REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Posl.br. Pr-181/2022-26

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu tog suda Mirni Mačešić - Biscuoli, kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja HV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Nikša Radišić, odvjetnik iz Pule, protiv tuženika Republike Hrvatske-Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, Građansko-upravnom odjelu, Rovinjska 2A, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 9. srpnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, a objavljene dana 1. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 5.640,28 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose kako slijedi:

- na iznos od 660,03 EUR od 20.07.2020.,

- na iznos od 927,67 EUR od 20.08.2020.,

- na iznos od 494,61 EUR od 20.09.2020.,

- na iznos od 513,07 EUR od 20.10.2020.,

- na iznos od 594,39 EUR od 20.11.2020.,

- na iznos od 525,27 EUR od 20.12.2020.,

- na iznos od 711,49 EUR od 21.01.2021.,

- na iznos od 595,99 EUR od 21.02.2021.,

- na iznos od 486,86 EUR od 21.03.2021.,

- na iznos od 130,90 EUR od 21.04.2021.,

do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.07. te godine sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 2.625,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 09.07.2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.07. te godine sve u roku od 15 dana.

III Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima navedenim u točke I izreke kao neosnovan.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova raspoređen na radno mjesto zapovjednika ophodnog broda tipa A. U okviru svojih redovnih radnih zadataka ističe da je bio dužan obavljati policijske poslove i primjenjivati policijske ovlasti sukladno Zakonu o policijskim poslovima i ovlastima. Tužitelj ističe kako neposredno rukovodi članovima posade – policijskim službenicima, sudjeluje u nadzoru kretanja broda uz državnu granicu, čuva unutarnje morske vode, sprječava nezakoniti ulazak u zemlju, suzbija kriminalitet. Ističe kako u okviru svojeg posla izdaje zapovjedi i naredbe osobama na brodu te da je odgovoran za sigurnost broda i plovidbe, vodi brigu o administraciji o održavanju broda i o opskrbi broda. Nadalje navodi da je u razdoblju od 23.07.2020. do 02.04.2021. u 11 navrata za tuženika obavljao višednevne radne naloge na način da bi po 8 dana boravio na brodu pa bi tijekom terenskog rada konstantno bio na brodu zajedno sa cijelom posadom jer brod nisu smjeli napuštati, a ti periodu su obuhvaćali radne dane, subote, nedjelje i blagdane. Za sve te dane da ima izdane radne naloge od strane poslodavca. U tijeku višednevnog terenskog rada u tom razdoblju ističe kako je bio dužan obavljati poslove za tuženika i izvan redovnog radnog vremena. Radilo se o općim i posebnim zadacima a osim tih zadataka po nalogu poslodavca morao je nadzirati i čuvati plovilo te isto održavati a ti sati nisu evidentirani kao radno vrijeme niti kao prekovremeni rad, a u stvarnosti ih je tužitelj odradio. U to vrijeme da uopće nije dolazio kući, a poslodavac da mu je u tom razdoblju pogrešno obračunao plaću na način da mu na redovnu plaću nije isplatio dodatak za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanima i u smjenama na što ima pravo temeljem čl. 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike. U tom razdoblju da nije napravio poslodavac niti preraspodjelu radnog vremena a niti mu je omogućio korištenje slobodnih dana. Tužitelj smatra da u ovom slučaju valja primijeniti KU i Zakon o policiji kao lex specialis a onda Zakon o radu i direktivu 2003/88 EZ od 04.11.2023. godine. Tužitelj posebno napominje da tužbom ne traži puno radno vrijeme koje je odradio u prekovremenom radu, dakle 24 sata, već tužbom odmah umanjuje svoje potraživanje za 8 sati odmora. Smatra da mu je tuženik isplatio manje 419 radnih sati pa predlaže u konačnom zahtjevu da mu se isplati iznos od 5.640,28 eura zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava zahtjev tužitelja te smatra da je plaću tužitelju ispravno obračunao te da mu ništa nije dužan za platiti. Tuženik ne osporava da je tužitelj njegov zaposlenik te da je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova od 01.05.2019. raspoređen u PU Istarsku postaju pomorske i aerodromske policije na radno mjesto zapovjednika ophodnog broda tipa A, a koje poslove tužitelj obavlja i danas. Tuženik nadalje navodi da prema pravilniku o unutarnjem redu je propisan opis poslova zapovjednika ophodnog broda. Tuženik osporava da bi tužitelj u razdoblju od 23.07.2020. do 02.04.2021. u 11 navrata obavljao poslove i radne zadatke po višednevnim radnim nalozima koje da mu tuženik kao poslodavac nije pravilno obračunao. U postaji pomorske i aerodromske policije službe na plovilima organizirane su sukladno mjesečnom planu policijske postaje i to kroz jednodnevne i višednevne službe od 8 dana ovisno o tipu plovila. Višednevne službe organizirane su na način da traju 8 dana s time što posada ima radno vrijeme od 8, 10 ili 12 radnih sati. Tuženik tvrdi da je svim službenicima koji su bili u višednevnoj ophodnji na moru isplatio terenski dodatak kao i dodatke za prekovremeni rad, rad noću i blagdanima ti sati da su navedeni u posebnom rasporedu rada i radnim nalozima te izvješćima zapovjednika polovila. Na kraju mjeseca da se ti nalozi upisuju u COP i na takav način da se izračunava plaća. To što su policijski službenici više dana boravili na plovilu da im je kompenzirano kroz plaćanje prekovremenog rada ukoliko je isti stvarno i odrađen. Stoga predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva i potražuje naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku pročitana je evidencija prekovremenih sati vođena od strane tužitelja na strani 14 spisa, pročitan je opis radnog mjesta tužitelja na strani 15 spisa, rješenje MUP-a od 01.05.2019., izvršen je uvid u platne liste tužitelja, pročitan je zahtjev za mirno rješenje spora kao i odgovor na taj zahtjev, izvršen je uvid u naloge za pripravnost za rad – pasivno dežurstvo, pročitani su radni nalozi, pročitana su izvješća iz tih radnih naloga, izvršen je uvid u evidenciju prisutnosti na radu, pročitan je iskaz tužitelja saslušan kao parnična stranka te iskaz svjedoka FV, UV, pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije Galprom d.o.o. kao i usmena dopuna od 10.03.2025., pisana dopuna od 08.07.2025., te nova usmena dopuna od 09.07.2025. godine.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

5. Između parničnih stranaka nije sporno:

- da je tužitelj temeljem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova od 01.05.2019. raspoređen na rad u PU Istarsku, postaja pomorske i aerodromske policije Pula na radno mjesto zapovjednika ophodnog broda tipa A, sa zvanjem samostalni policijski narednik,

- da je tužitelj kao zapovjednik ophodnog broda tipa A u razdoblju od 23.07.2020. do 02.04.2021. obavljao višednevne radne naloge na predmetnom brodu a po nalogu poslodavca,

- da se prije pokretanja parničnog postupka obratio tuženiku u svezi mirnog rješenja spora do kojeg nije došlo,

- da je tuženik na temelju izvještaja sastavljenih na temelju tih radnih naloga vodila evidenciju rada tužitelja na temelju koje mu je u tom razdoblju isplaćena plaća,

- da tužena nije donijela niti uručila tužitelju u spornom razdoblju rješenje o preraspodijeli radnog vremena ili rješenje o korištenju slobodnih dana ili rad u turnusima,

- da tužitelj tužbom ne potražuje naknadu plaće za 24 sata već je istu umanjio za 8 sati odmora.

6. Između stranaka je sporno da li tužitelju pripada pravo na isplatu dodatka na plaću s naslova prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljom, blagdanom, u razdoblju od 23.07.2020. do 02.04.2021.godine. Nadalje sporno je da li je tužitelj u tom razdoblju za tuženika radio u turnusima ili je bio u pasivnom dežurstvu, da li mu je tužena omogućila korištenje slobodnih dana tijekom višednevnih radnih naloga i da li je sa slobodnim danima u cijelosti nadomjestio prekovremeni rad. Sporno je i pitanje što je prekovremeni rad, a što pasivno dežurstvo, a sve temeljem Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike koji su važili u tom razdoblju.

7. Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio da se dio tužbenog zahtjeva odbaci sukladno odredbi čl. 186. a). st. 1. ZPP-a. Naime, tvrdi da vansudski zahtjev tužitelja kojim se obratio tuženiku prije podnošenja tužbe nije identičan sa tužbenim zahtjevom u ovom postupku pa da ono što nije obuhvaćeno vansudskim zahtjevom u tom dijelu tužbu treba odbaciti.

8. Prigovor tuženika nije osnovan. Uvidom u vansudski zahtjev za mirno rješenje spora na strani 37 spisa sud je utvrdio da u vansudskom zahtjevom jesu obuhvaćena sva razdoblja utuženog potraživanja koja su i predmet ovog postupka a u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj je od nekih dijelova i odustao kao na primjer njegove tvrdnje da mu tuženik nije pravilno isplaćivao dohotke za mirovinsko osiguranje. Slijedom navedenog nije bilo razloga za primjenu odredbe čl. 186. ZPP-a jer je tužitelj zahtjev postavio na način da isti u konačnici obuhvaća sva razdoblja koja su navedena i u vansudskom zahtjevu.

9. Prema odredbi čl. 35. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike koji se ima primijeniti u ovom postupku (Narodne novine, br. 112/17., 12/18., 2/19., 119/19., 66/20., 56/22., dalje KU) plaću službenika i namještenika čine osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. U konkretnom slučaju Zakon o radu predstavlja opći propis, dok Zakon o državnim službenicima i namještenicima i Zakon o policiji, Uredba o plaćama policijskih službenika te u utuženom razdoblju važeći KU predstavljaju lex specialis u odnosu na opći propis.

10. Odredbom člankom 194. stavkom 1. Zakona o radu propisano je da Kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor. Nadalje, člankom 9. stavkom 3. istog zakona određeno je da ako je neko pravo iz radnog odnosa drugačije uređeno ugovorom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, da se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo ako tim zakonom nije drugačije određeno. Nadalje, člankom 90. stavkom 1. ZR-a propisano je da je plaća, primitak radnika koji poslodavac isplaćuje radniku za obavljeni rad u određenom mjesecu, dok je stavkom 2. isto članka propisana dužnost poslodavca da radniku obračuna i isplatiti plaću, koju radnik ostvaruje prema propisanim, utvrđenim ili ugovorenim osnovama odnosno mjerilima određenim posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

11. Odredbom čl. 90. st. 3. ZR-a propisano je da se plaća može sastojati od: osnovne odnosno ugovorene plaće, dodataka, ostalih primitaka. Dodaci u smislu ZR su novčani primici radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu razmjerno odrađenim radnim satima pod određenim uvjetima (kao npr. otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom i sl.) i koje ostvaruje neovisno o efektivnom radu (uvećanje za navršene godine radnoga staža i sl.), odnosno koje u skladu s propisanim, utvrđenim ili ugovorenim kriterijima i visini ostvaruje ovisno o ostvarenim rezultatima poslovanja i radnoj uspješnosti (stimulacija i sl.). Poslodavac je dužan dodatke obračunati u iznosu i na način koji je utvrđen posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, pri čemu povećanje plaće iz članka 94. stavka 1. ZR-a ne smije obračunati na iznos manji od iznosa minimalne plaće u skladu s posebnim propisima.

12. Odredbom čl. 38. KU, koji je vrijedio za utuženo razdoblje u stavku 1. ugovoreno je da će osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada između ostalog za prekovremeni rad 50%, stavkom 2. je ugovoreno da se dodaci iz stavka 1. međusobno ne isključuju osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni. Člankom 38. stavkom 9. KU ugovoreno je da se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenike organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka ima smatrati svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom, nadalje stavkom 11. KU je ugovoreno da ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno.

Člankom 38. stavkom 12. KU je ugovoreno da redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži sa 8. Nadalje stavkom 14. istoga članka je ugovoreno da umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5, tj. jedan sat prekovremenog rada jednako je 1 sat i 30 minuta redovnog sata rada, te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana kao i vrijeme kada je taj prekovremeni rad ostvaren.

13. Odredbom članka 33. st. 2. i 3. Zakona o policiji (Narodne novine, br. 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16., 66/19.) propisano je da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog rukovoditelja poslove obavljati duže od punog radnog vremena, s time da policijskom službeniku za taj rad pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane sukladno općim propisima o radu i kolektivnog ugovoru.

14. Odredbom čl. 41. st. 1. do 4. Zakona o policiji propisano je da je policijska služba organizirana na način da se policijski poslovi obavljaju 24 sata dnevno, tjedno radno vrijeme policijskog službenika u pravilu se raspoređuje na 5 radnih dana i traje 40 sati, s time da dnevno radno vrijeme u pravilu traje od 8 do 16 sati, iznimno ministar može, ovisno o potrebama određene službe, mjesnim prilikama odnosno za pojedine policijske službenike odrediti početak radnog vremena i na drugi način.

15. Odredbom čl. 42. Zakona o policiji, propisano je da je policijski službenik dužan u obavljanju policijskih poslova raditi po posebnom rasporedu rada koji određuje nadležni rukovoditelj, a poseban raspored rada uključuje rad u smjenama, rad u turnusu, rad subotom, nedjeljom, praznicima i drugim neradnim danima, prekovremeni rad, rad noću, rad u dvokratnom radnom vremenu, pripravnost za rad, rad organiziran na drukčiji način. Prilikom organizacije noćnog rada i rada u smjena, policijskim službenicima osigurat će se dnevni odmor od najmanje 12 sati neprekidno, kada je policijske poslove potrebno obavljati u neprekidnom trajanju redovito radno vrijeme policijskih službenika koji obavljaju takve poslove može trajati duže od 8 sati u razdoblju od 24 sata, ali ne duže od 12 sati.

16. U konkretnom slučaju se radi o situaciji iz odredbe članka 42. st.1. Zakona o policiji s tim da prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženom u rješenju poslovni broj Revr-1318/16-2 od 26. listopada 2016, nije životno i logično da bi efektivni rad službenika trajao neprekidno 24 sata dnevno, četiri do sedam dana uzastopno (u tom smislu i Vrhovni sud u odluci broj Revr-753/09-2 od 17. studenoga 2009.). Ovdje se napominje da predmet tužbenog zahtjeva i nije prekovremeni rad od 24 sata dnevno jer je tužitelj u konačnom tužbenom zahtjev kao i sudski vještak za financije 8 sati već oduzeo od ukupno utuženog potraživanja na ime dnevnog odmora.

17. Iz iskaza tužitelja saslušanog kao parnične stranke te svjedoka FV i UV sud je utvrdio da su svi zaposleni u stalnom radnom odnosu u Postaji pomorske i aerodromske policije Pula. Zajedno rade na brodu Ivan Kamber od srpnja 2021. godine. Rade na brodu tipa A to je brod veći od 20 metara. Na predmetnom brodu tužitelj radi kao zapovjednik broda, svjedok FV je upravitelj stroja dok je svjedok UV u spornom razdoblju sa tužiteljem radio kao mornar.

18. Sud je utvrdio da Istarsko područje prije utuženog razdoblja u službu policije nikada nije imao brod tipa A. Policija je službeno taj brod dobila krajem 2019./2020. godinu. Da bi se upravljalo takvim brodom na brodu mora biti minimalno pet do sedam ljudi. Služba na brodu u spornom razdoblju je bila organizirana od četvrtka do četvrtka kojom prilikom su se tužitelj i saslušani svjedoci čitavo vrijeme nalazili na brodu a smjene su bile od 8, 10 i 12 sati, s time što su većinom radili po 10 sati kako bi se uskladio mjesečni fond redovnih sati od 40 sati tjedno.

19. Do prekovremenog rada je došlo prema mišljenju suda jer je tužitelj radio od četvrtka do četvrtka po 10 sati dnevno i bio je stalno na brodu. Po proteku 10 sati brod se vraća u luku Umag koja je njegova matična luka. Osnovna zadaća broda je čuvanje morskih granica i spašavanje na moru. Međutim kada se brod vrati u Umag tužitelj nije mogao otići kući jer se policijski brod ne može ostaviti sam bez nadzora i straže. Takav tip broda se ne može privezati uz obalu kao civilni brod i otići kući.

Dakle, nakon što je tužitelj odradio 10 sati redovnog rada zajedno sa svojim kolegama koji su u ovom postupku saslušani kao svjedoci morao je ostati na brodu iz više razloga. Naime, brod je trebalo čuvati, očistiti, trebalo je i kuhati, servisirati redovito brod, održavati filtere, na brod su dolazili majstori pa je netko od policije trebao biti s njima. Tuženik kao poslodavac nakon odrađenih 10 sati rada je tužitelju i saslušanim svjedocima izdavao nalog za pripravnost za rad – pasivno dežurstvo da su se nalazili u pasivnom dežurstvu ali prema mišljenju suda se ne radi o pasivnom dežurstvu jer tužitelj u spornom razdoblju brod nije mogao napustiti.

20. Prema mišljenju suda da je tužitelj bio u pasivnom dežurstvu on bi bio kući i po pozivu poslodavca bi se vratio na brod za što bi isto trebao dobiti naknadu za prekovremeni rad. Međutim tužitelju poslodavac izdaje nalog za pripravnost za rad – pasivno dežurstvo a tužitelj brod u spornom razdoblju ne napušta već radi na brodu što je po mišljenju suda prekovremeni rad koji se u ispravama tuženika nigdje ne prikazuje već se tužitelju vodi kao pasivno dežurstvo.

21. Dakle, u spornom razdoblju od 15.07.2020. do 15.05.2021. tuženik kao poslodavac je nakon redovnog rada tužitelja od 10 sati u službenim evidencijama vodio nalog za pripravnost za rad – pasivno dežurstvo koja se ne plaćaju a tužitelj je ustvari cijelo vrijeme radio prekovremeno. Nesporno je da prekovremeni rad nije plaćen, nesporno je da tužitelj na ime toga nije dobio slobodne dane niti bilo kakvu drugu kompenzaciju za rad u spornom razdoblju.

Dakle, do spora između stranaka dolazi zbog toga što tuženik kao poslodavac nakon 10 sati redovnog rada tužitelju sav preostali rad u evidenciji vodi kao pasivno dežurstvo dok tužitelj tvrdi a to je i dokazao da je nakon 10 sati i dalje radio te se to ima smatrati prekovremeni rad što i ovaj sud smatra da se doista radi o prekovremenom radu.

22. Kako su se djelatnici tuženika pobunili i ustali tužbama dijeljen Hrvatske tuženik je promijenio evidenciju pa o travnja 2021. se više ne radi na opisani način. Naime, tužitelj danas radi smjene u pravilu po 10 do 12 sati, vraća brod u matičnu luku, brod čuvaju stražari a tužitelj idem kući u [adresa], te je njegovo radno vrijeme gotovo, dakle, sama činjenica da se od travnja 2021. do danas promijenila evidencija rada i činjenica da se djelatnici broda puštaju kući već sama po sebi ukazuje da tuženik shvaća i konkludentnim radnjama mijenja način evidencije na radu kako bi izbjegao plaćanje prekovremenog rada.

Nesporno je između stranaka da je tužitelj u spornom razdoblju imao pisani radni nalog za cijeli tjedan u kojem nalogu je kako za tužitelja tako i za ostalu posadu pisalo tko je zadužen za koju vrstu poslova, dok danas tužitelj dobiva ne tjedne već dnevne pisane naloge.

U slučaju nevrijemena kada brod nije isplovljavao iz luke ili zbog kvara na brodu tužitelj je i dalje bio na brodu te odrađivao ono što mu je naloženo, u svim ostalim slučajevima brod po redovnom tijeku stvari odlazi svaki dan na državnu granicu ili na intervencije.

23. Sud u cijelosti prihvaća iskaze svjedoka i tužitelja jer su isti životni i uvjerljivi. Svjedoci su vrlo detaljno opisali na koji su način obavljali radne zadatke tijekom neprekidnog boravka na brodu, a nakon što su odradili svoje redovne smjene od 10 ili 12 sati.

24. Iz iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja sud u bitnome zaključuje da je tužitelj ipak nije radio svih 24 sata dnevno u jednom radnom danu, već da je imao vremena za odmor i spavanje, a iz priloženih radnih naloga je vidljivo koji su bili opći i posebni zadaci tužitelja, te je u vezi obavljenog rada napisano izviješće za svaki dan rada, i ono treba biti temelj za utvrđenje onih sati tijekom kojih se tužitelj odmarao (jer nije obavljao nikakve aktivnosti). No, njegov boravak na brodu u kontinuitetu od sedam dana (od četvrtka do četvrtka) i činjenica da brod nisu smjeli napustiti jer se u svakom trenutku obzirom na vrstu zadaća koje su obnašali na čuvanju državne granice, realno može pojaviti potreba za intervencijom i isplovljavanjem pa se takav njihov rad ne može smatrati i platiti kao pasivno dežurstvo.

25. Naime, sukladno Zakonu o radu radno vrijeme je vremensko razdoblje u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca na mjestu gdje se poslovi obavljaju ili na drugom mjestu koje odredi poslodavac.

Tužitelj je u kontinuitetu zbog specifičnosti potreba povjerenih mu radnih zadataka boravio na brodu svih sedam dana, od četvrtka do četvrtka. Zbog toga se ne može prihvatiti stav tužene da se u konkretnom slučaju radilo o pasivnom dežurstvu. Isto tako, nije sporno da ne postoji zamjenska posada, koja bi tužitelja (i ostale policijske službenike koji se u isto vrijeme nalaze na brodu za vrijeme trajanja takve službe) mogla zamijeniti u tom razdoblju nego upravo tužitelj cijelo vrijeme trajanja službe (sedam dana) mora biti na plovilu. Tužitelj kao policijski službenik nije samoinicijativno ostajao na plovilu za vrijeme trajanja višednevne službe (izvan radnog vremena od 8, 10 ili 12 sati) već nije imao mogućnost niti je bio ovlašten (za vrijeme trajanja te službe) napuštati plovilo. Logično je, životno i pravno, da se rad policijskog službenika za vrijeme trajanja takve službe ne može vrednovati kao neprekidan rad u trajanju od 24 sata što u konačnici među strankama i nije bilo sporno jer tužitelj niti konačnim tužbenim zahtjevom ne potražuje naknadu za neprekidan rad obzirom da je svoje potraživanje umanjio za 8 sati koje se odnose na odmor.

26. U pravcu utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. ekonomist RV – Glaprom d.o.o. Provedena je i usmena dopuna nalaza od 10.03.2025. i 09.07.2025. kao i pisana dopuna nalaza od 08.07.2025. godine.

27. Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka, a kao što je i naprijed navedeno tužitelj tužbom potražuje razliku manje isplaćene plaće s osnova prekovremenih sati, dodatka za rad subotom, nedjeljom i blagdanom za vrijeme dok je obavljao radne zadatke po višednevnim radnim nalozima kada je po osam dana konstanto boravio na brodu jer posada brod nije smjela napustiti i to u razdoblju od 15.07.2020. do 15.05.2021. godine.

Nesporno je da je rješenjem tuženika od 01.05.2019. kao što je to i naprijed istaknuto tužitelj raspoređen u PU Istarsku postaja pomorske i aerodromske policije Pula na radno mjesto zapovjednika ophodnog broda tipa A sa danom 01.05.2019. godine. Isto je tako nesporno da je u spornom razdoblju tužitelj od svog poslodavaca dobiva višednevne radne naloge koje prileže spisu a detaljno su popisani u točki 3. nalaza vještaka na strani 852 spisa.

Temeljem radnih naloga sud je utvrdio radno vrijeme tužitelja na plovilu za svaki dan terenskog rada i to pojedinačno po danima utvrđujući radno vrijeme i vrijeme provedeno u pasivnom dežurstvu u okviru 24 satnog prisustva na brodu kako je to prikazano u tabeli broj 1 stupac 9 do 14 priloga osnovnog nalaza.

U sudskom spisu na stranici 51 do 60 spisa prileži i evidencija o radnom vremenu tužitelja za razdoblje od 01.07.2020. do 30.04.2021. u kojoj je uvedeno između ostalog i radno vrijeme i vrijeme pasivnog dežurstva iz radnih naloga koji su predmet tužbenog zahtjeva.

Sud je utvrdio da je tuženik u skladu sa evidencijama o radnom vremenu tužitelja za razdoblje od 23.07.2020. do 02.04.2021. u potpunosti obračunao i isplatio plaće i to osnova redovnih sati, prekovremenih sati, dodatka za rad subotom, nedjeljom, blagdanom, sati pripravnosti (pasivno dežurstvo) a sve u skladu s odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike.

Tuženik je za 24 satno prisustvo na brodu u nalog za razdoblje od 23.07.2020. do 30.07.2020. utvrđivao radno vrijeme od 8 sati a razliku od 16 sati evidentirao je u pripravnost (sate pasivnog dežurstva) kako su to svjedočili tužitelj i svjedoci; a za ostala razdoblja po radnim nalozima radno vrijeme iznosilo je 10 sati a razlika od 14 sati evidentirana je u pripravnost (pasivno dežurstvo).

28. Tužitelj osporava ovakav tuženikov način utvrđivanja radnog vremena 8 sati rada i 16 sati pasivnog dežurstva i potom 10 sati rada i 16 sati pasivnog dežurstva sve u okviru 24-satnog prisustva na brodu već navodi da je 16 sati radio i 8 sati bio u pripravnosti (pasivno dežurstvo) kako je to prikazano u tabeli 1 priloga osnovnog nalaza.

29. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja sud je utvrdio da postoji razlika u utvrđenju radnog vremena na brodu u okviru 24-satnog prisustva između onog kako to tumači tužitelj da je 16 sati radio i 8 sati bio u pripravnosti (pasivno dežurstvo) i onog utvrđenog po tuženiku po spornim radnim nalozima.

Slijedom navedenog proizlazi da je tužitelju:

- manje isplaćeno 431 radni sat koji predstavlja prekovremeni rad,

- više isplaćeno 431 sat pripravnosti (pasivno dežurstvo),

- manje isplaćeno 30 sati dodatka za rad noću,

- manje isplaćeno 60 sati dodatka za rad subotom,

- manje isplaćeno 64 sata dodatka za rad nedjeljom,

- manje isplaćeno dodatka za specifičnost policijske službe pripadajući na osobno policijsko zvanje tužitelja po stopi od 6,82 na osnovicu plaće, a sve kako je to prikazano u tabeli broj 2 strana 879 spisa (pisana dopuna nalaza).

30. Slijedom navedenih utvrđenja sud je utvrdio da je tužitelju za razdoblje od 15.07.2020. do 15.05.2021. manje isplaćena plaća u sveukupnom iznosu od 5.640,28 eura, a koji iznos je sud tužitelju dosudio u cijelosti.

31. Slijedom svega navedenog, prema utvrđenju ovog suda pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad sukladno Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike, tužitelj može ostvariti samo za stvarno odrađene sate rada duže od punog radnog vremena, a ne i za sate kada službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke (koje tužitelj u ovom postupku niti ne potražuje). Obzirom da tužena u utuženom razdoblju nije tužitelju platila sve stvarno odrađene prekovremene sate rada, kao ni ostale dodatke na koje je isti imao pravo sud tužitelju u cijelosti dosudio utuženu tražbinu koja je usklađena sa nalazom i mišljenjem vještaka.

32. Na nalaz i mišljenje vještaka parnične stranke nisu imale primjedbi. Činjenica je da tuženik nije prihvatio vještački nalaz ali ne iz nekog pravno relevantnog razloga već zato što smatra da je tužitelju isplatio sve što mu pripada temeljem Zakon.

33. Nalaz i mišljenje vještaka je jasna, potpun, u skladu sam sa sobom i ostalim provedenim dokazima. U nalazu nema nedostataka i proturječnosti pa je sud utvrdio da isti predstavlja valjanu činjeničnu podlogu za utvrđenje visine tužbenog zahtjeva.

34. Sud je tužitelju na dosuđeni iznos dosudio i zakonsku zateznu kamatu sukladno čl. 29. ZOO-a koja kamata teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa neisplaćene plaće do isplate.

35. Međutim, zahtjev za isplatom zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 5.640,28 eura valjalo je odbiti. Dosuđeni bruto iznos sastoji se od neto iznosa te doprinosa, prireza na dohodak i prireza porezu na dohodak temeljem čl. 15. st.3. Zakona o porezu na dohodak i čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak. Zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koji su u konkretnom iznosu dosuđeni te koji se isplaćuju po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak nisu dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom plaće.

36. Temeljem svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

37. Tužitelj ima pravo na naknadu parničnog troška temeljem odredbe čl. 154. st. 5. u svezi s čl. 155. ZPP-a. Tužitelj nije uspio samo sa razmjerno neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva zbog čega nisu nastali posebni troškovi pa je sud odlučio da mu tuženik nadoknadi cjelokupno nastale troškove parničnog postupka. Tako je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji je trošak odmjeren u skladu sa važećim odredbama odvjetničke tarife i utvrđenoj vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja pojedine parnične radnje. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe, sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, zastupanje na šest ročišta za glavnu raspravu te sastav jednog pisanog podneska u sveukupnom iznosu od 850 bodova. Imajući u vidu vrijednost boda od 2,00 eura tužitelju uvećano za PDV od 25% na ime odvjetničkog troška pripada iznos od 2.125,00 eura. Tom iznosu valja pridodati trošak plaćenog predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 500,00 eura ili sveukupno 2.625,00 eura.

Obzirom da tuženik nije uspio u ovom postupku, to ga niti ne pripada pravo na naknadu parničnog troška, slijedom čega je njegov zahtjev odbijen u cijelosti.

U Puli, 1. kolovoza 2025.

S u d a c

Mirna Mačešić-Biscuoli

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od osam (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po zakonskom zastupniku