Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-72/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Verice Kos sutkinje izvjestiteljice i Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NOC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Dominiku Musulinu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Musulin i suradnici iz Zagreba, protiv tuženika Nina Commerce d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 19a, OIB: 68752705507, zastupanog po punomoćniku Davorinu Ivančiću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2234/2022-34 od 22. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 31. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Nina Commerce d.o.o. i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2234/2022-34 od 22. travnja 2025. pod točkom I. izreke za pobijani iznos od 566,52 eur i pod točkom II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Nina Commerce d.o.o. za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 781,25 eur.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati bruto iznos od 5.423,08 eur sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u bruto plaći za svaki pojedini iznos odbijen (točka I izreke) te je tuženiku je naloženo da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.261,58 eur sa zateznim kamatama tekućim od 22. travnja 2025. do isplate.

2. Protiv dijela navedene presude za iznos od 566,52 eur, koji se odnosi na razdoblje nakon 24. travnja 2020. žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da tužiteljici ne pripada naknada plaće za to razdoblje, jer je dobivala naknadu zbog korištenja prava na rodiljnu i roditeljsku poštedu. Pobija i odluku o troškovima postupka. Predlaže preinačiti presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev za iznos od 566,52 eur, uz naknadu troškova žalbe tuženiku, a podredno predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Za sastav žalbe zahtijeva nagradu od 781,25 eur, a zahtijeva i trošak sudske pristojbe, no ne naznačuje u kojem iznosu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu bruto plaće u iznosu od 5.423,08 eur za razdoblje od srpnja 2019. do lipnja 2020., koji zahtijeva od tuženika, kao svojeg poslodavca zbog nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu.

5. Sud prvog stupnja, polazeći od utvrđenja da je 6. kolovoza 2019. tuženik tužiteljici izvanredno otkazao ugovor o radu, da je ta odluka utvrđena nedopuštenom presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-775/2022 od 13. listopada 2022., da je tuženik tužiteljici prestao isplaćivati plaću nakon 7. srpnja 2019., da je prema sklopljenom ugovoru o radu bruto plaća tužiteljice iznosila 473,16 eur (3.565,0,kn), da je rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 3. lipnja 2020. tužiteljici priznato pravo na rodiljnu i roditeljsku poštedu od rada, kao i pravo na novčanu naknadu u iznosu od 70 % proračunske osnovice, odnosno 2.328,20 kn mjesečno i to za vrijeme korištenja prava, počevši od 24. travnja 2020., a zaključkom Ureda za demografiju Grada Zagreba od 28. listopada 2020. je priznato pravo na mjesečnu novčanu pomoć za roditelja odgajatelja u visini od 65 % prosječne bruto plaće djelatnika u gospodarstvu Grada Zagreba, da je u utuženom razdoblju ukupno neisplaćeno bruto plaće u iznosu od 5.423,08 eur, prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice te nalaže tuženiku tužiteljici isplatiti taj iznos, sve pozivom na odredbe čl. 90. st. 1. i čl. 92. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 i 127/17 – dalje: ZR) te čl. 95. st. 3. ZR. Prigovor tuženika glede visine plaće prvostupanjski sud odbija s obrazloženjem da je vještakinja prilikom izrade nalaza i mišljenja uzela u obzir i novčane naknade po osnovi rodiljne i roditeljske poštede.

6. Neosnovano upire tuženik sadržajem žalbe na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP. Pobijana presuda, naime, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ne postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih zapisnika i isprava, izreka presude je razumljiva te se presuda može ispitati. Izvedene dokaze sud je cijenio po slobodnom uvjerenju, ali je stečeno uvjerenje opravdao logičnim razlozima pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

7. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer su u postupku utvrđene činjenice relevantne za odluku. Tuženik u žalbi ni ne obrazlaže taj žalbeni razlog.

8. Prema čl. 90. st. 1. ZR poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. Plaća se isplaćuje nakon obavljenog rada (čl. 92. st. 1. ZR).

8.1. Odredbom čl. 95. st. 3. ZR je propisano da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.

9. Stoga tužiteljica ima pravo na isplatu naknade plaće koju bi ostvarila u utuženom razdoblju da nije bilo prekida rada do kojeg je došlo zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu tuženika. No, prema općim načelima obveznog prava, iznos naknade plaće valja umanjiti za iznos novčane naknade koji u visini od 70 % proračunske osnovice mjesečno, odnosno za iznos od 2.328,20 kn mjesečno, tužiteljici pripada na teret sredstava državnog proračuna kao nezaposlenoj majci nakon rođenja djeteta **.**.2020., i priznat je rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 3. lipnja 2020. Na takav način je sud prvog stupnja, a rukovodeći se nalazom i mišljenjem vještaka, dosudio tužiteljici naknadu plaće za svibanj i lipanj 2020. te dio travnja 2020.

10. Neosnovano tuženik ističe da za svibanj i lipanj 2020. te dio travnja 2020. (pet dana) ne postoji njegova obveza isplate iznosa od 566,52 eur. Naime, točno je da se naknada plaće zaposlenog roditelja ili samozaposlenog roditelja sukladno Zakonu o rodiljnim i roditeljskim potporama („Narodne novine“, broj 85/08, 110/08, 34/11, 54/13, 152/14, 59/17 i 37/20 – dalje: ZRRP) isplaćuje na teret sredstava državnog proračuna, a na teret sredstava državnog proračuna se isplaćuje i novčana naknada nezaposlenom roditelju. Dakle, ZRRP razlikuje naknadu plaće koja se isplaćuje zaposlenom ili samozaposlenom roditelju, koja iznosi 100 % od osnovice za naknadu plaće utvrđene prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju, i novčanu naknadu koja se isplaćuje nezaposlenom roditelju, a iznosi 70 % proračunske osnovice mjesečno.

10.1. Tužiteljici nije rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje priznata niti isplaćivana naknada plaće, koja bi da je bila zaposleni roditelj iznosila 100 % od osnovice za naknadu plaće utvrđene prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju, već joj je kao nezaposlenoj majci isplaćivana novčana naknada u iznosu od 70 % proračunske osnovice mjesečno, odnosno isplaćivan je iznos od 2.328,20 kn, dakle manje od iznosa koji bi ostvarila tužiteljica da je bila zaposlena. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je tuženiku naložio isplatiti i osporeni iznos od 566,52 eur.

11. Prema tome, nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

12. Na zakonu je osnovana i odluka o troškovima parničnog postupka. Tuženik je u cijelosti izgubio parnicu pa je dužan tužiteljici temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP naknaditi troškove izazvane vođenjem parnice.

13. Valjalo je stoga kao neosnovanu odbiti žalbu tuženika i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke za pobijani iznos od 566,52 eur te pod točkom II. izreke.

14. Odluka pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP. Zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka je odbijen kao neosnovan, jer je žalba tuženika neosnovana.

15. U nepobijanom dijelu pod točkom I. izreke za iznos od 4.856,56 eur prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 31. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat