Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Psp-29/2024-19

J. Jelačića 3, Bjelovar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Miroslavu Borkoviću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice EL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Jacinta Toš Špehar, odvjetnica u Bjelovaru, protiv 1. tuženog ZL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. tuženog ŽL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Hrvoje Kovač, odvjetnik u Bjelovaru, radi smetanja posjeda, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 16. srpnja 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka i stranaka osobno, primjenom čl. 335. st. 1. u vezi čl. 438. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), dana 31. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da su 1. tuženi ZL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. tuženi ŽL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], **.**.2024. smetali tužiteljicu EL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u posljednjem mirnom posjedu nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 308/6 prizemna stambena zgrada broj 42, gospodarska zgrada, dvorište i voćnjak u [adresa] površine 1164 čhv, tako što su traktorom i utovarivačem razgrnuli šljunak, granje i lišće i navezli ga na bankinu ispred tužiteljičine kuće pa se nalaže tuženicima uspostava ranijeg posjedovnog stanja prije 4. studenoga 2024. tako što će tuženici vratiti šljunak, granje i lišće na tužiteljičinu nekretninu, a ujedno im se zabranjuje svako daljnje smetanje posjeda pod prijetnjom novčane kazne, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici da tuženicima nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 EUR u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 21. studenoga 2024. protiv tuženih podnijela tužbu u kojoj tvrdi da je vlasnica i posjednik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 308/6 prizemna stambena zgrada broj 42, gospodarska zgrada, dvorište i voćnjak u [adresa] površine 1164 čhv (tužiteljica je u podnesku od 19. prosinca 2024. ispravila očitu grešku u pisanju broja čestice jer je u tužbi navela da se radi o čk.br. 3086/8), i da su tuženici posjednici susjedne nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 308/1. Tužiteljica opisuje da je njezin suprug na rubni dio njezine nekretnine gdje ta nekretnina graniči s čk.br. 308/1 iz k. o. [katastarska općina] navezao šljunak, lišće i granje, ali su tuženici 4. studenoga 2024. oko 18,00 sati traktorom i utovarivačem ušli na njezinu nekretninu i naveženi materijal razbacali i navezli na banderu ispred tužiteljičine kuće. Tužiteljica smatra da su tuženici na taj način smetali njezin posljednji mirni posjed nekretnine pa predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev i da tuženike obveže na naknadu troškova postupka.

2. Tuženici u odgovoru na tužbu osporavaju tužbeni zahtjev navodeći da je predmet spora zemljani poljski put koji je vlasništvo tuženog ZL i njegovih predaka i da su tuženik ZL i njegovi preci u nesmetanom i neprekinutom posjedu toga puta preko 70 godina. Tuženici tvrde da sporni put nije upisan u zemljišne knjige i u katastar kao posebna čestica, ali ucrtan je na katastarskom planu kao put koji stvarno postoji, a nalazi se između katastarskih čk.br. 308/6 i čk.br. 308/1 (zemljišnoknjižni broj 308/4) k. o. [katastarska općina] i tuženicima služi kao prolaz do njihove čk.br. 309/3 (zemljišnoknjižni broj 309/A) k. o. [katastarska općina]. Tuženici tvrde da tužiteljica nikada nije bila u posjedu opisanog puta i da je netko na dio toga puta 15 dana prije 4. studenoga 2024. navezao smeće. Tuženici su to smeće uklonili kako bi mogli i dalje prolaziti putem, time da tvrde i to da je tuženik ŽL postupao isključivo po nalogu svoga oca tuženog ZL. Tuženici smatraju da tužiteljica ne može tražiti zaštitu od smetanja posjeda jer nije ni posjednik ni posljednji mirni posjednik nekretnine, a oni su putem samopomoći branili svoj zakoniti, istiniti i pošteni posjed kada su to smeće uklonili u roku od 30 dana od dana kada je tužiteljičin suprug navezao smeće. Konačno, tuženici smatraju da se jednokratno navoženje smeća činom treće osobe na manji dio puta ne može smatrati stjecanjem posjeda. Predlažu da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan i da tužiteljici naloži plaćanje parničnih troškova.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi čitanjem prijepisa posjedovnog lista broj 700 k. o. [katastarska općina], izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], izvoda iz katastarskog plana, izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prijepisa posjedovnog lista broj 638 k. o. [katastarska općina], uvjerenja od 7. studenoga 2024., tužbe od 26. studenoga 2024. s potvrdom o primitku, izvadaka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i nalaza i mišljenja sa skicom izmjere i fotografijama.

Pročitani su iskazi svjedoka ČL, IL, PL i OL.

Pregledane su fotografije dostavljene u spis.

Izveden je dokaz saslušanjem stranaka.

Pročitan je predmet ovoga suda broj P-1055/2024.

4. Izvedeni dokazi ocjenjeni su u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Tuženici su u odgovoru na tužbu predložili da se ovaj parnični postupak spoji s parničnim postupkom u predmetu ovoga suda broj P- 1055/2024 u kojem je ZL protiv PL i EL podnio tužbu kojom zahtijeva da se tuženicima naloži da s puta između čk.br. 308/6 i čk.br. 308/1 k. o. [katastarska općina] uklone sve prepreke i da se tuženicima zabrani da ubuduće sprječavaju tužitelja u prolasku tim putem. Parnica u ovome predmetu parnica je zbog smetanja posjeda, a parnica u predmetu ovoga suda broj P-1055/2024 parnica je radi zabrane od uznemiravanja i za ta dva spora predviđene su različite vrste postupka zbog čega sud prijedlog tuženih nije prihvatio (čl. 313. st. 1. Zakona o parničnom postupku), nego je o tužbenom zahtjevu za smetanje posjeda odlučio u ovom postupku.

7. Među strankama je sporno jesu li tuženici smetali tužiteljičin posljednji mirni posjed čk.br. 308/6 iz k. o. [katastarska općina] u dijelu u kojem ta čestica graniči s čk.br. 308/1 iz iste katastarske općine tako što su 4. studenoga 2024. traktorom i utovarivačem razgrnuli šljunak, granje i lišće koje je tamo prethodno dovezao tužiteljičin suprug. Također, među strankama je sporno jesu li se tuženici u svom činu poslužili dopuštenom samopomoći.

8. Čl. 22. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14) propisuju da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda zahtijevajući da se utvrdi čin smetnja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, a sud takvu zaštitu posjeda pruža u posebnom postupku za smetanje posjeda prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

Čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisuje da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja.

Temeljem čl. 441. Zakona o parničnom postupku raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, a isključeno je raspravljanje po pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

Čl. 27. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisuje da tko ima pravo na zaštitu posjeda, smije svoj posjed u rokovima propisanim zakonom zaštititi i silom od onoga tko mu posjed samovlasno oduzme ili ga u posjedu uznemirava, ako je to nužno jer bi sudska pomoć stigla prekasno, a opasnost je neposredna, ali samo ako za zaštitu svoga posjeda ne primjeni silu veće jakosti nego li je primijenjena okolnostima (dopuštena samopomoć).

9. U ovom postupku nije bilo potrebno izvoditi dokaz uviđajem na licu mjesta i mjerničkim vještačenjem jer su i tužiteljica, i tuženici i svjedoci u iskazima sa sigurnošću na isti način opisali dio nekretnine na koju se odnosi ovaj spor. U naravi radi se o zemljišnoj površini koja se nalazi uz asfaltiranu cestu, a kako bi se izbjegla proturječnost u korištenju termina, sud će tu površinu u ovoj odluci opisati kao "spornu zemljišnu površinu". Tuženici navode da spornu zemljišnu površinu koriste kao poljski put, dok iz pročitanih isprava proizlazi da je na tom predjelu u katastarskom planu ucrtana i čestica koja ima izduženi oblik puta - za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom sporu nije bilo potrebno utvrđivati jesu li ucrtana čestica i površina koju tuženici koriste istovjetni, tj. radi li se o istom putu, uzme li se u obzir tužiteljičina tvrdnja da su tuženici preorali put koji je ucrtan na katastarskom planu i na njemu sade poljoprivredne kulture. Tužiteljica je u svome iskazu precizno opisala položaj sporne zemljišne površine pokazivanjem da se radi o površini u dijelu lijevo i ispod lijevog drvenog stupca ograde koja je vidljiva na fotografiji uloženoj na listu 63 spisa.

10. Iz izvedenih dokaza sud utvrđuje da se sporna zemljišna površina pruža od asfaltirane ceste prema poljima, a tužiteljica tvrdi da je sporna zemljišna površina neograđeni dio dvorišta koje je njezino vlasništvo kao dio čk.br. 308/6 iz k. o. [katastarska općina], dok tuženici tvrde da je sporna zemljišna površina put kojim oni prolaze i koji nikada nije bio u tužiteljičinom posjedu.

Tužiteljica i svjedok PL, tužiteljičin suprug, u iskazima opisuju da su tuženici prije desetak godina izorali nekadašnji zemljani put koji se pružao od glavne ceste od Bjelovara prema Đurđevcu prema poljima i raketnim kućicama i bio je dugačak 70-80 metara i na toj površini sade poljoprivredne kulture. Tvrde da je sporna zemljišna površina dio njihovog dvorišta koje nije ravno pa ga oni prema svojim mogućnostima poravnavaju navoženjem različitog materijala, visinska razlika dvorišta u tom dijelu je oko dva metra. PL ranije je spornu zemljišnu površinu kosio, a pokošenu travu davao je ovcama. Budući da tužiteljica i njezin suprug više ne drže ovce i poravnavaju dvorište, svjedok PL početkom studenoga 2024. na spornu zemljišnu površinu navezao je borove iglice, kamen i granje. Nakon toga tuženici su traktorom i utovarivačem i rukama razgrnuli naveženi materijal prema tužiteljičinoj kući i prema bankini, uz "banderu". Tužiteljica tvrdi da na njezinoj čestici nikada nije postojao ni zemljani put ni nekakav drugačiji put.

Svjedok ČL u iskazu opisuje da u blizini sporne zemljišne površine ima vlastitu nekretninu i da na spornoj zemljišnoj površini u naravi postoji zemljani put koji počinje na glavnoj asfaltiranoj cesti. Taj zemljani put koristili su tuženik ZL i tužiteljičin suprug PL, a svjedok je viđao tuženog ZL da tuda prolazi automobilom i traktorom i viđao je svjedoka PL da tu površinu kosi i travu daje ovcama. Svjedok ČL nema saznanja o tome da je netko na spornoj zemljišnoj površini nasipao šljunak, kamen i lišće i da su tuženici traktorom i utovarivačem tamo naguravali bilo kakav materijal.

Svjedok IL u iskazu opisuje da je sporna zemljišna površina bila u naravi zemljani put koji se ne koristi stalno i često je obrastao travom, započinje kod glavne ceste i završava kod kućica koje su služile za protugradne rakete. Svjedok je viđao tuženog ZL da traktorom prolazi tim putem, a nije mu poznato tko je kosio spornu zemljanu površinu. Na zahtjev svjedoka PL svjedok IL radnim strojem je dio raznolikog materijala, zemlje i betonskih kvrga, premjestio iz ugla zemlje tuženog ZL na spornu zemljanu površinu i pogurao ga prema dolje da površina ostane ravna. Svjedok IL vidio je pri tom tragove radova i zaključio je da je netko već ranije pokušao premjestiti taj materijal, ali za to nije imao dovoljno jaki stroj. Također, svjedok IL vidio je "šutu" ispred ulaza u dvorište PL i dvije košare ostataka čempresa naguranih uz "banderu".

Svjedok OL sestra je tuženika ZL koja opisuje da je sporna zemljišna površina dio poljskog puta koji se pruža od glavne ceste prema dvorištu tuženih. OL tvrdi da spornu zemljišnu površinu održava i kosi tuženik ZL, da je u prolazu vidjela da je na spornu zemljišnu površinu navučen kamen, zemlja i drač i da je zaključila da je taj materijal navukao svjedok PL jer je on u sporu s tuženim ZL. Svjedok OL tvrdi da taj kamen, zemlju i drač nitko nije micao sa sporne zemljišne površine.

Tuženi ZL u iskazu opisuje da se sporna zemljišna površina koristi kao poljski put još od vremena kada je on bio dječak, nekada su tuda prolazili njegov djed i njegov otac, a sada tuda prolaze njegov sin, on i njihovi radnici koje angažiraju za poljoprivredne poslove. Tim putem prevozili su drva i na oranicu su dovozili gnojivo. Tuženik tvrdi da je u jednom trenutku na spornoj zemljišnoj površini uočio dvije hrpe različitog materijala, a vidio je i kamenje, prvu koja je bila 3-4 metra udaljena od asfaltne ceste i drugu koja je bila desetak metara udaljena niže od prve hrpe. Budući da nije znao što se nalazi u tim hrpama, a sljedeći dan planirao je tuda prevesti drva iz šume, zamolio je sina ŽL da strojem odgura te hrpe. Sam nije mogao obaviti taj posao zbog lošeg zdravstvenog stanja. Stoga je tuženik ŽL hrpe odgurao prema bankini, pokraj "bandere".

Tuženik ŽL u iskazu opisuje da spornu zemljišnu površinu koristi 10-20 puta godišnje kao poljski put radi obavljanja radova u polju jer se tuda može bliže doći na nekretnine tuženih. Traktorom i traktorskim utovarivačem dio zatečenog materijala premjestio je uz "banderu" ispred tužiteljičine kuće, a dio na drugu stranu puta. Tuženik navodi da mu otac nije naložio što činiti i da je odluku o čišćenju spornog materijala donio zajedno s ocem, bez posebnog dogovaranja.

11. Na temelju izvedenih dokaza sud zaključuje da sporna zemljišna površina do 4. studenoga 2024. služila tuženicima kao površina preko koje su se povremeno prevozili, nekoliko puta godišnje, kako bi dovezli drva i gnojivo i za poljoprivredne radove na susjednoj nekretnini koju obrađuju. Tu činjenicu potvrđuju saslušani svjedoci, a da je tome tako može se zaključiti i iz fotografija koje su priložene u spis i na kojima je u produžetku sporne zemljišne površine, kada se gleda s asfaltirane ceste, vidljiv trag provoženja koji odgovara zemljanom putu. Predmet ovoga spora nije utvrđivanje tko je vlasnik spornog dijela nekretnine i postoji li tamo kakvo pravo stvarne služnosti. Tuženici ne osporavaju da su njih dvojica 4. studenoga 2024. traktorom i utovarivačem razgrnuli naveženi materijal, a tuženik ŽL navodi da je pri tom postupao ravnopravno s ocem i da su odluku o tome što će učiniti donijeli zajedno pa nije osnovan prigovor tuženih iz odgovora na tužbu o tome da je tuženi ŽL postupao isključivo po nalogu tuženog ZL. Sud smatra da tužiteljica nije dokazala da je u posljednjem mirnom posjedu sporne zemljišne površine jer iz izvedenih dokaza proizlazi da su tuženici tuda povremeno po potrebi prolazili vozilima, a izvršavanje posjeda nekretnine prolaženjem i provoženjem preko nekretnine ne može biti često s obzirom na prirodu stvari i potrebu da se tuda prolazi samo radi poljoprivrednih radova. Stoga, kada su tuženici spornog događaja radnim strojevima maknuli materijal koji je prethodno na spornu zemljišnu površinu dovezao tužiteljičin suprug, tada su se poslužili dopuštenom samopomoći u smislu čl. 27. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kako bi si omogućili daljnje prolaske istim pravcem.

12. Stoga sud smatra da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan pa je odlučeno kao u toč. I. izreke rješenja.

13. Odluka o parničnim troškovima iz točke II. izreke temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a jer su tuženici u cijelosti uspjeli u sporu. Tužiteljica je tuženicima dužna nadoknaditi parnične troškove u ukupnom iznosu od 625,00 EUR koji se odnose na jednokratnu nagradu za zastupanje punomoćnika u iznosu od 500,00 EUR i PDV u iznosu od 125,00 EUR. Ti troškovi bili su potrebni za vođenje parnice i odmjereni su prema važećoj Odvjetničkoj tarifi.

14. Iz navedenih razloga riješeno je kao u izreci.

U Bjelovaru 31. srpnja 2025.

Sudac

Miroslav Borković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može uložiti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka rješenja nadležnom županijskom sudu, putem ovoga suda, pisano u tri istovjetna primjerka.