Ovr-1723/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21 000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Stipi Masli, a temeljem prijedloga sudske savjetnice Ane Vukasović-Lončar, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja EOS MATRIX d.o.o., OIB: 76674680107, Zagreb, Horvatova ulica 82, zast. po pun. PB, protiv ovršenika TB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zast. po pun. Davoru Radiću, odvjetniku u Splitu, radi prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, dana 31. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se žalba ovršenika od dana 4. srpnja 2025. izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, dalje: OZ), kao nedopuštena.

i

z a k lj u č i o j e

Upućuje se ovršenik, najkasnije u roku od petnaest (15) dana, računajući od dana primitka ovog zaključka, pokrenuti parnični postupak radi proglašenja izvansudske ovrhe nedopuštenom, a koji se vodi temeljem ovršnih isprava – Suglasnosti izdane 9. studenog 2006. i ovjerene pod brojem OV-8164/06 te Suglasnosti izdane 16. srpnja 2007. ovjerene pod brojem OV-7234/07, u postupku koji se vodi u ovoj pravnoj stvari, a zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona.

O b r a z l o ž e nj e

1. Kod ovog suda zaprimljen je prijedlog ovršenika za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa plaće ovršenika.

2. U svom prijedlogu ovršenik navodi da ovrhovoditelj ovrhu zahtjeva navodeći da bi temeljem ugovora o cesiji zaključenih s RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., stekao dospjelo potraživanje spram ovršenika po 28003-3757768, vjerojatno pri tom misleći na Ugovor o kreditu naveden u Izjavi o suglasnosti te je nakon dostave zahtjeva dostavio i predmetni ugovor o cesiji. Ovršenik navodi da je predmetne izjave o suglasnosti na pljenidbu plaće izdao u korist RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, kao dužnik po Ugovoru o kreditu br. 418-50-3757768 od 9. studenoga 2006.g., solemniziranog od JB Vedrane Bilan pod br. OU-583/06-1 zaključenog između RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, kao Kreditora te TB, kao korisnika kredita. Međutim, ovršenik ističe kako ovrhovoditelj EOS MATRIX d.o.o. uz zahtjev nije dostavio ugovor o cesiji (ustupu tražbine), a slijedom čega u smislu odredbe čl. 32. st. 1. nije ovjerovljenom privatnom ispravom dokazao da je na njega prešla predmetna tražbina, a radi čega je njegov zahtjev vrijedilo odbiti. Nadalje, ovršenik kazuje da je predmetna izjava o suglasnosti izdana kao osiguranje tražbina iz ništetnog ugovora o kreditu jer se radi o ugovoru o kreditu s ništetnom odredbom o valutnoj klauzuli u CHF-u te ništetnim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopa, a radi čega je predmetni ugovor u cijelosti ništetan, budući predmetne odredbe čine bitne sastojke ugovora o kreditu, a obveze stranaka iz istoga nisu određene niti odredive. Ujedno ovršenik navodi da je kao dužnik iz navedenih ugovora o kreditu protiv RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu ustao tužbom radi utvrđenja ništetnosti predmetnih ugovora o kreditu, a koji postupak se vodi pod posl. br. P-532/2019. Ističe da budući izjave o suglasnosti kao akcesorni pravni poslovi prate sudbinu glavnog pravnog posla, a koji ugovori su ništetni, to su i predmetne izjave ništetne i bez pravnih učinka. Dakle, ovršna isprava je bez pravnog učinka te je tražbina ovrhovoditelja prestala na temelju činjenice koje su nastala nakon ovjeravanja ovršene isprave, a čime su ostvareni žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 1., toč. 3. i 9. Ovršnog zakona. Slijedom navedenoga, ovršenik predlaže da sud donese rješenje kojim se proglašava nedopuštena pljenidba i prijenos plaće ovršenika.

Dana 30. srpnja 2025. ovršenik je dopunio svoj prijedlog navodeći kako dostavlja zahtjev ovrhovoditelja za provedbom izvansudske ovrhe sa Suglasnosti od 9. studenoga 2006.g. te ističe da je ista ovršeniku dostavljena u presliku, bez ovjere pečata javnog bilježnika, a što je u knjigovodstvu ovršenikovog poslodavaca objašnjeno činjenicom da je to potpuna preslika zadužnice koja im je dostavljena od strane ovrhovoditelja. Iz popratne dokumentacije vezane za predmetnu izvansudsku ovrhu, odnosno, zahtjeva koji bi pravni prednik ovrhovoditelja (Raiffeisenbank Austria d.d.) dostavio ovršenikovom dužniku 2012.g. iz čega se tek može zaključiti da bi se radilo o Suglasnosti izdane dana 9. studenoga 2006.g. i ovjerene pod posl. br. OV- 8164/06. Dalje ovršenik navodi da je ovrhovoditelj nakon suglasnosti iz 2006.g., temeljem istog pravnog osnova (uz prijedlog dostavljenog ugovora o kreditu), podnio zahtjev za provedbu izvansudske ovrhe temeljem Suglasnosti izdane 16.7.2007.g. i ovjerene pod br. OV-7214/2007. Slijedom navedenoga, ovršenik dopunjuje prijedlog na način da predlaže se da sud donese rješenje kojim se proglašava nedopuštena pljenidba i prijenos plaće ovršenika po osnovu Izjave o suglasnosti izdane dana 9. studenoga 2006.g. i ovjerene pod posl. br. OV-8164/06 te Izjave o suglasnosti izdane dana 16.7.2007.g. i ovjerene pod posl.br. OV-7214/2007.

3. Zaključkom od 15. srpnja 2025. ovrhovoditelj je pozvan da se očituje u odnosu na prijedlog ovršenika. Podneskom od 17. srpnja 2025. ovrhovoditelj se u cijelosti usprotivio prijedlogu ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te predložio sudu nastaviti postupak ovrhe.

4. Prijedlog ovršenika je osnovan.

5. Iz stanja spisa proizlazi da je pravni prednik ovrhovoditelja 2012. godine dostavio ovršenikovom dužniku Suglasnost izdanu 9. studenog 2006. i ovjerenu pod posl. br. OV-8164/06 te ujedno nakon Suglasnosti iz 2006. godine, temeljem istog pravnog osnova, podnio zahtjev za provedbu izvansudske ovrhe temeljem Suglasnosti izdane 16. srpnja 2007. godine i ovjerene pod posl. br. OV-7214/2007. Dakle, u ovoj pravnoj stvari radi se o zapljeni plaće po pristanku dužnika koja se provodi izvansudski sukladno odredbi čl. 202. OZ-a.

6. U pogledu valjanosti i pravnih učinaka Izjava o suglasnosti za zapljenu primjenjuje se Ovršni zakon („Narodne novine“ 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 121/05, dalje: OZ/96) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka istih.

7. Ovršeniku u slučaju provođenja izvansudske ovrhe na plaći ili drugom stalnom novčanom primanju na temelju suglasnosti dužnika kojom se dopušta zapljena plaće, odnosno drugog stalnog novčanog primanja treba omogućiti pravnu zaštitu te odredbu čl. 202. st. 2. OZ-a treba tumačiti u širem smislu na način da izvornom ovršeniku (potpisniku Izjave) ipak treba omogućiti pravo na podnošenja prijedloga radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a sve u smislu Ustavom zajamčenog prava na pristup sudu (čl. 29. st. 1. Ustava RH) i odredbe čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99, 08/99, 14/02 i 01/06) kojim je zajamčeno pravo na pravično (pošteno) suđenje, koje obuhvaća pravo na sud i pravo na pristup sudu. Poštenost u tom smislu obuhvaća načelo jednakosti oružja i kontradiktornost postupka. Jednakost oružja podrazumijeva da svaka stranka u postupku ima jednaku mogućnost iznijeti svoj stav i da niti jedna od njih ne smije biti u bitno povoljnijem položaju u odnosu na svog protivnika. Među strankama u postupku mora se uspostaviti pravična ravnoteža, odnosno pravo na pošteni postupak.

8. Takav stav prihvaćen je i na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog dana 14. lipnja 2024. (Su IV-184/2024) prema kojem odredbu čl. 202. st. 2. OZ-a treba tumačiti ekstenzivno u smislu da izvornom ovršeniku (potpisniku Izjave) treba omogućiti pravo na podnošenja prijedloga radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, pozivajući se na pravo na pristup sudu (čl. 29. st. 1. Ustava RH i na čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu Ijudskih prava i temeljnih sloboda).

9. Odredbom čl. 178. st. 1. OZ/96 propisano je da dužnik može ovjerovljenom ispravom dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni njegova plaća, u cijelosti ili djelomično, i da se isplate obavljaju izravno vjerovniku, na način određen u toj ispravi. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku, ima značenje pravnog posla iz čl. 72. st. 1. OZ/96 te pravni učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi.

10. Stoga, budući Izjava o suglasnosti za zapljenu ima pravni učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi, a dužnik (ovršenik) mora imati mogućnost osporavanja pravilnosti i zakonitosti postupka prisilnog namirenja na temelju Izjave o suglasnosti za zapljenu, dužnik (ovršenik) u postupku iz članka 202. OZ-a može pravilnost i zakonitost tog postupka osporavati korištenjem pravnih sredstava koja se mogu koristiti u svrhu osporavanja pravilnosti i zakonitosti pravomoćnog rješenja o ovrsi.

11. Izjava o suglasnosti za zapljenu ima pravni učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi, a protiv pravomoćnog rješenja o ovrsi jedini mogući pravni lijek je žalba nakon proteka roka. Obzirom na navedeno, a i obzirom na navode ovršenika sadržane u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, sud je prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim sadržajno ocijenio kao žalbu.

12. Odredbom čl. 53. st. 1. OZ-a određeno je zbog kojih razloga se može podnijeti žalba protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti (žalba nakon proteka roka) pa je tako propisano da ovršenik može zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja.

13. U svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a kojeg je sud sadržajno ocijenio kao žalbu, ovršenik navodi da je predmetna Izjava o suglasnosti za zapljenu izgubila svoju djelotvornost te je stoga ista bez učinka, a čime sadržajno iznosi razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ-a. Obzirom se žalba nakon proteka roka sukladno odredbi čl. 53. st. 1. OZ-a ne može podnijeti zbog tog žalbenog razloga (razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ-a), već samo zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a, valjalo je žalbu ovršenika izjavljenu nakon proteka roka iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ-a odbaciti kao nedopuštenu i odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

14. U svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a kojeg je sud sadržajno ocijenio kao žalbu, ovršenik ističe da je tražbina ovrhovoditelja prestala na temelju činjenice koju su nastale nakon ovjeravanja ovršne isprave što sadržajno predstavlja razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a. Obzirom da u ovom slučaju sud nema ovlasti proglasiti ovrhu nedopuštenom već može jedino ovršenika uputiti u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, valjalo je u skladu s odredbom čl. 55.

OZ-a odlučiti kao u izreci zaključka.

U Splitu, 31. srpnja 2025.

S U D A C

Stipe Masle

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja stranka može izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a za Županijski sud.

Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek temeljem čl. 11. st. 5. Ovršnog zakona. Ako je protiv zaključka podnesen pravni lijek, sud će odluku o nedopuštenosti pravnog lijeka donijeti zajedno s odlukom kojom se utvrđuje, odnosno završava postupak ovrhe, odnosno osiguranja.

DNA:

- pun. ovrhovoditelja

- pun. ovršenika

- FINA-i Split

- u spis