Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-125/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Verice Kos sutkinje izvjestiteljice i Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ATINEL d.o.o. za inženjerstvo u automatici, telekomunikacijama, informatici, elektrici i elektronici, proizvodnju i usluge, Kučanska 2, Varaždin, OIB: 21867977389, kojega zastupa odvjetnik u Odvjetničkom društvu Petrić i dr. d.o.o. iz Varaždina, protiv tuženika ZC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa Bojan Bacinger, odvjetnik u Čakovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Pr-29/2023-40 od 31. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 31. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika ZC i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Pr-29/2023-40 od 31. srpnja 2024.

II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjev tuženika ZC za naknadom troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 458,95 eur i zahtjev tužitelja Atinel d.o.o. za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe na odgovor na žalbu u iznosu od 286,62 eur.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

"I. Nalaže se tuženiku ZC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju ATINEL d.o.o., Kućanska ulica 2, 42000 Varaždin, OIB: 21867977389 iznos od 10.000,00 EUR (desettisuća eura) / 75.345,00 HRK (sedamdeseti-pettisućatristočetrdesetipet kuna ), zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od 7. rujna 2022. godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ZC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju ATINEL d.o.o., Kućanska ulica 2, 42000 Varaždin, OIB: 21867977389 troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.630,39 EUR (dvijetisućešestoitrideset eura i tridesetidevet centi ), zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se ukine tužbeni zahtjev, podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Za sastav žalbe i sudsku pristojbu na žalbu zahtijeva naknadu od 458,95 eur.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj navodi da je žalba neosnovana te je predlaže odbiti i tuženiku naložiti da tužitelju naknadi troškove žalbenog postupka od 286,62 eur.

4. Nakon što je spis već dostavljen ovom drugostupanjskom sudu tuženik je podnio očitovanje na odgovor na žalbu te ponovo predlaže da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 10.000,00 eur, koji zahtijeva od tuženika kao svojeg bivšeg radnika zbog povrede ugovorne zabrane natjecanja.

7. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, a ni povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju izričito upire tuženik. Naime, pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima te se presuda može ispitati.

7.1. Iz obrazloženja pobijane presude, temeljenog na izvedenim dokazima, jasno je da sud prvog stupnja predmet spora, a polazeći i od odredbe čl.2.st.1. ZPP, odlučuje o ugovornoj zabrani natjecanja, koju su stranke ugovorile čl. 7. Sporazuma o prestanku ugovora o radu od 15. srpnja 2022. (mada je zabrana natjecanja ugovorena i čl. 12. ugovora o radu od 29. srpnja 2016., ali sa dužim trajanjem od osamnaest mjeseci), jer pod točkom 42. obrazloženja prvostupanjski sud utvrđuje da zabrana konkurentnosti važi dvanaest mjeseci od dana prestanka, tj. do 14. srpnja 2023. Stoga tuženik neosnovano navodi u žalbi da nije jasno temeljem koje klauzule konkurentnosti, odnosno povrede iste, je sud utvrdio postojanje obveze isplate ugovorne kazne, a neosnovano tuženik navodi i da je prvostupanjski sud poistovjetio zakonsku zabranu natjecanja i ugovornu zabranu natjecanja, jer osim što je citirao odredbu čl. 101. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23– dalje: ZR) ničim ne upire na postojanje te povrede.

8. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za odluku.

9. Tako je sud prvog stupnja utvrdio:

-da je iz Sudskog registra za tužitelja ATINEL d.o.o. Varaždin vidljivo da je isti registriran pod "predmet poslovanja" i to za: sustave automatizacije u industriji, projektiranje, razvoj, montažu i puštanje u rad sustava automatskog upravljanja, optimiranje, nadogradnja i nadzor proizvodnih procesa, izrada i izvedba projekata i tehničke dokumentacije iz područja elektrike i elektronike, industrije i sustava tehničke sigurnosti i zaštite i dr.,

-da je tuženik bio u radnom odnosu kod tužitelja temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, sklopljenog 29. srpnja 2016., a za vrijeme radnog odnosa je obavljao poslove izrade elektroničkih i električkih projekata, projektiranja sustava automatizacije, programiranja PLC-a, puštanja u rad automatiziranih sustava te druge poslove (članak 3. stavak 1. Ugovora o radu),

-da je čl. 12. ugovora o radu sadržana tzv. klauzula konkurentnosti kojom su stranke ugovorile da "zaposlenik ne smije bez odobrenja poslodavca za svoj ili tuđi račun sklapati poslove iz djelatnosti koju obavlja poslodavac (zakona zabrana natjecanja)",

-da je radni odnos tuženika kod tužitelja prestao Sporazumom o prestanku ugovora o radu od 15. srpnja 2022. koji također sadrži klauzulu konkurentnosti te je u čl. 7. Sporazuma ugovoreno: "Radnik se nakon prestanka radnog odnosa ne smije zaposliti kod druge osobe koja je u tržišnoj utakmici s Društvom, ne smije za svoj račun ili na račun treće osobe sklapati poslove kojima se takmiči s Društvom, ili poduzeti bilo kakvu radnju koja bi po svojoj naravi predstavljala konkurenciju Društvu. To se odnosi na EngRoTec ( DE), WIET ( AT), GROB Gmbh, Masterwerk Gmbh, QT Swiss (PL), InPro Electric Gmbh ( DE), MAGNA ( Austrija ). Ova zabrana vrijedi 12 (dvanaest ) mjeseci od dana prestanka važenja ugovora o radu ",

- da je radni odnos tuženika kod tužitelja prestao 15. srpnja 2022., a zabrana konkurentnosti važi 12 (dvanaest) mjeseci od dana prestanka, dakle do 14. srpnja 2023.,

- da se, odmah nakon što mu je 15. srpnja 2022. prestao radni odnos kod tužitelja, tuženik zaposlio kod tvrtke TD SYSTAL Solutions d.o.o. - društvo s ograničenom odgovornošću za tehnička rješenja iz Sivice, Čakovečka ulica 25, OIB: 22891860984 18. srpnja 2022., gdje je radio do zaključno 31. ožujka 2023., a nakon toga se s danom 1. travnja 2023. zaposlio u tvrtki SYSTAL IT d.o.o. [adresa] gdje i danas radi, te je i direktor te tvrtke,

- da je tuženik OC članom uprave društva SYSTAL Solutions d.o.o. postao dok je još uvijek bio zaposlen kod tužitelja, srpanj 2021., u vrijeme kada je to trgovačko društvo osnovano,

-da je uvidom u izvod iz Sudskog registra utvrđeno da je jedna od temeljnih djelatnosti trgovačkog društva SYSTAL Solutions d.o.o., kojom se spomenuto društvo bavi i izrada programa automatizacije i puštanje istih u pogon te da tom djelatnošću to društvo izravno konkurira tužitelju,

-da je na internetskoj stranici SYSTAL Solutions d.o.o. (www.....com) pod naslovom „O nama“ navodeno, između ostalog, sljedeće: „Grijanje, klimatizacija, ventilacija ili automatika, SYSTAL Solutions je pravo rješenje za Vas.“ Nadalje, pod naslovom „Projekti“ navode se Sustavi grijanja i Sustavi automatizacije dok se za potonje navodi „Posjedujemo višegodišnje iskustvo u izradi programa i puštanje u pogon sustava automatizacije“, a pod kontaktima, među ostalim, stoji i ime i prezime ovdje tuženika ZC, uz naznaku broja njegovog mobilnog telefona ([broj telefona]),

-da je u srpnju 2022., dakle istoga mjeseca kada je prestao radni odnos tuženika kod tužitelja trgovačko društvo SYSTAL Solutions d.o.o. počelo obavljati poslove PLC programiranja za društvo EngRoTec GmbH & Co. KG, Ludwig-Erhard-Strasse 2, 36088 Huenfeld, SR Njemačka, a koje društvo je u Sporazumu o prestanku radnog odnosa tuženika kod tužitelja izričito navedeno,

- da je upravo te poslove, koje je tuženik obavljao za tvrtku SYSTAL Solutions d.o.o., odnosno kasnije za trgovačko društvo SYSTAL IT d.o.o. za klijenta trgovačko društvo EngRoTec GmbH & Co. KG iz Njemačke ranije obavljao upravo tužitelj, što je u postupku potvrdio i svjedok HC, ali i tuženik.

-da je na temelju iskaza svjedoka HC i priložene dokumentacije utvrđeno da je trgovačko društvo SYSTAL Solutions d.o.o., gdje je radio i tuženik, završilo projekt ... za klijenta EngRoTec te je nakon toga s tim istim klijentom tužitelja nastavilo suradnju, jer je s tim klijentom dalje dogovoren rad na daljnjem projektu Ford, na kojem je tužitelj već ranije ugovorio dio posla koji se odnosi na elektro- projektiranje, ali je onda trgovačko društvo SYSTAL Solutions d.o.o. odrađivalo poslove PLC programiranja,

-da je tuženik izjavio da je u tom trgovačkom društvu radio kao programer, a kao programer radi i sada,

-da je uvidom u Izvadak iz Sudskog registra Trgovačkog suda u Varaždinu utvrđeno da je 27. ožujka 2023. i dalje za vrijeme trajanja ugovorne zabrane natjecanja s poslodavcem (tužiteljem), tuženik osnovao novo trgovačko društvo pod nazivom SYSTAL IT društvo s ograničenom odgovornošću za tehnička rješenja, [adresa], MBS: 070198955, a osnivači tog društva su tuženik OC i HC te su iste osobe ovlaštene i za zastupanje tog društva i to svaki samostalno i pojedinačno, s time da je tuženik član u društvu kao držatelj udjela nominalnog iznosa 1.220 EUR, dok drugi član HC drži udjel nominalnog iznosa 1.280 EUR,

-da je prema Odluci o utvrđenju predmeta poslovanja, predmet poslovanja trgovačkog društva SYSTAL IT d.o.o. između ostalog i "računalno programiranje, djelatnost elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga, računalne i srodne djelatnosti, usluge informacijskog društva, istraživanje i razvoj s područja strojarstva, elektrotehnike i tehnologije, univerzalne usluge s područja elektroničkih komunikacija i dr., a kao osnovna djelatnost društva navodi se upravo "računalno programiranje“,

-da se račun društva SYSTAL Solutions d.o.o. broj 15/02/2023 od 6. rujna 2023. izdan tvrtki EngRoTec Gmbh& Co. KG odnosi na obavljanje radova u vremenskom razdoblju od siječnja do ožujka 2023. (stavka 1 računa), odnosno na razdoblje od sredine svibnja do sredine kolovoza 2023. (stavka 3 računa) i da se radi o usluzi koja je pružena za vrijeme trajanja ugovorne zabrane takmičenja tuženika s tužiteljem tj. u razdoblju od svibnja i lipnja 2023.,

-da se računi izdani istoj tvrtki odnose upravo na PLC programiranje – TIA portal (račun 09/02/2023), na PLC programiranje kod kupca (račun 10/02/2023) te elektro- planiranje (račun 11/02/2023),

-da je usluge naznačene u navedenim računima za društvo EngRoTec & Co. GmbH KG Njemačka ranije obavljao tužitelj, a sada ih je obavila tvrtka System Solution d.o.o.,

-da su, prema računima dostavljenim u spis, trgovačko društvo SYSTAL Solutions d.o.o. i trgovačko društvo SYSTAL IT d.o.o., u kojima je nakon prestanka radnog odnosa kod tužitelja radio tuženik, u vremenskom razdoblju od oko godinu dana, u razdoblju dok je ugovorna zabrana utakmice još uvijek trajala, uprihodile ukupno oko 112.134,55 EUR-a,

- da ugovorna kazna koju tužitelj potražuje od tuženika u iznosu od ukupno 10.000,00 EUR tako ne predstavlja niti 10% ukupno realiziranih prihoda trgovačkog društva SYSTAL Solutions d.o.o. i trgovačkog društva SYSTAL IT d.o.o., samo od društva EngRoTec & Co GmbH KG iz Njemačke s kojim tuženik nije smio raditi 12 mjeseci nakon prestanka rada kod tužitelja,

- da je bruto plaća tuženika 2022. godine, prije nego mu je prestao radni odnos kod tužitelja iznosila oko 14.800,00 kuna i više (što je sada 1.964,30 EUR),

- da je prema podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske prosječna mjesečna bruto plaća u pravnim osobama u 2022. godini, kao spornom razdoblju iznosila 10.400,00 kuna (to je sada 1.380,32 EUR), što su javno dostupni podaci, dakle tuženik je kod tužitelja primao bruto plaću višu od prosječne u Republici Hrvatskoj za 2022. godinu,

-da su stranke ugovorile da ugovorna kazna u slučaju povrede klauzule konkurentnosti dospijeva na plaćanje u roku od osam dana od dana kada tužitelj pisano pozove tuženika na plaćanje ugovorne kazne,

-da je tužitelj po punomoćniku pozvao tuženika dopisom od 29. kolovoza 2022. na plaćanje ugovorne kazne od 10.000,00 eur, tada u kunskoj protuvrijednosti, no tuženik istu nije podmirio.

10. Na temelju ovih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je odredba o ugovornoj zabrani natjecanja u potpunosti u skladu s zakonskim odredbama, jer je ugovorena samo zabrana zapošljavanja kod druge osobe koja je u tržišnom natjecanju s tužiteljem pa je, s aspekta poslodavca (tužitelja) imala za svrhu zaštitu njegovih opravdanih poslovnih interesa, dok s gledišta radnika (tuženika) nije predstavljala nerazmjerno ograničenje mogućnosti rada, odnosno slobode zasnivanja radnog odnosa, da je tuženik već samim zasnivanjem radnog odnosa u konkurentskom društvu koje ugovara poslove s dotadašnjim partnerom tužitelja, a koje je izrijekom navedeno u ugovornoj zabrani utakmice, kršio preuzete obveze, jer je tuženik preuzeo obvezu da nakon prestanka radnog odnosa kod tužitelja neće za svoj ili za račun treće osobe sklapati poslove kojima se takmiči s tužiteljem, niti poduzeti bilo kakvu radnju koja bi po svojoj naravi predstavljala konkurenciju društvu tužitelja te se izričito obvezao da se neće zaposliti kod druge osobe koja je s tužiteljem u tržišnoj utakmici, no unatoč preuzetoj obvezi je osnovao i bio direktor trgovačkog društva Systol Solution d.o.o. u vrijeme kada je još radio kod tužitelja, a prije isteka ugovorenog razdoblja od 12 (dvanaest) mjeseci, se zaposlio kod novog poslodavca tvrtke Systol Solution d.o.o. (koju je ranije i osnovao), a koja se nalazi u tržišnoj konkurenciji (utakmici) sa tužiteljem, jer se na tržištu pojavljuju sa pružanjem istih proizvoda i usluga i to radi obavljanja istih onih poslova, koje je tuženik obavljao i kod tužitelja, čime je tuženik povrijedio obvezu preuzetu čl. 7. Sporazuma o prestanku radnog odnosa, a i čl. 12. ugovora o radu. Stoga sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev te nalaže tuženiku isplatu ugovorenog iznosa od 10.000,00 eur sa zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 26/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO). Pri tome se sud prvog stupnja poziva na odredbe čl. 102 i čl. 106. st. 3. ZR te čl. 9 i čl. 342. st. 1. ZOO.

11. Utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda te primjenu materijalnog prava u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

12. Odredbom čl. 102. ZR je propisano da poslodavac i radnik mogu ugovoriti da se određeno vrijeme nakon prestanka ugovora o radu radnik ne smije zaposliti kod druge osobe koja je u tržišnom natjecanju s poslodavcem (st. 1.); da se takav ugovor ne smije zaključiti za razdoblje duže od dvije godine od dana prestanka radnog odnosa (st. 2.) te da može biti sastavni dio ugovora o radu (st. 3.) ali se mora sklopiti u pisanom obliku (st. 4.). Prema odredbi čl. 102. st. 5. ZR ugovorna zabrana natjecanja ne obvezuje radnika ako njegov cilj nije zaštita opravdanih poslovnih interesa poslodavca ili ako se njime, s obzirom na područje, vrijeme i cilj zabrane, a u odnosu na opravdane poslovne interese poslodavca, nerazmjerno ograničava rad i napredovanje radnika.

12.1. Odredbom čl. 106. st. 3. ZR je propisano da se ugovorna kazna može ugovoriti i za slučaj da poslodavac ne preuzme obvezu isplate naknade plaće za vrijeme trajanja ugovorne zabrane natjecanja, pod uvjetom da je radnik u vrijeme sklapanja takvog ugovora primao plaću veću od prosječne plaće u Republici Hrvatskoj.

12.2. Prema odredbi čl. 9. ZOO sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, a odredbom čl. 342. st. 1. istog Zakona, propisano je da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.

13. Kako je odredba o ugovornoj zabrani natjecanja koju su ugovorile stranke Sporazumom od 15. srpnja 2022., a i ugovorom o radu u skladu s odredbama čl. 102. ZR, tuženik je u vrijeme sklapanja sporazuma primao plaću veću od prosječne plaće u Republici Hrvatskoj, a utvrđeno je da je tuženik svojim postupanjem postupio protivno preuzetoj obvezi, pravilno je sud prvog stupnja naložio tuženiku da tužitelju isplati ugovoreni iznos.

14. Utvrđeno činjenično stanje i primjena materijalnog prava nisu dovedeni u pitanje ni žalbom tuženika čiji žalbeni navodi predstavljaju iznošenje subjektivnih pravnih shvaćanja koja nemaju uporišta u mjerodavnim zakonskim propisima, niti u stanju spisa. Neosnovano, naime, tuženik ističe da je ugovorna odredba o zabrani natjecanja ništetna i da ne obvezuje tuženika, jer da tužitelj nije preuzeo obvezu isplaćivanja naknade. Ovo stoga što je u postupku utvrđeno da je tuženik u vrijeme sklapanja sporazuma primao plaću veću od prosječne plaće u Republici Hrvatskoj, pa je odredba ugovora valjana iako poslodavac nije preuzeo obvezu isplate naknade plaće za vrijeme trajanja ugovorne zabrane natjecanja. Pri tome valja reći i da se odluke na koje se tuženik poziva u žalbi u prilog svojih navoda o ništetnosti ugovorne zabrane natjecanja ne mogu primijeniti u ovoj pravnoj stvari, jer nemaju istu činjeničnu i pravnu osnovu. Na žalbene navode je za reći i to da je prvostupanjski sud, imajući u vidu sva utvrđenja, odnosno da je društvu SYSTAL Solutions d.o.o. prethodno obavljao funkciju člana uprave (bio je direktor), da je osnivač društva tuženikov brat CC, osnovano zaključio da tuženikova funkcija u tom društvu koje se bavi istom djelatnošću kojom se bavi i tužitelj i da svoje usluge pruža upravo onim klijentima s kojima je, za vrijeme radnog odnosa kod tužitelja, tuženik surađivao, prelazi funkciju običnog radnika koji ne bi imao nikakva saznanja niti o poslovanju tog društva, niti o klijentima s kojima to društvo radi. S obzirom na prihode društva SYSTAL Solutions d.o.o. i trgovačkog društva SYSTAL IT d.o.o., kojem je tuženik jedan od osnivača, ostvarene samo u poslovanju s tvrtkom EngRoTec & Co GmbH KG iz Njemačke osnovano prvostupanjski sud tuženiku nije snizio ugovornu kaznu.

14.1. Kako ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi pred prvostupanjskim sudom bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, niti da bi materijalno pravo bilo pogrešno primijenjeno, a pobijana odluka pravilno je i dostatno obrazložena, nema stoga niti povrede prava pristup sudu, kao ni prava na pošteno suđenje pa nije nađeno ni da bi bile počinjene povrede čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'', broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14) i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, ''Narodne novine- Međunarodni ugovori'', broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17), na koje sadržajem žalbe upire tuženik.

15. Na zakonu je osnovana i odluka o troškovima parničnog postupka. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu pa mu je tuženik temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP dužan naknaditi troškove izazvane vođenjem parnice. Kako u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, a tuženik odluku o troškovima određeno ne pobija, to ista glede visine troškova odmjerenih tužitelju nije ispitivana.

16. Zbog svega navedenog je valjalo kao neosnovanu odbiti žalbu tuženika i na temelju odredbe čl., 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu.

17. Odluka pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP. Zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka je odbijen kao neosnovan, jer je njegova žalba neosnovana, dok je zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka odbijen, jer taj trošak nije bio potreban.

U Velikoj Gorici 31. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat