Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-720/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Nikole Ramušćaka člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po punomoćniku Krešimiru Ćurkoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku Stalna služba u Belom Manastiru poslovni broj P-987/2024-10 od 28. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 31. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Addiko bank d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku Stalna služba u Belom Manastiru poslovni broj P- 987/2024-10 od 28. svibnja 2025. pod točkama I., II. i dijelu točke III. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici trošak postupka u iznosu od 349,96 eur s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 28. svibnja 2025. do isplate.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Osijeku Stalna služba u Belom Manastiru poslovni broj P-987/2024-10 od 28. svibnja 2025. u dijelu točke III. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici trošak postupka u iznosu od 943,72 eur s pripadajućom zateznom kamatom (preko iznosa od 349,96 eur) te za navedeno sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice EL za naknadu parničnog troška u iznosu od 943,72 eur s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 28. svibnja 2025. do isplate.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eur.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

I/. Utvrđuje se da je ništetna odredba:

- iz čl. 6. st. 1. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2005. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretnini u korist Banke, skolopljenog između prednika tužitelja i prednika tuženika dana 29.06.2005. godine, potvrđenog 04.07.2005. godine po javnom bilježniku Zdenki Pavelić-Musa iz Osijeka pod brojem: OU-865/05 u dijelu odredbe koji glasi:

“…prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 1,00% jednokratno, unaprijed…“

II/. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonske avenije 6, OIB: 14036333877, da tužiteljici EL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 113,16 EUR ( slovima: sto trinaest eura i šesnaest centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos tekućom od dana 07.07.2005. godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III/. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonske avenije 6, OIB: 14036333877, da tužiteljici EL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.293,68 EUR. ( slovima: tisuću dvjesto devedeset tri eura i šezdeset osam centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 28.5.2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primijenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje i trošak žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eur.

3. Žalba nije osnovana u pogledu odluke o glavnoj stvari, dok je djelomično osnovana u pogledu sporednog potraživanja troška postupka.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti pa ni povrede na koje upire tuženik. U postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika te se presuda može ispitati.

5. Neosnovano tuženik ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer prvostupanjski sud svoju odluku donosi na temelju pravilne primjene odredba Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 96/03 – dalje: ZZP/03) i Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO).

6. Prvostupanjski sud u postupku utvrđuje sljedeće odlučne činjenice:

- pravni prednik tužiteljice, sada pok. VL, **.**.2005. s pravnim prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. sklopio je Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretnini u korist banke, prema kojem je tuženik kao kreditor predniku tužiteljice kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 18.100,00 CHF prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita, uz ugovoreni rok otplate kredita u trajanju od 7 godina kroz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima, a koji kredit je u cijelosti otplaćen;

- predmetnim tipskim Ugovorom u članku 6. ugovorena je naknada za obradu zahtjeva kredita i to u iznosu 1,00 % jednokratno, unaprijed od ukupnog iznosa kredita;

- navedena naknada naplaćena je u iznosu od 852,60 kn, a koja protuvrijednost, prema fiksnom tečaju konverzije HRK u EUR utvrđenog Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj iznosi 113,16 eura, a koji izračun među strankama nije sporan;

- tužiteljica je kao sudužnik po navedenom ugovoru o kreditu sudjelovala u postupku odobravanja i zaključenja predmetnog ugovora o kreditu;

- pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Lane Albert Majstorović, posl. br. O-983/17 od 30. ožujka 2017. utvrđeno je da je ŠL preminuo **.**.2017. te je nasljednikom proglašena u cijelosti njegova supruga, tužiteljica u ovome postupku, LL;

- iskazom tužiteljice utvrđeno je kao prilikom zaključenja ugovora o kreditu nisu bili upoznati što obuhvaća troškove jednokratne naknade, niti su im bili pojašnjeni razlozi o određivanja navedene naknade, kao u pogledu visine tako i u pogledu samog sadržaja te naknade;

- u spornim ugovornim odredbama radilo se o Ugovoru i odredbama koji su unaprijed formulirane od strane tuženika te korisnik kredita na sadržaj istih nije mogao utjecati niti je o istom mogao pregovarati.

7. Cijeneći ovako utvrđene odlučne činjenice prvostupanjski sud pravilno zaključuje kako se iz formulacije čl. 6. st. 1. predmetnog Ugovora o kreditu nije jasno moglo utvrditi o kojim se troškovima radi, odnosno nije vidljivo na koju se konkretnu uslugu banke ta naknada odnosi.

8. Posljedično navedenom, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje kako se radi o Ugovoru i odredbama koji su unaprijed formulirani od strane tuženika te korisnik kredita na sadržaj istog nije mogao utjecati niti je o istoj mogao pregovarati, a što sve ukazuje na suprotnost sa načelom savjesnosti i poštenja odnosno u konačnici uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu prednika tužiteljice kao potrošača. Stoga se radi o nepoštenim ugovornim odredbama u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03 kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, a posljedično navedenom temeljem odredbe čl. 87. ZZP/03 nepoštena ugovorna odredba je ništava, a njezina ništavost ne povlači ništavost samog ugovora jer isti može opstati bez takve odredbe.

9. Posljedica ništetnosti je u smislu čl. 323. ZOO obveza vraćanja od strane tuženika iznosa koji je prednik tužiteljice preplatio na temelju neosnovane naplate jednokratne naknade od strane tuženika, a na štetu prednika tužiteljice (pri čemu visina u konkretnom slučaju nije sporna), odnosno u konkretnom slučaju je tuženik sukladno čl. 1111. i čl. 1115. ZOO, u obvezi vratiti tako stečeno zajedno sa zateznim kamatama.

10. Naime, prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti dijela odredbi mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takvih odredbi nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Predmetni ugovor je sastavio tuženik pa proizlazi da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu čl. 1115. ZOO mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja.

11. Vezano uz žalbene razloge uz istaknuti prigovor zastare ističe se kako je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje da: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Dakle zastara restitucijskog zahtjeva još nije počela teći, nego će tek početi teći pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti predmete ugovorne odredbe o jednokratnoj naknadi i naknadi za prijevremenu otplatu kredita, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud.

12. Slijedom navedenog, svi razlozi kojima tuženik osporava pravilnost primjene materijalnog prava u pogledu odluke o glavnoj stvari od strane prvostupanjskog suda odbijeni su kao neosnovani.

13. Odluku o trošku tuženik osporava ističući kako je pravovremeno prigovorio vrijednosti spora naznačenoj u tužbi, a koji prigovor je prvostupanjski sud neosnovano odbio, posljedično čemu je pogrešno odredio parnični trošak za svaku radnju u iznosu od 200,00 eur.

13.1. Osnovano tuženik ističe kako je deklaratorni zahtjev istaknut u tužbi trebao poslužiti samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva za činidbu te se stoga ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, slijedom čega je prvostupanjski sud na ročištu 25. ožujka 2025. pogrešno utvrdio kako vrijednost predmeta spora, iznos naznačen u tužbi (1.340,50 eur), umjesto pravilno iznos činidbe koja se zahtjeva od tuženika u iznosu od 113,16 eur, na što osnovano tuženik ukazuje u smislu odredbe čl. 37. st. 1. ZPP.

13.2. Slijedom navedenog, iako je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 154. st. 1. ZPP i utvrdio kako je tuženik u obvezi tužiteljici naknadi trošak postupka (posljedično čemu nije bilo osnova dosuditi tuženiku zatraženi trošak), pogrešnom primjenom odredbe čl. 155. ZPP tužiteljici je pogrešno dosudio trošak po Tbr. 7/1 Tarife nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - dalje: Tarifa) od 100 bodova, umjesto pravilno 25 bodova. Posljedično navedenom za radnje poduzete u postupku koje je utvrdio prvostupanjski sud tužiteljici je trebalo dosuditi nagradu u iznosu od 237,50 eur uvećano za pripadajući PDV od 59,37 eur i plaćeni trošak sudskih pristojbi od 53,09 eur, što ukupno iznosi 349,96 eur, dok u preostalom dijelu zahtjev tužitelja u iznosu od 943,72 eur nije osnovan.

14. Ostali žalbeni razlozi nisu cijenjeni, jer nisu od odlučnog značenja (čl. 375. st.1. ZPP).

15. Slijedom navedenog, a temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuđeno je kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske presude dok je temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP prvostupanjska presuda preinačena na način kako je presuđeno kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude.

16. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer sa žalbom nije uspio u pogledu glavnog potraživanja, dok je djelomično uspio samo u pogledu sporednog potraživanja troška, no zbog preinake u navedenom dijelu nisu nastali posebni troškovi (čl. 154. st. 5. ZPP u svezi čl. 166. st. 2. ZPP).

U Velikoj Gorici 31. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos