REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Bjelovaru
Josipa Jelačića 3
43000 Bjelovar
Poslovni broj: Ovr-1851/2025-2
(ranije broj Ovr-1135/2019)
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Ani Marković-Ćoso, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B2 KAPITAL d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB:57509775367, zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Buterin i Posavec, odvjetnicima iz Zagreba, protiv ovršenika KFR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, dana 31. srpnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika za proglašenjem nedopuštenim i obustavom postupka po ovrhovoditeljevom zahtjevu za izravnom naplatom podnesenom Financijskoj agenciji 14. listopada 2019. temeljem zadužnice broj: OV-8805/2004 od 22. rujna 2004. i Ugovora o cesiji br. S 029/2015 zaključenim dana 03. lipnja 2014. godine te ovjerenim po javnom bilježniku Marini Dabelić iz Zagreba pod brojem OV-3845/2017 i OV-4724/2017 dana 28. travnja 2017. i dana 25. svibnja 2017.
II. Ovršenik je dužan ovrhovoditelju nadoknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 62,50 EUR u roku od 8 dana.
Obrazloženje
1. Ovršenik je dana 24. listopada 2019. godine podnio kod ovoga suda zahtjev zadonošenja rješenja za proglašenjem nedopuštenim i obustavom postupka po ovrhovoditeljevom zahtjevu za izravnom naplatom podnesenom Financijskoj agenciji 14. listopada 2019. sve temeljem čl. 369. Ovršnog zakona te u zahtjevu navodi da je dana 14. listopada 2019. godine ovrhovoditelj protiv ovršenika podnio zahtjev za izravnu naplatu temeljem zadužnice OV-8805/2004. Dalje navodi da je uvidom u očevidnik FINE vidljivo da je navedena zadužnica sa zahtjevom za zapljenu računa temeljem izjave o suglasnosti zapljene primljena u FINU dana 10. veljače 2011. godine od strane Splitske banke d.d. te da ovrhovoditelj navodi da su prava iz ovršnih isprava prenesena na njega Ugovorom o cesiji br.S 029/2015 zaključenom dana 03. lipnja 2014. godine te ovjerenom po javnom bilježniku Marini Dabelić iz Zagreba pod brojem OV-3845/2017 i OV-4724/2017 dana 28. travnja 2017., dana 25. svibnja 2017. te da je predmetna isprava deponirana u Centru za prisilnu naplatu i predstečajne nagodbe FINE u Zagrebu dana 02. lipnja 2017. godine kao i da ovršenik Ugovor o cesiji nikad nije dobila niti vidjela. Obzirom da ovrhu nije moguće izvršiti, a što je vidljivo iz specifikacije izvršenja osnove za plaćanje izdane dana 17. listopada 2019. godine a ukoliko godinu dana nije bilo priljeva novčanih sredstava na račun FINE, ovrhovoditelj je bio dužan zatražiti promjenu sredstva ovrhe, te da iz navedenih razloga sud mora obustavi ovrhu. Prijedlogu prilaže specifikaciju FINE (list 3), zahtjev za zapljenu računa temeljen izjave o suglasnosti zapljene (list 4-6), zahtjev za izravnu naplatu (list 7-8), podnesak B2 Kapitala d.o.o. (list 9-10).
2. Ovrhovoditelj se u podnesku od dana 22. studenoga 2019. (list: 12-13), kao i podnesku od 8. srpnja 2025. (list. 46-47), te žalbi od 7. 12. 2022. (list: 33-35) usprotivio prijedlozima ovršenika navodeći da se u konkretnom slučaju radi o postupku izravne naplate, a ne sudskoj ovrsi, te da mu kao vjerovniku koji raspolaže ovršnom ispravom uopće nije dopušteno od suda zatražiti određivanje ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika već takav ovršni zahtjev isključivo mora ostvarivati putem zahtjev za izravnom naplatom. Tek ukoliko Agencija ne postupi po zahtjevu za izravnom naplatom ovrhovoditelj ima pravo temeljem iste osnove za plaćanje zatražiti sudsku ovrhu (ovrhovoditelj se poziva na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj: Rev-464/2018-2 od 28. siječnja 2020. i Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-1870/2014 od 18. svibnja 2016.). Nakon utvrđene nemogućnosti provedbe izravne naplate na računima ovršenika, odnosno ako u roku od 3 godine po podnošenja zahtjeva za izravnom naplatom nije bilo naplate Agencija će prestati s izvršavanjem osnove za plaćanje, no ta situacija ne sprječava ovrhovoditelja da ponovno podnese novi zahtjev za izravnu naplatu što je sukladno zaključku br. 4. sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj: Su IV-87/2022-6 od 11. studenog 2022.- da se u istom ovršnom postupku može predložiti ovrha na istom predmetu više puta u smislu čl. 5. st. 3. Ovršnog zakona.
3. U postupku sud je najprije donio rješenje broj: Ovr-1135/2019-4 od 5. prosinca 2019. kojim se prijedlog ovršenika odbacuje kao nedopušten koje je po žalbi ovšrenika ukinuto rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj: 43 Gž Ovr-77/2020-2 od 19. listopada 2020., a potom rješenje broj: Ovr-1135/2019-12 od 25. studenog 2022. kojim se pljenidba i prijenos na temelju zadužnice proglašava nedopuštenim, koje rješenje je po žalbi ovrhovoditelj ukinuto rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj: 43 Gž Ovr-2142/2020-2 od 23. ožujka 2023.
4. Prijedlog ovršenika za proglašenjem nedopuštenim i obustavom postupka po ovrhovoditeljevom zahtjevu za izravnom naplatom podnesenom Financijskoj agenciji 14. listopada 2019. temeljem zadužnice broj: OV-8805/2004 od 22. rujna 2004. i Ugovora o cesiji br. S 029/2015 zaključenim dana 03. lipnja 2014. godine te ovjerenim po javnom bilježniku Marini Dabelić iz Zagreba pod brojem OV-3845/2017 i OV-4724/2017 dana 28. travnja 2017. i dana 25. svibnja 2017. nije osnovan.
5. Nesporno je između stranaka da je ovrhovoditelj dana 14. listopada 2019. sukladno ovlasti iz čl. 5. Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" br. 68/18., 2/20., 47/20., 46/20., 83/20., 133/20. – dalje ZPONS) protiv ovršenika podnio zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine temeljem ovršne isprave zadužnice broj: OV-8805/2004 od 22. rujna 2004. koja tražbina je ustupljena ovrhovoditelju temeljem Ugovora o cesiji br. S 029/2015 zaključenim dana 03. lipnja 2014. godine te ovjerenim po javnom bilježniku Marini Dabelić iz Zagreba pod brojem OV-3845/2017 i OV-4724/2017 dana 28. travnja 2017. i dana 25. svibnja 2017. Sporno je da li ovrhovoditelju pripada pravo na podnošenje novog zahtjeva za izravnu naplatu jer je Agencija prednika ovrhovoditelja Splitsku banku d.d. Split obavijestila o nemogućnosti izravne naplate po ranijem zahtjevu podnesenom temeljem Izjave o suglasnosti zapljene (list 5), te je sporno da li je ovrhovoditelj nakon što je obaviješten od strane Agencije o nemogućnosti provedbe osnove za plaćanje predložiti promjenu sredstva ovrhe kako to tvrdi ovršenik u podnesenom zahtjevu, te da propust ovrhovoditelja da zatraži promjenu predmeta i sredstva ovrhe za sobom povlači prema prijedlogu ovršenika proglašenje nedopuštenim i obustavom postupka po ovrhovoditeljevom zahtjevu za izravnom naplatom.
6. Odredbom iz čl. 12. st. 1. ZPONS propisano je da ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti. Ovršenik se u svom zahtjevu poziva na postupanje suda u situaciji provedbe ovrhe na novčanim sredstvima kada je doneseno sudsko rješenje o ovrsi na novčanoj tražbini i postupanje suda sukladno čl. 5. i 174. Ovršnog zakona (N.N.112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024 – dalje OZ). U takvim situacijama – a što nesporno nije konkretna situacija gdje se provodi izravna naplata po posebnom propisu - prema odredbi čl. 5. st. 4., kao i čl. 174. st. 3. OZ-a ovrha će se obustaviti ako ovrhovoditelj u roku od dva mjeseca od obavijesti suda o nemogućnosti provedbe ovrhe ne podnese prijedlog za novim sredstvom ili predmetom ovrhe, kako je to detaljno objašnjeno u praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odluka broj: Rev-293/2023-2 od 27. studenoga 2024. Međutim, u konkretnoj situaciji ovrhovoditelj nije dužan po saznanju za nemogućnost provedbe izravne naplate predložiti novi predmet i sredstvo ovrhe, već ima na dispoziciji zadržati osnovu za plaćanje kod Agencije u postupku izravne naplate sve dok Agencija ne postupi po čl. 12. st. 1. ZPONS i prestane s izvršavanjem osnove za plaćanje po kojoj nije postupljeno u roku od tri godine i po kojoj nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika. Nakon što Agencija obustavi postupanje po osnovi za plaćanje po čl. 12. st. 1. ZPONS, ovrhovoditelj može podnijeti novi zahtjev za izravnu naplatu – pravna posljedica podnošenja novog zahtjeva je jedino u tome što ovrhovoditelj mora Agenciji podmiriti novi trošak za provedbu osnove za plaćanje u novom postupku. Stoga je zahtjev ovršenika za proglašenjem nedopuštenim i obustavom postupka po ovrhovoditeljevom zahtjevu za izravnom naplatom neosnovan.
7. Odluka sud o troškovima postupka donesena je u okviru zahtjeva ovrhovoditelja koji je tijekom postupka potraživao naknadu troška za sastav podneska od 20. studenog 2019. (list 12-13), pa mu je sud sukladno Tbr. 11. toč. 10. Odvjetničke tarife i uvažavajući vrijednost ovršnog zahtjeva odmjerio trošak u iznosu od 62,50 EUR, dok za preostale radnje ovrhovoditelj nije potraživao troškove postupka iako je za trošak sastava žalbe to bio u obvezi već prilikom njezina podnošenja u smislu čl. 164. st. 3. ZPP-a u svezi čl. 21. OZ-a.
8. Zbog navedenoga, odlučeno je kao u izreci rješenja.
U Bjelovaru 31. srpnja 2025.
S U D A C
Ana Marković-Ćoso
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovoga rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pisanim putem u tri primjerka putem ovoga suda, u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa rješenja.
Naredba:
I. Rješenje nepravomoćno
II. DNA –ovrhovoditelju po pun.
- ovršeniku
-odmah FINI i nakon pravomoćnosti
III. Kal. 8 dana
