REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Posl.br. Pn-77/2020-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Mirni Mačešić-Biscuoli kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja IB iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Nenad Sladaković odvjetnik iz Pule, protiv tuženika 1.Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Jagićeva 33 OIB: 26187994862 2.Lego Lim d.o.o. Dvori, Poslovna zona Labinci 4 OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Ronald Korotaj odvjetnik iz Pule, radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 26.lipnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, a objavljene dana 31.srpnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno isplate 5.878,25 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 24.10.2018. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine sve u roku od 15 dana.

II Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 14.599,50 eura sa zateznim kamatama tužitelj se odbija.

III Određuje se da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je dana 24.12.2007. došlo do štetnog događaja na način da je ZB sin tužitelja obavljajući svoje redovne radne zadatke za drugo tuženika kao poslodavca bez svoje krivnje pao sa krova i zadobio teške tjelesne ozljede uslijed kojih je preminuo. Drugo tuženik da je u to vrijeme imao zaključenu policu iz odgovornosti po djelatnosti kod prvo tuženika. Navodi da je zahtijevao naknadu neimovinske štete zbog smrti bliske osobe u iznosu od 220.000,00 kn te imovinske štete za troškove crnine i pogreba te karmina. Kod prvo tuženika da se vodio izvan sudski postupak pod brojem ODGF 6,7,8 i 9/09 tijekom kojeg postupka je prvo tuženik tužitelju isplatio 80% iznosa štete dana 26.03.2009., te dana 24.10.2018. razliku od 20% štete navedene u ovoj tužbi. Nadalje ističe da prvo tuženik je tužitelju isplatio samo jedan manji dio zateznih kamata te odbija isplatiti cjelokupnu zateznu kamatu koja pripada tužitelju. U konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj na ime neisplaćenih zateznih kamata potražuje iznos od 5.878,25 eura te na ime daljnje naknade štete zbog promjena orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda RH iznos od 14.599,50 eura ili sveukupno 20.477,75 eura zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2.U odgovoru na tužbu prvo tuženik ne osporava da je u trenutku štetnog događaja 24.12.2007. u kojem je smrtno stradao pok. ZB sin tužitelja drugo tuženik kao poslodavac bio osiguran kod prvo tuženika policom osiguranja od odgovornosti iz obavljanja djelatnosti broj 099160003982 za 2007.g. za štete koje pretrpe djelatnici osiguranika sa osiguranim svotom od 1.500.000,00 kn po štetnom događaju. U cijelosti se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te ističe prigovor zastare. Navodi kako nije sporno da je sin tužitelja preminuo u obavljanju redovnih radnih zadatak bez svoje krivnje. Također da nije sporno da se protiv drugo tuženika vodio kazneni postupak pod brojem K-73/2013 u kojem je 08.03.2017. donijeta pravomoćna presuda kojom je drugo tuženik proglašen krivim jer je izvođenjem radova na krovu postupao protivno propisima i time prouzročio smrt osobe. Tužitelj je tužbu podnio 28.04.2020. kojom traži isplatu zateznih kamata na pretrpljenu štetu a tužba je podnijeta 3 godine nakon pravomoćnosti kaznene presude koja je pravomoćna postala 26.04.2017., pa smatra da je to potraživanje zastarjelo. Nesporno je da je tužitelju 26.03.2009isplaćeno 80% štete u vidu glavnice i kamata, a ukoliko tužitelj smatra da nisu u cijelosti isplaćene zatezne kamate na tih 80% da je taj zahtjev u zastari. Naknadno da je tužitelju priznata i isplaćena 24.10.2018. naknada štete od 20% nakon što je otklonjen prigovor podijeljene odgovornosti zajedno sa glavnicom i zateznim kamatama pa smatra da je tužitelj time u cijelosti isplaćen te da mu više ništa ne duguje.

3.U odgovoru na tužbu drugo tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. U vrijeme štetnog događaja da je sa prvo tuženikom imao zaključeno osiguranje od odgovornosti iz djelatnosti pa budući da tužitelj ni u jednom trenutku odštetni zahtjev nije uputio njemu niti je s njim pregovarao smatra da tužbu u odnosu na njega treba odbaciti. Ističe prigovor zastare jer je prošlo 3 godine od kada je oštećenik saznao za štetu i štetnika. Tužba da je podnesena nakon više od 12 godina nakon štetnog događaja i isplaćene naknade štete po izvansudskim nagodbama pa smatra da je nastupila zastara glavnog potraživanja i zateznih kamata. Osporava visinu tužbenog zahtjeva. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva i potražuje naknadu parničnog troška.

4.U dokaznom postupku pročitana je djelomična nagodba od 11.03.2009., pročitani su izvansudski zahtjevi za naknadom štete i odgovori tuženika na postavljene zahtjeve, pročitana je polica osiguranja na str.28 spisa, pročitani su Uvjeti za osiguranje od izvanugovorne javne odgovornosti, pročitani su podaci o isplatama štete, nalozi za doznaku, pročitana je optužnica protiv ŠB na str.86 spisa, pročitana je presuda Općinskog suda Pula K-73/2013 od 08.03.2017., izvršen je uvid u obračun zateznih kamata i rekapitulaciju isplate štete, pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije Galprom d.o.o. i njegova usmena dopuna na ročištu od 11.02.2025.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

6.Između stranaka nije sporno:

-da je u trenutku štetnog događaja 24.12.2007. u kojem je smrtno stradao pok. ZB sin tužitelja, drugo tuženik kao njegov poslodavac bio osiguran policom osiguranja od odgovornosti iz djelatnosti br.099160003982 za 2007.g. za štetu koju pretrpe djelatnici osiguranika sa osiguranom svotom od 1.500.000,00 kn po jednom štetnom događaju;

-da je do povređivanja pok. ZB došlo tijekom obnavljanja redovnih radnih zadataka uslijed kojih je bez svoje krivnje pao sa krova i preminuo;

-da je u kaznenom predmetu koji se pred Općinskim sudom Pula pod brojem K- 73/13 donijeta osuđujuća presuda kojom je EB pravni prednik drugo tuženika proglašen krivim da je iz nehaja, izvođenjem pojedinih radova postupao protivno propisima i time prouzročio smrt jedne osobe čime je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine teškim djelom protiv opće sigurnosti opisanim u čl.271.st.4. u svezi s čl.266.st.2. KZ/97,

-da je presuda Općinskog suda Pula K-73/13 postala pravomoćna 26.travnja 2017.;

-da je tužba u ovom predmetu podnijeta 27.04.2020.;

-da se prije pokretanja ovog parničnog postupka pred prvo tuženikom vodio izvan sudski postupak radi naknade štete;

-da je prvo tuženik 26.03.2009. isplatio tužitelju 80% štete (glavnicu i zatezne kamate)

-da je prvo tuženik primio zahtjev tužitelja 13.07.2017. da mu isplati ostatak štete od 20% koji se kod prvo tuženika vodio pod brojem 16 IMOD 6264/17 koji je zahtjev priznat kao osnovan;

-da je 24.10.2018. tužitelju isplaćena po prvo tuženiku utvrđena razlika od 20% štete u iznosu od 50.964,58 kn.

7.U ovom postupku tužitelj potražuje naknadu štete koja se u naravi sastoji od:

-razlike između nesporno isplaćenih iznosa obeštećenja od 80% osnovom nagodbi sklopljenih sa prvo tuženikom s jedne strane i kasnije utvrđene obveze plaćanja daljnjih 20%.

-razlike u visini stvarno isplaćene naknade štete zbog izmijenjenih Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete iz 2002. koje je 17.lipnja 2020.koje je objavio građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske (zahtjev preciziran preinačenim zahtjevom podneskom od 03.11.2022.),

8.Prvo tuženik je obvezu naknade štete prema tužitelju izvršio u više navrata. Prvo je isplatio naknadu u visini od 80% sporazumno utvrđene naknade štete, a potom je, nakon primitka pravomoćne osuđujuće presude u kaznenom postupku protiv drugo tuženika isplatio daljnjih 20%.

9.U činjeničnim okolnostima kada dužnik plaćanje svoje novčane obveze izvrši u više navrata provjera ispravnosti visine izvršenog plaćanja moguća je isključivo primjenom instituta uračunavanja.

Odredbom čl.171 Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) propisano je da kada između istih osoba postoji više istorodnih obveza, pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se mogle namiriti sve, onda će se, ako o tome ne postoji sporazum vjerovnika i dužnika, uračunavanje obaviti onim redom koje odredi dužnik (st.1.), ako nema izjave dužnika tada se obveze namiruju kako je koja dospjela (st.2.) itd. kako je to izrijekom određeno navedenom zakonskom odredbom. Nastavno, ako dužnik pored glavnice duguje zatezne kamate i troškove tada se prvo namiruju troškovi, zatim kamate i na kraju glavnica. U naravi se to radi na način da se na dan prvog plaćanja utvrdi sveukupno dugovanje koje se umanjuje za visinu izvršenog plaćanja koje tada postaje glavnica na koju zatezna kamata teče od dana plaćanja nadalje, i tako redom sve do konačne isplate.

Sud je radi provjere ispravnosti visine plaćanja te da li je time prvo tuženik u cijelosti ispunio obvezu prema tužiteljici proveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije Galprom d.o.o., no o tome više u nastavku obrazloženja.

10.Tuženici su istakli prigovor zastare potraživanja naknade štete iz osnova manje plaćenih zateznih kamata.

Nesporna je činjenica da je prvo tuženik 26.03.2009. isplatio tužitelju 80% štete (glavnice i zateznih kamata) nakon čega je 13.07.2017. primio pisani zahtjev da mu isplati ostatak štete od 20% koji se kod prvo tuženika vodio pod brojem 16 IMOD 6264/17 koji je zahtjev priznat kao osnovan. Također nesporno je da je prvo tuženik 24.10.2018. tužitelju isplatio razliku od 20% u iznosu od 50.964,58 kn.

Imajući u vidu činjenicu da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnijeta 27.04.2020., da je prethodno donijeta osuđujuća kaznena presuda K-73/13 koja je pravomoćna postala 26.travnja 2017. sud smatra da u ovom slučaju nije protekao rok zastare sukladno čl.230.st.1. u svezi s čl.231 ZOO-a.

Drugo tuženik je osuđen za kazneno djelo protiv opće sigurnosti po čl.271.st.4. KZ/97 za koji je zapriječena maksimalna kazna bila 8 godina zatvora. Prema čl.19.st.1. KZ/97 zastara kaznenog progona za to djelo nastupa protekom 10 godina od dana počinjenja djela. Prema prethodno navedenoj odredbi čl.231.st.1 ZOO-a kada je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kada istekne vrijeme za zastaru kaznenog progona, a to je u ovom slučaju 25.12.2017. , naravno pod pretpostavkom da u kaznenom predmetu bude donijeta osuđujuća presuda. Kako je tužba u ovom postupku nesporno podnijeta 27.04.2020. to prigovor zastare nije osnovan. Pri tome činjenica da li je za vrijeme trajanja kaznenog postupka postavljen imovinsko pravni zahtjev nije od meritornog značaja za ocjenu prigovora zastare (tako i Vrhovni sud RH u odluci Rev-815/2006 od 4.09.2007.).

11.Glede dijela tužbenog zahtjeva kojim se potražuje naknada štete zbog izmijenjenih Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete iz 2002. koje je 17.lipnja 2020.koje je objavio građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske valja reći slijedeće.

Tužitelj je podneskom od 03.11.2022. preinačio tužbeni zahtjev te pored ranije utuženog postavio i zahtjev utemeljen na izmijenjenim kriterijima VSRH od 17.06.2020. iako su tuženici iskazali protivljenje preinaci sud je sukladno čl.191 i 192 Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) preinaku dopustio držeći je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa između stranaka (u rješenju kojim se određuje provođenje dokaza financijskim vještačenjem od 26.07.2024. na str.153 spisa omaškom u pisanju je navedeno da se preinaka neće dopustiti.)

Sud međutim smatra da je za taj dio tužbenog zahtjeva nastupila zastara. Naime, cijeneći navode obrazloženja iz toč.10 koje ne treba ponavljati zastara potraživanja naknade sveukupne štete je prema privilegiranim rokovima iz čl.231 ZOO- a nastupila 25.12.2017.g. pa je taj dio tužbenog zahtjeva zatražen podneskom 03.11.2022. zbog zastare kao neosnovan odbijen. Izmijenjeni orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda RH se nesporno primjenjuju u svim stupnjevima suđenjima, no oni ne utječu na rokove zastare koji nastupaju sukladno ZOO-u.

12.Prigovor promašene pasivne legitimacije drugo tuženika nije osnovan. Drugo tuženik bez obzira na postojanje police osiguranja koju je kao obrtnik sklopio sa prvo tuženikom, je kao štetnik uvijek odgovoran za naknadu štete oštećenom. Polica osiguranja ga u tome ne može ekskulpirati kao to pogrešno smatra drugo tuženik pa je njegov prigovor odbijen kao neosnovan. Osim toga drugo tuženik je pravomoćno osuđen za nastali štetni događaj pa iz toga izvire i odgovornost za nastalu štetu.

13.Tijekom trajanja postupka došlo je do statusne promjene na strani drugo tuženika na način da je tvrtka Lego Lim d.o.o. stupila u pravni položaj dotadašnjeg drugo tuženika. Naime, između dotadašnjeg drugo tuženika ŠB vlasnika obrta [obrt] i tvrtke [obrt] sklopljen je ugovor o prijenosu gospodarske cjeline pa je tvrtka [obrt] stupila u pravni položaj drugo tuženika.

14.Radi utvrđenja pravilnog obračuna dugovanja proveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Galprom d.o.o. dipl.oec. ĆB kao i njezina usmena dopuna od 11.02.2025.

15.Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka financijske struke sud je utvrdio da je isti primjenom instituta uračunavanja iz čl.172 ZOO-a izvršio obračun dugovanja. Cijeneći izvršene nesporne uplate prvo tuženika na određeni dan vještak financijske struke je navedene iznose primjenom instituta uračunavanja umanjivao u odnosu na stvarno postojeći dug.

Dana 26.03.2009. prvo tuženik je na ime 80% štete isplatio tužitelju 186.367,04 kn. Uplatom od 186.367,04 kn na dan 26.03.2009. prvo tuženik je samo djelomično ispunio tražbinu pa na taj dan preostaje još dug u iznosu od 357,01 kn / 47,38 EUR. Potom je 24.10.2018. isplatio daljnjih 20% štete u iznosu od 50.964,58 kn čime je samo djelomično podmirio dugovanje i ostaje još za platiti 43.932,72 kn / 5.830,87 EUR.

16. Sud smatra da je osnovni nalaz i mišljenje vještaka kao i njegova pisana dopuna jasan i potpun te u skladu s ostalim izvedenim dokazima. U danom nalazu nema proturječnosti ili nedostataka pa ga je sud u cijelosti prihvatio. Nakon izvršene dopune stranke nisu imali primjedbi na izvršene matematičke izračune vještaka.

17.Imajući u vidu matematička utvrđenja vještaka sud je utvrdio da tužitelju primjenom instituta uračunavanja iz čl.171 i 172 ZOO-a pripada daljnji iznos od 5.878,25 EUR (5.830,87 EUR + 47,38 EUR) sa zateznim kamatama na taj iznos nove glavnice duga od 24.10.2018. do isplate.

18.Na dosuđeni iznos sud je sukladno čl.29 ZOO-a tužitelju dosudio i zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana 24.10.2018.do isplate.

19.Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

20.Cijeneći postignuti uspjeh stranaka u ovom postupku (29% tužitelj) i (71% tuženici) sud je odlučio da svaka stranka snosi vlastiti trošak sukladno čl.154.st.4. ZPP- a.

U Puli, 31. srpnja 2025.

S u d a c

Mirna Mačešić-Biscuoli

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. tužitelju po punomoćniku

2. prvo tuženiku osobno

3. drugo tuženiku po punomoćniku