REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-703/2017-81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Heleni Frigo Bomeštar, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika (nastavno tužitelj) VK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupan po punomoćniku Marku Krpanu odvjetniku iz [adresa], protiv tužene- protutužiteljice (nastavno tužena) AK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupane po punomoćniku Maji Buhin odvjetnici iz [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20. svibnja 2025.godine u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 31. srpnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e :

I Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I Nalaže se tuženiku i to AK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] platiti tužitelju i to VK s prebivalištem u [adresa], ukupan iznos od 10.724,30 kn / 1.423,36 eur koji iznosi čini glavnica u iznosu od 8.793,23 kn i zatezna kamata u iznosu od 1.931,07 kn, a sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 47/08, 125/11, 78/15 dalje: ZOO), a koje kamate teku od dana 16. svibnja 2015. pa do isplate i to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a i to sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Odbija se tuženik s protutužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o zajmu od 23.05.2011.god. broj: KN/2011-05-23 u kojem se kao zajmodavac navodi VKF iz [adresa], OIB; [osobni identifikacijski broj], te tužene kao zajmoprimac." III Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o prijenosu potraživanja - cesiji od 14.05.2012. sklopljen između zajmodavca AKF iz [adresa], OIB; 71336913637 (cedent) i VK s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (cesionar).

IV Svaka strana snosi svoj dio troška postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 6. veljače 2017..godine navodi da su zajmodavac AKF s prebivalištem u [adresa] i tuženik dana 23. svibnja 2011.godine sklopili Ugovor o zajmu broj KN/2011-05-23 u iznosu od 1.423,36 eur (14.780,00 tadašnjih kn) s godišnjim kamatama od 5,95% plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, s rokom otplate 23.6.2012.godine te s eventualnim ovršnim troškovima. Dana 14. svibnja 2012.godine tužitelj je otkupio potraživanje temeljem Ugovora o prijenosu potraživanja-cesiji. Iz izvatka otvorenih stavki razvidno je kako tuženik nije ispunio svoje obveze prema tužitelju stoga predlaže da sud u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev konačno postavljen podneskom od 13. ožujka 2020. godine pobliže označen u izreci ove presude uz naknadu prouzročenog parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Tužena u odgovoru na tužbu podneskom od 11. svibnja 2017.godine osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti navodeći da je ugovor ništetan pravni posao i rezultat kaznenog dijela zbog kojeg je vođen kazneni postupak. Osobu koja se spominje kao zajmodavac u Ugovoru o zajmu tužena nikada nije vidjela pa niti na dan sklapanja ugovora. Nastavno ističe da je u prostorijama kreditnog ureda primila iznos od 7.600,00 kn, a ne iznos koji je naveden u Ugovoru o zajmu i da je u navedeno vrijeme bila u teškoj materijalnoj situaciji i teškom životnom razdoblju. U bitnom dijelu ističe da se radi o zelenaškom ugovoru. Tužena je dana 23.5.2011. potpisala izjavu temeljem koje daje društvu Primorje otprema d.o.o. osobni automobil u svom vlasništvu reg. oznake [registarska oznaka] u svrhu garancije za spomenuti zajam te se obvezala da vozilo neće prodati, ustupiti ili darovati trećoj osobi za vrijeme trajanja ugovora te je i izrazila suglasnost da u slučaju nemogućnosti redovne otplate zajma navedeno društvo može preuzeti predmetno vozilo u svrhu naplate dugu. Dana 14.10.2011. tužena je potpisala izvan sudsku nagodbu u kojoj je i sporazum o prijenosu prava vlasništva navedenog vozila koje je ista dostavila u privitku odgovora na tužbu. Tužena nastavno ističe da joj je vozilo oduzeto od strane kreditnog ureda u svrhu naplate duga te je tim činom dug trebao biti u potpunosti namiren. Za Ugovor o cesiji nikada nije obaviještena tako da nije niti znala da je tražbina ustupljena te kako se radi o ništavom pravnom poslu predlaže u cijelosti usvoji istaknuti protutužbeni zahtjev i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

3. Tužitelj je podneskom od 29. svibnja 2017. u cijelosti osporio protutužbeni zahtjev.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo po strankama sve predložene dokaze i to dokaz uvidom u Ugovor o zajmu na listu 4 do 5 spisa, u Ugovor o prijenosu potraživanja-cesiji na listu 6 do 7 spisa, u izvadak iz otvorenih stavki na listu 8 do 9 spisa, u uvjerenje MUP-a na listu 27spisa, u izvan sudsku nagodbu na listu 28 do 29 spisa, u izjavu na listu 34 spisa, u isplatnicu na listu 42 spisa, u izjavu i Opće uvjete na listu 43 do 45 spisa, u dopis na listu 54 spisa, u izjavu namjere o garanciji na listu 59 do 63 spisa, u izvornik ovjerene potvrde o raskidu ugovora o cesiji na listu 72 do 82 spisa, u potvrdu o raskidu ugovora o cesiji na listu 83 spisa, u uvjerenje na listu 85 spisa, u dopis MUP-a na listu 87 spisa, dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Vještak Tkalec d.o.o. i dokaz saslušanjem svjedoka FK i dokaz saslušanjem tužene kao stranke u svrhu dokazivanja.

5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju cjelokupnog postupka dokazivanja, a temeljem odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN 53/01, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - nastavno ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan, dok je protutužbeni zahtjev tužene djelomično osnovan na način kako je to određeno točkom II i III izreke presude.

6. Predmet tužbenog zahtjeva tužiteljice, odnosno spora u ovoj pravnoj stvari je potraživanje tužiteljice za isplatom iznosa od 1.423,36 eur (10.724,30 kn i to iznosa od 8.793,23 kn na ime glavnice i iznosa od 1.931,07 kn na ime zatezne kamate) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na ime ugovora o zajmu tekućim od 16. svibnja 2015. godine do isplate, a protužbenog zahtjeva tužene utvrđenje ništetnosti Ugovora o zajmu i Ugovora o cesiji.

7. U odnosu na tužbeni zahtjev tužiteljice među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva kao i istaknuti prigovor zastare potraživanja.

8. Odredbom čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08 i 125/11, dalje: ZOO) određeno je da ugovorom o zajmu se obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

8.1. Odredbom čl. 500. st. 1. ZOO-a određeno je da zajmoprimac se može obvezati da uz glavnicu duguje i kamate.

9. Uvidom u Ugovor o zajmu broj KN/2011-05-23 na listu 4-5 spisa sud je utvrdio da su kao potpisnici ugovora naznačeni AKF kao zajmodavac i tužena kao zajmoprimac te da su dana 23. svibnja 2011. godine zaključili ugovor o zajmu kojim se zajmodavac obvezao isplatiti tuženoj zajam u iznosu od 1.997,05 EUR u kunskoj protuvrijednosti 14.780,00 kn, dok se tužena obvezala taj iznos vratiti zajmodavcu u 13 jednakih mjesečnih rate od po 159 eur (1.176,76 kn), uz ugovorenu kamatu od 5,95% godišnje, s tim da prva rata dospijeva 23. lipnja 2011.godine. Nadalje, uvidom u Ugovor utvrđeno je da u ugovoru nije naveden broj žiro računa zajmodavca na koji će zajam vraćati, nego samo poziv na broj koji je prilikom uplate potrebno naznačiti. Taj Ugovor sklopljen je između dvije fizičke osobe, od kojih niti jedna nije vjerovnik sukladno članku 2. Zakona o potrošačkom kreditiranju, to znači da nije fizička ili pravna osoba koja na području Republike Hrvatske obećava odobriti kredit u okviru poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja (čl. I. Ugovora). Člankom II Ugovora određeno je osiguranje povrata zajma. Zajmoprimac je suglasan da zajmodavac može ustupiti ugovor trećoj osobi u slučaju ustupa tražbine zajmodavca iz tog ugovora na treću osobu sva sredstva osiguranja zajma u cijelosti prelaze na novog vjerovnika bez ograničenja uz pisanu obavijest zajmoprimcu kako je to određeno čl. IV Ugovora.

9.1. Iz izvatka iz otvorenih stavki proizlazi da je na ime navedenog zajma tužena u više navrata vršila uplate.

10. Uvidom u Izvansudsku nagodbu na listu 28 spisa utvrđeno je da je ista sklopljena dana 14. listopada 2011. godine između AKF kao zajmodavac i Primorje Otprema d.o.o. kao arbitra i tužene kao korisnika zajma te da je čl.1. utvrđena visina zajma u iznosu od 14.800,00 kn temeljem Ugovora o zajmu od 23.svibnja 2011. godine te da je vezana uz isti kao i poslove sklopljene 23. svibnja 2011. godine. Člankom 2 sklopljene nagodbe određeno je da je zbog neplaćanja zajma i neizvršavanja ugovornih obvezi zajmodavac obavijestio korisnika zajma o raskidu Ugovora o zajmu KN/2011-05-23 te o pokretanju pravnog postupka naplate potraživanja i ovršnog postupka radi naplate tražbine po navedenom ugovoru o zajmu kao i o postupku naplate iz svih sredstava garancije po citiranom ugovoru o zajmu. Nadalje je ugovoreno, da je garancija za osiguranje vraćanja zajma zajmodavcu sa svim dodatnim pravima temeljem Arbitnog sporazuma o prijenosu prava vlasništva i ugovora o kupoprodaji sklopljenog između korisnika zajma i arbitra vozilo Ford Focus 1,6 Ambiente reg. oznake [registarska oznaka] broj šasije [broj šasije], godina proizvodnje 1999. koje je deponirano kod arbitra do otplate neplaćenih zaostataka po citiranom ugovoru i ostalih troškova nastalih deponiranjem s čim se korisnik zajma neopozivo slaže. Stranke sporazuma su nadalje ugovorile i to arbitar i zajmodavac da korisniku zajma daju mogućnost da do 15.10.2011.podmiri zaostale rate u iznosu od 2.353,28 kn te jednu ratu unaprijed u iznosu od 1.176.76 kn troškove deponiranja i oduzimanja vozila u iznosu od 3.000,00 kn, troškove pravnog postupka u iznosu od 1.050,00 kn, ukupno 7.580,04 kn nakon čega će biti izvršen povrat vozila nakon stavljanja u promet i usuglašen način daljnje otplate zajma.

11. Uvidom u Izjavu na listu 34 spisa utvrđeno je da istom tužena izjavljuje da je ista vezana uz Ugovor broj KN/2011-05-23 od 23. svibnja 2011. godine i da je vozilo Ford Focus 1,6 Ambiente reg. oznake [registarska oznaka] broj šasije [broj šasije], godina proizvodnje 1999. njeno vlasništvo koje daje kao garanciju trgovačkom društvu Primorje otprema d.o.o. u svrhu podizanja zajma, a sukladno arbitrarnom sporazumu o arbitrarnom vlasništvu od dana 23. svibnja 2011. godine. Nadalje, navedenom Izjavom tužena u slučaju vlastite nemogućnosti redovite otplate zajma koji na temelju čl.7.Arbitarnog sporazuma o arbitrarnom prijenosu vlasništva izjavljuje da trgovačko društvo Primorje otprema d.o.o. može preuzeti osobno vozilo u svrhu naplate duga.

12. Uvidom u Uvjerenje MUP-a na listu 27 spisa utvrđeno je da je vozilo Ford Focus 1,6 Ambiente reg. oznake [registarska oznaka] broj šasije [broj šasije] reg. oznake [registarska oznaka] bilo evidentirano kao vlasništvo AK do 25. siječnja 2012. godine.

12.1. Uvidom u Uvjerenje MUP-a na listu 85 spisa utvrđeno je da je vozilo Ford Focus 1,6 Ambiente reg. oznake [registarska oznaka] broj šasije [broj šasije] reg. oznake [registarska oznaka] ( ranije reg. oznake [registarska oznaka]) na dan 26.siječnja 2012. godine bilo evidentirano kao vlasništvo Primorje otprema d.o.o. i da je navedeno vozilo odjavljeno dana 27. lipnja 2012. godine.

13. U konkretnom slučaju uvidom u gore navedenu dokumentaciju nedvojbeno je utvrđeno da je predmetno vozilo dano na ime povrata zajma

14. Uvidom u Ugovor o prijenosu potraživanja – cesiji od 14. svibnja 2012. proizlazi je da je FKF prenio na tužiteljicu potraživanje na temelju Ugovora o zajmu broj br. KN/2011-05-23. Tužitelj nije dostavio u spis dokaz da je o istom obavijestio tuženu sukladno sklopljenom Ugovoru između stranaka.

15. Odredbom čl. 80. st. 1. ZOO-a određeno je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

15.1. Odredbom čl. 82.st.1. ZOO-a određeno je da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju.

15.2. Kao što je već i rečeno tužitelj nije dostavio u spis dokaz da je o istom obavijestio tuženu sukladno sklopljenom Ugovoru između stranaka. Isto ne utječe na valjanost ugovora o cesiji ali upućuje na zaključak o nepostojanje dobre volje tužitelja i ostalih osoba koju su sudjelovale u svim pravnim radnjama, a na što se tužitelj u istima poziva. Dapače ponašanje tužitelja i trećih osoba koje su sudjelovale, kako sami navode u pravnim radnjama sud cijeni protivno odredbama čl. 4.,6. i10. st.2. ZOO-a.

16. Kronološki gledano istog dana zaključeni su Ugovor o zajmu i Izjava na listu 34 spisa. Iz izvoda otvorenih stavaka nedvojbeno je utvrđeno da tužena nije uredno i o dospijeću ispunjavala svoje ugovorom preuzete obveze zbog čega su stranke pristupile i sklapanju Izvansudske nagodbe dana 14. listopada 2011. godine. Pri tome valja istaći da sud iskazu tužene u kojem je navela da istu nije potpisala sud nije poklonio vjeru budući je u odgovoru na tužbu navela da je potpisala izvan sudsku nagodbu u kojoj je i sporazum o prijenosu prava vlasništva navedenog vozila te istu i dostavila u privitku odgovora na tužbu u spis. Nije logično, a niti životno uvjerljivo da osoba koja nešto nije potpisala ima u posjedu i dostavlja u sudski spis. To nadalje znači da je tužena potpisala Izvansudsku nagodbu od 14. listopada 2011. godine. U trenutku potpisa nagodbe Ugovor o zajmu je već bio raskinut od strane zajmodavca, a kako je to i navedeno samom nagodbom. Na ime povrata zajma tuženoj je oduzeto osobno vozilo dana 25. siječnja 2012. godine i to kao garancija na ime povrata zajma.

16. 1. Odredbom čl. 360. st.1. ZOO-a određeno je da u dvostranim ugovorima kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije ništa drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili raskinuti ugovor jednostranom izjavom ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

16.2. U konkretnom slučaju Ugovor o zajmu raskinut je jednostranom izjavom o raskidu od strane zajmodavca prije sklapanja Izvansudske nagodbe.

16.3. Ugovor o cesiji, a kao što je već i rečeno sklopljen je 14. svibnja 2012.godine kojim je zajmodavac potom prenio svoje potraživanje iz tog Ugovora na tužiteljicu, odnosno nakon raskida Ugovora o zajmu. To nadalje znači da je potraživanje zajmodavca iz tog Ugovora prestalo raskidom tog Ugovora prije nego što je sklopljen Ugovor o prijenosu potraživanja, dakle u trenutku sklapanja Ugovora o prijenosu potraživanja, potraživanje iz Ugovora o zajmu, kakvo je opisano u Ugovoru o prijenosu potraživanja, nije postojalo.

16.4. U trenutku zaključenja Ugovora o cesiji moglo je postojati samo potraživanje zajmodavca da mu tužena vrati ono što mu je zajmodavac dao i to kao učinak raskida ugovora u smislu odredbe čl. 368. st. 2. ZOO-a, a koje potraživanje nije bilo predmetom Ugovora o prijenosu potraživanja, a niti tužiteljica tvrdi da je to potraživanje bilo predmetom Ugovora o prijenosu potraživanja, već svoj zahtjev temelji na tvrdnji da je tuženik dužan ispuniti preostale obveze iz predmetnog pisanog Ugovora o zajmu njoj, a ne zajmodavcu, jer je ona sa zajmodavcem sklopila Ugovor o prijenosu potraživanja.

17. Slijedom svega navedenog po stavu ovog suda AKF predmetnim Ugovorom o prijenosu potraživanja nije na tužiteljicu prenio nikakvo potraživanje iz predmetnog Ugovora o zajmu, budući da nije mogao prenijeti potraživanje koje nije ni imao.

18. Kako tužiteljica nije dokazala osnovu tužbenog zahtjeva, sud nije posebno navodio, a niti analizirao provedeno financijsko vještačenje, a niti istaknuti prigovor zastare potraživanja.

19. U odnosu na istaknuti protutužbeni zahtjev valja istaći da je isti djelomično osnovan.

20. Odredbom čl.322 ZOO-a određeno je da ugovor koji je protivan Ustavu RH prisilnim propisima ili moralu društva je ništetan osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

20.1 Odredbom čl.327 ZOO-a određeno je da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.

20.2. No, po službenoj dužnosti sud ne utvrđuje činjenice niti provodi dokaze kojima bi se utvrdila ništavost bez da su isti predloženi od strane stranaka.

21. Odredbom čl. 329. st. 1. ZOO-a određeno je da je ništetan ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećeg korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio ili se obvezao dati ili učiniti. Na zelenaški ugovor na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog zakona o posljedicama ništetnosti i o djelomičnoj ništetnosti ugovora.

22. Među strankama nije sporna činjenica sklapanja Ugovora o zajmu. Potpisom ugovora tužena postala stranka nastalog obveznopravnog odnosa i na sebe preuzela ugovorom preuzete obveze. Osim ugovora tužiteljica je potpisala i Izjavu od na listu 34 spisa u kojoj je izričito navedeno da nije u nuždi, da nema težih imovinskih neprilika, a kako je sve i navedeno u istoj. Zatim tužena je potpisala i Izvansudsku nagodbu. Znači ista je poduzela više pravnih radnji u svrhu dobivanja zajma Nije logično, a niti životno uvjerljivo da svu potpisanu dokumentaciju tužena nije pročitala prije potpisivanja, bez obzira na činjenicu što se radi o pravno neukoj osobi.

22.1. Kako je tužena potpisivanjem Ugovora o zajmu potpisala da je primila određeni novčani iznos, to je za nju nastala obveza isplate navedenog iznosa.

23. Za nastanak i postojanje zelenaškog ugovora potrebno je da se ispune slijedeći bitni uvjeti:

- da između vrijednosti predmeta ugovorom preuzetih obveza postoje očiti nesrazmjer u vrijeme sklapanja ugovora, što bi u ovom slučaju značilo prekomjerno ugovorena visina kamate,

- da je iskorišteni suugovaratelj ugovora, ovdje tužiteljica, na taj očiti nesrazmjer pristala zbog na njenoj strani postojećih nepovoljnih okolnosti, a koje zakon u navedenom članku 329. ZOO-a navodi, a to su stanje nužde, teško materijalno stanje, nedovoljno iskustvo, lakomislenost i zavisnost (znači isti su taksativno navedeni),

- da je u vrijeme sklapanja tog ugovora postojalo kod zelenaša, ovdje tuženika, znanje o postojanju navedenih nepovoljnih okolnosti na strani iskorištenog suugovaratelja i njegova namjera da te okolnosti iskoristi u svoju korist na očiglednu štetu svog suugovaratelja.

23.1. Iz navedenog proizlazi da je nastanak ugovora vezan i uvjetovan postojanjem jednog objektivnog i dva subjektivna mjerila, a sva tri navedena bitna uvjeta moraju postojati istovremeno i kumulativno i to prilikom zaključenja ugovora. Valja istaći da se elementi zelenaških ugovora trebaju posebno utvrđivati u svakom slučaju, što znači da se ne mogu generalizirati.

24. Iz iskaza svjedoka FK, supruga tužene proizlazi da nema neposrednih saznanja o sklapanju Ugovora o zajmu. Zna da mu je supruga rekla da je digla kredit u firmi Tramontana Nautica koja je bila negdje u centru Zagreba u Ilici. Rekla mu je da je na papiru pisalo tj. na ugovoru da je digla kredit u iznosu od 14.800,00 kn, a na ruke da je dobila 7.600,00 kn i da su joj rekli da je ostatak za osiguranje kredita. Isto tako, zna da je vozilo Ford Focus koje je bilo u njegovom vlasništvu radi procjene vozila negdje kod Buzina i vozilo je bilo sredstvo osiguranja za zajam. Plaćala je par mjeseci, ne zna koji mjesečni iznos, a isto tako ni ne zna na koji rok je uzet zajam. Vidio je ugovor, no ne sjeća se detalja, misli da je rok otplate godinu i pol, dvije, no ne sjeća se. Kao što je rekao, platila je 4, 5 rata, ne zna u kom iznosu i onda je završila u bolnici. Inače supruga se liječi od demencije, depresije, ima liječničku dokumentaciju i više puta je "ležala" u Jankomiru. Kako nije mogla platiti ratu, auto je oduzet i to je bilo 2011.godine. On nije nastavio plaćati kredit tj. zajam kada je završila u bolnici jer su oni nazvali i rekli da će oduzeti vozilo. U tom periodu išao je autom na posao i parkirao se na velikom parkingu u Novom Zagrebu i nakon što je išao kući vidio je da auta nema. Nije znao da su oni u auto stavili GPS radi praćenja, a zna da su stavili iz razloga što je oduzet na drugoj adresi od one na kojoj su živjeli. Zvali su firmu Tramontana Nautica i rekli da bi nastavili plaćati kredit no nitko se nije javljao na taj broj. Nakon otprilike dva tjedna od oduzimanja auta, policija ih je razotkrila. Auto je bio vrijednosti cca 5.000 Eur- a i od dana oduzimanja nikad auto nije više vidio, a niti se na taj broj telefona nitko javljao. Kazneni postupak nisu pokrenuli.

U policiji su im rekli da moraju čekati i da će ih zvati jer se puno ljudi javilo, no nisu se javili. Oni su u policiji rekli da im je auto oduzet, a njihovo obrazloženje je bilo da ima jako puno ljudi. Nakon otprilike godinu dana od oduzimanja auta, kćer je dobila poruku na mobitel, ne zna kako su došli do njenog broja, da su dužni iznos koji je naveden u ugovoru kao da nisu ništa platili i kao da nisu oduzeli auto. Tu poruku su ignorirali jer su čekali poziv od policije. U vrijeme sklapanja ugovora o zajmu oboje su bili zaposleni, on je imao plaću oko 4.000,00 kn, a supruga oko 3.000,00 kn. Supruga se obratila tom uredu zbog zdravstvenog stanja njihove kćeri koja je bila teško bolesna i trebali su im novci. U banku se nisu obratili jer je on bio zaposlen na određeno vrijeme, a supruga nije bila kreditno sposobna jer je već imala kredite. Nisu se pokušali obratiti pisanim putem na adresu iz ugovora jer su se po navodu policije svi razbježali nakon što su otkriveni.

25. Tužena je u svom iskazu navela da je sklopila ugovor o zajmu s tužiteljem i nakon što je istoj predočen ugovor na listu 4 i 5 spisa, ista je navela da je to njen potpis. Koliko se sjeća temeljem tog ugovora dobila je 7.400,00 kn. Ugovor je sklopila i potpisala negdje u Ilici kod Britanca, misli da se zvalo Tramontana Nautika, bio je prisutan taj mladi gospodin koji joj je donio potpis na ugovor, misli da se zvao Marko. Tužitelj nije bio prisutan. Taj Marko joj je rekao da ukoliko ne plati 2 rate da će joj se uzeti auto na ime podmirenja duga jer je auto bio ugovoren kao osiguranje. Kasnije je s 2 rate duga, nitko ju nije kontaktirao već sms porukom kada su joj uzeli auto iz Savskog Gaja, a u Savskom Gaju jer je suprug tamo parkirao auto prije odlaska na posao. Jedan primjerak ključeva od auta je ostao u Tramontana Nautici. Da je auto oduzet saznala je putem sms poruke. Zvala je Marka u taj Tramontana Nautika ured, Marka nije bilo, rekli su joj da je na putu i da nazove za par dana. Za par dana nikog više nije bilo tamo, sve ih je ulovila policija, a to zna jer je otišla tamo na lice mjesta vidjeti i rekla joj je susjeda da je bila policija i da više nikog nema. Nije prijavila krađu auta i nije obavijestila policiju jer je smatrala da je time što su joj oduzeli auto podmirila dugovanje u cijelosti. Nije potpisala izvan sudsku nagodbu od 14.10.2011. Na pitanje da li je na listu 29 spisa njen potpis i nakon što je tuženoj predočena izvan sudska nagodba, ista je odgovorila da to nije njen potpis, sve što je potpisala u tom uredu i to prvi put kada je bila u tom uredu. Prije nego je dobila iznos od 7.400,00 kn na ime zajma je sa gospodinom ĆK išla na procjenu svog vozila u Veliku Mlaku i onda je taj ĆK dobio od procjenitelja papir da je auto procijenjen na 30.000,00 kn. Ona to nije dobila, isto kao što niti ne posjeduje sms poruku kojom su je obavijestili da su joj oduzeli auto, samo je bilo u potpisu da je Tramontana Nautika. Navodi da nema nikakvih dugovanja u odnosu na tužitelja. Kao što je rekla, nije prijavila krađu vozila jer je smatrala da s istim podmiruje dug. Na postavljeno pitanje kako tumači činjenicu visine procjene i visinu zajma, tužena je navela da je smatrala da su pripisivali kamate. Nakon otprilike 2 godine su ju kontaktirali iz Tramontane putem sms i to nju i kćer i to prijeteće poruke, drugih kontakata nije bilo. Prilikom sklapanja ugovora o zajmu nije iznosila bilo što o sebi i svojim osobnim imovinskim prilikama. Prije potpisa ugovora o zajmu nije potpisala nikakav drugi zahtjev za odobrenje zajma. Da li je bila zaposlena i kolika su joj bila primanja u to vrijeme, nisu je pitali, to im nije bilo bitno jer je dala u zalog auto. Bila je zaposlena, ne sjeća se koliko su joj bila primanja. Živjela je u zajedničkom domaćinstvu sa suprugom, kćerkom i majkom. Majka je primala mirovinu, suprug je bio zaposlen, ne sjeća se točno visine primanja. Na postavljeno pitanje da li je osoba iz ureda predala vizitku ili bilo što drugo da bi se mogli identificirati, tužena je odgovorila da je došla po preporuci prijateljice. Očito je platila neku naknadu za zaključeni ugovor o zajmu kada u ugovoru piše 14.000,00, a ona je dobila 7.000,00 kn, nije dobila račun na proviziju. Procjenu vozila su platili oni.

Prilikom isplate je brojala novce, nije prigovorila, a to iz razloga što je u ugovoru pisalo da dobiva 7.400,00 kn, pročitala je ugovor prije potpisivanja. Pristupila je sklapanju zajma jer joj je bio potreban novac zbog bolesti djeteta. Bio je već potpisan V kao zajmodavac, a parafirao je taj mladi gospodin Marko, Marko je parafirao, odnosno dodao taj kratki potpis. Nakon što je tuženoj opetovano predočen ugovor o zajmu s upitom gdje je paraf Marka, ista je odgovorila da je on parafirao ispod A, negdje u ćošku.

Na postavljeno pitanje da li je prigovorila iznosu u pogledu navoda iz iskaza tj. da li je dobila isti iznos novca kako je u ugovoru, tužena je odgovorila da nije prigovorila jer je smatrala da se ta razlika u iznosu odnosi na procjenu, za kamate i slično. Dobila je 7.400,00 kn, a ugovoru je bilo navedeno 14.800,00 kn, tako nešto.

Nakon što je tuženoj predočena izjava na listu 34 spisa, ista je odgovorila da je to potpisala i ta izjava je osiguranje o kojem je govorila.

26. Sud iskaz tužene u pretežnom cijeni istinitim, životnim i logičnim te ga je kao takvog i prihvatio isto kao i iskaz saslušanog svjedoka. Proturječja u samom iskazu tužene sud cijeni normalnim i uobičajenim, a s obzirom na vremenski odmak. No tužena također u svom iskazu nije navela svoju tešku materijalnu situaciju i stanje eventualne nužde zbog kojih je pristupila zaključenju Ugovora o zajmu.

27. Iz dokumentacije koja prileži spisu očito je da tužena nije uredno vraćala rate Ugovora o zajmu zbog čega je isti i raskinut od strane zajmodavca.

28. Okolnosti koje su nastale nakon sklapanja ugovora i koje su očito otežavale ispunjenje ugovorne obveze od strane tužene odnosno nepovoljna materijalna situacija nije odlučujuća za procjenu je li neki ugovor zelenaški ili ne. Za procjenu da li se radi o zelenaškom ugovoru kao što je već rečeno potrebno da su u trenutku njegova sklapanja postojale gore navedene kumulativne pretpostavke, a iste u konkretnom slučaju nisu postojale.

29. Ugovor o zajmu je pravno valjan i kao takav obvezuje sve ugovorno strane i isti nije tzv. zelenaški ugovor stoga je valjalo odbiti tuženu sa istaknutim protutužbenim zahtjevom pod točkom I istog i odlučiti kao pod točkom II izreke ove presude.

30. U odnosu na utvrđenje ništetnosti Ugovora o cesiji valja istaći, a kao što je već i rečeno da je zajmodavac prenio svoje potraživanje iz Ugovora o zajmu na tužiteljicu, a koje potraživanje je prestalo jednostranim raskidom ugovora od strane zajmodavca. To nadalje znači da potraživanje iz Ugovora o cesiji nije postojalo, pa samim time niti činidba.

30.1. Odredbom čl. 271. ZOO-a određeno je da je činidba nedopuštena ako je protivna Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva.

30.2. U konkretnom slučaju činidba je nedopuštena budući je protivna prisilnim propisima i to kako je navedeno u obrazloženju ove presude u dijelu koji se odnosi na tužbeni zahtjev tužitelja.

31. Slijedom svega navedenog Ugovor o cesiji od 14. svibnja 2012. godine je ništetan pravni posao temeljem odredbe čl.322. ZOO-a u svezi s čl. 269., 270. st. 1. i čl. 271 ZOO-a te je valjalo usvojiti istaknuti protutužbeni zahtjev pod točkom II istog i odlučiti kao pod točkom III izreke ove presude.

32. Odluka o parničnom trošku stranaka temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a, te je odlučeno da svaka stranka snosi svoj dio postupka. To iz razloga što su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima s obzirom na tužbeni i protutužbeni zahtjev, te je odlučeno kao pod točkom IV izreke ove presude.

33. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 31. srpnja 2025. godine

Sudac

Helena Frigo Bomeštar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa :

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu u Zagrebu.

Dna:

Punomoć. tužitelja

Punomoć. tužene