Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kžzd-47/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću za mladež sastavljenom od suca Damira Krahuleca, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Rošca i Azre Salitrežić, članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje Sonje Fićok, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. CE, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 117. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 21. ožujka 2025., poslovni broj Kzd-56/2022-37, u sjednici vijeća održanoj 31. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. CE, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu proglašen je krivim opt. CE zbog kaznenog protiv života i tijela – tjelesna ozljeda iz čl. 117. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, te je na temelju čl. 117. st. 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a na temelju čl. 56. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo i ukoliko se bude pridržavao sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti iz čl. 69. KZ/11.

1.1. Na temelju čl. 69. KZ/11 opt. CE je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja će se izvršavati ambulantnim liječenjem na Odjelu psihijatrije Opće bolnice u Varaždinu, koja mjera može trajati najmanje do proteka roka provjeravanja.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 1. i 2. t. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 – dalje u tekstu ZKP/08) opt. CE dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka, paušalnu svotu u iznosu od 100,00 eura, u roku 30 dana od pravomoćnosti presude, te troškove iz čl. 145. st. 2. t. 1. ZKP/08 u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

2. Protiv te presude žali se opt. CE po branitelju Tihomiru Rožmariću, odvjetniku iz Varaždina, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi optužbe ili da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku razgledalo je spis predmeta.

5. Žalba nije osnovana.

6. Opt. CE se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08, navodeći da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, a za koje navode ne daje obrazloženje, dok iz sadržaja žalbe bi proizlazilo da se u osnovi žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dajući vlastitu preocjenu izvedenih dokaza i zaključak.

6.1. Suprotno takvom žalbenom prigovoru nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08. To stoga, što pobijana presuda sadrži valjane i provjerljive razloge i o odlučnim činjenicama i o pravnim pitanjima. Prvostupanjski sud je po ovom drugostupanjskom sudu, u obrazloženju pobijane presude pozorno i pravilno ocijenio sve izvedene dokaze pojedinačno i u međusobnoj vezi, te naročito je dana ocjena proturječnih dokaza iz sadržaja obrane opt. CE. Pravilno je prvostupanjski sud naveo razloge i zaključio da je optuženik prema opisu radnje iz izreke presude ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. KZ/11 na štetu djeteta DE. Stoga nije počinjena navedena bitna povreda.

7. Optuženik se žali zbog povrede kaznenog zakona, koji numerički ne označava i istu ne obrazlaže, a u osnovi proizlazi da je prvostupanjski sud na činjenično stanje koje je utvrdio trebao izvesti drugačiji zaključak, te prigovara da iz izvedenih dokaza sud nije utvrđena namjera počinjenja opisanog kaznenog djela.

7.1. Suprotno takvom žalbenom navodu nije povrijeđen kazneni zakon. To stoga što optuženik smatra da je sud trebao utvrditi drugačije činjenično stanje i onda na takvo utvrđeno činjenično stanje drugačije primijeniti kazneni zakon, odnosno zaključiti da nema obilježje opisanog kaznenog djela, to sud nije povrijedio kazneni zakon. Naime, prvostupanjski sud je primijenio kazneni zakon na ono činjenično stanje koje je utvrdio na raspravi, a ne na ono za koje optuženik smatra u svojoj preocjeni utvrđenog činjeničnog stanja. Kraj takvog stanja stvari nije počinjena povreda kaznenog zakona.

8. Ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu povodom izjavljenih povreda a shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08, nije utvrdio neku od drugih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, na koje povrede pazi po službenoj dužnosti.

9. Optuženik se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio sadržaj iskaza optuženika kao nevjerodostojan, a iskaze svjedoka oštećenika djeteta DE, IE i PE kao vjerodostojne, a i u odnosu na izvedene materijalne dokaze, kada nije pravilno ocijenio da su i svjedoci bili pod utjecajem alkohola i da se ni jedan baš u potpunosti ne sjeća kako je došlo do svađe i sukoba, i kada pogrešno zaključuje, da je optuženik s namjerom laktom udario u lice i nos oštećenika – djeteta i nanio mu ozljede kao u medicinskoj dokumentaciji. Smatra da nije utvrđen mehanizam nastanka povrede kod ošt. djeteta i namjera nanošenja tjelesne ozljede pa u tom dijelu prigovara nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

9.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pozornom ocjenom svih izvedenih personalnih i materijalnih dokaza iste potpuno i pravilno ocijenio kako pojedinačno, tako i u međusobnoj vezi, te pravilno dao ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza i pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. To stoga, što je pravilno vrednovan i ocijenjen iskaz optuženika u prethodnom postupku od 12.5.2022. i na raspravama od 6. travnja 2022. i 18. ožujka 2025. kao nelogičan i neuvjerljiv te kontradiktoran iz razloga što je u suprotnosti s ostalim personalnim dokazima, iskazima ošt. djeteta DE, PE i IE, koji iskazi su u bitnome suglasni, a u suprotnosti s iskazom optuženika koji je dao na raspravi pa su pravilno ocijenjeni iskazi svjedoka kao dosljedni i vjerodostojni i potpuno u skladu sa materijalnim dokazima – medicinskom dokumentacijom o nastalim ozljedama i kvalifikacijom te provedenim psihijatrijskim vještačenjem optuženika. Pravilno je ocijenjen iskaz obrane optuženika u pogledu nastanka mehanizma verbalnog i fizičkog sukoba i nasrtaj na ošt. dijete prema iskazima svjedoka ošt. djeteta DE i svjedoka PE, danih na raspravi, a isto tako dio obrane optuženika oko mehanizma nanošenja ozljede, koja je bila u suprotnosti sa obranom koju je optuženik dao u prethodnom postupku u kojoj je priznao nasrtaj i bacanje djeteta na dvosjed i nanošenja ozljeda laktom, kao iskaz koji je kontradiktoran iskazu na raspravi, a u kojem dijelu je nakon predočenja iskaza iz prethodnog postupka optuženik prihvatio da je moguće da ga je udario laktom u nos i nanio ozljede. Pravilno su stoga vrednovan iskaz ošt. djeteta da mu je optuženik otac ozljedu nanio laktom, što je u skladu s materijalnom dokumentacijom pravilno zaključeno da se protupravna radnja dogodila na opisani način iz izreke optužnice državnog odvjetnika, i da iz materijalne dokumentacije proizlazi, da je utvrđeno da se radi lakoj tjelesnoj ozljedi a psihijatrijskim vještačenjem da je utvrđeno da je optuženik u vrijeme počinjenja djela bio smanjeno ubrojiv uslijed utjecaja alkohola i ovisnosti.

9.2. Stoga, kraj takvog stanja stvari prvostupanjski sud je potpuno i pravilno ocijenio i vrednovao sve izvedene dokaze te pravilno zaključio da je opt. CE uz izravnu namjeru počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom iz čl. 117. st. 2. KZ/11, na način opisan u izreci pobijane presude za koje djelo ga se pravilno proglasilo krivim, što kao pravilno prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga nema opisane povrede pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Žalbom optuženik prigovara i o odluci o kazni i troškovima postupka, koje posebno ne obrazlaže.

10.1. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i vrednovao sve okolnosti o kojima sukladno čl. 47. st. 1. KZ/11 ovisi izbor vrste kaznenopravne sankcije i mjera iste, te sve okolnosti koje utječu da izrečena sankcija bude lakša ili teža kao i svrhu kažnjavanja iz odredbe čl. 41. KZ/11. To stoga, što je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kod optuženika kao olakotno da je u vrijeme počinjenja protupravne radnje bio neosuđivan, a po zaključku vještaka psihijatra smanjeno ubrojiv, a kao otegotno, okolnost načina počinjanja protupravne radnje nakon zajedničkog konzumiranja alkohola s djetetom – bliskom osobom, s kojim je ušao u verbalni a potom i u fizički sukob. Stoga je i po ovom drugostupanjskom sudu pravilno optuženik osuđen za kazneno djelo iz čl. 117. st. 2. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, te je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da se izrečena kazna zatvora uvjetuje rokom provjeravanja od dvije godine, uzimajući posebno u obzir okolnosti pod kojima je djelo počinjeno i stupanj krivnje optuženika i uz izrečenu sigurnosnu mjeru po preporuci psihijatrijskog vještaka, obveznog liječenja ovisnosti od alkohola.

10.2. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda upravo takva vrsta kaznenopravne sankcije i mjera je dostatna svrsi kažnjavanja počinitelja i da je dostatna navedena izrečena mjera upozorenja, da uz liječenje ovisnosti od alkohola, ista može dovoljno utjecati na opt. CE, da više ne čini kaznena djela i da je počinjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno i da je upravo takva kaznenopravna sankcija i vrijeme provjeravanja u sebi sadrži dostatnu količinu moralne osude, kojom će utjecati i na ostale da ne čine kaznena djela, a optuženiku omogućiti ponovno uključivanje u društvo.

10.3. Kako je optuženik presudom proglašen krivim i osuđen po zakonu, pravilno je prvostupanjski sud istome naložio plaćanje troškova kaznenog postupka, na način kako je to izrekao u točki 4. izreke presude za koje je dano valjano obrazloženje u točki 31. prvostupanjske presude, što kao pravilno prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11. Slijedom navedenog žalba optuženika nije osnovana, tako da je istu valjalo odbiti i na temelju čl. 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu.

Osijek, 31. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

Damir Krahulec