Povrv-559/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I KE  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Miru Maslać, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SPLIT PARKING d.o.o., OIB: 90551978160, Ruđera Boškovića 28, 21000 Split, protiv tuženika IF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po pun. Marku Višiću, odvjetniku u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. srpnja 2025., u nazočnosti pun. tužitelja, te zamjenika pun. tuženika, izvanraspravno dana 31. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vesne Ogorevc iz Splita pod poslovnim brojem Ovrv-24080/2023, UPP/OS-Ovr848/2023 od 19.10.2023., te se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

»Nalaže se tuženiku IF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju SPLIT PARKING d.o.o., OIB: 90551978160, Ruđera Boškovića 28, 21000 Split, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 11901, namiri tražbinu u iznosu od 46,98 EUR / 353,97 HRK uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:

• na iznos od 6,37 EUR / 47,99 HRK od 01.05.2022.,

• na iznos od 7,96 EUR / 59,97 HRK od 01.11.2022.,

• na iznos od 7,96 EUR / 59,97 HRK od 01.10.2022.,

• na iznos od 6,37 EUR / 47,99 HRK od 01.05.2020.,

• na iznos od 11,95 EUR / 90,04 HRK od 01.09.2019.,

• na iznos od 6,37 EUR / 47,99 HRK od 01.01.2022.,

pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na račun ovrhovoditelja IBAN: [broj bankovnog računa], model HR01, s pozivom na broj 150-11901-1, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 25,00 EUR / 188,36 HRK uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR01, s pozivom na broj 150-11901-1, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi.«

II Nalaže se tužitelju SPLIT PARKING d.o.o., OIB: 90551978160, da tuženiku IF, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 125,00 € zajedno sa zakonskom zateznim kamatom koja na taj iznos teče od 31. srpnja 2025. pa do konačne isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje:

1. Dana 19. rujna 2023. u sustavu za komunikaciju sa sudovima zaprimljen je prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja SPLIT PARKING d.o.o., OIB: 90551978160, protiv ovršenika IF, radi isplate iznosa od 46,98 EUR /353,97 HRK

2. Dana 19. listopada 2023. javni bilježnik Vesna Ogorevc donijela je pod poslovnim brojem Ovrv-24080/2023, UPP/OS-Ovr848/2023 rješenje o ovrsi kojim je u cijelosti prihvaćena predložena ovrha.

3. Protiv prethodno citiranog rješenja o ovrsi ovršenik je izjavio prigovor, u kojem je istakao:

- kako je promašena pasivna legitimacija u predmetnom prijedlogu za ovrhu, budući da naznačeni ovršenik IF nije upravljao vozilom u vrijeme kada su izdane parkirne karte, već njegov otac TF,

- kako je bitno za naglasiti kako je ovršenik redovito obavještavao ovrhovoditelja da je IFZ vozio predmetno vozilo, pa ovdje naznačeni ovršenik nije dužan nikakav iznos novca.

- kako slijedom navedenog ovršenik ovim prigovorom predlaže naslovu da uvažavanjem ovog prigovora ovršenika dostavi predmetni spis radi provedbe postupka u povodu prigovora stvarno i mjesno nadležnom sudu.

4. Rješenjem ovog suda poslovni broj Ovrv-24080/2023-8 od 13. prosinca 2023., stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Vesne Ogorevc pod poslovnim brojem Ovrv-24080/2023, UPP/OS-Ovr848/2023 od 19.10.2023. u dijelu u kojem je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, te se postupak nastavio voditi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4.1. Toč. III stranke su upozorene:

- kako su dužne najkasnije u tužbi, odnosno, odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica,

- kako je tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica,

- kako je tuženik dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

- kako je rješenje poslovni broj Ovrv-24080/2023-8 od 13. prosinca 2023., uručeno tužitelju dana 13.12.2023., a pun. tuženika 18.12.2023.

5. Dana 19. ožujka 2025. u sustavu za komunikaciju sa sudovima zaprimljen je podnesak tužitelja kojim podneskom se tužitelj očitovao na prigovor tuženika, te kojim podneskom je dostavljena slijedeća dokumentacija:

- Zaključak o objedinjavanju pružanja komunalnih usluga upravljanja javnim parkiralištima na području Grada Splita ( „Službeni glasnik Grada Splita“ broj 15/16 ) od 22. ožujka 2016.g.

- Zaključak o zonama javnih parkirališta, cijeni parkirne karte i visini naknade za uporabu rezerviranih parkirališnih mjesta i načinu plaćanja te naknade (Sl. glasnik Grada Splita broj: 02/00, 19/01, 11/03, 29/03, 03/06, 29/11, 34/11, 45/14 i 2815)

- Odluka o javnim parkiralištima na području Grada Splita i Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o javnim parkiralištima na području Grada Splita ( Službeni glasnik Grada Splita broj:6/10, 24/10 i 13/12)

- fotodokumentaciju

- preslik Sporazuma o davanju na korištenje podataka iz evidencije registriranih vozila zaključenog s MUP-om

MUP INFO- podatci o vlasniku vozila od str. - izvod iz zapisnika sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 15. lipnja 2018.

- Izvadak iz poslovnih knjiga – vjerodostojna isprava

- Analitičku karticu OVRHA Ovrv-24080/23 od 19.03. 2025.g.str.1

- račune: 20744/ParkIS/2 od 31.07.2019., 7853/ParkIS/2 od 31.03.2020., 37086/ParkIS/2 od 30.11.2021., 7397/ParkIS/2 od 31.03.2022., 24904/ParkIS/2 od 31.08.2022., 29676/ParkIS/2 od 30.09.2022.

- Odluku o javnim parkiralištima na području Grada Splita ( Službeni glasnik Grada Splita br. 6/10, 24/10 i 13/12),

- Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o javnim parkiralištima na području Grada Splita, ( službeni glasnik Grada Splita broj:24/10 i 13/12),

6. Dana 17. travnja 2025. zaprimljen je podnesak tuženika u kojem je tuženik istakao:

- kako se tuženik protivi u cijelosti navodima tužitelja iz podneska od dana 19. ožujka 2025.g.

- kako je tužitelj podneskom od 19. ožujka 2025.g. iznio nove činjenice i nove dokaze,

- kako se u ovoj pravnoj stvari radi o sporu male vrijednosti, koji je zasebno reguliran u glavi tridesetoj Zakona o parničnom postupku, a u kojoj između ostalog, jasno stoji: „U postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave.“ - čl. 461.a. st.6. ZPP; „Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavaka 6. i 7. ovoga članka.“ - čl.461.a. st.9. ZPP.

- kako tužitelj nije iznio sve činjenice i predložio dokaze „u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave“, niti je predložio usmenu raspravu unutar tog roka, na pripremnom ročištu je mogao iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nije mogao iznijeti, odnosno predložiti „u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave“.

- U konkretnom slučaju rješenjem naslovnog suda broj Ovrv-24080/2023 od 12. prosinca 2023.g. upozorene su stranke u smislu naprijed citiranih zakonskih odredbi koje se odnose na postupanje u maličnim predmetima, da su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, tj. da je tužitelj dužan u roku 15 dana od dana primitka rješenje kojim je ukinut platni nalog, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjev i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Navedeno rješenje dostavljeno je tužitelju 14. prosinca 2023.g., a tužitelj je tek u podnesku od 19. ožujka 2025.g. obrazložio osnov potraživanja i dostavio dokaze koje se odnose na činjenice koje iznosi, odnosno činjenice vezane za osnov i visinu potraživanja, ne navodeći kako bez svoje krivnje iste nije mogao iznijeti u roku određenom rješenjem Ovrv-24080/2023 od 12. prosinca 2023.g.

- Dakle, tužitelj je u konkretnom slučaju sukladno odredbi čl. 461 st. 1. ZPP-a u podnesku od 19. ožujka 2025.g. mogao iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nije mogao iznijeti odnosno predložiti u roku od 15 dana od zaprimanja rješenja Ovrv-24080/2023 od 12. prosinca 2023.g. Kako tužitelj nije dostavio niti jedan relevantni dokaz da u roku od 15 dana od zaprimanja rješenja Ovrv- 24080/2023 od 12. prosinca 2023.g. bez svoje krivnje nije mogao dostaviti dokaze koje se odnose na osnov i visinu potraživanja u konkretnom slučaju, to je isti prekludiran u dostavljanju dokaza u podnesku od 19. ožujka 2025.g.

- kako slijedom navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja treba odbiti kao neutemeljen, s obzirom da tužitelj nije dostavio dokaze vezane uz osnov i visinu potraživanja, a iz dokaza koje tuženik predlaže uz prigovor protiv osporavanog rješenja o ovrsi, proizlazi da je tužiteljevo potraživanje neosnovano.

- Dakle, jedina relevantna procesna građa u ovoj pravnoj stvari jest činjenica da je promašena pasivna legitimacija u predmetnom prijedlogu za ovrhu, budući da naznačeni ovršenik IF nije upravljao vozilom u vrijeme kada su izdane parkirne karte, već njegov otac TF.

- kako je bitno za naglasiti kako je ovršenik redovito obavještavao ovrhovoditelja da je IFZ vozio predmetno vozilo, pa ovdje naznačeni ovršenik nije dužan nikakav iznos novca.

7. Tijekom postupka sud je strankama pružio mogućnost za izjašnjavanjem, te je izveden dokaz pregledom Izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga br 10298- vjerodostojna isprava, te saslušanjem svjedoka TFZ.

8. U odnosu na prigovor tuženika glede roka u kojem je dostavljen podnesak tužitelja zaprimljen u sustavu za komunikaciju sa sudovima dana 19.03.2025. i dokumentacija priložena uz taj podnesak, a koja je citirana u toč. 5 obrazloženja ove presude, ocjena je ovog suda da je taj tuženikov prigovor osnovan.

9. Naime, u konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. ZPP-a.

10. Odredba čl. 461a) prvi puta je uvedena u ZPP-a 2008. Izmjena i dopunama ZPP- a ( NN 84/08) i to čl. 42. na način da je iza čl. 461. dodan čl. 461.a) koji je glasio: „U postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, najkasnije do zaključenja prethodnog postupka (članak 461.k stavak 1.).“ Navedenim Izmjenama i dopunama ZPP-a iz 2008. u čl. 52. bilo je propisano da će se taj zakon primjenjivati na sve postupke koji budu u tijeku na dan njegova stupanja na snagu, uz određene iznimke u koje nije uvrštena citirana odredba čl. 42.

10.1. Nakon toga je Izmjenama i dopunama ZPP-a iz 2013. (NN 25/13) čl. 90. izmijenjen čl. 461a) na način da je isti glasio: „U postupku u sporovima male vrijednosti tužba se uvijek dostavlja tuženiku na odgovor. U postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica. Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu. Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 3. ovoga članka sud neće uzeti u obzir.“Navedenim izmjenama je u čl. 102. bilo propisano da će se postupci pokrenuti prije stupanja na snagu tog zakona dovršit primjenom odredbi prijašnjeg ZPP-a, uz iznimke u koje nije uvršten citirani čl. 90.

10.2. Potom je Izmjenama i dopunama ZPP-a iz 2019. ( NN 70/19, 24.7.2019.) u čl. 93. izmijenjen čl. 461a) na način da je u st. 3. nadodano: „U postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica“, dok je u st. 5. nadodano: „Sud će upozoriti stranke na sadržaj odredbi stavaka 2., 3. i 4. ovoga članka u pozivu za podnošenje pisanog odgovora na tužbu iz članka 284. stavka 1. ovoga Zakona, odnosno u rješenju kojim je ukinut platni nalog“ i u st. 7. nadodano: “Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 6. ovoga članka sud neće uzeti u obzir.“ Navedenim izmjenama je u čl. 117. bilo propisano da će se postupci pokrenuti prije stupanja na snagu tog Zakona dovršit primjenom odredbi prijašnjeg ZPP-a, uz iznimke u koje nije uvršten citirani čl. 93.

10.3. Konačno je Izmjenama i dopunama ZPP-a iz 2022 (NN 80/22, 11.7.2022. ), čl. 81. izmijenjen čl. 461.a) na način da je dodan, između ostalog st. 6. koji glasi: „U postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj je dužan te predložiti održavanje usmene rasprave.“ Navedenim Izmjenama i dopunama ZPP-a u čl. 107. propisano je da će se postupci pokrenuti prije stupanja na snagu toga Zakona dovršit primjenom odredbi prijašnjeg ZPP-a, uz iznimke u koju nije uvršten citirani čl. 81.

11. Dakle, iz prethodno citiranih odredbi ZPP-a proizlazi da je u sporovima male vrijednosti ovlaštenje stranaka za iznošenje činjenica i predlaganje dokaza ograničeno na stadij postupka do održavanja pripremnog ročišta, a izuzetno na samom pripremnom ročištu.

12. Predmetno potraživanje tužitelja odnosi se na razdoblje počev od 01.09.2019. do 01.11.2022., kada su na pravnoj snazi bile odredbe ZPP iz 2019. (NN 70/19, 24.7.2019.), te odredbe ZPP-a iz 2022. (NN 80/22, 11.7.2022. ), gdje je u oba ZPP-a propisano da je tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

13. Konačno, prijedlog za ovrhu, dakle tužba, podnesena je 19.09.2023., dakle u vrijeme važenja ZPP-a iz 2022. (NN 80/22, 11.7.2022. ), gdje je propisano da je tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

14. Dakle, sukladno citiranoj odredbi ZPP-a koja je bila na snazi u vrijeme kada je započeo ovaj postupak, te koja je bila na snazi u razdoblju na koje se odnosi potraživanje tužitelja, tužitelj je bio dužan već u tužbi dostaviti sve dokaze na kojima temelji svoj zahtjev, a najkasnije 15 dana od dana kada je zaprimio prigovor protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha.

15. Konačno, tužitelj je toč. III. Rješenja ovog suda poslovni broj Ovrv-24080/2023-8 od 13. prosinca 2023., kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi, upozoren da je tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

16. Pregledom spisa sud je utvrdio da je tužitelj dana 14. prosinca 2023. zaprimio prigovor protiv rješenja o ovrsi te rješenje kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, pa sukladno tome, i sukladno citiranim zakonskim odredbama, zadnji, 15 dan, do kada je tužitelj bio dužan dostaviti očitovanje na prigovor na rješenje o ovrsi, zajedno sa dokazima i prijedlozima za izvođenje dokaza, istekao je s 30. prosinca 2023.

17. Tužitelj je pak dokumentaciju citiranu u toč. 5 obrazloženja ove presude dostavio uz podnesak zaprimljen u sustavu za komunikaciju sa sudovima dana 19. ožujka 2025., dakle više od 14 i pol mjeseci nakon što je zaprimio prigovor protiv rješenja o ovrsi te rješenje kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, pa sukladno tome i sukladno citiranim zakonskim odredbama, dokumentaciju koju je tužitelj priložio uz taj podnesak, i to:

Zaključak o objedinjavanju pružanja komunalnih usluga upravljanja javnim parkiralištima na području Grada Splita ( „Službeni glasnik Grada Splita“ broj 15/16 ) od 22. ožujka 2016.g., Zaključak o zonama javnih parkirališta, cijeni parkirne karte i visini naknade za uporabu rezerviranih parkirališnih mjesta i načinu plaćanja te naknade (Sl. glasnik Grada Splita broj: 02/00, 19/01, 11/03, 29/03, 03/06, 29/11, 34/11, 45/14 i 2815), Odluka o javnim parkiralištima na području Grada Splita i Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o javnim parkiralištima na području Grada Splita ( Službeni glasnik Grada Splita broj:6/10, 24/10 i 13/12), fotodokumentaciju, preslik Sporazuma o davanju na korištenje podataka iz evidencije registriranih vozila zaključenog s MUP-om, MUP INFO- podatci o vlasniku vozila, izvod iz zapisnika sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 15. lipnja 2018., Izvadak iz poslovnih knjiga – vjerodostojna isprava, Analitičku karticu OVRHA Ovrv-24080/23 od 19.03. 2025.g., račune: 20744/ParkIS/2 od 31.07.2019., 7853/ParkIS/2 od 31.03.2020., 37086/ParkIS/2 od 30.11.2021., 7397/ParkIS/2 od 31.03.2022., 24904/ParkIS/2 od 31.08.2022., 29676/ParkIS/2 od 30.09.2022., Odluku o javnim parkiralištima na području Grada Splita ( Službeni glasnik Grada Splita br. 6/10, 24/10 i 13/12), Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o javnim parkiralištima na području Grada Splita, ( službeni glasnik Grada Splita broj:24/10 i 13/12), ovaj sud nije uzeo u obzir prilikom donošenja ove presude.

18. Nadalje, dokumentacija koju je tužitelj priložio uz podnesak zaprimljen u sustavu za komunikaciju sa sudovima dana 19. ožujka 2025., predstavlja interne akte tužitelja, pa zasigurno tužitelj nije bio spriječen iste dostaviti u spis već uz prijedlog za ovrhu, odnosno u roku od 15 dana od dana zaprimanja prigovora tuženika.

19. Isto tako, potrebno je istaći kako se tužitelj u prijedlogu za ovrhu, nije uopće pozivao na dokumentaciju dostavljenu uz podnesak zaprimljen u sustavu za komunikaciju sa sudovima dana 19. ožujka 2025.,

20. Cijeneći sve prethodno iznijeto i obrazloženo, kao relevantne dokaze predložene od strane tužitelja u ovom postupku, sud je cijenio izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga broj 11901 – vjerodostojna isprava datiran s 10.08.2023., dok je od strane tuženika sud prihvatio prijedlog za saslušanje svjedoka TFZ.

21. Što se tiče samog priloženog Izvatka razvidno je da se isti odnosi na račune broj 20744/ParkIS/2 od 31.07.2019. na iznos od 11,95 čije je dospijeće 31.08.2019., zatim račun broj 7853/ParkIS/2 na iznos od 6,37 od 31.03.2020. čije je dospijeće na dan 30.04.2020., zatim račun broj 37086/ParkIS/2 na iznos od 6,37 od 30.11.2021. čije je dospijeće na dan 31.12.2021., zatim račun broj 7397/ParkIS/2 na iznos od 6,37 od 31.03.2022. čije je dospijeće na dan 30.04.2022., zatim račun broj 24904/ParkIS/2 na iznos od 7,96 od 31.08.2022. čije je dospijeće na dan 30.09.2022., te račun broj 29676/ParkIS/2 na iznos od 7,96 od 30.09.2022. čije je dospijeće na dan 31.10.2022.

22. Tužitelj međutim nije dostavio dokaze na što se ti računi navedeni u Izvatku odnose. Zbog navedenog ovaj sud iz dostavljenog Izvatka nije mogao sa izvjesnom sigurnošću utvrditi na što se taj izvadak i računi navedeni u tom Izvatku uopće i odnose. Ukoliko bi se pak računi odnosili na eventualno neplaćeno parkiranje, tada je tužitelj bio dužan dostaviti podatke od tome gdje je automobil bio parkiran, fotografije parkiranog automobila, registarske oznake, potvrdu MUP-a tko je vlasnik ili korisnik automobila za kojeg nije plaćen parking, cjenik, dokaze da je tužitelj taj koji se bavi naplatom parkiranja, te konačno i cjenik iz kojeg bi se utvrdila visina potraživanja.

23. Tužitelj međutim nije dostavio ništa od navedenog, pa sud nije mogao utvrditi:

- gdje je konkretno automobil bio parkiran, odnosno je li automobil bio parkiran na mjestu gdje se obavlja organizirano naplaćivanje parkinga,

- je li tuženik vlasnik ili korisnik automobila koji je bio parkiran na mjestu gdje se prema tvrdnjama tužitelja vrši organizirana naplata parkiranja,

- je li tužitelj ima ovlaštenje za vršenje naplate parkiranja,

- koliko iznosi cijena parking karte, te na koji način se određuje i naplaćuje parkiranje,

24. S obzirom na navedeno, razvidno je da tužitelj nije dokazao svoju aktivnu legitimaciju, te nije dokazao ni pasivnu legitimaciju tuženika.

25. Pored navedenog, tužitelj nije dokazao ni da je između parničnih stranaka zaključen ugovor o parkiranju.

26. Konačno, tužitelj nije dokazao ni visinu tužbenog zahtjeva, jer nije dostavio cjenik iz kojeg bi se mogla utvrditi visina tužbenog zahtjeva.

27. Sukladno pravilu o teretu dokaza(čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. ZPP-a), kad stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava kojima nedvojbeno dokazuje svoju tvrdnju, sud treba uzeti da nije istinita takva tvrdnja stranke (svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazano – idem est non esse aut non probari).

28. Ocjena je ovog suda da Izvadak iz poslovnih knjiga, kao jednostrana isprava tužitelja, sam po sebi, bez predlaganja drugih dokaza, ne predstavlja nedvojben dokaz o postojanju i visini tražbine u situaciji kada je tuženik osporio osnov i visinu tražbine.

29. Stoga kako je tužitelj dostavio samo izvadak iz poslovnih knjiga kao jednostranu ispravu tužitelja koja sama po sebi, po ocjeni ovog suda, nije dostatan dokaz za utvrđenje osnovanosti osnove i visine tužbenog zahtjeva te kako je tuženik u prigovoru na rješenje o ovrsi osporio u cijelosti osnov i visinu tužiteljevog potraživanja, kod kojeg osporavanja je ostao i tijekom postupka, te kako se iz samog Izvoda ne može utvrditi ni visina ni osnov, to je sud u cijelosti odbio tužbeni zahtjev s obzirom da tužitelj nije dokazao ni osnov ni visinu tužbenog zahtjeva.

30. U odnosu na iskaz svjedoka TFZ za navesti je da je svjedok potvrdio da je vozilo reg. oznaka [registarska oznaka], marke Mercedes, registrirano na ime tuženika. Međutim, svjedok je naveo da je to sam formalno, jer se radi o leasingu, a da je predmetno vozilo njegovo vlasništvo, te da isključivo on vozi taj automobil, dok je njegov sin taj automobil vozio samo u 3 navrata. Na dan 24.3.22. u 8.31 h da je jedino on mogao voziti taj automobil u to vrijeme i nitko drugi. U odnosu na automobil reg oznaka [registarska oznaka] marke Audi, taj automobil, ako je plave boje, nalazi se u vlasništvu njegovog sina, tuženika IF, a taj automobil voze isključivo tuženik i njegova supruga. Što se tiče korištenja vozila reg oznake [registarska oznaka] na dan 15.11.2021. koji je snimljen na Sustipanu u Splitu svjedok je naveo da taj automobil vozi isključivo samo on, svjedok. Vrlo vjerojatno je da je tom prilikom išao na socijalno te da je taj automobil parkirao zbog toga na Sustipanu. Što se tiče Audija može navesti da taj automobil rijetko vozi. Da je on od tužitelja dobivao upite tko je vlasnik predmetnih automobila, da su na sinovo ime dolazili ti upiti, odnosno podaci o vozaču, a da je on svaki put uredno ispunio te upite i odnio ih u sjedište tuženika koji se nalazi u ulici bivšeg imena ĆF, poviše Prime 3, gdje je te upite predao. Međutim nakon toga više nije dobivao nikakve odgovore ni upite. Vjerojatno kući ima potvrdu da je to predao tužitelju. Svjedok je dalje dodao kako on i sin žive na istoj adresi, da je on upoznat sa računima koje je tužitelj slao tuženiku na ime parkiranja, da je njegov sin na brodu, te da je u vrijeme dok je sin bio na brodu, on preuzimao te račune. Račune nije platio, ali da je on slao obavijesti o tome tko je vlasnik predmetnog vozila, a da se ne sjeća kome je slao te obavijesti o tome tko je vlasnik predmetnih vozila.

31. Analizirajući iskaz svjedoka TFZ za navesti je da je ovaj sud iskaza svjedoka TFZ utvrdio kako je upravo tuženik vlasnik i jednog i drugog vozila, dakle i vozila [registarska oznaka], marke Mercedes, i vozila reg oznaka [registarska oznaka] marke Audi, s obzirom da su oba automobila registrirana na ime tuženika, te da bi sukladno tome tuženik bio pasivno legitimiran u ovom sporu, te kao takav bi i bio dužan platiti predmetnu naknadu za parkiranje.

32. Međutim, po ocjeni ovog suda, tužitelj i dalje nije dokazao je li automobil bio parkiran na mjestu gdje se obavlja organizirano naplaćivanje parkinga od strane tužitelja, je li tužitelj ima ovlaštenje za vršenje naplate parkiranja, koliko iznosi cijena parking karte, te na koji način se određuje i naplaćuje parkiranje, odnosno, tužitelj nije dokazao svoju aktivnu legitimaciju, te nije dokazao ni osnov ni visinu potraživanja.

33. Cijeneći sve naprijed navedeno, zaključak je ovog suda kako tužitelj nije dokazao ni osnov ni visinu svog potraživanja, slijedom čega je ovaj sud u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, radi čega je, sukladno odredbi čl. 451.st.3 ZPP-a, valjalo u cijelosti ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vesne Ogorevc iz Splita pod poslovnim brojem Ovrv-24080/2023, UPP/OS-Ovr848/2023 od 19.10.2023.

34. Slijedom svega naprijed iznijetog i obrazloženog, odlučeno je kao u toč. I izreke ove presude.

35. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st 1 ZPP-a, te u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/2022, te 138/2023), kao i označenoj vrijednosti predmeta spora.

36. Tuženiku zastupanom po pun. priznat je jednokratni trošak zastupanja u iznosu od 50 bodova, a sve sukladno Tbr 7, toč. 9 Tarife, što pomnoženo sa 2€, koliko iznosi vrijednost jednog boda, daje iznos od 100,00 €. Ovom iznosu dodan je daljnji iznos od 25,00 € na ime 25% PDV-a, pa sveukupan trošak tuženika iznosi 125,00 €. Na dosuđeni iznos troška tuženiku pripada kamata počev od presuđenja, tj. od 31. srpnja 2025. pa do konačne isplate.

37. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u toč. II izreke presude.

U Splitu, 31. srpnja 2025.g.

S U D A C

Miro Maslać

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana objave presude, a o istoj odlučuje županijski sud. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužitelju,

- pun. tuženika