Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-248/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, po sutkinji toga suda Kristini Devčić Merzel, sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Dr. Leopold Specht Beteiligungs und Vermögensverwaltung GmbH, OIB 34329796123, Seilerstätte 7/9, 1010 Beč, kojeg zastupaju punomoćnici Zoran Marković i Mislav Bežovan, odvjetnici u Zagrebu, protiv ovršenika Općine Preko, OIB 13458425443, Trg Hrvatske Nezavisnosti 2, 23273 Preko, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Franko Kotlar, Ana Vidov & partneri, društvo s ograničenom odgovornošću, odvjetnici u Zadru, radi ograničenja ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja o troškovima Općinskog suda u Zadru od 3. listopada 2023. poslovni broj: Ovr-364/2022-102, 31. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se djelomično žalba ovršenika Općine Preko kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru od 3. listopada 2023. poslovni broj: Ovr- 364/2022-102 u dijelu kojim je naloženo ovršeniku da ovrhovoditelju namiri troškove postupka u iznosu od 73.631,30 eura.

II. Uvažava se djelomično žalba ovršenika Općine Preko i preinačava rješenje Općinskog suda u Zadru od 3. listopada 2023. poslovni broj: Ovr-364/2022-102 i rješava:

Odbija se zahtjev ovrhovoditelja Dr. Leopold Specht Beteiligungs und Vermögensverwaltung GmbH (dalje: Ovrhovoditelj) za naknadu troškova ovog ovršnog postupka u daljnjem iznosu od 15.735,91 eura kao neosnovan.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak ovog žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem o troškovima Općinskog suda u Zadru od 3. listopada 2023. poslovni broj: Ovr-364/2022-102 riješeno je:

"Ovrhovoditelju Dr. Leopold T Beteiligungs und Vermögensverwaltung GmbH (dalje Ovrhovoditelj), se priznaju troškovi ovog ovršnog postupka u iznosu od 89.367,21 Eura/ 673. 337,24 kuna te se nalaže ovršeniku da u roku od 8 (osam) dana po primitku ovog rješenja namire navedeni iznos, dok se u ostalom za iznos od 17.464,21 Eura/ 131. 584,09 kuna zahtjev ovrhovoditelja odbija kao neosnovan. "

2. Na takvo rješenje, u dijelu kojim je naloženo ovršeniku plaćanje troškova ovrhovoditelju, žalbu je uložio ovršenik iz svih žalbenih razloga. Ističe da se u konkretnom slučaju uopće ne radi o troškovima koji su bili potrebni za ovrhu jer se ovrha niti nije provodila, a osobito se nije provodila putem suda, niti je ovaj postupak vođen po prijedlogu ovrhovoditelja već upravo po prijedlogu ovršenika koji prijedlog je sud zaprimio dana 28. prosinca 2021. Navodi da je ovaj postupak samostalan postupak, a koji je predviđen člankom 244. Ovršnog zakona te da isti uopće nije niti ovršni postupak niti postupak osiguranja, te da se isti vodio po prijedlogu upravo ovršenika, radio ograničenja opsega pljenidbe sredstava ovršenika putem izvansudske ovrhe, a povodom kojeg prijedloga je sud rješenjem odredio upravo ono što je u ovom postupku ovršenik i tražio a čemu se protivio ovrhovoditelj. Stoga smatra da je upravo ovršenik uspio u ovom postupku slijedom čega ovrhovoditelj nema pravo na troškove. Slijedom opisanog smatra da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da bi ovrhovoditelj imao pravo na bilo kakav trošak. Nadalje navodi da sve kada bi ovršenik i trebao u predmetnom postupku snositi troškove ovrhovoditelja, što nije slučaj, sud je dosuđujući trošak ovog postupka postupio protivno odredbi članka 155. Zakona o parničnom postupku kao i Tbr. 11.1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika jer ovrhovoditelju nije priznao samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje ovog postupka. Smatra da je sud pogrešno primijenio i Tarifu kada je za vrijednost boda uzeo iznos od 15,00 kuna, a trebao je primijeniti vrijednost boda u iznosu od 10,00 kuna prema Tarifi koja je vrijedila u trenutku poduzimanja radnje. Ovršenik predlaže da sud preinači pobijano rješenje o trošku te ovrhovoditelju, odbije priznati trošak sastava svih gore citiranih podnesaka kao nepotrebnih za vođenje ovog ovršnog postupka, kao i trošak triju ročišta obzirom da se sukladno članku 155. ZPP-a isti ne mogu priznati u tolikom broju.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj navodi da navodi ovršenika u žalbi, kojima sebi in favorem komentira radnje ovrhovoditelja i ocjenjuje ih kao nepotrebne za vođenje postupka, su groteskni kao i njegovo postupanje u ovom postupku koje je bilo u cilju odugovlačenje postupka i oštećenja ovrhovoditelja. Navodi da ovrhovoditelj nije nastupao u ovom ovršnom postupku, kako je, da bi bio mnogostruko oštećen jer bi čekao na isplatu svog potraživanja (koje datira od 2009.) više od 50 godina. Osporava da bi vrijednost boda od 15,00 kn se primjenjivala nakon 5. studenog 2022. Sukladno navedenom predlaže sudu da odbije žalbu ovršenika te istog obveže na naknadu troškova ovrhovoditelju.

4. Žalba ovršenika je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje ovaj sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja, donoseći pobijanu odluku, počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11.

– pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, u vezi s člankom 381. ZPP-a u vezi članka 21. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17. i 131/20. i 114/22. dalje: OZ), a na druge povrede ovršenik svojom žalbom ne upućuje.

6. Iako neosnovano ovršenik ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio VPS kao i uspjeh stranaka u postupku, koji uspjeh je trebao cijeniti temeljem članka 154. ZPP u svezi članka 21. OZ, ovaj sud ističe da ipak osnovano žalba ovršenika navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo članka 14. OZ u svezi Tbr. 11 Tarife o nadama i naknadi troškova za rad od odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. dalje: Tarifa/12) priznavši ovrhovoditelju dva puta trošak sastava podneska od 27. siječnja 2023. te kada je ovrhovoditelju priznao trošak sastava podneska od 25. siječnja 2022. u iznosu od 12.478,59 eura uvećano za pripadajući PDV. Isto tako neosnovano ovršenik ističe da se u konkretnom slučaju ne radi o ovršnom postupku jer se predmetni postupak vodi upravo radi provedbe ovrhe (izvansudske) i eventualnog ograničenja iste, a koju ovrhu je nesporno pokrenuo ovdje ovrhovoditelj radi naplate svoje pravomoćne i ovršne tražbine.

7. Naime, u smislu članka 14. OZ stavka 1. OZ troškove postupka u svezi s određivanjem i provedbom ovrhe (a provedba ovrhe je predmet ovog postupka) i osiguranja prethodno snosi ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja. Stavkom 4. istog članka je propisano da ovršenik, odnosno protivnik osiguranja je dužan ovrhovoditelju, odnosno predlagatelju osiguranja naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu ili osiguranje, a stavkom 5. istog članka da ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja je dužan ovršeniku, odnosno protivniku osiguranja naknaditi troškove koje su im neosnovano prouzročili.

8. Nadalje, u smislu članka 244. stavka 1. OZ ovrha radi ostvarenja novčane tražbine prema pravnoj osobi može se provesti na svim sredstvima na njezinim računima kod banke, a i na deviznim sredstvima koja ona ima na deviznom računu u protuvrijednosti u eurima. Stavkom 2. članka 244. OZ propisano je da ovrha na novčanim sredstvima na računu države, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave kod banaka te na vrijednosti deviznih sredstava u eurima koje te osobe imaju na deviznom računu, ne može se odrediti ako su ta sredstva nužna za obavljanje osnovnih zadaća tih pravnih osoba. Stavkom 4. istog članka je propisano da će sud, na prigovor pravne osobe, odnosno tijela iz stavaka 2. i 3. ovoga članka, saslušati stranke, a po potrebi provesti i druge dokaze o okolnostima od kojih zavisi primjena odredaba stavaka 2. i 3. ovoga članka, a stavkom 4. da će sud će rješenjem odrediti iznose do kojih se u određenim razmacima može provoditi ovrha radi naplate tražbine ovrhovoditelja.

9. Dakle, u konkretnom slučaju, iako je člankom 244. stavkom 2. OZ određeno da se ovrha ne može odrediti neograničeno ukoliko su sredstva na kojima se provodi ovrha nužna za obavljanje osnovnih zadaća tih pravnih osoba, te u smislu stavka 4. istog članka da će se ispitivanje te okolnosti (da su sredstva nužna) provesti na prigovor (u konkretnom slučaju prijedlog) upravo ovršenika, ovaj sud ističe da se radi samo o ograničavanju ovrhe na točno određeni iznos, u određenim vremenskim razmacima, a ne nedopuštenosti ovrhe uopće (niti je potonje u konkretnom slučaju utvrđeno). Teret dokaza činjenica da su točno određena sredstva nužna za obavljanje zadaće ovršenika, koji je u konkretnom slučaju nesporno jedinica lokalne samouprave (odnosno da ovršenik ne raspolaže dovoljnim iznosom da podmiri dugovanje odjednom temeljem članka 244. stavka 1. OZ, a da se pri tome ne ugrozi izvršavanje njegovih osnovnih zadaća) leži upravo na ovršeniku i to upravo zbog razloga koji su se desili samom ovršeniku, slijedom čega odgovornost za takve razloge se ne može pripisivati samom ovrhovoditelju, koji ne samo da ima ovršnu tražbinu koju nije uspio do sada naplatiti, već zbog slučaja koji se desio ovršeniku mora svoje potraživanje naplaćivati ograničeno u određenim vremenskim razmacima.

10. Stoga razloga ovaj sud smatra da prilikom odmjeravanja troškova ovog ovršnog postupka, vođenje predmetnog postupka i njegove rezultate, treba cijeniti prvenstveno temeljem članka 14. OZ, a osnovom kojeg, stavka 5., troškovi ovršeniku se priznaju isključivo ukoliko ih je ovrhovoditelj neosnovano prouzročio (dakle po načelu culpae). U konkretnom slučaju vođenje predmetnog postupka nije nastalo krivnjom ovrhovoditelja već slučajem koji se desio ovršeniku (pa čak i supsidijarnom primjenom članka 156. stavka 1. ZPP u svezi članka 21. OZ bi ovrhovoditelj bi imao pravo na trošak) slijedom čega je takve troškove dužan snositi upravo ovršenik.

11. Naime, predmetni postupak, a koji je nastao u svezi provedbe ovrhe (dakle izvansudske ovrhe temeljem ovršne isprave), nije usporediv s okončanjem parničnog postupka, u kojem se troškovi ocjenjuju prema uspjehu u parnici (članak 154. ZPP), jer u konkretnom slučaju tražbina ovrhovoditelja je već utvrđena pravomoćnom i ovršnom ispravom, a na naplatu koje tražbine, u cijelosti, ovrhovoditelj ima pravo (članak 244. stavak 1. OZ), a sami razlozi ograničenja takve naplate leže na slučaju koji se desio ovršeniku i koje razloge upravo ovršenik mora dokazati u dokaznom postupku u kojem ovrhovoditelj ima pravo sudjelovati (članak 244. stavak 2. i 3. OZ). Ovršni zakon sadrži propise o naknadi troškova kao posebni zakon (članak 14. OZ) i oni se imaju primjenjivati u ovršnom postupku, pa se naknada troškova ocjenjuje prema svrhovitosti pojedinih troškova u postupku ovrhe nezavisno od krajnjeg ishoda ne/naplate ovrhovoditelja (pa tako i Visoki trgovački sud RH poslovni broj: Pž-210/07 od 18. kolovoza 2008.).

12. Slijedom iznesenog, u konkretnom slučaju upravo je ovršenik dužan platiti troškove ovrhovoditelju u postupku koji se vodi u svezi provedbe ovrhe, a obzirom da se ovaj postupak vodi njemu u korist, ali zbog slučaja koji je nastao na strani ovršenika (nedovoljna solventnost za jednokratno plaćanje svoga duga), a ne zato što ovrhovoditelj nešto neosnovano od istog potražuje.

13. Slijedom iznesenog ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu odredbe članka 154. ZPP u svezi članka 21. OZ odnosno primjenu odredbe članka 14. stavka 5. OZ, kako to neosnovano u svojoj žalbi ovršenik ističe. Stoga su u tom dijelu navodi ovršenika ocijenjeni neosnovanim. Ujedno se napominje da, suprotno navodima žalbe ovršenika, čak i u slučaju primjene odredbe članka 154. ZPP, uspjeh ovršenika u ovom postupku nije potpun, jer se radilo samo o ograničavanju visine naplate potraživanja ovrhovoditelja (dakle samo je bila sporna visina ograničenja i na koji period, a ne pravo ovrhovoditelja da naplati svoje ovršno potraživanje) te je ovršenik svojim zahtjevom u konačnici uspio čak više od trostruko manje nego li je potraživao).

14. Nadalje neosnovano žalba ovršenika ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio Tbr. 50 Tarife/12 (a koja se u konkretnom slučaju primjenjuje) te da je vrijednost boda ovrhovoditelju trebao obračunavati u iznosu od 10 kn, jer Tbr. 50. Tarife/12 je propisano da vrijednost boda iznosi 15 kn, dok je Tbr. 48/3 Tarife/12 propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Kako je pobijana odluka donesena 3. listopada 2023. točno prvostupanjski sud utvrđuje vrijednost boda temeljem Tbr. 50 Tarife/12 u iznosu od 15 eura (a koja vrijednost boda se primjenjivala od 2. studenog 2022. – "Narodne novine" broj: 126/22.).

15. No, osnovano žalba ovršenika ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 14. stavka 4. u svezi Tbr. 11. Tarife/12 i Tbr. 7 Tarife. Naime, obzirom da je VPS ovog predmeta od strane prvostupanjskog suda utvrđena u iznosu do 7.511.534,99 kn odnosno 999.952,02 eura (vezano za visinu tražbine ovrhovoditelja, s time da je VPS ovaj sud ispitivao samo temeljem članka 365. ZPP u okviru žalbenih razloga i samo povodom žalbe ovršenika) pogrešno prvostupanjski sud obračunava da ovrhovoditelju pripada trošak za pristup na svako ročište u iznosu od po 12.478,59 eura. Naime, u smislu Tbr. 7/1 u svezi Tbr. 12 Tarife/12 odvjetniku pripada nagrada ako je vrijednost predmeta spora od 250.000,01 kn do 500.000,00 kn u visini od 500 bodova. Ako vrijednost spora prelazi iznos od 500.000,00 kn do iznosa od 5,000.000,00 kn, odvjetnik, pored nagrade od 500 bodova, ima pravo obračunati nagradu od 1 boda na svakih započetih 1.000,00 kn. Iznad vrijednosti spora od 5,000.000,00 kn do iznosa od 10,000.000,00 kn za svaki započetih 2.000,00 kn odvjetnik ima pravo obračunati nagradu od 1 boda. U konkretnom slučaju osim 500 bodova, ovrhovoditelju pripada još dodatnih 4500 bodova (5.000.000,00 kn-500.000,00=4.500.000,00 kn:1000=4.500) te nadalje još dodatnih

1256 bodova (7.511.534,99-5.000.000,00 kn=2.511.534,99:2000=1255,76) odnosno ukupno 6.250 bodova x15 kn=93.840,00 kn odnosno sada 12.454,71 eura (sukladno članku 5. i 7. Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, "Narodne novine" broj: 57/22., 88/22. dalje: Zakon EUR). Slijedom iznesenog, iako ovrhovoditelju osnovano pripada trošak pristupa na ročišta na kojima se raspravljalo o prijedlogu ovršenika temeljem Tbr. 12/1 Tarife/12 za svako ročište iznos od 12.454,71 eura (za pristup na tri ročišta kako osnovano prvostupanjski sud navodi. Isto tako temeljem Tbr. 13/1 Tarife/12 ovrhovoditelju osnovano pripada za sastavljanje žalbe od 7. ožujka 2022. (a kojom je uspio) iznos od 15.568,39 eura, a ne kako je to prvostupanjski sud utvrdio u iznosu od 15.606,89 eura. Na tako utvrđene nagrade ovrhovoditelju i osnovano pripada i PDV od 25% temeljem Tbr. 42 Tarife/12.

16. Nadalje, osnovano žalba ovršenika ističe da je prvostupanjski sud pogrešno priznao ovrhovoditelju trošak sastava dva podneska od 27. siječnja 2023., za svaki u iznosu od 497,71 eura, jer je ovrhovoditelj sastavio samo jedan podnesak s tim datumom, pa mu osnovano pripada samo iznos od 497,71 eura za sastav istog uvećan za PDV od 25%. Osim iznesenog pogrešno prvostupanjski sud primjenjuje i materijalno pravo kada ovrhovoditelju priznaje trošak sastava podneska od 25. siječnja 2022. u iznosu od 12.478,59 eura temeljem Tbr. 11/1 Tarife/12 već je isti trošak sastava tog podneska trebalo odmjeriti temeljem Tbr. 11/8 Tarife u iznosu od 497,71 eura (uvećano za PDV).

17. Slijedom iznesenog pravilnom primjenom materijalnog prava članka 14. stavka 4. u svezi stavka 1. OZ ovrhovoditelju osnovano pripada trošak sastav zahtjeva za izravnu naplatu od 24. prosinca 2022. Tbr. 11/5 Tarife/12 u iznosu od 995,42 eura, trošak pristup na ročište od 07. veljače 2022., 17. siječnja 2023. i 07. veljače 2023. temeljem Tbr. 12/1 Tarife/12 u iznosu od 12.454,71 eura za svako, sastav žalbe od 7. ožujka 2022. temeljem Tbr. 13/1 Tarife/12 u iznosu od 15.568,39 eura, trošak sastava podnesaka od 5. siječnja 2022., 25. svibnja 2022., 06. lipnja 2022., 08. lipnja 2022., 24. kolovoza 2022., 17. listopada 2022., 7. studenog 2022., 27. siječnja 2023., 16. svibnja 2023. i 1. lipnja 2023. temeljem Tbr. 11/8 Tarife/12 u iznosu od 497,71 eura za svaki, odnosno trošak provedbe ovrhe u iznosu od 58.905,04 eura. Na taj trošak ovrhovoditelju osnovano pripada i PDV od 25% temeljem Tbr. 42 Tarife/12 u iznosu od 14.726,26 eura odnosno u konačnici ukupan trošak u iznosu od 73.631,30 eura.

18. Obzirom na navedeno prvostupanjsku odluku je u pobijanom dijelu valjalo djelomično, za iznos od 73.631,30 eura potvrditi, temeljem članka 380. točka 2. ZPP u svezi članka 21. OZ (točka I. izreke ovog rješenja), dok je za preostali dio zahtjev ovrhovoditelja, kao prekomjeran, valjalo kao neosnovan i odbiti, a u kom dijelu je prvostupanjska odluka temeljem članka 380. točka 3. ZPP u svezi članka 21. OZ preinačena i za iznos od 15.735,91 eura odbijen zahtjev ovrhovoditelja (točka II. izreke ovog rješenja.)

19. U konačnici temeljem članka 166. stavak 1. ZPP, a obzirom da je ovršenik samo djelomično uspio svojom žalbom, a sastava odgovora na žalbu ovaj sud je ocijenio nepotrebnim za ovaj žalbeni postupak, ovaj sud je odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak žalbenog postupka (toč. III. izreke).

20. Nepobijani dio prvostupanjskog rješenja, a kojim je ovrhovoditelj odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova u iznosu od 17.464,21 eura ostaje neizmijenjen.

U Sisku 31. srpnja 2025.

Sutkinja

Kristina Devčić Merzel