REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dr. A. Starčevića 23, Dubrovnik

Posl. br. Povrv-13/2025-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Srđanu Gavraniću, u pravnoj stvari tužitelja IČ vl. DT logistika za usluge i prijevoz, Požega, Iindustrijska 30, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivanu Boškoviću, odvjetniku u Požegi, protiv tuženika DOMINIK 02 d.o.o., Dubrovnik, Vukovarska 26, OIB: 70370858897, zastupano po punomoćniku Krešimiru Orloviću, odvjetniku u Sesvetama, radi isplate 1.627,70 eura/ 12.263,88 kuna[1] , izvan ročišta, dana 31. srpnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Iva Radovića iz Dubrovnika, pod posl. br. Ovrv-6844//2022 (javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-970/2022) od 28. prosinca 2022. godine djelomično se održava na snazi u djelu kojim se nalaže tuženiku I 02 d.o.o., OIB: 70370858897, Vukovarska 26, 20000 Dubrovnik, da tužitelju IČ vl. DT logistika za usluge i prijevoz, Požega, Industrijska 30, OIB: [osobni identifikacijski broj], na temelju vjerodostojne isprave i to izvatka iz poslovnih knjiga, Kartice partera 67764, namiri tražbinu u iznosu od 9.041,40 kuna / 1.200,00 eura[1] uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 14.06.2022. pa do isplate po kamatnoj stopi koja je jednaka referentnoj stopi uvećanoj za osam postotnih poena, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, u roku od osam dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev i platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Iva Radovića iz Dubrovnika, pod posl. br. Ovrv- 6844//2022 (javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-970/2022) od 28. prosinca 2022. godine djelomično se ukida u djelu kojim se nalaže tuženiku I 02 d.o.o., OIB: 70370858897, Vukovarska 26, 20000 Dubrovnik, da tužitelju IČ vl. DT logistika za usluge i prijevoz, Požega, Industrijska 30, OIB: [osobni identifikacijski broj], na temelju vjerodostojne isprave i to izvatka iz poslovnih knjiga, Kartice partera 67764, namiri tražbinu u iznosu od 3.172,48 kuna / 427,70 eura[1] uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 14.06.2022. pa do isplate po kamatnoj stopi koja je jednaka referentnoj stopi uvećanoj za osam postotnih poena, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, u roku od osam dana i u djelu troškova postupka u iznosu od 2.062,50 HRK / 273,74 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima zaračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi.

III. Nalaže se tuženiku u roku od osam dana naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu 422,62 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Iva Radovića iz Dubrovnika, pod posl. br. Ovrv-6844//2022 (javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-970/2022) od 28. prosinca 2022. godine naloženo je tuženiku tada kao ovršeniku, platiti tužitelju tada kao ovrhovoditelju tražbinu u iznosu 12.263,88 kuna / 1.627,70 eura[1] i troškove postpka u iznosu 2.062,50 kuna / 273,74 eura s pripadajućim kamatama kako je to navedeno u izreci ovog rješenja.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi pravodobno je izjavljen prigovor. U prigovoru se u bitnome navodi da je usmenim dogovorom dogovorena cijena ne viša od 1.200,00 eura za transport Bemberg-Zagreb, da predmetna ponuda nije ispoštovana, pa da tužiteljev račun tuženik nije zaveo u poslovne knjige.

3. Rješenjem ovog suda posl.br. Povrv. 208/2023-4 od 6. svibnja 2024. godine stavljeno je izvan snage predmetno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti voditi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Temeljem čl. 461.a st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP) postupak u sporovima male vrijednosti je pisani postupak.

5. Prema čl. 461.a st. 6. ZPP u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave.

6.1. Temeljem čl. 461.a ZPP sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Nijedna parnična stranka ne predlaže održati ročište. Parnične stranke predlažu saslušanje i to tužitelj predlaže saslušati tužitelja na okolnost formiranja cijene, komunikacije s tuženikom i okolnosti koje su dovele do čekanja prijevoza, a tuženik predlaže saslušati svjedoka E, na okolnost dogovorene cijene, iz čega bi se moglo zaključivati da se predlaže održati ročište, ali nema obrazloženja zbog čega bi trebalo održati ročište, pa sud smatra da ne postoji obrazloženi prijedlog za održavanje ročišta. Stoga sud nije odlučio održati ročišta. Dodatno, sud je odlučio ne izvoditi dokaz saslušanjem tužitelja (jedne parnične stranke) i svjedoka E iz razloga obrazloženih dalje u tekstu.

6.2. Tužitelj je 7. svibnja 2024. primio prigovor tuženika zajedno s rješenjem ovog suda posl.br. Povrv. 208/2023-4 od 6. svibnja 2024. godine kojim je stavljeno izvan snage predmetno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, te u roku od 15 dana nije postupio po čl. 461.a st. 6. ZPP, ali je naknadno sukladno odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-3541/2025 podneskom dostavljenim 12. ožujka 2025. predložio dokaze: uvid u CMR i "… račun koji su ispostavljeni tuženiku" koje ne dostavlja u spis, pribavu podatka od Porezne uprave je li račun korišten za odbitak pretporeza, te saslušanje tužitelja na okolnosti formiranja cijene, komunikacije sa tuženikom te koje su okolnosti dovele do čekanja.

7. Tužitelj predmetu tražbinu temelji na izvodu iz poslovnih knjiga tužitelja za tuženika (list spisa 7) iz kojeg proizlazi tražbina tužitelja prema tuženiku u iznosu od 12.263,88 kuna. Predložene dokaze CMR i račun ispostavljeni tuženiku ne prilaže, pa se ti dokazi nisu mogli izvesti (pregledati), a zbog nedovoljno podataka o navodno ispostavljenom računu )koji se ne dostavlja uspis), sud nije mogao zatražiti podatak o korištenju pretporeza po istom računu (iako tuženik tvrdi da ga nije zaveo u poslovne knjige, pa time i da nije koristi pravo na odbitak pretporeza). Sukladno čl. 492.a ZPP u postupku pred trgovačkim sudovima sud će, u pravilu, utvrditi odlučne činjenice na temelju isprava. Zbog toga, ali i zbog činjenice da sud nije mogao imati uvid u CMR ili račun tužitelja, sud nije našao svrsishodnim saslušati tužitelja na predložene okolnosti koje se tiču formiranja cijene, komunikacije sa tuženikom te koje su okolnosti dovele do čekanja, koja nijedna okolnost nije odlučna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Naime, formiranje cijene nije od značaja za donošenje odluke, budući je bitno koja je cijena ugovorena, a ne kako se ista formira, dok činjenica kako se komuniciralo s tuženikom nije odlučna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, budući je bitno da li je ugovor sklopljen (tuženik ne spori postojanje ugovora), kao i koji je sadržaj ugovora (što tužitelj ne navodi i ne predlaže dokaze na tu okolnost), dok pitanje koje su okolnosti dovele do čekanja također nije odlučno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, budući se iz nijednog navoda ili dokaza ne može zaključiti da se u konkretnom slučaju radi o postojanju ugovora koji uključuje bilo kakvo čekanje. Za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari odlučno je pitanje je li među parničnim strankama sklopljen ugovor o prijevozu i čega )osoba ili stvari ili drugo), na kojoj relaciji i za koju cijenu (sadržaj ugovora), te je li tužitelj temelji svoju tražbinu na tom ugovoru o prijevozu, koje činjenice tužitelj tijekom cijelog postupka ne navodi, te na iste činjenice ne predlaže i ne prilaže dokaze. Iz predloženog dokaza uvida u CMR proizlazi da se radi o prijevozu tereta. Međutim, dokaz koji bi mogao ukazivati na sadržaj ugovora (kako proizlazi iz izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja za tuženika – kartice partnera) račun broj 349/1/1 tužitelj ne dostavlja. Temeljem čl. 232. ZPP stranka je dužna sama podnijeti ispravu na koju se poziva. Stoga sud takav dokaz nije mogao cijeniti i provjeriti. Sud iz navoda tuženika dolazi do spoznaje o odlučnim činjenica (tuženik ne spori postojanje poslovnog odnosa, te navodi da se radi o prijevozu na relaciji Bamberg – Zagreb, da je dogovorena cijena ne viša od 1.200,00 eura).

8. Obzirom da je na tužitelju teret dokaza postojanja i visine njegove tražbine, uz činjenicu da nije sporno da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu i to za dogovorenu cijenu ne višu od 1.200,00 eura ili prema Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 88/2022, dalje u tekstu: ZOUE) po tečaju 1 eura = 7,5345 kuna 9.041,40 kuna, sud nije smatrao potrebnim izvoditi dokaz saslušanjem svjedoka E.

9. Temeljem čl. 661. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) ugovorom o prijevozu obvezuje se prijevoznik prevesti na određeno mjesto neku osobu ili stvar, a putnik, odnosno pošiljatelj se obvezuje da mu za to plati određenu naknadu. Prijevoznikom se smatra osoba koja se bavi prijevozom kao svojim redovitim poslovanjem, ali i svaka druga osoba koja se ugovorom obveže izvršiti prijevoz uz naknadu.

10. Na tužitelju je teret dokaza postojanja i visine njegove tražbine. Svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika (čl. 219. ZPP). Temeljem čl. 221.a ZPP ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

11.1. Tužitelj predmetnu tražbinu temelji na izvodu iz poslovnih knjiga (list spisa 7) iz kojeg proizlazi da se tražbina temelji na računu broj 349/1/1 na iznos od 12.263,88 kuna, s dospijećem 13.06.2022. Tužitelj u spis ne dostavlja predmetni račun.

11.2. Tuženik ne spori da je s tužiteljem bio u poslovnom odnosu, ali navodi da je tužitelj izdao račun tuženiku za iznos koji nije dogovoren (list spisa 90). Ranije tijekom postupka tuženik u prigovoru navodi da je usmeno dogovorena cijena ne viša od 1.200,00 eura za transport Bamberg – Zagreb.

11.3. Tuženik ne spori da je dogovoreni prijevoz izvršen.

12. Izvod iz poslovnih knjiga tužitelja kao jednostrana isprava, sam po sebi i bez drugih dokaza, ne predstavlja nedvojben dokaz o postojanju i visini tražbine. U situaciji kada tuženik u prigovoru navodi da je usmenim dogovorom ugovorena cijena od 1.200,00 eura za transport Bamberg – Zagreb i da račun nisu zaveli u poslovne knjige i nisu koristili odbitak pretporeza, na tužitelju je teret dokaza postojanja i visine utužene tražbine u iznosu 1.627,70 eura (12.263,88 kuna). Iz izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja ne može se razaznati za koju uslugu (ili prodanu robu) se tražbina zavedena u tom izvodu odnosi. Može se tek razaznati da se radi o računu broj 349/1/1 od 14.04.2022. na iznos od 12.263,88 kuna, ali na što se taj račun (osim djelomičnog priznanja tuženika) odnosi iz u spis dostavljenih dokaza nije moguće utvrditi.

13.1. Zbog navedenog sud nalazi tužbeni zahtjev djelomično utemeljen za iznos od 1.200,00 eura odnosno sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 88/2022, dalje u tekstu: ZOUE) 9.041,40 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14.06.2022. do isplate. Naime, iako tužitelj ne dostavlja podatke kada je usluga izvršena i kako je ugovoreno plaćanje, iz izvoda iz poslovnih knjiga proizlazi dospijeće tražbine tužitelja do zaključno 13.06.2022., koju činjenicu tuženik ne spori, pa je zbog toga sud odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva i tijeku kamata.

13.2. U ostalom dijelu, za iznos od (12.263,88 – 9.041,40 kuna =) 3.172,48 kuna ili (1.627,70 eura – 1.200,00 =) 427,70 eura, s pripadajućim kamatama sud je temeljem čl. 221.a ZPP odbio tužbeni zahtjev, budući tužitelj nije priložio ili predložio bilokakav dokaz na temelju kojeg bi se moglo utvrditi sadržaj ugovora, odnosno ugovorena cijena.

14. Temeljem čl. 29. ZOO , dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate. Stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. U konkretnom slučaju radi se o trgovačkom ugovoru.

15. Temeljem čl. 451. st. 3. ZPP u odluci o glavnoj stvari sud će odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili ukida.

16.1. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP, pa je sud sukladno čl. 155. ZPP utvrdio troškove tako što je utvrdio postotak u kojem su stranke uspjele u postupku, a zatim od postotka tužitelja koji je u većoj mjeri uspio u postupku oduzeo postotak tuženika koji je u manjoj mjeri uspio u postupku. Tužitelj je uspio s oko (9.041,40 kn : 12.263,88 kn =) 73,72%, a tuženik je uspio s oko ( 100%-73,72%=) 26,28%.

15.2. Sukladno određeno postavljenom zahtjevu, vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama za rad i naknadi troškova odvjetnika (NN 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje u tekstu: OT) sud je našao opravdanim troškove: a) tužitelja (list spisa 3 i 72) kod sastava prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave 100 bodova (Tbr. 7.), sastava žalbe 125 bodova (Tbr. 10) sve uvećano za PDV 25% ili ukupno 562,50 eura, te sudske pristojbe za žalbu 66,36 eura i plaćene naknade javnom bilježniku (list spisa 20) 93,75 eura, odnosno sveukupno 722,61 eura, b) tuženika (list spisa 91) kod sastava podneska od 09.04.2025. uvećano za PDV 25% 250,00 eura i sudske pristojbe prigovora na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave 169,09 eura, odnosno sveukupno 419,09 eura,

pa kada se uzme u obzir postotak s kojim su stranke uspjele u sporu tužitelju pripada 73,72 % odmjerenog troška (722,61 eura x 73,72% =) 532,71 eura, a tuženiku 26,28% odmjerenog troška /419,09 eura x 26,27% =) 110,09 eura, te nakon što se oduzme trošak tuženika od troška tužitelja preostaju da tuženik ima platiti tužitelju (532,71 – 110,09 =) 422,62 eura.

16. Zbog navedenog, na temelju spomenutih propisa odlučeno je kao u izreci.

U Dubrovniku, 31. srpnja 2025.

Sudac:

Srđan Gavranić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se izjavljuje Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda, u roku 15 dana od dana dostave rješenja, pozivom na gornji poslovni broj spisa.

DN-a (31.07.2025.):

- tužitelju, po punomoćniku,

- tuženiku, po punomoćniku.