Poslovni broj 20 Ovr-760/2023-8

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Sesvete, Industrijska 15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

Z A K L J U ČAK

Općinski sud u Sesvetama, po sutkinji Marini Andrić, na prijedlog više sudske savjetnice-specijalistice Marije Mihaljević, u ovršnom postupku ovrhovoditelja ŠĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po opunomoćenicima iz ZOU Vladimir Kvaternik i Anamarija Kvaternik iz Rijeke Adamićeva 2, protiv ovršenika GET Nekretnine d.o.o., OIB 80724491536, Sesvete, Ulica Ljudevita Posavskog 5, zastupanog po opunomoćeniku Dori Horvatović, odvjetnici iz OD Hanžeković i partneri d.o.o, Zagreb, odlučujući o prijedlogu ovršenika za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i za odgodom prijenosa, 31. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika od 18. kolovoza 2023. za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Rijeci posl. broj P-4342/03 od 17.10.2006., izvan žalbenih razloga iz čl. 50.st.1.toč.9. Ovršnog zakona, kao neosnovan.

II Odbija se prijedlog ovršenika od 18. rujna 2023. za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Rijeci posl. broj P-4342/03 od 17.10.2006., kao neosnovan.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

z a k l j u č i o j e

I. Upućuje se ovršenik GET Nekretnine d.o.o., OIB: 80724491536, Sesvete, Ulica Ljudevita Posavskog 5 u roku 15 dana od dana dostave ovog zaključka, pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Rijeci posl. broj P- 4342/03 od 17.10.2006. nedopuštenim zbog razloga iz kojeg je izjavio žalbu (čl.50.st.1.toč.9. Ovršnog zakona) te da dokaz o tome (primjerak tužbe) dostavi sudu i to u roku od 8 dana od podnošenja tužbe.

II. Pokretanje parnice iz točke I. ovog zaključka ne sprječava provedbu ovrhe i ostvarenje ovrhovoditeljeve tražbine.

Obrazloženje

1. Ovršenik je 18. kolovoza 2023. podnio ovome sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, u postupku izravne naplate koja se provodi na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Rijeci posl. broj P-4342/03 od 17.10.2006.

2. Ovršenik u prijedlogu navodi kako je ovrhovoditelj 1. kolovoza 2023. pred Financijskom agencijom (dalje: FINA) pokrenuo postupak izravne naplate na računima u vlasništvu ovršenika i to na temelju naprijed navedene odluke. Kao dokaz navedenome ovršenik je dostavio u spis presliku zahtjeva za izravnu naplatu na temelju naprijed navedene pravomoćne zaprimljen kod FINA-e 1.8.2023. Uz presliku navedene presude i presude Županijskog suda u Karlovcu posl.broj Gž-1438/07-3 od 19.1.2011. i specifikaciju iznosa dugovanja od 1.8.2023. (list 1-41 spisa), čime je ovršenik dokazao da je protiv njega zatražena izravna naplata u smislu čl.209. Ovršnog zakona.

3 . Ovršenik u svom prijedlogu u bitnome navodi kako je navedenom presudom naloženo pravnom predniku ovršenika, društvu GETRO d.d. te UĐ, kao tuženicima, isplatiti tužitelju, ovdje ovrhovoditelju, iznos od 35.000,00 kn sa zateznom kamatom te naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 10.631,00 kn. Protiv navedene presude tuženici su izjavili žalbu te je prvostupanjska presuda preinačena presudom Županijskog suda u Karlovcu, posl.br. Gž-1438/07 od dana 19. siječnja 2011. godine, i to na način da su tuženici, pravni prednik ovdje ovršenika te UĐ, dužni tužitelju, ovdje ovrhovoditelju, isplatiti iznos od 15.000,00 kn zajedno sa pripadajućom kamatom, kao i trošak parničnog postupka u iznosu od 9.397,00 kn Ovdje ovršenik je po zaprimanju predmetne drugostupanjske odluke te podataka za uplatu od strane opunomoćenika tadašnjeg tužitelja, ovdje ovrhovoditelja, dana 27. travnja 2011. godine izvršio uplatu na račun Odvjetničkog ureda Kvaternik, i to u iznosu od 34.082,89 kn te navodi da je navedenom uplatom podmiren je iznos od 15.000,00 kn na ime glavnice, 9.685,89 kn na ime zakonskih zateznih kamata tekućih od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 17. listopada 2006. do dana 26. travnja 2011. godine te iznos od 9.397,00 kn na ime parničnoga troška. U međuvremenu, a povodom uložene ustavne tužbe od strane tadašnjeg tužitelja, ovdje ovrhovoditelja, ukinuta je presuda Županijskog suda u Karlovcu, posl.br. Gž- 1438/07 od dana 19. siječnja 2011. te je predmet vraćen na ponovno odlučivanje. Tim povodom Županijski sud u Karlovcu donio je dana 8. travnja 2020. godine novu drugostupanjsku presudu, posl.br. Gž-1090/17, kojom su žalbe tuženika odbijene kao neosnovane te je potvrđena prvotna presuda Općinskog suda u Rijeci, posl.br. P- 4342/03 od dana 17. listopada 2006. godine.Međutim, iako je prethodno navedenom presudom potvrđena prvotna prvostupanjska odluka kojom je tuženicima (ovdje ovršeniku te PĐ) naložena isplata iznosa od 35.000,00 kn na ime glavnice s pripadajućim kamatama te iznosa od 10.361,00 kn na ime parničnog troška, ovršenik ukazuje kako se u konkretnom slučaju ne radi o solidarnoj, već o djeljivoj novčanoj obvezi, zbog čega je uplatom u iznosu od 34.082,89 kn izvršenom dana 27. travnja 2011. godine društvo GET Nekretnine d.o.o., ovdje ovršenik, u cijelosti podmirilo dio novčane obveze koji temeljem navedene pravne osnove otpada na njega. Da je u naravi riječ o djeljivoj novčanoj obvezi potvrdio je i sam tužitelj u Specifikaciji koja prileži Zahtjevu za izravnu naplatu, budući na ime glavnice i parničnoga troška prema priloženoj Specifikaciji zahtijeva od ovršenika razmjernu naplatu, odnosno polovicu preostalog dosuđenog iznosa ( 10.000,00 kn na ime glavnice sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 17. listopada 2006. godine pa sve do isplate te 617,00 kn na ime parničnoga troška sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 17. listopada 2006. godine pa sve do isplate). Ovršenik dodatno ukazuje kako se povodom zaprimljene presude Županijskog suda u Karlovcu, posl.br. Gž-1090/2017 od dana 8. travnja 2020. godine, samoinicijativno obratio Punomoćnicima tužitelja, ovdje ovrhovoditelja sa dopisom od dana 2. rujna 2020. godine te opetovano dostavio Potvrdu o uplati od dana 27. travnja 2011. godine, ukazavši na taj način kako je u cijelosti podmirio dug koji se odnosi na njega, a sve u svrhu izbjegavanja potencijalnog upućivanja predmetne osnove na provedbu Financijskoj agenciji. Dakle, zaključno ovršenik smatra da je podmirio dio novčane obveze koji na njega otpada, a koju sada ovrhovoditelj pokušava naplatiti u postupku izravne naplate.

4. Naknadno je ovršenik podneskom od 18.rujna 2023.predložio odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava na račun ovrhovoditelja do pravomoćne odluke o proglašenju pljenidbe i prijenosa nedopuštenim paušalno navodeći da bi ovršeniku provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva šteta.

5. Prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, dostavljen je ovrhovoditelju na očitovanje koji je svoje očitovanje dostavio 30. listopada 2023. Ovrhovoditelj u svom očitovanju u bitnome navodi kako je ovršenikov prijedlog neosnovan i u cijelosti osporio sve navode ovršenika obzirom na to ovršenik nije mogao podmirenjem tražbine iz 2011. podmiriti tražbinu koja je nastala kasnije. Naime nikako nije mogla prestati tražbina ovrhovoditelja, a prema kojoj presudi je (po donošenju odluke Ustavnog suda RH br.: U-III-1095/2014 od 21. rujna 2017.g. kojom je usvojena ustavna tužba ovrhovoditelja te je ukinuta presuda Županijskog suda u Karlovcu posl.br.: Gž-1438/07-3 od 19.01.2011., kao i rješenje Vrhovnog suda RH br.: Rev-1150/11-2 od 11. prosinca 2013. te je predmet vraćen na ponovni postupak i odlučivanje), odbijena kao neosnovana žalba tuženika te potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci posl.br.: P-4342/03-57 od 17.10.2006.g. u pobijanom dijelu pod t. I. izreke i koja je pravomoćna 08.04.2020. u t. 1. i ovršna 04.09.2020. u t.1). Ovrhovoditelj navodi kako ovršenik pokušava činjenicu da je 2011. godine dobrovoljno postupio sukladno tada pravomoćnoj presudi u cijelosti (glavnica 15.000,00 kn + parnični trošak 9.397,00 kn + kamata od 17.listopada 2006.), a oba tuženika zastupao je i isti punomoćnik, prikazati kao plaćanje obveze koja će tek nakon donošenja odluke po ustavnoj tužbi i nakon toga presude po žalbi ovršenika biti utvrđena 8. travnja 2020. Dakle, ovrhovoditelj osporava podneseni prijedlog ovršenika u cijelosti.

6. Prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim je neosnovan.

7. U ovom predmetu protiv ovršenika se provodi postupak izravne naplate. Člankom 210. stavkom 2. Ovršnog zakona (čl.209. Ovršnog zakona-"Narodne novine" broj: 112/12., 25/13., 55/16. – Odluka USRH, 73/17.,131/20 i 114/22.; dalje OZ) propisano da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim povodom zahtjeva za izravnu naplatu tražbine na temelju ovršne odluke suda na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53. OZ-a). Odgovarajuća primjena odredaba Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi sukladno članku 210. stavku 2. OZ-a podrazumijeva da sud prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim može prihvatiti ili odbiti, odnosno uputiti ovršenika u parnicu ako je isti u prijedlogu iznio žalbene razloge iz članka 50. stavka 1. točke 7. i toč.9. – 11. OZ-a (čl. 51. i 52. OZ-a).

8. Člankom 50. st. 5. OZ-a propisani su razlozi na koje u povodu žalbe sud pazi po službenoj dužnosti (na razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 1., 3. i 5. te na okolnost da je u slučaju čl. 50. st. 1. toč. 6. ovrha određena na predmetima koji ne mogu biti predmet ovrhe iz čl. 4. st. 4. i 5. OZ-a), kao i da sud pazi po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede ovršnog postupka kada se na njih pazi prema odredbama Zakona o parničnom postupku, koje razloge i povrede sud nije pronašao.

9. Ovršenik u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ističe prigovor da se ovrhovoditelj pokušava dvostruko naplatiti, odnosno da je predmetnu tražbinu podmirio, dakle osporava visinu tražbine ovrhovoditelja što predstavlja žalbeni razlog iz čl.50.st. 1. toč.9. OZ-a.

10. Slijedom navedenog, obzirom na to da predmetna ovršna isprava nije ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno nije na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka, niti je protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha, niti je ovrha određena na predmetima koji su izuzeti iz ovrhe iz čl. 4. st. 4. i 5. ovog Zakona, odnosno na kojima je mogućnost ovrhe ograničena, dakle, nije utvrđeno postojanje žalbenih razloga, izvan žalbenih razloga iz čl. 50.st.1.toč.9. OZ-a, na koje sud pazi po službenoj dužnosti, sud je na temelju čl.210.st.2. OZ- a, a u vezi s čl.50.st.5. OZ-a, odbio prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, kao neosnovan i odlučio kao u toč. I. izreke rješenja.

11. Obzirom na to da ovršenik nije ničime učinio vjerojatnim da bi provedbom izravne naplate pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da bi odgoda ovrhe (izravne naplate) bila potrebna radi sprječavanja nasilja niti je dokazao jedan od razloga propisanih člankom 65. stavkom 1. točkama 1. - 11. OZ-a, a da u konkretnom slučaju ne postoji suglasnost stranaka za odgodom ovrhe iz članka 69. OZ-a, to je prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava odbijen kao neosnovan te je riješeno kao u toč. II izreke rješenja.

12. Odluka o trošku iz toč. III. izreke rješenja donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.- Odluka USRH i 70/19, 80/22. i 114/22.; dalje ZPP), a u vezi čl. 21. st. 1. OZ- , imajući u vidu da je ovršenik u dijelu uspio sa svojim zahtjevom (upućen je u parnicu povodom prijedloga radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u nedopuštenim zbog žalbenih razloga iz čl.50.st.1.toč. 9. Ovršnog zakona), dok zatraženi trošak ovrhovoditelja ne predstavlja nužan trošak ovršnog postupka jer usprkos tome što je sud u skladu sa odredbom čl. 52.st.1. OZ-a u vezi čl. 210. OZ-a bio dužan ovrhovoditelju omogućiti da se očituje o ovršenikovom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i za odgodu ovrhe, mogao je donijeti svoju odluku i bez navedenog očitovanja, slijedom čega proizlazi da je uspjeh stranaka podjednak pa je sud riješio kao pod točkom III. izreke rješenja.

13. Ovršni zakon u čl.52. OZ-a propisuje da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl.50.st.1.toč.7. i toč. 9. do 11. OZ-a, sud prvoga stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam (8) dana te da će sud, ako ovrhovoditelj prizna postojanje kojeg od razloga zbog kojih je žalba izjavljena, obustaviti ovrhu. Ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam (8) dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest (15) dana od dostave toga zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga zbog kojeg je izjavio žalbu. Sud neće ovršenika uputiti na parnicu, nego će prihvatiti njegovu žalbu, ukinuti provedene radnje i obustaviti ovrhu ako on njezinu osnovanost dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegova žalba općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnijevama. Okolnost da je ovršenik upućen na parnicu ili da ju je pokrenuo ne sprječava provedbu ovrhe i ostvarenje ovrhovoditeljeve tražbine, osim ako zakonom nije drukčije određeno (čl.52.st.6. OZ-a).

Razlozi koje ovršenik iznosi u prijedlogu predstavljaju opozicijske razloge iz čl.50.st.1.toč.9. OZ-a, a kako je to prethodno obrazloženo.

14. Obzirom da je ovrhovoditelj osporio žalbene razloge, a da ovršenik nije dokazao osnovanost svojih navoda u žalbi javnom ili javno ovjerovljenom ispravom niti su činjenice na kojima se temelji žalba ovršenika općepoznate ili ih je sud mogao utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnijevama, to je ovršenik upućen na pokretanje parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Rijeci posl. broj P- 4342/03 od 17.10.2006. nedopuštenim zbog razloga iz kojeg je izjavio žalbu te je na temelju čl.52. st.3., 4. i 6. OZ-a, a u vezi s čl.210.st.1. i 2. OZ – a, odlučeno kao u izreci zaključka.

U Sesvetama 31. srpnja 2025.

Sutkinja

Marina Andrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja može se podnijeti žalba u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka rješenja. Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek (čl. 11. st. 5. OZ-a).

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica-specijalistica Marija Mihaljević

Dostaviti:

1. Ovrhovoditelju po opun

2. Ovršeniku po opun..