Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-221/2021-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Dragi Parag kao sucu pojedincu u parničnom predmetu u tužitelja BZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po pun. Zoranu Švaco, odvjetniku u Koprivnici, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535 zastupana po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o., Zagreb, Trg žrtava fašizma 5, radi utvrđenja isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave dana 22. srpnja 2025., u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i zamjenika tuženika, na ročištu radi objave i uručenja odluke dana 31. srpnja 2025., u odsutnosti stranaka, temeljem odredbe čl. 335. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje u tekstu ZPP),

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je djelomično ništetan Ugovor o kreditu broj 320-50-3041162 sklopljen dana 13. rujna 2005. godine između tužene RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69 istovjetna s Raiffeisenbank Austria d.d., Petrinjska 59, Zagreb, kao kreditora i FZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao korisnika kredita i to ugovorne odredbe članka 2. i članka 7. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna te ispunjenje s valutnom klauzulom odnosno valutna klauzula prema srednjem tečaju tužene banke za CHF.

II. Nalaže se tuženoj RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69 istovjetna s Raiffeisenbank Austria d.d., Petrinjska 59, Zagreb, da u roku od 15 dana tužiteljici FZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] isplati pretplaćeni iznos zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita i to iznos od 962,96 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet (5) postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po godišnjoj stopi u visini koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, računajući tu kamatu:

- na iznos 40,47 EUR od 31.12.2010. godine

- na iznos 30,14 EUR od 31.01.2011. godine

- na iznos 32,53 EUR od 28.02.2011. godine

- na iznos 29,48 EUR od 31.03.2011. godine

- na iznos 33,06 EUR od 30.04.2011. godine

- na iznos 41,69 EUR od 31.05.2011. godine

- na iznos 51,51 EUR od 30.06.2011. godine

- na iznos 58,11 EUR od 31.07.2011. godine

- na iznos 44,87 EUR od 31.08.2011. godine

- na iznos 43,15 EUR od 30.09.2011. godine

- na iznos 42,90 EUR od 31.10.2011. godine

- na iznos 42,37 EUR od 30.11.2011. godine

- na iznos 45,29 EUR od 31.12.2011. godine

- na iznos 47,81 EUR od 31.01.2012. godine

- na iznos 48,20 EUR od 29.02.2012. godine

- na iznos 49,27 EUR od 31.03.2012. godine

- na iznos 47,67 EUR od 30.04.2012. godine

- na iznos 48,47 EUR od 31.05.2012. godine

- na iznos 47,14 EUR od 30.06.2012. godine

- na iznos 47,41 EUR od 31.07.2012. godine

- na iznos 46,61 EUR od 31.08.2012. godine

- na iznos 44,81 EUR od 30.09.2012. godine

III. Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva kojim potražuje pretplaćeni iznos s osnove promjenjive kamatne stope u visini od 355,75 EUR zajedno sa zatezni kamatama kao neosnovan.

IV. Tužena je dužna naknaditi tužitelju prouzročeni trošak parnice u iznosu od 1.091,20 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje od dana donošenja presude tj. od 31. srpnja 2025. pa do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

V. Odbija se tužitelj s preostalim zahtjevom za naknadu troškova uvećano za PDV u iznosu od 50,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj BZ (dalje: tužitelj) u tužbi navodi da je kao korisnik kredita s tuženom kao kreditorom sklopio 320-50-3041162 dana 13. rujna 2005. godine, solemniziran po javnom bilježniku Nikoli Bakraču iz [adresa] dana 14. rujna 2005. godine, broj ovjere OU-552-2005 (dalje: Ugovor) prema kojemu je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita, kredit u kunskoj protuvrijednosti od 15.950,00 (švicarskih franaka) prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, a tužitelj se je obvezao vratiti predmetni kredit uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama.

1.1. Prema citiranom Ugovoru o kreditu ugovorena je otplata kredita u anuitetima uz redovne kamate koje su promjenjive prema Odluci o kamatnim stopama tužene, a na dan sklapanja citiranog Ugovora iznosile su 5,50% godišnje.

1.2. Prema citiranom Ugovoru, ugovoren je između stranaka rok otplate kredita u 84 mjesečna anuiteta. Na iznos kredita koji je stavljen u otplatu ugovorene su redovne kamate koje se obračunavaju za cijelo vrijeme trajanja ugovora od dana stavljanja kredita u otplatu.

1.3. Citiranim Ugovorom ugovorena je otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za CHF važećim na dan dospijeća. Prvi anuitet dospijeva na naplatu u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten, ali ne kasnije od 31. siječnja 2006. godine.

1.4. Nakon sklapanja Ugovora o kreditu broj 320-50-3041162 dana 13. rujna 2005. godine tužena je jednostrano povećala kamatnu stopu, koju je u više navrata mijenjala, a koji je obračunavala po kreditu.

1.5. U trenutku sklapanja Ugovora o kreditu, ugovoren je srednji tečaj CHF-a po tečajnoj listi banke na dan korištenja kredita (u trenutku sklapanja ugovora iznosio 1 CHF = 4,798048 HRK), a nakon toga je kontinuirano rastao tako da je tijekom 2007. - vrijednost švicarskog franka varirala od 4,520015 u veljači , do 4,4508762 u kolovozu, te 4,396611 u prosincu; - vrijednost EUR-a varirala od 7,367082 u siječnju. do 7,311674 u kolovozu, te 7,315282 u prosincu; vrijednost US dolara varirala od 5,662543 u siječnju, do 5,366679 u kolovozu, te 5,022677 u prosincu; tako je tijekom 2008.- vrijednost švicarskog franka varirala od 4,516125 u siječnju, do 4,437266 u kolovozu, te 4,669888 u prosincu; vrijednost EUR-a varirala od 7,326929 u siječnju, do 7,196063 u kolovozu, te 7,196956 u prosincu; - vrijednost US dolara varirala od 4,987008 u siječnju, do 4,797094 u kolovozu, te 5,377415 u prosincu; tako je tijekom 2009.: - vrijednost švicarskog franka varirala od 4,930391 u siječnju, do 4,802812 u kolovozu, te 4,850202 u prosincu; - vrijednost EUR-a varirala od 7,362986 u siječnju, do 7,322721 u kolovozu, te 7,292240 u prosincu; - vrijednost US dolara varirala od 5,529454 u siječnju, do te 5,140614 u kolovozu, te 4,979623 u prosincu; da bi od 2010. tečaj CHF prema Hrvatskoj kuni značajno porastao, a što tužitelju nije bilo poznato i nije moglo biti poznato jer nema nikakvog ekonomskog obrazovanja niti nije upućen u ekonomska zbivanja na monetarnom tržištu. S druge strane tužena je banka koja je dio svjetskog monetarnog tržišta, pruža financijske usluge fizičkim i pravnim osobama i zasigurno joj je moglo biti poznato, ili barem poznato u većoj mjeri nego tužitelju kako će se kretati trendovi tečaja na domaćem monetarnom tržištu.

1.6. Tužitelj se poziva na Zakonu o dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (Nar. nov. br. 9/2015) te na Zakon o Zaštiti potrošača (NN 96/03) Navodeći da je postupanje tužene kod sklapanja predmetnog ugovora s valutnom klauzulom u valuti CHF također je suprotno odredbama Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koje se protive načelu savjesnosti i poštenja (nepoštenim odredbama), čije odredbe su implementirane u nacionalno zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (NN 78/12), te se primjenjuju kao nacionalni propis.

1.7. Iz izloženih razloga tužitelj smatra da su ugovorne odredbe članka 2. i 7. Ugovora o kreditu broj 320-50-3375141 sklopljenog između stranaka dana 30. ožujka 2006. godine ništetne u dijelu u kojem je ugovoreno ispunjenje odnosno valutna klauzula prema srednjem tečaju tužene za CHF, odnosno da se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja stranke stavlja u neravnopravni položaj s obzirom da je samo tuženoj ostavljena mogućnost da mijenja valutnu klauzulu. Osim jednostrane promjene valutne klauzule, tužena je neosnovano i na štetu tužitelja jednostrano mijenjala i kamatnu stopu. Na taj način tužena je stekla nepripadnu korist s osnova djelomično ništetnog Ugovora o kreditu te je primjenom pravila o stjecanju bez osnove stečeno bez osnove dužna vratiti tužitelju. S toga predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, te je istakao prigovor mjesne nadležnosti ovog suda.

2.1. Sud je rješenjem posl. br. P-221/2021-7 od 23. siječnja 2024. odbio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti. Rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku posl. br. Gž-497/2024-2 od 24. srpnja 2024. godine potvrđeno je rješenje Općinskog suda u Koprivnici posl. br. P-221/2021-7 od 23. siječnja 2024.

2.3. Tuženik navodi da tužitelj svoj tužbeni zahtjev zasniva na presudama Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske-dalje VT SRH) posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača.

2.4. Navodi da u postupku kolektivne zaštite pravna zaštita pruža se na općenitoj razini tj. apstraktnoj razini neovisno o tome jesu li povrijeđena ili ugrožena prava i interesi pojedinih članova, grupacija koja traži zaštitu.

2.5. U navedenom postupku sudovi su na apstraktnoj razini ispitivali mogu li sporne odredbe dovesti do neravnoteže i neravnopravnosti na štetu potrošača.

2.6. Tuženik navodi da je tužitelj zaključio Ugovor o kreditu radi kupnje vozila, a odluke donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača na koje se poziva tužitelj ne mogu se primijeniti na auto-kredite pa s obzirom da je tužitelj ugovor uzeo radi kupnje vozila a ne radi rješenja stambenog pitanja, utvrđenja iz odluka na koje se tužitelj poziva ni na koji se način ne mogu koristiti u ovom postupku. Sporna odredba tužitelja bila je jasna, razumljiva i lako uočljiva, a o istoj se je pojedinačno pregovaralo te nije uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tužitelji da su tijekom pregovaranja o ponudi kredita obrazložene posljedice i rizici vezano uz tečaj kredita CHF a na koje je tužiteljica pristala. Tuženik da je tužiteljici dao prije zaključenja ugovora sve informacije temeljem kojih je mogla donijeti informiranu odluku a Ugovor je i solemniziran od strane javnog bilježnika, te je solemnizacijom javni bilježnik potvrdio da je ugovornim stranama ugovor jasan i razumljiv te da odražava njihovu pravu volju te se poziva na čl. 57. Zakona o javnom bilježništvu.

2.7. U odgovoru na tužbu navodi da ukoliko bi sud smatrao da odredba u valutnoj klauzuli tužitelju nije bila razumljiva, tuženik navodi da se je pojedinačno pregovaralo te je tužiteljica mogla birati između ugovora uz valutnu klauzulu uz CHF ili EUR te je tužiteljica tijekom pregovora mogla utjecati na spornu odredbu ili ukloniti njezinu primjenu ugovaranjem traženog iznosa u kunama ili uz valutnu klauzulu u EUR te se sporna ugovorna odredba ne može smatrati nepoštenom odnosno ništetnom u smislu ZZP-a pa sud tužbeni zahtjev treba odbiti. Tuženik se poziva na odredbu (čl. 98. ZZP 2007.)

2.8. U odnosu na promjenljivu kamatnu stopu tuženik navodi da je i ta odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi tužiteljici bila lako uočljiva, jasna, razumljiva a razumljivost riječi "promjenjiva" tuženik ne smatra spornim. Da su metoda i kriterij promjene kamate propisani tuženikovim općim aktima čija je primjena ugovorena u čl. 2. Ugovora o kreditu a tužitelj je potpisom Ugovora izjavio da je upoznat s tekstom općih akata. Da razumljivost iste ugovorne odredbe proizlazi i iz činjenice da je Ugovor solemniziran odnosno da je tužiteljici Ugovor obrazložen od strane javnog bilježnika.

2.9. Tuženik se poziva na Odredbom čl. 57. Zakona o javnom bilježništvu propisano je da će bilježnik strankama objasniti smisao i sadržaj posla, što u praksi uključuje čitanje ugovora pred strankama i raspravljanje o tome je li strankama ugovor razumljiv te odgovara li isti njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji. Solemnizacijom ugovora javni je bilježnik potvrdio da je ugovornim stranama ugovor jasan i razumljiv te da odražava njihovu pravu volju.

2.10. Tuženik ističe i da je predmetni ugovor o kreditu otplaćen u cijelosti, a da povrede na koje tužitelj ukazuje predstavljaju eventualno zabrane manjeg značaja zbog čega se, sukladno čl. 326. ZOO, ništetnost ne može isticati.

2.11. U odgovoru navodi da je neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata kako je to traži tužitelj. Sve i da je predmetni ugovor djelomično ništetan, što tuženik osporava, tuženik se ne može smatrati nesavjesnim stjecateljem u smislu čl. 1115. ZOO. Tuženik je, naime, tijekom otplate kredita u cijelosti postupao sukladno propisima koje reguliraju njegovo poslovanje i u skladu s regulativom Hrvatske narodne banke.

2.12. Tuženik predlaže tužbene zahtjeve odbiti te tužitelju naložiti da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak uvećan za zateznu kamatu na trošak tekuću od dana donošenja rješenja o trošku do isplate.

3. U svrhu dokazivanja pročitana je tužba, uvid u Ugovor o kreditu broj 320-50-3041162 od 14. rujna 2005. godine, solemniziran od javnog bilježnika Nikole Bakrača iz [adresa], broj ovjere OU-552-2005, Uvid u Otplatni plan od 9. ožujka 2021. godine, uvid u Prijepis knjigovodstvene kartice za sud za razdoblje od 30. rujna 2005. do 9. ožujka 2021. godine, uvid u Direktivu Vijeća 93/13 EEZ od 05.04.1993. god. koju se predlaže pribaviti po službenoj dužnosti, knjigovodstveno-financijsko vještačenje na okolnost utvrđivanja razlike između ugovorenog mjesečnog anuiteta i plaćenih mjesečnih anuiteta s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom, odgovor na tužbu, uvid u čl. 12. Ugovora o kreditu – priloženog tužbi, rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici posl.br. Gž-1325/19 od 4.12.2020., rješenje Županijskog suda u Šibeniku posl.br. Gž-592/19 od 29.10.2020., rješenje Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž-1688/20 od 2.11.2020., rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici posl.br. Gž-221/2021 od 02.03.2021., rješenje Županijskog suda u Rijeci, posl.br. Gž- 1065/2020 od 22.4.2020., saslušan je tužitelj, podnesci stranaka, sudska praksa.

4. Na temelju analize izvedenih dokaza, primjenom odredbi čl. 7. i čl. 8. ZPP-a, sud je presudio kao u izreci presude.

5. U ovom postupku predmet spora je zahtjev tužitelja za djelomičnim utvrđenjem ništetnosti odredbi Ugovor o kreditu broj 320-50-3041162 dana 13. rujna 2005. godine sklopljenog između tužitelja kao Korisnika kredita i tuženika kao Kreditora i to odredbi Ugovora u dijelu koja je vezana uz isplatu anuiteta u srednji tečaj kreditora za CHF te u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

6. Između stranaka nije sporno da su tužitelj i tuženik zaključili Ugovor o kreditu broj 320-50-3041162 dana 13. rujna 2005. godine (list 8-12) solemniziran po javnom bilježniku Nikoli Bakraču iz [adresa] dana 14. rujna 2005. godine, broj ovjere OU- 552-2005 (dalje: Ugovor), kojim je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje novčani iznos od 15.950,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja. Te Ugovorena kamata po kamatnoj stopi koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora i koja na dan sklapanja tog kredita iznosi 5,50% godišnje, kamata se obračunava u CHF (mjesečno dekurzivnom proporcijalnom metodom) sadržana je u anuitetima i dospijeva zajedno na naplatu s njima (čl. 2. Ugovora).

7. Nesporno je da je kredit otplaćivan u jednaki mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita.

8. Prvi anuitet dospijeva na naplatu u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten, ali ne kasnije od 31. siječnja 2006. godine.

8.1. Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anutitetima u kunskoj protuvrijednoti po srednjem tečaju kreditor za CHF važeće na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati (čl. 7 Ugovora).

9. Između stranaka sporno je da li su u ovom konkretnom slučaju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli kojom je iznos kredita vezan za CHF protivne pozitivnim propisima RH odnosno jesu li iste ništetne a posljedično tome ima li tužitelj pravo na isplatu razlike između isplaćenih ugovornih kamata i iznosa kamata prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi kao i razlike visine anuiteta zbog koje je došlo do promjena tečaja u odnosu na HRK.

10. Prema odredbi čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18-dalje ZOO) Ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako Zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

11. Ugovor o kreditu broj 320-50-3041162 dana 13. rujna 2005. godine, na pitanje ništetnosti primjenjuju se odredbe o Zakonu o zaštiti potrošača (NN 96/03).

12. Odredbom čl. 81. st. 2 i 3. ZZP-a, tada važećeg u sklapanju Ugovora bilo je propisano da se Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj.

13. Odredbom č. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 97/07) uređuju pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim Ugovorima.

14. U čl. 97. ZPP-a (NN 79/07) određuje pojedine Ugovorne odredbe koje se mogu smatrati nepoštenim.

15. Ugovore odredbe koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 96. ovoga Zakona, mogle smatrati nepoštenima jesu primjerice da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača u ovom konkretnom slučaju.

16. Odredbom čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 93/03), "potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja.

17. Tužitelj u svome iskazu navodi da je kredit realizirao za kupnju osobnog vozila u Autokući Dukić u [adresa]. Tužitelju je dato do znanja da nije bio klijent tuženika prije realizacije kredita. Javni bilježnik uputio je tužitelja kod tuženika i da je tamo dobio ponudu EUR i CHF te da su mu rekli da je CHF stabilna valuta i da je najbolje taj kredit realizirati u CHF te da je dobio uplatnice. Potpisano je papir kako on kaže, da nije ništa čitao, nije mu bilo jasno tog momenta što je valutna klauzula, nijemu ništa rečeno za mogući rizik, za povišenje kamata. Iz njegovog iskaza proizlazi da je tužitelju rečeno da neće doći do porasta CHF, da je znao što će se dogoditi nikada ne bi realizirao taj kredit. Teško da je podnosio povećanje rata kredita je u to vrijeme imao i kćerku na fakultetu u Zagrebu. Početna rata bila je 1.040,00 kn, došla je do 1.680,00 kn mjesečno. Da se obratio tuženiku i postavio pitanje zašto dolazi do povišenja rata rečeno mu je da CHF raste i da oni moraju podiči ratu kredita. Osobno dobio je i uplatnice te je nosio novac u Banku, a uplatnice je dobio iz razloga što je došlo do povećanja rata te mu je banka dala do znanja da nije dovoljno platio. Tužitelj je vjerovao institucijama. Ponovno navodi da prije potpisivanja dato mu je do znanja da je valuta stabilna. Tužitelj nije obavljao nikakvu poslovnu djelatnost sa osobnim automobilom, nije imao obrt, već ga je isključivo koristio za svoje potrebe.

18. Uvidom u priloženi Ugovor o kreditu broj 320-50-3041162 dana 13. rujna 2005. godine, utvrđeno je da u čl. 6. Ugovora upisana namjena kredita Peugeot Hrvatska – kredit za kupnju novih vozila Peugeot.

19. Sud je zaključio da je tužitelj, kao fizička osoba i tuženik, zaključili potrošački Ugovor, a koji je tužitelj realizirao u svrhu kupnje automobila za osobne potrebe, dok tuženik nije dokazao niti priložio dokaze koji bi govorili suprotno.

20. Između stranaka nije sporan sadržaj presuda koje su donesene u sporovima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, međutim sporan je njihov učinak i značaj za ovaj spor.

21. Iz presude i rješenja VTS RH posl. br. Pž-7129/13 OD 13. lipnja 2014. proizlazi da je Udruga Potrošač – Hrvatski savez udruge za zaštitu potrošača kao ovlašteno tijelo sukladno Zakonu o zaštiti potrošača podnijelo tužbu Trgovačkom sudu u Zagrebu protiv 8 poslovnih banka, među kojima i tuženik ovdje, radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, te da je tom presudom potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je presuđeno da ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača Korisnika kredita zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po Ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internima aktima a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženici kao trgovci s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nisu pojedinačno pregovarali niti ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa sve na štetu potrošača, pa je time tuženik kao i ostale tužen banke u razdoblju od 10. rujna 2003. postupao suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) a od 7. kolovoza 2007. nadalje protivno odredbama čl. 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09) te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

22. Presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. potvrđena je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u gore navedenom dijelu.

23. Iz sadržaja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. proizlazi da je u tužbi udruge Potrošač-Hrvatski savez udruge za zaštite potrošača protiv 8 poslovnih banaka, među kojima je i tuženik odlučeno na način kako je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača Korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac u cijelosti informirao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time postupio suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama čl. 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 77/07, 125/07, 79/09 i 89/09) te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Nadalje presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. u navedenom dijelu potvrđena je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.g.

24. Ovaj sud je vezan za utvrđenje sudova u sporovima povodom kolektivnih tužbi radi zaštite prava i interesa potrošača sukladno odredbi čl. 502.c. U navedenim presudama je utvrđeno da su takve odredbe potrošačkih ugovora o kreditu nepoštene sukladno čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) iste su ništetne.

25. Sukladno odredbi čl. 138a Zakona o Zaštiti potrošača Narodne Novine 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12, 56/13 odnosno odredbi (čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača Narodne novine 41/14). Predmetne presude obvezujuće su u ovom postupku u smislu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane ovdje tuženika, odnosno utvrđenja korištenja ništetnih odredbi Ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke odnosno obveza povrata kredita vezana uz valutnu kaluzulu u CHF.

26. Tužitelj na održanom ročištu dana 22. siječnja 2024. odustao je od provođenja saslušanja NZ, djelatnice banke, dok je ostao kod dokaznog prijedloga da se sasluša javni bilježnik Nikola Bakrač iz [adresa].

27. Ovaj sud smatra da kod solemnizacije Ugovora o kreditu javni bilježnik nije mogao tužitelju kao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizika kod tečaja CHF koji nisu bili navedeni u Ugovoru kojeg je solemnizirala, a niti je imala takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom Zakonodavnom okviru (Oluka Ustavnog suda u III-4223/2021 od 01.12.2021;W).

28. Ovaj sud smatra da tuženik mora dokazati da je tužitelj kao potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe Ugovor o kreditu broj 320-50-3041162 dana 13. rujna 2005. godine, koji je definiran od strane trgovca, a posljedično da je trgovac tj. banka pokazala spremnost promijeniti sadržaj Ugovornih odredbi, a što po ocjeni ovoga suda to nije slučaj. S toga sud prihvaća iskaz tužitelja da tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj sklopljenog Ugovora već ga je morao prihvatiti da bi isti realizirao za kupnju osobnog automobila.

29. Sud je na temelju analize provedenih dokaza utvrdio da je Ugovorna odredba koja je sadržana u čl. 2., Ugovor o kreditu broj 320-50-3041162 dana 13. rujna 2005. godine, je nepoštena jer se nije pojedinačno pregovaralo, a što dovodi do neravnoteže u pravima i obvezama Kreditora i Korisnika kredita, iz razloga što omogućuje banci kao jednoj ugovornoj strani da promijeni ugovorne kamate bez mogućnosti tužitelja kao ugovorne strane da utječe na visinu kamatne stope čime je uzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Za tužitelja kao prosječnog potrošača terminologija koju koristi banka u Ugovoru i u svojim općim aktima u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu kao i način njezinog obračuna razumljiva je jedino osobama koje se bave bankarskim poslovanjem, dok je za tužitelja kao potrošača takva terminologija nerazumljiva. Tužitelju nije omogućeno da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita. Tužitelj kao potrošač bio je doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku kao trgovca jer je formulacija ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora takva da je tužitelj kao korisnik kredita znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja Ugovora a nije mogao ocijeniti zašto i u kojem smjeru i kako će se mijenjati kamatna stopa tijekom budućeg kreditnog razdoblja. U vrijeme sklapanja Ugovora određena je kamatna stopa od 5,50 % godišnje, dok buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena a niti odrediva.

30. Nadalje, sud je utvrdio da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u čl. 7., Ugovora nepoštena i da se o njoj nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom Ugovoru. Položaj tužitelja prilikom sklapanja Ugovora o kreditu u tom smislu bio je "slabiji" a kako je tužitelj pristupio sklapanju tog pravnog posla bez potrebnog znanja o financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi i u odnosu na valutnu klauzulu tuženik je za razliku od tužitelja raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na valutnu klauzulu nije bilo prezentiralo te je iskoristio nestručnost tužitelja na način da je unaprijed formuliran u standardnom Ugovoru unio navedene ugovorne odredbe na koje tužitelj nije mogao utjecati.

31. Razgledavanjem Ugovor o kreditu broj 320-50-3041162 dana 13. rujna 2005. godine, utvrđeno je da je riječ o tipskom Ugovoru koji je u naprijed sastavljen.

32. Ovaj sud smatra da navedenim načinom ugovaranja predmetnog kredita tuženik je maksimalno zaštitio svoj interes, dok je svoj rizik u pogledu povećanja kamata kao i mjesečnih anuiteta koje su nastale zbog promjena tečajnih razlika, isključivo prebacila na tužitelja.

33. S obzirom da su odredbe Ugovora u člancima čl. 2. i čl. 7., Ugovor o kreditu broj 320-50-3041162 dana 13. rujna 2005. godine, u kojem je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak, kako i odredbe Ugovora o kreditu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom banke protivno prisilnim propisima, sud je utvrdio njihovu djelomičnu ništetnost kako je presuđeno u točki I. izreke presude (čl. 269. i čl. 270. st. 1. ZOO.)

34. Utvrđenje nepoštenosti Ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ima za cilj ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da navedenih odredbi nije niti bilo. (Sud EU spojeni predmeti C- 154/2015, C-307/2015, C-308/2015.)

35. Ovaj sud smatra da na odgovornost tuženika nije od utjecaja činjenica radi li se o naknadi štete ili stjecanju bez osnove s obzirom da je došlo do nastupanja štete kod tužiteljice kada je postupanjem tuženika preplaćen i naplaćen zatraženi iznos.

36. Obzirom da učinak nepoštenih ugovornih odredaba djeluje extunc unatrag od trenutka sklapanja ugovora, smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad i nije bila ugovorena tako da u odnosu na tužitelja kao potrošača i ne može imati učinak (što je sukladno odlukama Europskog suda za ljudska prava u kojima je Europski sud utvrdio i definirao pravila koja vrijeme neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba-odluka Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-912/21-2 od 2. lipnja 2021.).

37. Ovaj sud smatra da kako se u ovom konkretnom slučaju radi o kreditu za kupnju osobnog automobila te se presuda "Potrošač" primjenjuje i na takve kredite s obzirom da su odredbe o valutnoj klauzuli te u pogledu kamata ništetne u svim potrošačkim ugovorima bez obzira na vrstu i namjenu kredita, bitno je da je riječ o potrošačkom ugovoru koji sadrži valutnu klauzulu u CHF, kao što je sud utvrdio u ovom slučaju. U tom smislu odlučeno je i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 221/2018-11 od 3. rujna 2019.

38. Prema odredbi čl. 328. ZOO-a, pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se.

39. Utvrđeno je da je kredit isplaćen u cijelosti.

40. Na okolnost visine potraživanja koliko je tužitelj platio više tuženiku uslijed promjene kamatne stope, sukladno odlukama tuženika te koliko je više plaćeno zbog promjene tečaja CHF, sud je proveo financijsko vještačenje po Centru poslovnih analiza d.o.o. iz Čakovca, Park R. Kropeka 2, stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije i bankarstvo ČZ, mag. oec.

40.1. Zadatak vještaka je bio izračunati razliku između iznosa koje je tužitelj naplatio na ime ugovorene, a promjenjive kamatne stope i iznosa koji bi tužitelj platio tuženiku da je kamatna stopa ostala u visini koja je bila u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu. Također, izračunati razliku iznose koje je tužitelj platio zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate (korištenja) kredita. Potrebno je primijeniti kamatnu stopu koja je vrijedila na dan isplate kredita (5,50% godišnje) i tečaj CHF na dan stavljanja kredita u korištenje.

40.2. Vještakinja navodi da Ugovorom o kreditu broj 320-50-3041162 (u daljnjem tekstu Ugovor) je Raiffeisenbank Austria d.d. odobrila korisniku kredita BZ kredit po slijedećim uvjetima: Iznos kredita: 15.950,00 CHF u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita Redovna kamatna stopa:

5,50% godišnje, promjenjiva sukladno Odluci kreditora Način otplate: 84 mjesečna anuiteta.

40.3. U zaključku vještaka se navodi da je tužitelj tuženom zbog promjene kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora (5,50% godišnje) i zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja isplate kredita, više platio 1.318,71 EUR i to po osnovi promjene kamatne stope više je plaćeno 355,75 EUR, te o osnovi promjene tečaja 962,96 EUR. Vještakinja je detaljno prikazala specifikaciju pojedinačnih iznosa.

41. Tužitelj u pismenom podnesku koji je zaprimljen kod ovog suda 06. svibnja 2025. godine (list 187-189) navodi da nema nikakve primjedbe na nalaz i mišljenje sudskog vještaka te da isti sačinjen u skladu sa zadatkom i pravilima struke.

41.1. Tužitelj istim podneskom navodi da je utvrđeno da je tužitelj s osnova promjene kamatnih stopa više platio iznos od 355,75 EUR, a s osnova promjene tečaja CHF više platio iznos od 962,96 EUR, odnosno ukupna tužiteljeva pretplata iznosi 1.318,71 EUR, te je specificirao tužbeni zahtjev u skladu sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka.

42. Tuženik pismenim podneskom koji je zaprimljen kod ovog suda 04. srpnja 2025. navodi da nema prigovora na matematički izračun vještaka, no ističe da isti ne pridonosi rješenju ovog spora obzirom da je izrađen kao da su stranke ugovorile kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom, a iako je predmetni kredit nesporno vezan uz valutu CHF te su stranke ugovorile promjenjivu kamatnu stopu. Osim toga, ovakvom simulacijom otplatnog plana na kunski se kredit primjenjuje fiksna kamata u visini početno ugovorene kamate na kredite vezane uz valutu CHF.

43. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka koji je svoj nalaz izradio prema rješenju ovoga suda, a isti je izrađen stručno i objektivno, u skladu s pravilima struke čl. 258. st. 1. ZPP-a.

44. Između stranaka sporno je da li postoji zastara potraživanja tužitelja.

45. Primjenom odredbi čl. 241. ZOO, zastara se prekida podnošenjem tužbe svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv tuženika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine a vezano uz odredbe čl. 502.a do 502. h. ZPP kojim je reguliran institut podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Zastara restitucijskog zahtjeva tužitelja bila je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe, a ponovno je počela teći od dana pravomoćnosti odluka povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, u predmetu posl. br. P-1401/12 u dijelu gdje je utvrđena nepoštenost i ništetnost ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. dok je u odnosu na valutnu klauzulu presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. rokovi zastare počeli su ponovno teći od tih datuma.

46. Objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH VSRH broj 3. od 31. siječnja 2022., poslovni broj Suv-IV-33/2022-2.

47. Tužitelj je podnio tužbu kod ovoga suda dana 06. srpnja 2021. godine., s toga je neosnovan istaknuti prigovor zastare u odnosu na potraživanje s osnova valutne klauzule.

48. Tuženik osnovano navodi da je potraživanje tužitelja glede isplate iznosa s osnova ništetosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi zastarjela, budući da zastara individualnih restitucijkih zahtjeva u pogledu promjenjive kamatne stope teče od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu kolektivne tužbe odnosno od 13. lipnja 2014., a ova tužba je podnesena kod ovoga suda dana 06. srpnja 2021. godine. Radi navedenog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev u odnosu na isplatu novčanog iznosa od 355,75 EUR, kako je presuđeno pod točkom II. presude.

49. Vraćanje se vrši po pravilima po stjecanju bez osnove, te se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, sukladno odredbi čl. 225. ZOO.

50. Sukladno odredbi 323. Zakona o obveznim odnosima u slučaju ništetnosti Ugovora, svaka stranka dužna je vratiti drugoj sve što je primila. U slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

51. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne odredbe je zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO.

52. Na temelju provedenih dokaza sud je tuženiku naložio da tužitelju vrati novčane iznose isplaćene temeljem ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u iznosu od 962,96 EUR, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od svake isplate pojedinog anuiteta.

53. Odluka o zateznoj kamati na dosuđene iznose teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa utvrđenog po nalazu vještaka pa do konačne isplate sukladno odredbi čl. 1115 ZOO. Tuženik je nepošten jer je u trenutku sklapanja Ugovora morao znati da je sporna ugovorna odredba protivna prisilnim propisima budući da se radi o Ugovoru kakve tuženik uobičajeno sklapa u okviru svoje djelatnosti. ( kamatna stopa određena je čl. 29. st. 2. ZOO).

54. Stranke su zatražile naknadu parničnih troškova.

54.1. Sud o troškovima (VPS 2.706,42 EUR) tužitelja odlučio je u smislu odredbe 154. st. 1. i 155. ZPP-a. i to troškovi za sastav tužbe (Tbr. 7. t. 1. ) od 06.07.2021. god. u iznosu od 200,00 EUR, podnesak (Tbr. 8. t. 1. ) od 08. svibnja 2023. god. u iznosu od 200,00 EUR, zastupanje na raspravi (Tbr. 9. t. 1. ) od 23. siječnja 2024. god. u iznosu od 200,00 EUR, zastupanje na raspravi (Tbr. 9. t. 1. ) od 22. siječnja 2025. god. 200,00 EUR, podnesak (Tbr. 8. t. 1. ) od 06. svibnja 2025. god. 200,00 EUR, zastupanje na raspravi (Tbr. 9. t. 1. ) od 22. srpnja 2025. god. 200,00 EUR, ukupno 1.200,00 EUR, sa PDV-om od 25% u iznosu od 300,00 EUR, ukupno 1.500,00 EUR.

54.2. Tužitelj u ovome postupku uspio je sa 73,04%, dok je tuženik uspio sa 26,96% (73,04% - 26,96% = 46,08%).

54.3. S obzirom na uspjeh tužitelja od 46,08% pripada mu trošak od 691,20 EUR. Tužitelju bez obzira na uspjeh pripada i trošak za vještačenje u iznosu od 400,00 EUR s toga ukupni trošak tužitelja koji mu pripada iznosi 1.091,20 EUR.

54.4. Na dosuđeni iznos troškova od 1.091,20 EUR tužitelju pripada i zakonska zatezna kamata od dana presuđenja tj. od 31. srpnja 2025. pa do isplate (čl. 30. Ovršni zakon (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22). i čl. 29. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22).

55. Nisu dosuđeni troškovi za podnesak od 27. siječnja 2025. god. u iznosu od 50,00 EUR uvećano za PDV iz razloga što navedeni podnesak tužitelja nisu bili nužni za vođenje ovoga postupka, iz razloga što istim obavještava sud o uplati predujma, s toga je sud odbio preostali zahtjev za naknadu troškova tužitelja kao neosnovan, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

56. Temeljem navedenog valjalo je presuditi kao u izreci presude.

Koprivnici, 31. srpnja 2025. godine.

Sutkinja:

Draga Parag

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Odvjetnik Zoran Švaco iz Koprivnice

2. Odvjetnik Andrej Šooš Maceljski iz Zagreba