Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž R-572/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, po sucu toga suda Arijani Bolanča, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, Spinčićeva 1, Split, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenu protiv presude na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Pr-423/2024-6 od 25. listopada 2024., 31. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu, poslovnog broja Pr-423/2024-6 od 25. listopada 2024. u točki II. izreke presude (pobijani dio).
Obrazloženje
1. Presudom na temelju priznanja, naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju s naslova troškova prijevoza iznos od 146,37 eura sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose pobliže naznačeno u točki I. izreke presude, a zatim je naloženo tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 82,50 eura uvećano sa zakonskim zateznim kamatama (točka II.).
2. Žalbu u zakonskom roku izjavljuje tužitelj pobijajući odluku suda prvog stupnja u točki II. izreke (odluka o troškovima parničnog postupka) iz svih svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP). U smislu odredbe članka 359. stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja žalbu tužitelja dostavio je na odgovor tuženiku.
Tuženik nije odgovorio na žalbu tužitelja.
Žalba tužitelja nije osnovana.
3. Predmet spora je zahtjev tužitelja spram tuženika kao poslodavca za isplatom manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1. lipnja 2019. do 29. veljače 2024.
3.1. Predmet žalbenog postupka je o troškovima parničnog postupka.
4. U ovom predmetu radi se o sporu u postupku u sporovima male vrijednosti regulirane odredbama članka 457. i članka 467. ZPP-a, jer je predmet tužbenog zahtjeva tužitelja isplata u novcu iznosa od 146,37 eura, radi čega sud u razmatranju osnovanosti žalbe tužitelja ne smije ocjenjivati osnovanost glavnih žalbenih razloga kojima se ne može osporavat odluka kad se dovršava postupak u sporovima male vrijednosti temeljem odredbe članka 467. ZPP-a.
5. U žalbi tužitelj pobija odluku jer je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a, ističući da je odlučio o tužbenom zahtjevu na način da je prekoračen tužbeni zahtjev. Naime, tužitelj da je podneskom ovo 2. kolovoza 2024. promijenio tužbeni zahtjev na način da je zatražio da se obveže tuženik isplatiti punomoćniku tužitelja trošak parničnog postupka na račun punomoćnika tužitelja.
6. U obrazloženju žalbe tužitelj ističe da je donošenjem pobijane odluke kojom je naloženo tuženiku da tužitelju isplati trošak parničnog postupka u iznosu od 82,50 eura sud prvog stupnja prekoračio tužbeni zahtjev tužitelja.
7. Žalba tužitelja u spomenutom dijelu nije osnovana. S obzirom na odredbu članka 461.a stavak 2. u postupku sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi (što se odnosi na tužitelja) iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predložiti dokaze potrebne za utvrđenje iznesenih činjenica.
7.1. Tužitelj je preko svog punomoćnika podnio tužbu sudu dana 3. srpnja 2024., u kojoj je postavio tužbeni zahtjev da mu se troškovi postupka isplate njemu osobno, i u prilogu takve tužbe dostavio punomoć potpisanu od strane tužitelja 3. lipnja 2024.
7.2. Podneskom tužitelj mijenja sadržaj točke II. tužbenog zahtjeva, na način da potražuje da se isplati dosuđene troškove parničnog postupka tužitelju na račun njegovog punomoćnika.
8. S obzirom na odredbu članka 461.a stavak 2. ZPP-a postojala je obveza tužitelja da u trenutku podnošenja tužbe postavi svoj tužbeni zahtjev i iznese sve potrebne činjenice. Nije bilo razloga da mijenja sadržaj tužbenog zahtjeva pod točkom II za isplatom troškova parničnog postupka direktno punomoćniku tužitelja jer je punomoć tužitelj potpisao odvjetnik prije podnošenja tužbe 3. lipnja 2024. Stoga je u trenutku podnošenje tužbe sudu tužitelj mogao postaviti tužbeni zahtjev onako kako je to tražio podneskom od 2. kolovoza 2024. odnosno da se isplati tužitelju trošak parničnog postupka na račun punomoćnika tužitelja. Iz stanja spisa, ne proizlazi razlog što je spriječilo tužitelja u preciznom postavljanju tužbenog zahtjeva u trenutku sastavljanja tužbe.
9. S obzirom na iznijeto sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a.
10. Sud prvog stupnja dosudio je tužitelju trošak postupka u visini od 82,50 eura koji se sastoji od troškova sastava zahtjeva za dostavu dokumentacije, u visini od 20,00 eura, sastava tužbenog zahtjeva u visini od 50,00 eura te troškove PDV-a od 25 % što iznosi ukupni trošak od 82,50 eura. Prema stavu ovog suda tužitelju ne bi pripadalo pravo na sastavljanje zahtjeva za dostavom dokumentacije kojom je sud prvog stupnja priznao u visini od 20,00 eura, ovo stoga jer je obveza tužitelja da dostavi svu potrebnu dokumentaciju uz tužbu, pa mu navedeni trošak ne pripada. Ali kako se u ovom postupku raspravlja jedino o žalbi tužitelja to ovaj žalbeni sud ne može postupiti suprotno odredbi članka 374. ZPP-a odnosno donijeti odluku na štetu žalitelja.
11. Neosnovan je zahtjev tužitelja koji potražuje trošak sastava podneska od 2. kolovoza 2024., a sve imajući u vidu odredbu članka 461.a stavak 2. ZPP-a.
12. Radi iznijetog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja i potvrditi odluku suda prvog stupnja pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP-a.
U Splitu, 31. srpnja 2025.
SUDAC
Arijana Bolanča
