Posl. br. P-1439/2017-75

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Saši Javoranu kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice LD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik Nikša Radišić odvjetnik iz [adresa], protiv tužene ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Šavorić i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon zaključene glavne rasprave dana 17.07.2025. godine održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja te punomoćnika tuženika, na temelju čl. 335 Zakona o parničnom postupku, dana 31. srpnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se ništetnim odredba čl. 8. Ugovora o kreditu broj 366-53047587 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljenog dana 09.11.2012., ovjerenog br.OV-14914/12 od strane javnog bilježnika Nansi Kopić iz Pule, između tužitelja i Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb i u to dijelu koji glasi "Korisnik kredita se obvezuje izvršiti uplatu prema obračunu Banke. U slučaju prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Zakonu o potrošačkim kreditiranju i Odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. u iznosu obliže navedenom u Informacijama prije sklapanja Ugovora o kreditu".

2. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 isplatiti tužiteljici LD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 5.458,49 eura zajedno sa propisanom zakonskom zateznom kamatom koja na predmetni iznos teče od 19.11.2015. godine pa do isplate, za period do 31.12.2022. po kamatnoj stopi primjenom uvećanja prosječne kamatne stope HNB-a na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, za period od 01. 01. 2023. pa do 29.12.2023.godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a za period od 30.12.2023.godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženoj da tužiteljici na ime parničnog troška isplati iznos od 2.562,50 eura zajedno sa propisanom zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj čl.29. st.2. ZOO-a koja na taj iznos teče od 31.07.2025. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.

IV Odbijaju se, tužiteljica prema tuženoj sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška preko iznosa iz stavka III izreke ove presude sa kamatom na isti kao, te tužena prema tužiteljici u cijelosti sa zahtjevom za naknadom parničnog troška, kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je dana 31.10.2017. god. tužitelj kao korisnik kredita s pravnim prednikom tuženika sklopio Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine na iznos od 189.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita. tužitelj navodi d se radi o tipskom ugovoru o stambenom kreditu koji je sastavljen od strane prednika tuženika i ponuđen tužitelju na potpis. Nadalje navodi da je tužitelj obavijestio tuženika o namjeri prijevremene otplate kredita. Nadalje navodi da je predmetnim ugovorom u čl. 8. predviđeno u slučaju prijevremene otplate kredita obveza korisnika kredita naknaditi banci (tuženiku) naknadu sukladno odluci same banke i Zakona o potrošačkom kreditiranju. Tuženik je na temelju te odredbe ugovora tužitelju pored dugovanog obračunao i naplatio iznos od 41.523,82 kuna dana 18.11.2015.. godine. Tužitelj je putem PBZ banka d.d. kao novog kreditora isplatio pored glavnice, kamata i predmetnu naknadu. Tužitelj navodi da je temeljem odredbi Zakona o obveznim odnosima i to čl. 1024. korisnik kredita može vratiti kredit prije roka ugovorenog za vraćanje, te je u tom slučaju dužan banci tuženiku, naknaditi štetu. Polazeći od osnovnih načela savjesnosti i poštenja u zasnivanju prava i obveza u obligacijskim odnosima, načelu zabrane zloupotrebe prava i načela jednakih vrijednosti činidbi ZOO-a koji propisuju prava kreditora u slučaju raskida (prijevremene otplate kredit) potpuno je jasno da je tuženik ugovaranjem naknade sukladno Odluci banke samog tuženika o visini naknade za uslugu banke, povrijedio zakon na štetu tužitelja, a koja povreda mora za posljedicu imati ništetnost. Tužitelj navodi da se u konkretnom slučaju ne radi o povredi ugovora radi zakašnjenja ili neispunjenja ugovor već se radi o zakonitom pravu tužitelja na raskid samog ugovora i vraćanju iznosa kredita prije roka ugovorenog za vraćanje te je prema tome kogentnom pravnom normom obvezan naknaditi banci nastalu štetu, ukoliko je šteta nastala, međutim predmetna naknada ne predstavlja štetu tuženiku nego je kako je i ugovorena "naknada za uslugu banke.". Slijedom navedenog predlaže prihvaćanje tužbe i tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je u bitnom osporio osnovanost osnove i visinu tužbenog zahtjeva navodeći da je tuženik ovlašten zaračunati naknadu sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju i Odluci o naknadama za usluge. Nadalje u bitnom potvrđuje da je nesporno da su pravni prednik tuženika i tada tužitelj (pravni prednik tužiteljice njezin suprug JD) sklopili Ugovor o kreditu kojim je odobreno JD stambeni kredit u iznosu od 189.000,00 eura s rokom otplate od 30 godina te je učinio nespornim da se otplata kredita može izvršiti kroz prijevremenu djelomičnu i konačnu otplatu. Nadalje je naveo da odredba čl. 8 Ugovora o kreditu nije ništetna te da je naplata za prijevremenu otplatu kredita u skladu s čl. 1024 ZOO-a. L je u bitnom naveo da iz Zakona o potrošačkom kreditiranju propisuje da u slučaju prijevremene otplate kredita vjerovnik ima pravo na objektivnu naknadu. Nadalje je naveo da iznos koji je tuženik naplatio bio odgovarao iznosu štete koju je tuženik pretrpio zbog prijevremene otplate sukladno čl.1024 st. 3 ZOO-a uz navod da on s prijevremenom otplatom kredita trpi stvarnu štetu u vidu administrativne obrade kredita, troškova osoblja i sl. te ad ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita predstavlja stvarnu štetu iz čl. 1024 st. 3 ZOO-a. Nadalje je naveo da navedeni iznos od 41.523,82 kune odgovara iznosu administrativnih troškova i rizika promjene aktivne i pasivne kamatne stope koji predstavlja unaprijed ugovoreni iznos naknade štete iz čl. 345 st 3 ZOO-a. Nadalje ja naveo da opisano isto tako ne predstavlja nikakvu kamatu te da čl. 8 Ugovora o kreditu nije ništetan. Nadalje je naveo da čak i da je odredba čl. 1024. u cijelosti prisilne naravi da e ne može isticati ništetnost budući je ugovor o kreditu u cijelosti ispunjen a radilo se o zabrani manjeg značaja sukladno čl. 326 ZOO- a. Nadalje se pozvao na čl. 308 Zakona o kreditnim institucijama uz poziv da Tarifa odnosno Odluka o naknadama za usluge banke od 24.08.2015. je bila na snazi u vrijeme prijevremene otplate kredita. Isto tako osporio je dd se radilo o naplati iznos od 41.523,82 kune list 31 spisa predloživši sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. U dokaznom postupku proveden je dokaz čitanjem dokumentacije na listovima: 5-24 spisa, 34-66 spisa, 67-68 spisa, 76-78 spisa, 79-80 spisa-zapisnika, 81-416 spisa, 450-801 spisa, 803-834 spisa, 839-849 spisa, 860 spisa, 862-864 spisa- iskazi, 873-874 spis-iskazi, 881-886 spisa, 924-970 spisa-nalaza vještaka, 972-985 spisa te iskaza vještaka.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženiku temeljem postojećih dokaza u spisu osnovan je u cijelosti.

5. U ovoj pravnoj stvari temeljem postojećih dokaza u spisu nije sporna činjenica da na listovima 5 do 9 spisa prileži Ugovor o kreditu broj 36653047587 kojeg su sklopili kao korisnik kredita JD (pravni prednik tužiteljice) te pravni prednik tuženika list 27 spisa odgovora na tužbu bivša Hypo Alpe Adria Banka kao davateljica kredita, koji je zaključen u Puli (čime postoji i mjesna nadležnost ovog suda -članak 59 ZPP-a) kojom je pravnom predniku tužiteljice odobren stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 189.000,00 eura važećem na dan korištenja kredita. Nije sporna činjenica da je rok povrata kredita prema čl. 4 istog ugovora bio 30 godina.

6. Nije sporna činjenica da tužitelj u ovoj parnici traži i da se utvrdi ništetnom odredba predmetnog ugovora o kreditu čl. 8 u dijelu koji glasi: u slučaju prijevremene, konačne ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju i Odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. u iznosu pobliže navedenom u informacijama prije sklapanja ugovora o kreditu" list 6 spisa. Nije sporna činjenica da je djelatnica tuženika svjedokinja RD sa ročišta od 9.5.2019.godine vezano za upit da li je klijentu objasnila tu odredbu o prijevremenoj otplati kredita doslovce iskazala citira se "odgovaram da sam mu objasnila sve ono što uobičajeno objašnjavam prilikom sklapanja ugovora o kreditu , a to je i odredba o prijevremenoj otplati kredita. Klijentima kažem da postoji mogućnost prijevremene otplate kredita uz naknadu sukladno važećim odlukama banke" završen citat.

7. Nije sporna činjenica da je predmetni ugovor o kreditu sačinjen od strane banke, da se radi o tipskom obrascu ugovora o kreditu što je vidljivo iz samog oblika predmetnog ugovora na listu 5-9 spisa.

8. Nije sporna činjenica da na listovima 11 do 17 spisa prileži kronološki kasnije zaključe ugovor o stambenom kreditu kojeg je pravni prednik tužiteljice zaključio s Privrednom bankom Zagreb d.d. a kojom se od strane banke pravnom predniku tužiteljice stavlja na raspolaganje iznos kredit od 1.990.000,00 kuna s namjenom "refinanciranje kredita i dovršenje obiteljske kuće sukladno troškovniku radova" list 11 spisa koji ugovor je zaključen 29.10.2015. godine. Nije sporna činjenica da na listu 22 spisa prileži obavijest o prijevremenom zatvaranju od 11.11.2015. iz koje obavijesti proizlazi da je obračunata naknada za prijevremeni povrat kredita broj 36653047587 u iznosu od 5.485,49 eura odnosno tadašnjih 5.458,49 eura.

9. Sve navedene činjenice proizlaze iz postojećih dokaza u spisu.

10. Ono što je sporno u ovoj pravnoj stvari cijeneći sadržaj odgovora na tužbu jest pitanje osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva te visina tužbenog zahtjeva. Sporno je nadalje pitanje glede ništetnosti ugovora i to dijelu glede odredbe kojom je bilo ugovoreno pravo tuženika da u slučaju prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita zaračuna za to naknadu. U svezi s tim sporno je dalje i pitanje da li je banka pretrpjela stvarnu štetu zbog prijevremene otplate kredita budući tijekom postupka tuženik ustraje na navodima primjerice podneska od 10.10.2018. da on trpi zbog prijevremenu otplate kredita štetu u vidu troškova likvidnosti, administrativnih troškova, troškova obrade dokumentacije, troškova osoblja i sl. list 429 spisa.

14. U odnosu na pitanje zastare na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH broj Su-IV-47/2020-2 od 30.1.2020.godine zauzeto je jasno stajalište da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323 st. 1 ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojoj je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora". Opisano stajalište prihvaća i recentna sudska praksa primjerice presuda Županijskog suda u Rijeci Gž-827/2018-2 od 10.6.2020., presuda Županijskog suda u Bjelovaru Gž-281/2019-2 od 21.5.2020., presuda Županijskog suda u Puli Gž-19/2023-2 od 16.1.2023.godine itd.). Slijedom navedenog tužena ne dolazi u pravno povoljniji položaj.

15. U odnosu na pravni interes tužitelj je u ovoj pravnoj stvari podnio ne samo deklaratornu nego i kondemnatornu tužbu zbog čega nema mjesta primjeni članka 187 ZPP-a. No i neovisno o navedenom ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane, članka 326 st. 1 ZOO-a osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje članak 326 st. 1 ZOO-a. Opisano pravno stajalište izraženo je i u Revizijskoj odluci Vrhovnog suda RH Rev-2868/2018 od 12.2.2019.godine, Rev 3142/2018 od 19.3.2019., Rev 18/2018 od 26.5.2020. itd.

16. U odnosu na sam meritum spora tužiteljica je postavila svoj kondemnatoran tužbeni zahtjev sukladno dokazu na listu 22 spisa kao i nalazu i mišljenju vještaka list 970 spisa koji je utvrdio da je naplaćena naknada za prijevremeni povrat u iznosu od 5.458,48 eura primjenjujući srednji tečaj banke za EUR tečaj na dan 18.11.2015. bio je 1 eur=7,607287 kuna što je odgovaralo iznosu od 41.524,26 kuna.

17.U odnosu na sam meritum spora proveden je dokaz saslušanjem svjedoka na ročištu od 15.02.2019. te pravnog prednika tužiteljice tada kao parnične stranke JD. Iz iskaza svjedokinje GD sa tog ročišta potvrđeno je d je imenovana zaposlena kod tuženik kao voditelj administracije kredita i instrumenata osiguranja. na upit imenovanoj što je naknada za prijevremenu otplatu kredita i na što se ona odnosi imenovana je odgovorila "da se radi o javno dostupnom podatku banke koja i i dio ugovora o kreditu" uz navod d ukoliko dođe od prijevremene otplate kredita da se taj trošak knjiži na kreditnu partiju. Na upit od čega se sa stoji taj trošak imenovana je odgovorila da joj struktura nije poznata jer da to ne područje kojim se ona bavi. Na upit vezano za informacije u odnosu na prijevremenu otplatu kredita imenovana je odgovorila citira se "da su te informacije koje se spominju obrazac koji se klijentu daje u poslovnici prilikom sklapanja ili dogovaranja ugovora o kreditu" a na upit da li se radi o općenitom obrascu koji se daje za sve klijente ili se radi o posebnom obrascu imenovana nije znala odgovor. Vezano za upit tuženika ukoliko klijent želi prijevremeno otplatiti dio ili cijeli kredit on u poslovnici podnosi zahtjev za prijevremenu otplatu pa s tim u svezi nastaje potreba obavljanja poslova koji s izdvojeni iz redovnih poslova tj. nastaje potreba obavljanja dodatnih poslova i radnji koji nisu standardni. Klijent tada ispunjava i potpisuje obrazac , navodi datum prijevremene otplate te se u njezinom odjelu vrši izračun točne uplate. Ako se radi o refinanciranju kreditom kod druge banke tada je potrebito još dodatno sastaviti pismo namjere za brisovno očitovanje jer to u pravilu traži druga banka zbog čega je i svjedokinja navela da njezin odjel sastavlja pismo namjere i uruče ga klijentu u poslovnici. Po odobrenju prijevremen otplate kredita prati se da li je izvršena uplata, moraju se ručno provesti sva knjiženja, zatvoriti kredit i klijentu vratiti sva sredstva osiguranja. Kod redovne otplate kredita kad sve ide po planu otplate koji je dogovoren na početku kredita taj plan otplate je unesen u sustav te se sva dospijeća anuiteta knjiže automatski a na isti način se automatski knjiže i uplate anuiteta. Svjedokinja je potvrdila da na listu 21 spisa prileži obavijest od 01.10.2015. te da se radi o izračun koji banka vrši za klijenta temeljem njegovog zahtjeva vezano za prijevremenu otplatu. Svjedokinja je potvrdila da je na dnu rukom napisano da dospjelo dugovanje iznosi na dan 13.10.2015. 0,00 HRK te da se vjerojatno radilo o tome da je klijent otplatio kredit na dan 13.10.2015. list 21 spisa. Što se tiče izdavanja pisma namjere i općenito troška obrade dokumentacije svjedokinja je iskazala da za navedeno postoji tarifa te se i naplaćuje prema toj tarifi klijentu u trenutku kada preuzme dokumentaciju. Ta pojedina dokumentacija naplaćuje se mimo naknade za prijevremenu otplatu kredita, sve što je unaprijed dogovoreno odnosi se na sve kredite određene vrste unosi se u sustav na jednom mjestu i vrijedi za cijelu banku. Ukoliko bi klijent podnio zahtjev za prijevremenu otplatu kredita pa od toga odustao svjedokinja je iskazala da se za to nije naplaćivala naknada. Vezano za upit glede obavijesti o prijevremenom zatvaranju kredita od 01.10.2015. gdje se navodi da će banka ukoliko se ne izvrši uplata na dan 31.10.2015. zaračunavati naknadu za odustajanje od prijevremenom povrata kredita u iznosu od 100,00 kuna imenovana je iskazala da u njezinom odjelu to nisu naplaćivali.Nadalje iz iskaza svjedoka MD s ročišta od 15.02.2019. po iskazu tog svjedoka je utvrđeno da je on zaposlen kao izvrni direktor upravljanja bilancom i riznicom. Na upit što sve sadržali naknada za prijevremenu otplatu kredita imenovani je odgovorio da ne zna za cijeli dio no za no što je u doticaju s oslovima koje on obavlja imenovani je iskazao da se to odnosi na trošak likvidnosti banke. Nadalje je iskazao da je tužitelj prijevremeno otplatio kredit krajem 2015.g. kad su kamate na međubankarskom tržištu bile 0 odnosno blago pozitivne a već 2016.g. pa do danas kamate su u minusu. Stoga je po navodu svjedoka za taj iznos prijevremen otplate banci nastao trošak u vidu negativnih kamatnih stopa zbog tog što je taj novac morala držati kod drugih banaka. Stoga je svjedok iskazao da je taj iznos je trošak likvidnosti. Na upit kako to da banka taj novac nije plasirala za druge kredite s obzirom da su to poslovi kojima se banka bavi iskazao je da su u periodu od 2015. nadaj banke bile suočene s viškom likvidnosti što se očitovalo u padu kamatnih stopa na kredite pa se radilo o višku likvidnosti te većinu tog novca banka drži na računima. Nadalje je iskazao da svaka banka ima obvezu 12% svakog depozita kojeg je prikupila od građanstva pohraniti kod HNB-a uz navod da kod HNB-a postoji negativna kamatna stopa ne na kune nego sam na eure te ona iznosi oko -0,40% do -0,50% ili -0,60%, uz potvrdu da nije uvijek bio trend da postoje negativne kamatne stope na depozite već su te stope krenule negdje od 2015.g. kad se dogodilo sve ono sa švicarcem zbog pretjerane likvidnosti u sustavu. Nadalje je naglasio da je Europska centralna banka zbog previše likvidnosti u sustavu odredila te negativne kamatne stope uz pojašnjenje da taj višak likvidnosti vuče iz korijena recesije koja je pogodila cijeli svijet pa su središnje banke donijele mjere oporavak kojima su pokušale upumpati dodatnu likvidnost radi oporavka gospodarstva i radi očuvanja stabilnosti bankarskog sustava. Vezano za upit da i je svrha toga da krediti budu povoljni svjedok je odgovorio ispočetka ne jer je to prije svega bilo da se spasi bankarski sustav od urušavanja i da se kasnije potakne potrošnja i gospodarstvo. Na upit da li to znači da je središnja banka za tu svrhu njih natjerala da višak likvidnosti plasiraju građanima da ne bi dolazilo do negativne kamatne stope svjedok je odgovorio negativno navodeći da je to isključivo odluka poslovne banke. Na upit da li je takva odluka banke imala svrhu da se potakne potrošnja građana na način da banke plasiraju kredite po stopama većim od tih negativnih kamatnih stopa u razlici svjedok je odgovorio potvrdno. Vezano za upit kamo je završio novac od prijevremenih otplata kredita svjedok je odgovorio da ne može reći kamo je završio svaki novac od tih prijevremenih otplata kredita uz navod da banka ne posluje na način da svaki konkretan iznos odmah plasira dalje već općenito dio viška likvidnosti plasira kod HNB a dio kod stranih banaka. Na upit da li je moguće da je konkretan iznos od prijevremene otplate kredita banka zadržala za plasiranje kredita nekom drugom klijentu svjedok je odgovorio da se u pravilu višak novca koji je zadnji pristigao da se i zadnji plasira. Zaduživanje na inozemnim tržištima je redoviti posao banke ali se ovdje ne radi o zaduživanju već o plasiranju viška likvidnosti. Nadalje je naveo da konkretan iznos prijevremene otplate kredita nije moguće pratiti jer banka u jednom danu napravi jako puno uplata i isplata te se u toj gomili novca ne može pratiti neki konkretan iznos. Uplate stranim bankama rade se svakodnevno a dokumentacija koja je dostavljena u spis odnosi se tromjesečni obračun kamata. Nadalje je iskazao da je trend u kreditima od 2015-2018. i u toj 2019.g. za europske kredite je takav da potražnja za kreditima pada a posljedično padaju i kamatne stope na te kredite što stvara višak likvidnost banke uz navod da su od 2015.g. sve svjetske banke na kojima smo držali svoje depozite naplaćivale negativne kamate.

18. I iz samog iskaza ranijeg tužitelja sa ročišta od 15.02.2019. godine čiji iskaz ovaj sud prihvaća tužitelj je iskazao da je u to vrijeme uzimao kredit za gradnju kuće i da se prvenstveno bazirao na stvari koje su njega osobno interesirale a to je koliko će novaca njemu trebati dok u te detalje o kojima ga se pita nije išao. Kada ga se pita da li je od strane banke informiran da u slučaju prijevremene otplate mora platiti naknadu te da li je od banke dobio informacije o prijevremenoj otplati odgovorio je da ga nisu o navedenom informirali niti je dobio obrazac sa informacijama. Obzirom da je njemu trebalo više novaca, odlučio je uzeti kredit kod druge banke, te da bi se to moglo realizirati bilo je potrebno brisati hipoteku koja je u korist tuženika zasnovana na nekretnini a za to je bilo potrebno izvršiti prijevremenu otplatu kredita. Stoga je otišao kod tuženika, te su mu isti izdali obavijest o iznosu duga, to je ova obavijest od 01.10.2015 u kojoj se ne navodi da će platiti naknadu za privremeni povrat. U međuvremenu kada je taj drugi kredit realiziran, a prije prijevremene otplate tuženiku, ponovno je otišao kod tuženika obzirom da je u međuvremenu bio platio još jedan anuitet kredita te su mu isti tada prezentirali novu obavijest o prijevremenom zatvaranju ovu od 18.11.2015. gdje se sada navodi da će morati platiti i naknadu za prijevremeni povrat te je on u vezi toga ostao zatečen. Naveo je da je došao po novu obavijest jer je u međuvremenu otplatu još jedan anuitet, taj iznos koji je trebao vratiti banci je bio manji. On je s time bio šokiran, sjeo je i gledao je, ionako ima visok tlak tako da mu je umalo tamo došlo slabo. Dakle on je za prijevremeni povrat platio naknadu od 41.523,82 kune, s time da je i za ove dvije obavijesti svaki puta u banci prema tarifi za njih platio naknadu. Na upit punomoćnika tužitelja odgovara da je platio i za pismo namjere po tarifi, brisovno očitovanje je morao sam rješavati kod javnog bilježnika i to je isto platio. Na upit zamjenice punomoćnika tuženika da li je prije sklapanja ovog ugovora o kreditu bio već ranije korisnik kredita odgovara da se ne sjeća, da misli da je imao neki kredit. Kada mu se predočava čl. 2. Ugovora o kreditu dio "1.(prva) tranša:

- na račun u Privredna banka Zagreb d.d. za zatvaranje obveza po kreditu koji se refinancira" odgovara da to je kredit koji je imao kod privredne, banke za zemljište. Ne sjeća se da li je za taj kredit koji je zatvarao kod PBZ platio naknadu za prijevremenu otplatu. Predmetni ugovor o kreditu kada je sklapao nije cijeli čitao, fokusirao se samo na iznose i na te tranše. U ovom najnovijem kreditu koji je sklopio sa PBZ je na temelju ovog iskustava kojeg je imao pročitao ugovor o kreditu i tamo nema naknade.

19. Na temelju analize saslušah svjedoka predloženih po tuženiku GD i MD koji su bili zainteresirani za ishod postupka s obzirom da se rad o zaposlenicima tuženika nije se moglo utvrditi koji su to konkretno troškovi koji sačinjavaju naknadu za prijevremeni povrat kredita u iznosu od 5.458,49 eura koji je sam utvrdio vještak o čemu će kasnije biti riječi a koji prileži na listu 22 spisa u obavijesti o prijevremenom zatvaranju. Naime svjedokinja GD koja je zaposlena kod tuženika kao voditelj administracije kredita nije mogla objasniti konkretnu strukturu tog "troška" jer joj to nije bilo poznato neovisno o tome što to ne spada u područje kojim se ona bavi jer ako dugogodišnjem bankarskom službeniku koji je radio i na instrumentima osiguranja tako nešto nije bilo poznato postavlja se pitanje kako će biti poznato klijentu koji je te poslove ne radi i koji nije te struke. Nadalje imenovana svjedokinja je vezano za strukturu tog troška spomenula da se opisano spominje u obrascu koji se klijentu daje u poslovnici prilikom sklapanja ili dogovaranju ugovora o kreditu koji obrazac takve prirode ne prileže ovom spisu a koji bi objasnio od čega se sastoji ta naknada glede vrste i strukture troška tom tim više što ista svjedokinja nije imala saznanja da li se radi o općenitom obrascu koji je jednak za sve klijente ili nekom posebnom obrascu koji daje objašnjenje strukture te naknade. Nadalje ni u kasnijem dijelu iskaz svjedokinje ne objašnjava zbog čega naknada za prijevremeni povrat kredita je moralo iznositi 5.458,49 eura, odnosno zašto ne primjerice manje od tog iznosa. Imenovana svjedokinja je to okušala opravdati da kod prijevremene otpale nastaju dodatni poslovi koji nisu standardni primjerice kad se radi o refinanciranju kreditom kod druge banke da je potrebito dodatno sastaviti pismo namjere za brisovno očitovanje te da se kad se odobri prijevremena otplata kredita moraju ručno provesti sva knjiženja, zatvoriti kredit i klijentu vratiti sva sredstva osiguranja dok se kod redovne otplate kredita anuiteti knjiže automatski. Ovaj sud prihvaća da kod prijevremene otplate kredita doista i sukladno iskazu zainteresirane svjedokinje GD nastaju dodatni poslovi no ostaje enigma zbog čega ti dodatni poslovi "toliko koštaju" jer niti imenovana svjedokinja nije mogla opisano životno objasniti. Nadalje u obavijesti o prijevremenom zatvaranju od 01.10.2015. list 21 spisa spominje se naknada za odustajanje od prijevremenog povrata kredita u iznosu od 100,00 kuna dok je svjedokinja iskazivala da se naknada za to nije plaćala što ne odgovara obrascu na listu 21 spisa. Isto tako niti iskaz svjedoka MD nije na konkretan način objasnio visinu, vrtu i strukturu troška vezano za prijevremenu otplatu kredita već je svjedok MD to podveo sve pod trošak u vidu negativnih kamatnih stopa iz razloga što je banka taj novac morala držati kod drugih banaka list 3 zapisnika od 15.0.2019.g., te da se radi o trošku likvidnosti tj. situaciji da su se banke u periodu od 2015. nadalje zbog viška likvidnosti suočavale s padom kamatnih stopa na kredite što je dovodilo do tzv. negativnih kamatnih stopa ne na kune već na eure od -0,40% do -0,60% kad je banka te novce držala na računima drugih banaka. Međutim imenovani svjedok nije po ocjeni ovog suda životno i logično objasnio zašto se iznos kredita kojeg je klijent prijevremeno otplatio (u ovom slučaju kreditom druge banke) ne plasira nekom drugom klijentu te je nastojao izbjeći odgovor kroz sintagmu "da u pravilu višak novca koji je zadnji pristigao se i zadnji plasira" što opet upućuje na zaključak (cijeneći da je ovaj svjedok bio zainteresiran za ishod spora) da opisano ne znači da se novac od prijevremenog otplaćenog kredita doista i nije plasirao čime se mogla izbjeći situacija da je matična banka taj ranije vraćeni iznos morala držati u drugoj banci gdje su postojale negativne kamatne stope. Sam svjedok MD je iskazao da se ne može pratiti svaki novac od prijevremenih otplata kredita što upućuje na zaključak da u biti nema konkretnih pokazatelja da taj novac od prijevremeno vraćenog kredita banka nije plasirala nekom drugom kreditnom klijentu i time izbjegla negativne kamatne stope zbog "držanja" novca kod drugih banaka. I iz iskaza svjedokinje tuženika RD sa ročišta od 9.5.2019.godine utvrđeno je da imenovanoj svjedokinji koja radi na radnom mjestu osobnog bankara nije bilo poznato koje troškove obuhvaća naknada za prijevremenu otplatu kredita, list 873 spisa, uz navod da se potvrda za prijevremenu otplatu kredita naplaćuje u iznosu od 50,00 kn. Istoj svjedokinji nije bilo poznato kako je došlo do razlike vezano za naknadu za prijevremeni povrat između potvrde od 1.10.2015. i 18.11.2015.godine. Imenovana svjedokinja je međutim životno iskazala vezano za upit da li je klijentu objasnila tu odredbu o prijevremenoj otplati kredita citira se "odgovaram da sam mu objasnila sve ono što uobičajeno objašnjavam prilikom sklapanja ugovora o kreditu , a to je i odredba o prijevremenoj otplati kredita. Klijentima kažem da postoji mogućnost prijevremene otplate kredita uz naknadu sukladno važećim odlukama banke" završen citat.

20. Ovaj sud prihvaća tvrdnje tuženika vezano za svog pravnog prednika da sama po sebi naknada za prijevremenu otplatu kredita da tako ugovorena odredba iz čl. 8 list 6 spisa ne bi bila ništetna (da ne postoje drugi elementi o čemu će u nastavku biti riječi) jer tako proizlazi iz doduše kasnije donesene Direktive 2014/17 EU Parlamenta i Vijeća, Direktive 2008/48, Direktive 93/13 EEZ kao i iz Zakona o potrošačkom kreditiranju NN 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15 i 52/16. Dakle naknada za prijevremenu otplatu kredita sama po sebi ne mora biti ništava, ali pod uvjetom ako se o toj ugovornoj odredbi posebno pregovaralo te da tako ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita što je bitno naglasiti ne prouzročuje neravnotežu između potrošača i trgovca. Svjedoci koji su predloženi po tuženoj (list 67 spisa) ne samo da nisu dokazali da se o toj ugovornoj odredbi pregovaralo već su upravo kroz svoje iskaze čak i bez analize iskaza tužitelja ukazali na zaključak da oni djelatnici koji svakodnevno rade taj posao nisu mogli životno i uvjerljivo objasniti koja je bila struktura troška za tu naknadu sa lista 22 spisa koje tek naknadno pokušava objasniti tuženik u odgovoru na tužbu u naknadi za prijevremenu otplatu u iznosu od čak 5.458,49 eura list 22 spisa. Nije objašnjeno koliko od toga troška predstavljaju primjerice troškovi obrade neke dopunske dokumentacije, troškovi osoblja (odgovor na tužbu list 4 odgovora), koliko od toga predstavlja stvarnu štetu (strana 4 odgovora na tužbu), koliko od tog iznosa predstavlja trošak likvidnosti kojeg je opisivao svjedok MD odnosno trošak u vidu negativnih kamatnih stopa jer se taj iznos morao držati kod drugih banaka, za što tužena također nije pružila dokaz jer i izvršni direktor upravljanja riznicom i bilancom svjedok MD nije moga reći gdje je taj novac završio. Dakle u jednoj nedorečenoj formulaciji iz čl. 8 predmetnog ugovora niti svjedoci tuženika nisu mogli na prihvatljiv način objasniti sve prethodno opisano. Štoviše iskazi tih svjedoka predloženih po tuženiku su čak bili međusobno proturječni jer dok svjedokinja GD kao zaposlenik tuženika te troškove vidi u sastavljanju dodatne dokumentacije zbog prijevremene otplate u vidu pisma namjere i u vidu ručnog provođenja knjiženja (za razliku od automatskog knjiženja kad se kredit redovno otplaćuje) dotle izvršni direktor upravljanja bilancom i riznicom tuženika taj trošak ne vidi u onome što opisuje svjedokinja GD već u vidu troška negativnih kamatnih stopa jer je banka morala novac od prijevremene otplate kredite držati kod drugih banaka iako i sam dovodi u pitanje tu konstataciju navodom da se ne može pratiti svaki novac od prijevremene otplate kredita ne isključivši mogućnost da se i taj novac plasira u vidu kredita drugom klijentu. Dakle svjedoci tuženika su obračunati iznos na listu 21 spisa pokušali objasniti ne na konkretan način već pretpostavkama na što bi se taj iznos mogao odnositi. S druge strane svjedokinja AD je vrlo životno opisala "objašnjenje" te odredbe predniku tužiteljice tj. da je objasnila sve ono što "uobičajeno" objašnjava prilikom sklapanja ugovora o kreditu tj. da klijentima kaže da postoji mogućnost prijevremene otplate kredita uz naknadu sukladno važećim odlukama ili u prijevodu imenovana je "objasnila" ono što je i sam klijent mogao pročitati iz nedorečene formulacije te odredbe i ništa više od toga. U konkretnom slučaju životan iskaz tužitelja jasno ukazuje da od pravnog prednika tuženika vezano za prijevremenu otplatu nije dobio obrazac sa što je bitno navesti konkretnim informacijama (što je podudarno s iskazom svjedoka GD koja radeći taj posao nije znala da li je to općeniti obrazac za sve klijente ili poseban obrazac koji bi objasnio strukturu i visinu te naknade). Tužitelj je objasnio zašto je njemu izdana obavijest od 01.10.2015. u kojoj se nije navodila list 21 spisa da će platiti naknadu za prijevremeni povrat.

21. Na temelju provedenih dokaza u spisu jasno proizlazi da je predmeti ugovor o kreditu list 5-9 spisa pisala banka, da se radi o obrascu banke te da se (niti) o spornoj ugovornoj odredbi nije posebno pregovaralo. Sporna ugovorna odredba je propisala jednu općenitu i nedorečenu formulaciju po kojoj je pravna prednica tužene donijela odluku o visini naknade za prijevremenu otplatu kredita pa je takva ugovorna odredba sukladno Zakona o zaštiti potrošača NN 79/07 ništetna. Naime temeljem tog zakona i čl. 96 st. 1 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzroku znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2 smatra se da se o pojedinoj ugovorih odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog obrasca trgovca. Prema čl. 102 istog zakona nepoštena ugovorna odredba je ništetna dok je stavkom 2 istog članka propisano da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost iz samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe. Na tragu navedenog ocjena je ovog suda da u takvom kontekstu pravnom predniku tužiteljice njezinom suprugu JD (koji je umro dana **.**.2020.godine-rješenje o nasljeđivanju listovi 884 do 886 spisa) servirana je na unaprijed pripremljenom obrascu ugovorna odredba iz čl. 8 koja je u tom dijelu ništetna. Naime uvažavajući u svezi s tim pravno stajalište izraženo u odluci USRH broj U-III 2521/2015 od 13.12.2016. NN 123/16 odnosno prihvaćajući ravno shvaćanje VSRH Revt 249/14 od 09.04.2015. i to upravo u onom dijelu u kojem su odbijene revizije odnosno ustavne tužbe banaka u dijelu u kojem je utvrđeno da su pojedine banke u potrošačkim ugovorima o kreditima koristile nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banaka o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo. Potvrdu svega toga dao je i od strane tuženika predložena svjedokinja RD u svom iskazu sa ročišta od 9.5.2019.godine vezano za upit da li je klijentu objasnila tu odredbu o prijevremenoj otplati kredita doslovce iskazala citira se "odgovaram da sam mu objasnila sve ono što uobičajeno objašnjavam prilikom sklapanja ugovora o kreditu , a to je i odredba o prijevremenoj otplati kredita. Klijentima kažem da postoji mogućnost prijevremene otplate kredita uz naknadu sukladno važećim odlukama banke" završen citat. Dakle i djelatnica pravnog prednika tuženika je samo prepričala ono što je pravni prednik tužiteljice mogao i sam pročitati u nedorečenoj ugovornoj odredbi te mu nije pružila nikakve konkretne i transparentne informacije vezano za tu odredbu kako bi klijent što je bitno naglasiti mogao imati informacije o konkretnim ekonomskim posljedicama te ugovorne odredbe za njega, a svjedokinja se nije niti sjećala da li je te informacije posebno dala klijentu, list 873 poleđine spisa.

22. Po ocjeni ovog suda temeljem priležećih dokaza u spisu postojeći dokazi u spisu ukazuju da je tužena (pravni prednik op.a.), ponudila ciljano pravnom predniku tužiteljice zaključenje predmetnog ugovora i to na unaprijed pripremljenom sadržaju obrasca ugovora predloženom od strane banke glede kojeg pravni prednik tužiteljice nije mogao imati utjecati na sadržaj tog ugovora a naročito nije mogao utjecati na sadržaj sporne ugovorne odredbe, budući se niti o istoj nije pojedinačno pregovaralo. Naime vezano za slično pravno pitanje Vrhovni sud Rh je u revizijskog odluci -presudi broj Rev-673/2023-2 od 13.2.2024.godine između ostalog izrazio jasno pravno stajalište citira se:

"24. Imajući u vidu narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora odnosno, da se radi o stambenom kreditu, pri čemu je potrošač bio ograničen uvjetima iz Posebne ponude, ostale ugovorne odredbe a posebice one o promjenjivoj kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli (a i naknadi za prijevremenu otplatu kredita), za koje je utvrđeno da su nepoštene i time ništetne, može se zaključiti da tuženica nije postupala u dobroj vjeri i da tužitelj kao potrošač nije imao objektivne mogućnosti ni za pregovaranje oko sporne odredbe o naknadi za obradu i odobravanje kredita ni oko njenog ne/prihvaćanja, što je sve prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. 25. Stoga je odgovor na postavljeno pitanje: "Sud ocjenu o tome da je odredba potrošačkog ugovora, kojom se ugovara naknada za obradu kredita, uzrokovala suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (test nepoštenosti), u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP ne može temeljiti isključivo na tome da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i da trgovac (tuženik) nije dokazao stvarne troškove koje je imao prilikom obrade kredita već je sud prilikom provođenja testa nepoštenosti, dužan uzeti u obzir je li odredba jasna i lako razumljiva te lako uočljiva (zahtjev transparentnosti) te druge okolnosti kao što su narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, sve u smislu odredbi čl. 81. st. 1. ZZP u svezi odredbi čl. 83. i 85. ZZP " završen citat.

24. U takvom kontekstu i ugovorna odredba ugovora o kreditu koju je pravni prednik suprug tužiteljice unaprijed prihvatio i s kojima se suglasio a glede koje se suprotno načelu savjesnosti i poštenja nije pojedinačno pregovaralo po ocjeni ovog suda uzrokovalo je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama pravnog prednika tužiteljice sada tužiteljice i tužene kao ugovornih strana ali na štetu pravnog prednika tužiteljice kao potrošača zbog čega je (i op.a.) po ocjeni ovog suda (i) ta odredbe nepoštena. Upravo zbog navedenog tužena se kao banka nije pridržavala niti u tom dijelu načela savjesnosti i poštenja jer se niti o toj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo te banka nije vodila računa o interesima pravnog prednika tužiteljice kao potrošača budući mu nije dala što je bitno naglasiti na transparentan način osnovne i nužne informacije iz kojih bi on kao potrošač mogao dobiti saznanja kakvu i koju vrstu usluge plaća te od čega se sastoji ta usluga, koji je konkretno troškovi čine i zašto baš u tom iznosu. Takvo stajalište izraženo je i u presudama Europskog suda primjerice u spojenim predmetima C-84/19, C-222/19 i C-252/19 od 03.09.2020. godine gdje je između ostalog navedeno citira se: " doduše, prodavatelj robe ili pružatelj usluge nije obvezan detaljno navesti prirodu svake usluge koju pruža u obliku protučinidbe za troškove koje na temelju ugovornih odredbi snosi potrošač, kao što su to provizija ili početna naknada. Međutim, kako bi se ispunila obveza transparentnosti, važno je da se priroda usluga koje su stvarno pružene može razumno shvatiti ili izvesti iz cjelokupnog ugovora. Osim toga, potrošač mora biti u mogućnosti provjeriti da ne postoji preklapanje među različitim naknadama ili među uslugama za koje se one naplaćuju (presuda od 03. listopada 2019., Kiss i CIB bank, C-621/17 EU:C:2019:820, t.43",završen citat. U istoj toj presudi zauzeto je nadalje također jasno pravno stajalište citira se: "s obzirom na prethodna razmatranja, na drugo i treće pitanje u predmetu C- 84/19 valja odgovoriti da čl. 4 stavak 2 Direktive 93/13 treba tumačiti na način da odredbe ugovora o potrošačkom kreditu kojima se na teret potrošača stavljaju troškovi različiti od povrata kredita u obliku glavnice i kamata nisu obuhvaćene iznimkama predviđenim tom odredbom ako se tim odredbama ne predviđen ni priroda tih troškova ni usluga koje se njima plaćaju te ako su sastavljene na način da kod potrošač stvaraju zabunu kad je riječ o njegovim obvezama i ekonomskim posljedicama tih odredbi što treba provjeriti sud koji je uputio zahtjev…Kad je riječ o ispitivanju postojanja znatnije neravnoteže stvorene odredbama kojima se na teret potrošača prebacuju troškovi različiti od kamata, ono se ne može ograničiti na kvantitativno ekonomsko ocjenjivanje koje se temelji na usporedbi ukupnog iznosa transakcije koja je predmet ugovora, s jedne strane i troškova koje na temelju te odredbe terete potrošača s druge strane. Naime, sud je već presudio da znatnija neravnoteža može proizlaziti iz same činjenice da dovoljno ozbiljno oštećuje pravni položaj u koji je na temelju primjenjivih nacionalnih odredbi stavljen potrošač kao stranka predmetnog ugovora, bilo u obliku ograničenja sadržaja prava koja prema tim odredbama ima na temelju tog ugovora imali ograničenja u njihovu korištenju ili pak u obliku nametanja dodatne obveze koja nije predviđena nacionalnim pravilima (presuda od 03.10.2019., Kiss i CIB bank, C-621/17, EU:C:2019:820, t.51."., završen citat. Štoviše u istoj odluci jasno je ukazano da potrošačevi nekamatni troškovi kredita koje su na temelju nacionalnog zakonodavstva utvrđeni u najvišem iznosu ipak mogu dovesti do znatnije neravnoteže u smislu sudske prakse Suda iako su određeni u iznosu manjim od te gornje granice ako usluge koje se pružaju u obliku protučinidbe ne proizlaze razumno iz usluga koje se pružaju u okviru sklapanja ili upravljanja ugovorom o kreditu ili ako se iznosi stavljeni na teret potrošača u okviru troškova odobravanja i upravljanja zajmom pokažu očito neproporcionalnim u odnosu na iznos zajma. Stoga sud zaključuje da čl. 3 st. 1 Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba koja se odnosi na ne- kamatne troškove kredita kojom se taj trošak određuje ispod zakonske gornje granice može na štetu potrošača stvoriti znatniju neravnotežu između prava i obveza stranaka koje proizlaze iz ugovora ako na teret potrošača stavlja troškove koji su neproporcionalni u odnosu na primljene usluge i iznos zajma. Stoga sud u navedenoj presudi iznosi pravno jasan zaključak citira se: "članak 5 stavak 2 Direktive 93/13, kako je izmijenjana Direktivom 2011/83, treba tumačiti na način da odredbe ugovora o potrošačkom kreditu kojima se na teret potrošača stavljaju troškovi različiti od povrata kredita u obliku glavnice i kamata koje nisu obuhvaćene iznimkama predviđenima tom odredbom ako se tim odredbama ne predviđa ni priroda tih troškova ni usluge koje se njima plaćaju te ako su sastavljanje na način da kod potrošača stvaraju zabunu kad je riječ o njegovim obvezama i ekonomskim posljedicama tih odredbi, što treba provjeriti sud koji je uputio zahtjev.", završen citat. Nadalje u istoj toj presudi zauzeto je također jasno pravno stajalište citira se: "članak 3. stavak 1. Direktive 93/13, kako je izmijenjena Direktivo 2011/83, treba tumačiti na način da ugovorna odredba koje se odnosi na ne kamatne troškove kredita kojom se taj trošak određuje ispod zakonske gornje granice može na štetu potrošača stvoriti znatniju neravnotežu između prava i obveza stranaka koje proizlaze iz ugovora ako na teret potrošača stavlja troškove koji su neproporcionalni u odnosu na primljene usluge i iznos zajma, što treba provjeriti sud koji je uputio zahtjev.", završen citat. Iznesena pravna stajališta prihvaća u cijelosti i ovaj sud budući je razvidno da nije bilo transparentih i konkretnih informacija vezanih za tako neproporcionalnu naknadu za prijevremeni povrat kredita u iznosu od 5.458,49 eura, list 22 spisa, čemu u prilog ide i iskaz sada pokojnog supruga tužiteljice kad navodi citira se "Ja sam s time bio šokiran, sjeo sam i gledao sam, ionako imam visok tlak tako mi je umalo tamo došlo slabo, Dakle ja sam za prijevremeni povrat platio naknadu od 41.523,82 kune" završen citat, list 863 poleđine spisa. Opisano je bilo u suglasju i sa načinom paušalnog "objašnjavanja" svjedokinje AD klijentu koji to očito nije očekivao jer mu nitko o tome nije dao valjanu i konkretnu informaciju na transparentan način.

25. U pravnom smislu učinak nepoštenih ugovornih odredbi djeluje ex tunc, unatrag od trenutka sklapanja ugovor pa se smatra da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da u odnosu na tužitelja kao potrošača ona nikad nije ni bila ugovorena i ne može imati učinak (u tom smislio ide i presuda Europskog suda za ljudska prava LDČ i JDČ protiv Cjasaur Banco i Banco Bilbao Vizcaya Argentaria Say spojenim predmetima C 154/15, C 307/15 i C 308/15 u kojima je Europski sud definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite o nepoštenoj odredbi. Proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za tužiteljicu je kao pravnu slijednicu potrošača nastalo subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa temeljem takvih ugovornih odredbi i pozivom na čl. 1111. u svezi s čl. 1115. ZOO (NN 35/05). Povratno predmetni ugovor kreditu neovisno (i) o navedenoj ugovornoj odredbi koja je ništetna te uzrokuju samo djelomičnu ništetnost tog ugovora sadrži sve druge bitne elemente nužne za njegovu egzistentnost i pravnu valjanost zbog čega te ugovorne odredbe ne dovode do ništetnosti cijelog ugovora.

26. Sukladno svemu prethodno obrazloženom valjao je utvrditi osnovanost osnove tužbenog zahtjeva i temeljem čl. 324. ZOO-a u svezi s čl. 96. st 1. i 102 ZZP/07 i prihvatiti deklaratoran tužbeni zahtjev te utvrditi da je ništetna ( bez pravnog učinka) navedena ugovorna odredba iz predmetnog ugovora o kreditu od 9.11.2012. (dio iz članka 8 tog ugovora list 6 spisa), a sve na način kako je to sadržajno navedeno u stavku I izreke ove presude da se sve sadržajno ne ponavlja.

27. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva budući je tužena u odgovoru na tužbu čak i to osporavala (list 31 spisa) unatoč dokazu na str. 22 spisa koji je bio dostavljen uz tužbu proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku finacijske struke RUČEVIĆ VJEŠTAČENJA d.o.o.Tako je iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka potvrđeno da je dana 18. studenog 2015. tužitelj je prijevremeno otplatio kredit pri čemu je obračunata i naplaćena naknada za prijevremeni povrat u iznosu od 5.458,48 EUR odnosno, primjenjujući srednji tečaj banke za EUR (tečaj na dan 18. studenog 2015.; 1,00 EUR = 7,607287 kn), 41.524,26 kn, list 970 spisa. Po navodu vještaka visina štete tuženika uslijed prijevremene otplate kredita iznosila bi 7.597,95 EUR ukoliko se ista odnosi na obračunate i naplaćene negativne redovne kamate na novčana sredstva zaprimljena od prijevremene otplate tužiteljice (troškovi likvidnosti), a koja tuženik nije mogao dalje plasirati na tržištu, već je ta sredstva morao oročiti kod Citibank, ili 1.178,43 EUR ukoliko se ista odnosi na obračunate i naplaćene negativne kamate na novčana sredstva zaprimljena od prijevremene otplate tužiteljice (troškovi likvidnosti), a koja tuženik nije mogao dalje plasirati na tržištu, već je ta sredstva morao oročiti kod Deutsche Bank list 970 spisa.

28. Prema članku 1024 st. 4 ZOO-a propisano je da u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebalo vratiti. Iako je tuženik negirao da bi se radilo o takvoj kamati koja je izgubljena (primjerice ročište od 1.3.2018.godine) upravo činjenica da se radilo o tako visoko naplaćenom iznosu od 5.458,48 eura (list 22 spisa) uz činjenicu da je vještak utvrdio na što se odnosi iznos od 7.597,95 eura, kraj činjenice da se niti svjedoci tuženika nisu mogli usuglasiti na što se odnosio naplaćeni iznos sa lista 22 spisa, upućuje da je tužena tim iznosom očito željela konzumirati sve gubitke vezane za prijevremenu otplatu kredita a napose one koji su se odnosili na očekivane kamate po vrstama (i neovisno o tome što se opisano negira) koje su navedene u samom ugovoru o kreditu to tim više što je temeljni ratio u poslovanju svake banke ostvarivanje dobiti. Stoga tako naplaćeni iznos ne predstavlja niti pravednu a niti objektivnu naknadu već razvidno zaračunatu izgubljenu kamatu upravo u razdoblju prijevremene otplate kredita pa do dana kad ga je trebalo redovnim putem otplatiti i neovisno o tome što se to do strane tuženika negira iz razloga što bi opisano bilo ništetno i suprotno kogentnoj odredbi članka 1024 st. 4 ZOO-a.

29. U odnosu na primjedbe tužiteljice i tuženika vezano za nalaz vještak je isti usmeno izložio na ročištu od 17.7.2025.godine te je naveo citira se.

"Podneskom od 22.11.2022. tuženik je prigovorio nalazu kao nepotpunom a to stoga što nisam izračunao gubitak redovnih kamata i marže kao i administrativne troškove koje je tuženik pretrpio zbog prijevremene otplate kredita. U odgovoru na navedeno mogu reći kako sam se o tom dijelu zadatka očitovao u posljednja dva odlomka na str. 3 nalaza, gdje sam opisao o kakvim se mogućim troškovima radi ali sam naveo kako iste teško odrediti i povezati s točno određenom aktivnošću pojedinog bankovnog službenika i zbog toga se o istima nisam mogao niti očitovati. Jednako tako, iz dostavljene dokumentacije ja se ne mogu očitovati o prijedlogu tuženika koji se odnosi na gubitak redovnih kamata i marže, a osim toga isto nije bio niti zadatak kako ga je postavio sud.Podneskom od 20.10.2022.g. tužitelj iznosi svoja stajališta zbog kojih smatra da su utvrđenja iz nalaza i mišljenja kao i na zaključak irelevantna a to stoga što tuženiku nije nastupila nikakva šteta a i da jest ne postoji uzročna veza s ponašanjem i obvezama tužitelja. U odgovoru na navedeno, mogu reći da sam se na postavljene zadatke očitovao u okviru i na način kako sam smatrao da je moguće, a ujedno i da daje odgovor na postavljeni zadatak, a iz dikcije danog mišljenja je bilo da se radi o uvjetnom mišljenju, dakle danom pod određenim pretpostavkama. Preostali navodi tužitelja su pravne prirode o kojim se ja nemam što očitovati.Na upit pun. tužitelja vezano za stranu 4 nalaza i mišljenja gdje stoji da je tuženik morao oročiti ta sredstva, da li je ta sintagma "morao" vezana uz neke pravne propise, što bi se desilo da nije odg: na poseban upit punomoćnika tužitelja a u pogledu navoda iz mišljenja da je tuženik morao oročiti sredstva kod Citybank ili kod Deutschebank, mogu reći kako sam te izračune sačinio u skladu s dokumentacijom koju je dostavio tuženik, a svi su izračuni sačinjeni pod pretpostavkom da tuženik zaprimljena novčana sredstva od prijevremene otplate te nije dalje mogao plasirati na tržište, pa je u tom smislu i mišljenje dano pod tom pretpostavkom, odnosno dana su dva izračuna u ovisnosti od toga da lis e radilo o oročavanju sredstava kod Citybank ili pak kod Deutschebank. Na upit da li je tuženik mogao ta sredstva oročiti kod bilo koje druge institucije na svijetu pa primjerice u svijetu, Europi, Puli ili Fažani mogu reći kako se ne radi o pojedinačnim oročavanjima sredstava u nekoj poslovnici bilo koje banke u svijetu već se radi o korporativnom međubankarskom oročavanju iznosa sredstava u slučajevima povećane likvidnosti a što se uobičajeno pohranjuje ili kod Nacionalnih središnjih banaka ako za to postoje zakonski uvjeti i tržišna mogućnost, ili pak kod velikih renomiranih banaka koje posluju na svjetskoj odnosno globalnoj razini. Na daljnji upit punomoćnika tužitelja je li tuženik morao oročavati ta sredstva, mogu reći da banke kao fin. institucije moraju svakodnevno u skladu s brojnim zakonskim i pod zakonskim propisima i međunarodnim bankarskim pravilima poslovanja brinuti između ostaloga o kvaliteti i strukturi aktive i pasive i kvaliteti i nenarušavanju likvidnosti, dakle tekućeg poslovanja banke i u tom smislu je uobičajeno višak sredstava plasirati odnosno pohranjivati kod drugih financijskih institucija. Na daljnji upit o kojim se točno propisima se radi koje obvezuju banke na obvezu upravljanja likvidnosti, mogu reći da se višak sredstva u druge fin. institucije, mogu reći kako se radi o tome da je bio višak likvidnosti u bankarskom sustavu koje banke uobičajeno rješavaju na način da sredstva deponiraju kod drugih financijskih institucija p a s obzirom je višak likvidnosti bio tolik za pohranjivanje sredstava plaćale su se naknade. Na daljnji upit radi li se o uobičajenom riziku poslovanja mogu reći da je svako poslovanje rizično a bane imaju vrlo strogi skup pravila o tome kako upravljati između ostaloga i rizicima.Na daljnji upit bilo dabrom neke deponente fin. institucije izračun plaćenih naknada za deponirana sredstva odnosno naplaćenih negativnih kamata bio drugačiji, dakle veći ili manji mogu reći s vrlo velikom izvjesnošću da bi se radilo o drugačijim iznosima koje sam ja iskazao s obzirom da svaka od deponentnih institucija ima svoje pravila i uvjete poslovanja, a izbor deponente institucije je na odgovarajućim stručnim službama banke. Na upit je li iako moguće da deponentu instituciju odabere tužitelj mogu reći kako je notorno da tužiteljica nema ništa s tim izborom. Na upit da li mogu odrediti gdje je taj iznos novaca od prijevremene otplate gdje je on išao mogu reći da se na navodno ne mogu reći jer nisam pratio tijek novca upravo zato je izračun sačinjen u dvije inačice na temelju informacija odnosno dokumentacije od tuženika iz koje proizlazi da je višak likvidnosti bio deponiran u jednu i drugu deponentu instituciju. Na upit da li moguće a je taj novac koji je vraćen već je plasiran kroz neku drugu kreditnu partiju mogu reći kako se radilo i razdoblju izuzetno visoke likvidnost bankarskih sustava i problema s nalaženjem novih korisnika kredita ali za konkretno primljene novce od vraćanja kredita koje je koristila tužiteljica ja nisam radio analizu tijeka novaca da bih mogao reći je li upravo taj novac možebitno završio u nekom drugom kreditnom plasmanu. Na upit mogu li reći kada je eventualno taj iznosa kredita plasiran nakon što je pretpostavljeno bio deponiran kod navedenih deponentnih institucija mogu reći da takvo što nisam analizirao a isto bi zahtijevalo detaljnu analizu poslovanja tuženika kroz razdoblje od nekoliko godina što mi nije bio zadatak.Na upit pun. tuženika jesam li u nalazu obuhvatio maržu koja bi bila ostvarena iz novog plasmana koji bi pretpostavljeno nastao iz sredstva kredita koje je tužiteljica prijevremeno vratilo mogu reći da takav izračun nije uključen u mom nalazu s jedne strane jer to nije bio niti zadatak s druge strane stoga što bi takav zadatak podrazumijevao kompletnu analizu poslovanja tuženika za sve plasmane prijevremeno vraćene u razdoblju kada je to napravila tužiteljica (zadnji kvartal 2015.g.) a zatim detaljniju analizu svih plasmana koje je tuženik imao u navedenom razdoblju odnosno u razdoblje od barem pola godine nakon toga dakle prvo polugodište 2016.g. Na upit tuženika mogu reći kako nalazom nije obuhvaćena razlika između redovnih kamata koje bi tuženik pretpostavljeno primio do kraja otplate predmetnog prijevremeno otplaćenog kredita tužiteljice i kamata koje bi tuženik ostvario da je taj isti prijevremeno vraćeni plasman upotrijebio za novi plasman nekom novom korisniku kredita, nalazu s jedne strane jer to nije bio niti zadatak s druge strane stoga što bi takav zadatak podrazumijevao kompletnu analizu poslovanja tuženika za sve plasmane prijevremeno vraćene u razdoblju kada je to napravila tužiteljica (zadnji kvartal 2015.g.) a zatim detaljniju analizu svih plasmana koje je tuženik imao u navedenom razdoblju odnosno u razdoblje od barem pola godine nakon toga dakle prvo polugodište 2016.g. Na upit tuženika u pogledu administrativnih troškova koje tuženik trpi zbog raskida, mogu reći kako sam se o istome očitovao u pisanom nalazu i mišljenju u posljednja dva odlomka na stranici 3., a radi se o tome da raskid odnosno prijevremeni povrat plasmana ne spada u redovne aktivnosti pojedinog službenika banke, odnosno u pravilu se krediti skapaju a bi se vraćali do njihova ugovorena roka povrata, a pa tako svaka aktivnost koja se odnosi primjerice na opomene za neplaćene obveze ili u konkretnom slučaju za poslove koji se moraju obaviti prilikom raskida ili prijevremenog povrata kredita spadaju u oslove koji se rjeđe odnosno obavljaju samo kad se takav neki događaj dogodi, no kao to sam naveo kvantifikacija takvog troška po mom mišljenju se ne može napraviti na razini jednog plasmana i zbog toga nije niti napravljena." završen citat.

30. Sud prihvaća u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka, kao i njegov navod vezano za visinu "štete" tuženiku da se radi o uvjetnom mišljenju "danom pod određenim pretpostavkama", list 2 zap. od 17.7.2025.godine, tj. da su svi izračuni sačinjeni "pod pretpostavkom da tuženik zaprimljena novčana sredstva od prijevremene otplate nije dalje mogao plasirati na tržište". U takvom kontekstu po ocjeni ovog suda na tuženik je ležao teret dokazivanja takvih pretpostavki tj. činjenice da prijevremeno vraćena sredstva iz konkretnog predmetnog kredita nije dalje mogao pasirati na tržište, što po ocjeni ovog suda tuženik nije dokazao kao niti konkretnu štetu (bilo ugovornu ili izvanugovornu) od prijevremeno vraćenog kredita i to još u tolikom iznosu od naplaćenih 5.458,48 eura list 970 spisa nalaz vještaka. Osim toga ukazuje se da tuženik tijekom postupka nije istaknuo niti prigovor radi prijeboja u parnici, niti materijalno pravni prigovor prijeboja, a niti protutužbeni zahtjev. Štoviše na ročištu od 17.7.2025.godine na izričit upit suda u skladu sa načelom otvorenog pravosuđenja tuženik se po punomoćniku izričito suglasio da sud sudi temeljem provedenih dokaza u spisu.

31.Sukladno navedenom valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice (kao pravne slijednice svog supruga JD sukladno rješenju o nasljeđivanju O- 227/20 od 20.4.2020.godine budući su se ostali nasljednici odrekli nasljedstva list 885 spisa) prema tuženoj te naložiti tuženoj da tužiteljici isplati novčani iznos od 5.458,48 eura (ranije 41.524,26 kn) zajedno za propisanom zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 19.11.2015.godine (prvi slijedeći dan nakon naplate list 970 nalaza vještaka) pa do isplate i to od dospijeća pa do 31.12.2022. po kamatnoj stopi primjenom uvećanja prosječne kamatne stope HNB-a na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, za period od 01. 01. 2023. pa do 29.12.2023.godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a za period od 30.12.2023.godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana, stav II izreke presude. Naime tužena je bila nepošteni stjecatelj pa temeljem članka 1115 ZOO-a ima obvezu navedeni iznos vratiti od dana stjecanja tj. od datuma (članak 2 st. 1 ZPP-a) kad je zatraženo, stav II izreke presude.

32. U odnosu na postupovni dio ove tijekom cijelog postupka primjenjivano je načelo otvorenog pravosuđenja pa i na ročištu od 17.7.2025.godine na kojem su se stranke na izričit upit suda suglasile da sud sudi temeljem provedenih dokaza u spisu bez potrebe odgađanja ročišta. Na istom ročištu zakazano je ročište za objavu presude za dan 30.7.2025. ali je isto prezakazano rješenjem za dan 31.5.2025.godine.

33. Odluka parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1 ZPP-a

34. Tužiteljica je u ovoj pravnoj stvari bila zastupana po punomoćniku odvjetniku pa joj je sukladno troškovniku valjalo priznati nagradu za: sastav tužbe sukladno vrijednosti predmeta spora 100 bodova Tbr 7/1, za sastav obrazloženih podneska od 16.3.2018., 28.11.2018., 16.9.2020. i 21.10.2022.godine po 100 bodova za svaki taj podnesak po tbr. 8/1, a za neobrazloženi podnesak od 14.12.2018. 25% ili 25 bodova tbr. 8/3, za zastupanje na ročištima od: 1.3.2018., 15.2.2019., 9.5.2019., 8.2.2022. i 17.7.2025.godine po 100 bodova za svako to ročište tbr. 9/1 ili po tom osnovu 1025 bodova ili 2.050,00 eura (tbr. 48/3 u svezi s tbr. 50 vrijednost boda =2 eura ) uz PDV od daljnjih 25% ili 512,50 eura odnosno po toj osnovi zbrojeno 2.562,50 eura koji iznos parničnog troška je tužena dužna isplatiti tužiteljici, stav III izreke ove presude zajedno sa propisanom zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj čl.29. st.2. ZOO-a koja na taj iznos teče od 31.7.2025. .godine (dan objave presude) pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, stav III izreke ove presude.

35. Sukladno obrazloženom valjalo je odbiti tužiteljicu prema tuženoj sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška preko iznosa iz stavka III izreke ove presude sa kamatom na isti, stav IV izreke ove presude, te tuženu koja je u cijelosti izgubila ovu parnicu prema tužiteljici u cijelosti sa zahtjevom za naknadom parničnog troška, kao neosnovan, stav IV izreke ove presude.

36. Naime, temeljem članka 155 ZPP-a tužiteljici ne pripada trošak za podnesak od 19.2.2018. ikoji ne postoji, za pripremno ročište od 11.6.2018. godine budući je pripremno ročište održano 1.3.2018.godine zašto je priznata nagrada. Isto tako za podnesak od 14.12.2018. godine je priznata nagrada po tbr. 8/3 a ne po tbr. 8/1.

U Puli, 31. srpnja 2025. godine

Sudac:

Saša Javoran

POUK O PRAVNOM LIJEKU

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ove odluke. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležan Županijski sud.

Dna:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.