se međusobno tretirali kao rodbina kao najbliži rod. Bili su prijatelji dugi niz godina sve do smrti pok. UR. Tužitelj je poznavao i njegovu majku te je očito redovito posjećivao kuću pok. UR jer su mu poznate okolnosti da je pok. UR vodio brigu o svojoj majci jer je vidio osobno kako je kupa i njeguje dakle, evidentno je da su bili u bliskim prijateljskim odnosima kada su tužitelju poznate i okolnosti intimnije prirode da se o majci pok. UR brinuo upravo on a ne i tuženice koje su joj bile najbliži rod pokraj pok. UR.

7. U kolovozu 2017. u kafiću "Brod" na Pulskoj tržnici tužitelj je pok. UR pozajmio prvi puta iznos od 15.000,00 u valuti euro. Novce nije predao u koverti te mu ih je pozajmio i dao na ruke bez potpisivanja priznanice ili zaključenog ugovora o zajmu, novce je pozajmio na riječ. Tužitelj je novce pozajmio iz razloga što je pok. UR imao namjeru adaptirati jedan veći stan kojeg je imao u vlasništvu, pretvoriti u dva manja stana i iste prodati. Taj prvi iznos zajma nisu bili novci u vlasništvu tužitelja već ih je on posudio od trećih osoba za pok. UR, a upravo je tužitelj te novce vratio trećim osobama; obzirom da je pok. UR preminuo **.**.2019. prije nego što je vratio dugovanje tužitelju. I ova činjenica govori o bliskoj povezanosti tužitelja i pok. UR.

Tvrdnje tužitelja potvrđuje i saslušani svjedok HR koji potvrđuje da je toga dana kada je tužitelj pozajmio pok. UR iznos od 15.000,00 eura sjedio za susjednim stol do njih. Svjedok nije niti u rodbinskim niti u prijateljskim vezama niti sa tužiteljem niti sa pok. UR nego ih zna iz viđenja upravo iz tog kafića. Kako je sjedio stol do njih vidio je kako je tužitelj dao novce u eurima pok. UR na ruke, novci nisu bili u koverti, svjedok ne zna o kojoj svoti novaca se radilo ali je čuo tužitelja i pok. UR kako govore o iznosu od 15.000,00 eura. Svjedok također potvrđuje da su oni vodili razgovor o renovaciji nekog stana i da nije vidio da su tom prilikom potpisivali nekakve papire.

Kako imenovani svjedok nije u srodstvu niti u prijateljskim odnosima niti sa pk. UR niti sa tužiteljem već se toga dana sasvim slučajno našao u kafiću odakle i poznaje iz viđenja tužitelja i pok. UR njegov iskaz je po mišljenju suda vjerodostojan jer svjedok nema nikakvog interesa da svjedoči nečemu što se doista nije vidio tim više što i tužitelja i pok. UR zna samo iz kafića u koji su zajedno zalazili.

8. Nekoliko mjeseci nakon toga pok. UR je ponovno pitao tužitelja da mu pozajmi daljnji iznos od 10.000,00 eura i tužitelj mu je taj iznos dao s time što se radilo o njegovim vlastitim novcima a o čemu su sastavili i ispravu na strani 5 spisa pod nazivom "izjava". Iz te izjave koja je ovjerena kod javnog bilježnika Mirne Pliško proizlazi kako je pok. UR od tužitelja pozajmio 10.000,00 eura beskamatno i da će mu te novce vratiti do 01.05.2018. godine.

Naime, iz iskaza tužitelja sud je utvrdio da su novci doista pozajmljeni beskamatno u svrhu adaptacije stana u vlasništvu pok. UR kako je to naprijed navedeno. Točno je da na izjavi na strani 5 spisa piše da se dug mora vratiti do 01.05.2017. međutim sud prihvaća tvrdnju tužitelja da se radi o omašci u pisanju jer je izjava sastavljena 01.12.2017., a tada je i ovjerena kod javnog bilježnika. Osim toga nelogično je da bi izjava na strani 5 spisa nosila datum 01.12.2017. a rok povrata zajma da bi bio 01.05.2017. dakle, evidentno je da se radi o grešci u pisanju.

9. Utvrđeno je da je pok. UR od tužitelja tražio u još jednom navratu novce međutim tužitelj mu više nije pozajmio jer novaca više nije imao. Sud također prihvaća iskaz tužitelja u kojem navodi kako uopće nije imao razloga sumnjati da mu pok. UR neće vratiti novce. Utvrđeno je kako je dogovor između njih bio da će se novci vratit kroz 5,6 mjeseci najduže do godinu dana bez ikakvih kamata. Tužitelj navodi da je pok. UR imao mirovinu ali vrlo malu, nije volio raditi, imao je dosta nekretnina u vlasništvu ali nije imao nikada novaca.

Da tužitelj govori istinu vidljivo je i iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju koji prileži strani 7 spisa iz kojeg proizlazi da je pok. UR bio vlasnik dva stana u [adresa] jedan od 106 m2 i drugi od 90 m2 pa stoga doista i po mišljenju suda nije imao razloga sumnjati u povrat novaca.

Kada je sud upitao tužitelja zašto ranije nije ustao tužbom radi povrata zajma tužitelj je iskreno naveo da je duže vremena konzumirao alkohol te da uopće nije razmišljao o ovom dugu a zadnjih godina da više ne konzumira alkohol barem ne u onoj količini kao što je to činio ranije, pa da se odlučio ustati tužbom protiv nasljednika pok. UR za koje tvrdi da su naslijedile svu imovinu a njemu da dug nisu vratile.

10. Uvidom u pravomoćno rješenje o nasljeđivanju posl.br. O-1239/19 od 21. siječnja 2020. sud je utvrdio kako je pok. UR preminuo **.**.2019. bez izjave posljednje volje. Kao njegovi zakonski nasljednici utvrđeni su prvotužena OR njegova sestrična i drugotužena IR kao njegova teta a koje su naslijedile svu njegovu imovinu svaka u ½ dijela. Iza pok. UR ostala su dva stana u [adresa], tri osobna automobila i zaostaci na osobnoj mirovini.

Tuženice se nisu morale prihvatiti nasljedstva kao što to navode u odgovoru na tužbu već su se istog mogle odreći kada tvrde da su morale vraćati mnogobrojne dugove pok. ostavitelja te da im ništa od nasljedstva nije ostalo. Tvrde čak i da su vraćale poznate i nepoznate dugove a u odgovoru na tužbu obje osporavaju potraživanje tužitelja da isto uopće postoji. Stoga sudu nije jasno kako su onda vraćale nepoznate dugove iza pok. UR a ovaj dug ne žele vratiti.

11. Navodi iz odgovora na tužbu tuženika su paušalni te osim prigovora zastare drugih pravno relevantnih prigovora nema. Temeljem čl. 139. Zakona o nasljeđivanju propisano je da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Kada ima više nasljednika kao u ovom slučaju oni solidarno odgovaraju za ostaviteljeve dugove i to svaki do visine vrijednosti svog nasljednog dijela bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva. Dakle, tuženice su po samom zakonu obzirom da su se prihvatile nasljedstva iza pok. UR odgovorne i za njegove dugove; za koje i same tvrde da su ih vraćale.

12. Prigovor zastare nije osnovan. Tražbina iz ugovora o zajmu zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina (čl.225 ZOO-a) računajući od dana dospijeća zajma 01.05.2018. Tužba je podnijeta 21.06.2022. što znači da je podnijeta unutar zastarnog roka od 5 godina pa je prigovor odbijen kao neosnovan.

13. Temeljem svega navedenog sud je utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o zajmu iz čl.499 ZOO-a. Prema navedenoj odredbi zajmodavac se obvezuje predati zajmoprimcu određeni iznos novaca ili određenu količinu zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novaca odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

Stranke su po ocjeni suda postigle suglasnost oko bitnih elemenata pravnog posla zajma i to na način da su definirale visinu novca koji se daje na zajam i rok povrata. To što je zajmoprimac pok. UR preminuo prije nego što je vratio dugovanje ne znači da ugovor nije sklopljen i da novac nije pozajmljen kako to tvrde tuženice.

Osim toga tuženice osim paušalnog osporavanja sudu nisu predočile niti jedan pravno relevantni dokaz koji bi sud doveo u opravdanu sumnju da posumnja u postojanje pravnog posla kojeg su sklopili tužitelj i pok. UR. S druge strane tužitelj je svojim iskazom, iskazom svjedoka i ispravom na strani 5 spisa sa dovoljno vjerojatnošću uvjerio sud u zaključeni pravni posao.

14. Na dosuđeni iznos sud je tužitelju dosudio i zakonsku zateznu kamatu temeljem čl.29 ZOO-a koja teče od dospijeća obveze povrata zajma 01.05.2018. do isplate.

15. Tužitelj je u ovom postupku uspio u cijelosti pa mu pripada pravo na naknadu parničnog troška temeljem čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a. Tako je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji je trošak odmjeren u skladu s odredbama odvjetničke tarife i utvrđenoj vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja pojedine parnične radnje. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe, pristupa na četiri ročišta za glavnu raspravu o čega dva ročišta u 25% tarife te ročište za objavu presude u sveukupnom iznosu od 1050 bodova. Kada se uzme u obzir vrijednost boda od 2,00 eura i PDV od 25% tužitelju na ime odvjetničkog troška pripada iznos od 1.312,50 eura.

Tom iznosu valja pridodati trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 295,31 eura i na presudu 295,31 eura te plaćeni predujam za objavu oglasa u Narodnim novinama od 159,27 eura, troškovi zastupanja privremenog zastupnika od 937,50 eura te troškovi zastupnika za primanje pismena u iznosu od 12,05 eura pa sveukupan trošak koji tužitelju pripada iznosi 3.011,94 eura.

U Puli, 1. kolovoza 2025.

S u d a c

Mirna Mačešić-Biscuoli

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku

- prvotuženiku osobno

- drugotuženik osobno i po zastupniku za primanje pismena