REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Posl.br. Pr-1813/2021-59

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Mirni Mačešić-Biscuoli kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja TM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Leo Peruško, odvjetnik iz Pule, protiv tuženika Črnja Tours d.o.o. Rovinj, Štanga 5 C, OIB 50081960115, zastupan po punomoćniku Samanta Bubičić, odvjetnik iz Rovinja, radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 1. srpnja 2025., u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, a objavljene dana 31. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati na ime naknade štete iznos od 2.841,72 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 20.05.2019. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.07.te godine te da mu nadoknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 811,12 eura sve u roku od 15 dana.

II. Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 5.826,55 eura zahtjev tužitelja se odbija.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je kod tuženika bio zaposlen temeljem zaključenog ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljen 28.08.2018. do 29.08.2019. godine. Za tuženika da je radio na radnom mjestu vozača autobusa u tuzemstvu i inozemstvu. Nadalje navodi kako je dana 16.01.2019. doživio ozljedu na radu prilikom obavljanja svojih redovnih radnih zadataka. Toga dana da je vozio na redovnoj liniji Zagreb- Ljubljana-Trst te da je oko 16,20 sati došao na autobusni kolodvor u Ljubljani. Ističe kako je prilikom izlaska iz autobusa pokliznuo se na stepenicama autobusa i pao na asfalt ispred autobusa. Tom prilikom da je povrijedio desnu nogu i desnu ruku, a pomoć da je potražio u Kliničkom centru Ljubljana gdje su mu dijagnosticirali istegnuće desnog gležnja i prijelom desnog ručnog zgloba kojeg su zaštitili gipsom. Zbog predmetne ozljede na radu da je bio na bolovanju četiri mjeseca. Tužitelj navodi da je zbog opisane povrede pretrpio fizičke bolove i strah smatra da mu je nastalo umanjenje životne aktivnosti, tvrdi da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega tijekom liječenja te da je gubio na zaradi i imao određene troškove liječenja. U konačnom postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj potražuje naknadu imovinske i neimovinske štete u sveukupnom iznosu od 8.668,27 eura zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2.U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava da je tužitelj kod njega bio zaposlen temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme te da je za njega obavljao poslove vozača autobusa u tuzemstvu i inozemstvu. Ističe kako predmetni štetni događaj koji se navodi u tužbi tuženik nije vidio ali po pričanju tužitelja da je utvrdio kako je 16.01.2019. tužitelj na autobusnom kolodvoru u Ljubljani na peronu br. 20 pri izlasku iz autobusa se pokliznuo na stepenicama i pao te se ozlijedio. Tuženik navodi kako je o tome dostavio njemu kao poslodavcu pisane izjave radnika FM i NM. Tuženik ne osporava medicinsku dokumentaciju Kliničkog bolničkog centra u Ljubljani. Tuženik smatra da nije odgovoran tužitelju za predmetnu štetu jer smatra da je sporan način nastanka štetnog događaja. Tuženik naime, sumnja da se tužitelj nije povrijedio na stepenicama autobusa već da se povrijedio na neki drugi način koji njemu nije poznat a navodi da od drugih djelatnika koji su u to vrijeme radili za njega ima saznanja da je tužitelj to namjerno učinio i namjerno se ozlijedio kako bi od njega ostvario pravo na naknadu štete. Nadalje, tvrdi sve da je tužitelj i pao po stepenicama autobusa navodi da je to radnja na koju on nije mogao utjecati ili istu predvidjeti te smatra da je tužitelj sam odgovoran za predmetni pad. Osim toga, nakon što je završeno bolovanje navodi kako je sa tužiteljem zaključio sporazum o prestanku ugovora o radu 30.05.2019. u kojem sporazumu su se sporazumjeli kako nemaju više nikakvih međusobnih potraživanja koja bi proizlazila iz radnog odnosa pa smatra da tužitelj ne može tražiti pokraj navedenog sporazuma naknadu štete. Također ističe da mu je po prekidu radnog odnosa isplatio iznos od 1.600,00 eura ali tuženik se do zaključenja glavne rasprave nikada nije očitovao na ime čega je taj iznos platio tužitelju. Predlaže da se zahtjev tužitelja odbije i da mu se naknadi trošak postupka .

3.U dokaznom postupku pročitan je ugovor o radu na određeno vrijeme od 28.08.2018., pročitane su izjave o nezgodi na strani 12 do 14 spisa, pročitani su računi na strani 15 i 16 spisa, prijava o ozljedi na radu, izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju i doznake za bolovanje te platne liste tužitelja na strani 22 do 36 spisa, pročitan je izvansudski zahtjev za naknadu štete na strani 37 do 49 spisa, pročitan je sporazum o prestanku ugovora o radu na strani 55 spisa, izvršen je uvid u e-mail prepiske između tužitelja i tuženika, pročitana je svjedodžba o provedenoj periodičnoj izobrazbi vozača za prijevoz putnika, pročitana je dozvola za boravak i rad, pročitani su iskazi svjedoka JM, MM, FM, pročitan je iskaz tužitelja i zz tuženika EM, pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka specijalista ortoped dr. ŽM kao i njena usmena dopuna nalaza od 09.05.2024., pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije Galprom d.o.o. kao i pisana dopuna na strani 194 spisa i usmena dopuna od 01.07.2025. godine.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

5. Između parničnih stranaka nije sporno:

- da je tuženik kao poslodavac sa tužiteljem kao radnikom dana 28.08.2018. zaključio ugovor o radu na određeno vrijeme, od 29.08.2018 do 29.08.2019,

- da je tužitelj temeljem tog ugovora za tuženika radio na radnom mjestu vozača autobusa ,

- da je tužitelj imao posebnu dozvolu KOD 95 za obavljanje poslova vozača autobusa, važeću vozačku dozvolu, te reguliran status u RH obzirom da je u vrijeme štetnog događaja bio stranac na radu u Hrvatskoj,

- da je tužitelj osposobljen za rad na siguran način te kod tuženika prošao tečaj zaštite na radu,

- da je tuženik dana 19.01.2019. sastavio prijavu o ozljedi na radu tužitelja zbog koje ozljede je tužitelj bio na bolovanju u razdoblju od 16.01.2019. do 12.05.2019.,

- da su tužitelj i tuženik 30.05.2019. zaključili sporazum o prestanku ugovora o radu,

- da je tuženik tužitelju nakon potpisanog sporazuma isplatio iznos od 1.600,00 eura,

6. Ono što je sporno između parničnih stranaka jeste pitanje da li je tužitelj doživio stvarno ozljedu na radu ili se povrijedio negdje drugdje, da li je tužitelj ukoliko je stvarno pao po stepenicama autobusa sam odgovoran za predmetni štetni događaj te je sporno da li se tužitelj namjerno ozlijedio kako bi od tuženika ostvario pravo na naknadu štete. Sporna je i visina tužbenog zahtjeva.

7. U pravcu utvrđenja tih spornih okolnosti temeljem provedenih dokaza prijave o ozljedi na radi, medicinske dokumentacije te iskazima svjedoka i parničnih stranaka sud je utvrdio da se tužitelj dosita 16.01.2019. povrijedio na radu prilikom obavljanja svojih redovnih radnih zadataka.

8. Naime, iz iskaza tužitelja i svjedoka FM koji je tužitelja odmah vidio nakon nezgode utvrđeno je da je 16.01.2019. tužitelj za tuženika vozio autobus na redovnoj liniji Zagreb-Ljubljana-Trst-Rovinj. Toga dana kada su došli na autobusni kolodvor u Ljubljana a kasnili su sat vremena tužitelj i njegov radni kolega T, drugi vozač autobusa, koji u ovom postupku nije saslušan kao svjedok te svjedok FM koji je isto bio radni kolega tužitelja i vozio se sa njim toga dana u autobusu kao putnik suglasno potvrđuju da je tužitelj toga dana povrijeđen na autobusnom kolodvoru u Ljubljani.

Kako je autobus kasnio sat vremena tužitelj je zajedno sa svojim kolegom htio obaviti što brže posao, iskrcati putnike, ukrcati nove putnike, ukrcati i iskrcati prtljagu te što prije krenuti za Trst obzirom da su kasnili u rasporedu vožnje. Toga dana na autobusnom kolodvoru u Ljubljani je bilo hladno, vlažno i bilo je mraza. Tužitelj je izlazio iz autobusa a ispred njega je bio radni kolega i svjedok FM koji je krenuo sa druge strane autobusa da pomogne u iskrcavanju prtljage. Tom prilikom, kada je silazio po stepenicama iz autobusa na asfalt tužitelj se sapleo i pao na tlo ispred autobusa te je ozlijedio ruku i nogu.

9. Nakon ozljeđivanja pozvana je prva pomoć te je tužitelj prevezen u Bolnički centar u Ljubljani. Naknadno je utvrđeno da je tužitelj ozlijedio zglob desne noge bez prijeloma, samo uganuće, a tvrdi da je ozlijedio i desnu ruku i da je imao napuknuće kosti (po iskazu tužitelja). Tužitelj je zadržan u bolnici, liječenje je platio 300 eura koje mu je naknadno nadoknadio tuženik a njegov ujak je došao po njega iz Zagreba. Tužitelj se nakon toga više nije vraćao na posao, bio je na bolovanju i na fizikalnim terapijama.

10. Nakon ozljeđivanja tužitelj je telefonom zvao svoju neposredno nadređenu ŠM kako bi je obavijestio o ozljedi ali se nije javljala na telefon. Drugi dan nakon ozljeđivanja da je vidio direktora tuženika te da ga je obavijestio o ozljedi na što mu je on rekao da ostane na bolovanju.

11. U trenutku ozljeđivanja tužitelj je na sebi imao košulju, kravatu koju mu je kao radnu opremu osigurao tuženik dok su hlače i cipele kupljene od tužitelja te mu tuženik kao poslodavac nije osigurao kompletnu opremu za rad. Prema iskazima svjedoka i tužitelja a to u konačnici potvrđuje i zz tuženika dosita su si svi radnici tuženika sami kupovali cipele i hlače s time što su cipele trebale biti malo elegantnije. Dakle, tužitelj u trenutku pada prema mišljenju suda nije imao odgovarajuću obuću na nogama. Elegantnije cipele nemaju gumeni džon, a kako je kolodvor zbog vremenski uvjeta bio mokar i vlažan bilo je hladno i na pojedinim dijelovima je bilo mraza sud vjeruje tužitelju da je prilikom silaska iz autobusa u brzini da što prije obavi posao se nespretno sapleo, pao sa stepenica i ozlijedio se.

12. Svjedok FM koji je također sa tužiteljem radio kod tuženika na radnom mjestu vozača autobusa potvrđuje da se tužitelj povrijedio u Ljubljani na autobusnom kolodvoru. Imenovani svjedok sam štetni događaj nije vidio ali je prvi vidio tužitelja dvije do tri minute nakon ozljeđivanja. Tužitelj je ležao na podu pokraj jednog stupa, žalio se da mu je slabo, okretao je očima, a svjedok potvrđuje da je vidio kako mu je noga odmah oteknula. Iako je svjedok toga dana bio kao putnik on je pomogao tužitelju i drugom šoferu kod iskrcaja prtljage obzirom da su kasnili sa vožnjom. Svjedok također potvrđuje da su zvali policiju ali da je policija rekla da zbog toga ne izlaze na lice mjesta, štetni događaj da su prijavili prometnik u Ljubljani i prometniku u Zagrebu nakon čega je tužitelj kolima hitne pomoći prevezen u bolnicu.

I ovaj svjedok potvrđuje da od poslodavca od radne odjeće dobiju samo košulju i kravatu a cipele i hlače da si svi radnici kupuju sami svjedok također navodi da su cipele trebale biti finije kao za ples i da su svi trebali imati plave hlače na crtu. Svjedok ne osporava da je u pisanom obliku dao iskaz o ozljedi na radu te da je to predao prometniku. Od strane poslodavca da ga nikada nitko nije zvao vezano za sastavljanje prijave ozljede na radu.

13. Imajući u vidu u prvom redu objektivni dokaz a to je medicinska dokumentacija iz bolnice u Ljubljani, iskaz tužitelja i jedinog svjedoka FM koji ga je vidio neposredno nakon ozljeđivanja sud utvrđuje da je tužitelja doista 16.01.2019. za vrijeme obavljanja svojih redovnih radnih zadataka pretrpio ozljedu na radu i o tome prema stavu suda nema dvojbe.

14.Tvrdnje tuženika da se tužitelj negdje drugdje ozlijedio ili da se tužitelj namjerno ozlijedio kako bi ishodovao naknadu štete od tuženika su paušalne i ničim potkrijepljene. Tijekom postupka tuženik je tužitelja nastojao prikazati kao lošeg radnika, problematičnog radnika, sklonog svađama i neradu pa sudu nije jasno obzirom da je sa istim imao zaključen ugovor o radu na određeno vrijeme zašto taj ugovor nije raskinut ranije ako je tužitelj bio toliko problematičan radnik tim više što u to vrijeme je tužitelj zapošljavao oko 100 vozača. Tijekom trajanja dokaznog postupka tuženik sudu nije ponudio niti jedan konkretni dokaz koji bi doveo do opravdane sumnje iz koje bi se moglo naslutiti ili zaključiti da se tužitelj sam ozlijedio ili da se ozlijedio negdje drugdje. Takve tvrdnje tuženik nije dokazao pa je sud te prigovore tuženika odbio kao neosnovane.

Svjedoci JM, ŠM i z.z. tuženika štetni događaj nisu vidjeli a njihovi iskazi su u cijelosti prilagođeni uspjehu u sporu tuženika .Imenovani svjedoci nemaju pravno relevantnih saznaj o štetnom događaju a njihovo viđenje tužitelja i ovoga slučaja je bez pranog učinka na predmet spora, stoga sud te iskaze nije prihvatio jer su za predmet spora neupotrebljivi.

15. Osim toga sudu nije jasno ako se nezgoda nije dogodila zašto je tuženik kao poslodavac sastavio prijavu o ozljedi na radu i zašto je tužitelju nakon sporazumnog prekida radnog odnosa a nakon završenog bolovanja platio iznos od 1.600,00 eura. Isto tako nije jasno zašto tuženik tvrdi da prema sporazumu o prestanku ugovora o radu nije dužan tužitelju naknaditi štetu po ovom osnovu kada već u odgovoru tvrdi da do povrede na radu nije došlo. Tvrdnje tuženika je sud ocijenio kao kontradiktorne, paušalne i izrečene isključivo s namjerom povoljnijeg uspjeha u parnici.

16. U konkretnom slučaju valja primijeniti odredbe Zakona o zaštiti na radu i to čl. 25. u kojem se navodi da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koju poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu.

17. Imajući u vidu naprijed navedena utvrđenja, sud je utvrdio da je tuženik kao poslodavac primjenom odredbe čl. 25. Zakona o zaštiti na radu u svezi s čl. 1064. i čl. 1067. ZOO-a tužitelju dužan u cijelosti naknadi pretrpljenu štetu.

18.Naime, do predmetnog štetnog događaja je došlo slučajno. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi između ostalog da je tužitelj sam odgovoran za štetni događaj što bi pretpostavljalo da je on kriv za predmetni pad po stepenicama jer da je postupao krajnje nepažljivo. Mišljenje je ovoga suda da takvi navodi tuženika nisu ispravni. Naime, utvrđeno je da je tužitelj prije nego što je krenuo nogom na stepenice koje vode van iza autobusa postupao sasvim uobičajeno, na stepenicama nije bilo nikakvih prepreka no kako je vrijeme vani bilo vlažno i mokro sud dozvoljava da su i stepenice mogle biti vlažne no to nije utjecalo na pad tužitelja jer su iste obložene tepihom.

Naime, sud vjeruje u cijelosti iskazu tužitelja kada u svom iskazu navodi da se ponašao normalno, da je žurio ali to što je žurio ne znači nužno da je bio krajnje nepažljiv te je u žurbi prilikom silaska sa stepenica sapleo se o svoje noge i pao.

19. Sud je mišljenja kako je tužitelj obavljajući redovne radne zadatke kod tuženika u trenutku kada se povrijedio postupio na način kako bi postupio svaki prosječan čovjek u opisanoj situaciji. Sud u ponašanju tužitelja u konkretnoj situaciji ne nalazi elemenata koji bi upućivali na zaključak da je tužitelj svojim ponašanjem na kvalitativno bilo kakav način doprinio nastanku štetnih posljedica ili da je prilikom silaska sa stepenica postupao krajnje nepažljivo, pa je iz navedenih razloga prigovor tuženika da bi tužitelj sam bila odgovoran za nastalu štetu kao neosnovan u cijelosti odbio.

20. Osim toga, tužitelj je u trenutku nezgode na nogama imao cipele koje prema mišljenju suda ne odgovaraju standardima zaštite na radu za vozača autobusa jer finije cipele nemaju gumeni džon što znači da je džon kožni i kao takav je klizak. Tuženik je trebao osigurati potpunu opremu za svoje vozače a nesporno im je dao samo košulju i kravatu dok su si svi radnicima sami kupovali hlače i cipele. Dakle, tuženik je svojim propustom u vidu ne osiguranja odgovarajuće obuće sigurno već samo zbog toga odgovoran .

21.Činjenica da se tužitelj sapleo o svoje noge jer je žurio da posao što prije obavi kao što je i naprijed rečeno ne znači da je bio krajnje nepažljiv. Konačno, predmet ovoga spora jeste šteta koju je radnik pretrpio na radu, a teret dokaza tvrdnje o postojanju suodgovornosti jeste na poslodavcu koji osim paušalno istaknutog prigovora nije nikakvim dokazima uvjerio sud da bi za predmetnu nezgodu bio kriv sam tužitelj ili da bi svojim radnjama djelomično doprinio nastanku štete.

22. Člankom 25 Zakona o zaštiti na radu u kojem se navodi da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koju poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu.

23.U ovom slučaju tuženik kao poslodavac nije uspio dokazati da bi do štete došlo krivnjom samog tužitelja a niti su dokazali bilo koji od drugih razloga koji bi doveo do ekskulpacije njihove odgovornosti. Stanovište je ovoga suda da je do štete došlo slučajno, jer je slučaj takav događaj koji bi bio spriječen da ga je tužitelj mogao predvidjeti. Drugim riječima, slučaj je takav događaj koji se štetniku ne može prepisati u krivnju. Stoga je temeljem navedenog propisa tuženik kao poslodavac dužan tužitelju naknaditi štetu u cijelosti.

24.Prigovor tuženika da se tužitelja zaključenjem sporazuma o prestanku radnog odnosa od 30.05.1029 odrekao svih potraživanja prema tuženika sa osnova zaključenog ugovora o radu od 29.8.2018 pa tako i prava na naknadu šteta iz radnog odnosa ovaj suda ne prihvaća.

Naime u trenutku potpisivanja sporazuma o prestanku radnog odnosa od 30. 05.2019 prema mišljenu suda tužitelj se nije moga odreći naknade šteta koja je predmet ovoga postupka i to niti imovinske niti neimovinske; jer u to vrijeme nije imao saznanja o punom opsegu svoje šteta koju trpi . Po ocjeni suda tužitelj je tek u ovome postupku nakon što su proveden vještačenja utvrdio stvarni obim, vrstu i visinu štete.

To jasno proizlazi i iz financijskog vještačenja gdje je vještak utvrdio da isplaćeni iznos od 1.600 eura tužitelju na ruke od strane tuženika se odnosi na isplatu prekovremenih sati i dnevnica. I povrh toga tuženik je s osnova materijalne štete dužan tužitelju daljnji iznos od 2.032,13 eura . Dakle tužitelj se zaključenim sporazumom nije mogao odreći potraživanja iz ovog štetnog događaja kada u trenutku potpisivanja istog nje znao za puni opseg štete koja mu je nastala . To je saznao tek u okviru ovog postupka nakon što su provedena vještačenja iz tih razloga je i taj prigovor tuženika odbijen kao neosnovan .

25. U pravcu utvrđivanja obima i visine pretrpljene štete kod tužitelja sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku specijalista ortoped dr. ŽM.

26. Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka sud je utvrdio da je tužitelj 16.01.2019. prilikom obavljanja svojih redovnih radnih zadataka zadobio ozljedu na radu koja na sreću tužitelja nije bila težeg obima. Tužitelj je naime zadobio natuk desnog ručnog zgloba i uganuće desnog gležnja.

U trenutku samopovređivanja tužitelj je trpio povrede jakog intenziteta u trajanju od jedan dan sve dok mu nije postavljena imobilizacija i dok nije počeo mirovati te piti lijekove za bolove. Nakon toga trpio je bolove srednjeg intenziteta u trajanju od sedam dana koji se javljaju u nastavku jakih bolova koji djelom spontano uz uzimanje analgetske terapije regradiraju. Nakon toga se kod tužitelja tijekom fizikalne terapije javljaju bolovi slabijeg intenziteta u trajanju od deset dana.

Tužitelj je u trenutku samog pada pretrpio strah jakog intenziteta u trenutku samog pada koji je trajao dvije do pet minuta. Nakon toga tužitelj trpi sekundari strah lakog intenziteta koji se javlja tijekom liječenja a ogleda se o tužiteljevoj brizi za ishod liječenja jer nije mogao predvidjeti tijek i ishod liječenja oko mjesec dana.

Kao posljedica predmetne ozljede kod tužitelja nije zaostalo naruženje.

Kod tužitelja radi predmetne ozljede nije došlo niti do trajnog umanjenja životnih i radnih aktivnosti.

Tijekom liječenja i rehabilitacije te odlaska na liječničke kontrole tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega obzirom da je tužitelj u padu ozlijedio dominantnu ruku zajedno sa nogom a koja pomoć se ogledala u održavanju osobne higijene, oblačenju, nošenju stvari, nabavci namirnica i pripremi obroka. Tijekom nošenja imobilizacije u trajanju od 20 dana tuđa pomoć i njega bila mu je potrebna po dva sata dnevno dakle, ukupno 40 sati.

27. Točno je da je tužitelj nakon ozljeđivanja prvu liječničku pomoć primio u Kliničkoj bolnici u Ljubljani; gdje su mu liječnici postavili "sumnju" na prijelom palčane kosti desne podlaktice ali je ista osam dana nakon radiološke obrade i kliničkih nalaza sa sigurnošću isključena. Dakle, nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj u predmetnom padu zadobio lakše ozljede bez fraktura ruke ili noge.

28. Temeljem odredbe članka 1100. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu. U slučaju povrede prava osobnosti sud će ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisnu od naknade imovinske štete a i kad nje nema. Sud je pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanim fizičkih boli, pretrpljenog straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

29. Temeljem svega navedenog sud je utvrdio da tužitelju pripada pravična novčana naknada po osnovi neimovinske štete u sveukupnom iznosu od 690,15 EUR dok je sa preostalim dijelom zahtjeva tužitelj odbijen kao previsoko postavljen.

30. Temeljem članka 1095. ZOO-a sud je utvrdio da tužitelju pripada naknada za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 106,17 EUR. Sud je utvrdio da je tužitelju nakon prometne nezgode bila neophodna tuđa pomoć i njega 20 dana po dva sata dnevno. Tuđa pomoć i njega ogledala se u pomoći tužitelju kod obavljanja higijenskih navika, pomoć u kućanskim poslovima te pomoć kod odlaska na kontrolne preglede i fizikalne terapije.

Do tog iznosa sud je došao cijeneći gore opisani obim i vrijeme koje je tužitelju bilo potrebno za tuđom njegom i pomoći te cijenu neto sata njegovateljice koja pruža tuđu pomoć i njegu u iznosu od 20,00 kn / 2,65 EUR (dom za starije i nemoćne osobe Alfredo Štiglić) (20 dana x 2 sata x 2,65 EUR = 106,17 EUR).

31. Tužitelju pripada temeljem istog propisa i naknada za troškove liječenja. Naime, uvidom u priložene račune na strani 15 i 16 spisa sud je utvrdio da je tužitelj kao stranac obzirom da nije imao dopunsko zdravstveno osiguranje u OB Pula za RTG pregled platio u dva navrata dana 24.01.2019. 50,00 kuna i dana 25.01.2019. 50,00 kuna. Po tom osnovu tužitelju je priznat sveukupno iznos od 13,27 EUR.

32. Radi utvrđivanja materijalne štete tužitelja koja se ogleda u izgubljenoj zaradi tužitelja sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. ekonomist KM, Galprom d.o.o. kao i njegovu pisanu i usmenu dopunu nalaza.

Uvidom u vještačke nalaze sud je utvrdio da je tužitelj bio na bolovanju zbog ozljede na radu u trajanju od 16.01.2019. do 12.05.2019. godine. Izgubljena zarada tužitelja ogleda se u razlici s isplate plaće, dnevnica i prekovremenih sati. Tužitelj je za tuženika obavljao poslove vozača autobusa temeljem zaključenog ugovora o radu na određeno vrijeme. Temeljem čl. 7 tog ugovora ugovorena je mjesečna plaća od 3.439,80 kuna bruto uz pravo na povećanu plaću za dane blagdana, državnih praznika, zakonom propisanih neradnih dana, prekovremenih sati u skladu s odredbama pravilnika o radu tuženika kao i pravno na isplatu dnevnica u skladu sa zakonskim propisima.

33. U razdoblju od 01.09.2018. do 15.01.2019. tuženik je tužitelju isplaćivao plaću u visini minimalne plaće u skladu sa tadašnjim zakonom o minimalnim plaćama za redovni rad i normalni učinak koja je u 2018. iznosila 3.439,80 kuna a u 2019. 3.750,00 kuna, povećanu plaću za sate rada nedjeljom, noću, državne i vjerske praznike po stopi od 15 %.

Tuženik tužitelju nije isplaćivao povećanu plaću za ostvarene prekovremene sate a niti dnevnice jer to tako nije naznačeno u platnim listama.

U razdoblju od 16.01.2019. od 12.05.2019. tužitelju je obračunata naknada za bolovanje u visini minimalne plaće za 2019. u iznosu od 3.750,00 kuna bruto, a u razdoblju od 13.05.2019. od 30.05.2019. za 128 sati rada isplaćena mu je naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora također u visini minirane plaće od 3.750,00 kuna bruto.

34. Kolektivni ugovor za putničke agencije zaključen je 12.06.2020. na neodređeno vrijeme koja mu je proširena primjena na sve poslodavce sa registriranom djelatnošću putničkih agencija što se odnosi na tuženika. Odredbom čl. 21. navedenog KU ugovoreno je puno radno vrijeme od 40 sati tjedno. Nadalje, odredbom čl. 47. i tarifnom prilogu KU osnovna plaća za normalni učinak je redovno radno vrijeme za vozača autobusa iznosi 3.085,70 kuna uz napomenu da je potpisan i dodatak II. KU kojim je ugovorena osnovica plaće u visini od 2.667,00 kuna za koji ne važi proširena primjena. Nadalje odredbom čl. 50. KU ugovoreno je pravo na povećanju plaću i to za rad noću po stopi od 30%, nedjeljom po stopi od 40 %, za dane blagdana i državnih praznika po stopi od 50 % i prekovremeni rad po stopi od 50 %.

35. Iz svega navedenog sud utvrđuje da je osnovna plaća od 3.085,70 kuna pripadajuća za vozača autobusa ovdje tužitelja ugovorena KU za putničke agencije kojem je proširena primjena niža od zakonom propisane minimalne plaće u visini od 3. 439,80 kuna za 2018. i 3.750,00 kuna za 2019. godinu u visini koje je tužitelju obračunata plaća i naknada plaće. Nadalje sud je utvrdio da je tužitelju povećana plaća obračunata i isplaćena po stopi od 15% umjesto po stopama ugovorenih odredbom čl. 50. KU za putničke agencije. Nadalje za razdoblje od 01.09.2018. do 15.01.2019. tužitelj je radio 87,5 sati u prekovremenom radu kako je to prikazano u tabeli br. 1 strana 177 spisa.

Nadalje je utvrđeno kako tužitelj u razdoblju od 01.08.2018. do 30.05.2019. nije ispaćena povećana plaća za ostvarene sate prekovremenog rada. Tužitelju je manje isplaćena plaća s osnova povećanja plaće za prekovremeni rad po stopi od 50 % za rad noću po stopi od 30% a za rad na dan blagdana i državnih praznika po stopi od 50 % za rad nedjeljom po stopi od 40 % što za razdoblje od 01.09.2019. do 15.01.2019. ukupno iznos 484,87 eura a prema tabeli br. 2 strana 178 spisa.

Dakle, uzimajući u vidu navedene obračune sud je utvrdio da je tužitelj u razdoblju od 01.09.2018. do 31.12.2018. ostvarivao prosječnu neto plaću od 448,93 eura kako je to prikazano u tabeli br. 3 strana 179 nalaza.

36. Nadalje, uvidom u promet po tekućem računu tužitelja koji prileži strani 35 do 36 spisa utvrđeno je da su za tri mjeseca prije ozljede tužitelju isplaćene naknade s osnova dnevnice u prosječnom mjesečnom iznosu od 741,25 eura kako je prikazano u tabeli br. 1. strana 194 spisa.

Imajući u vidu razdoblje od 16.01.2019. do 12.05.2019. tužitelj je gubio na zaradi s osnova dnevnica 2.893,26 eura, a kako je to prikazano detaljno u tabeli br. 2 strana 195 spisa. Isplatom na ruke iznosa od 1.600,00 eura tužitelju je djelomično naknađena šteta u vidu izgubljene zarade s osnova dnevnice za razdoblje kada je tužitelj bio na bolovanju radi ozljede na radu od 16.01.2019. do 12.05.2019. godine.

Slijedom navedenog sud je utvrdio da je tužitelj pretrpio materijalnu štetu s osnova izgubljene zarade koja je utvrđena kao razlika između primanja koja bi pretpostavljeno ostvario s osnova plaće i dnevnice i primanja koje je ostvario s osnova naknade plaće radi bolovanja uzrokovanog ozljedom na radu umanjenu za naknadu isplatom na ruke iznosa od 1.600,00 eura pa je u razdoblju od 16.01.2019. do 12.05.2019. izgubio na zaradi 2.032,13 eura kako je to prikazano u tabeli br. 3 strana 165 spisa. Stoga je sud taj iznos temeljem čl. 1095. ZOO-a tužitelju dosudio u cijelosti.

37. Sud je tužitelju na ime sveukupne štete imovinske i neimovinske dosudio iznos od 2.841,72 EUR dok je sa preostalim dijelom tužbenog zahtjev u iznosu od 5.826,55 EUR zahtjev tužitelja odbijen.

38. Na dosuđeni iznos naknade štete sud je tužitelju temeljem čl.29 u svezi s čl.1103 ZOO-a dosudio zateznu kamatu od dana podnošenja van sudskog zahtjeva točnije od 20.05.2019. do isplate.

39.Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

40. Na nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke dr. ŽM tužitelj nije imao primjedbi te je istoga u cijelosti prihvatio. Tuženik također nije imao bitnih primjedbi na nalaz ali je tražio da se vještak usmeno sasluša te je nakon usmene dopune vještačkog nalaza prihvatio kako osnovi nalaz tako i njegovu pisanu dopunu.

Na nalaz i mišljenje vještaka financijske struke Galprom d.o.o. tužitelj je imao određenih primjedbi koje se odnose na izračun izgubljene zarade. Nakon što je provedena pisana i usmena dopuna vještačkog nalaza tužitelj je nalaz prihvatio. Tuženik nije imao primjedbi na nalaz vještaka financijske struke.

Ovaj sud smatra da su oba vještačka nalaza jasna, potpuna, u skladu sama sa sobom i sa ostalim provedenim dokazima. Provedenim dopunama otklonjene su sve nejasnoće. Kod suda nije izazvana osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja pa je ovaj sud oba nalaza prihvatio kao valjanu podlogu za utvrđenjem obima i visine štete koja je tužitelju nastala zbog povrede na radu.

41.Tužitelj ima pravo na naknadu parničnog troška temeljem odredbe čl. 154. st.2. u svezi s čl. 155. ZPP-a. Tako je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji je trošak odmjeren u skladu sa važećim odredbama odvjetničke tarife i utvrđenoj vrijednosti predmeta spora. Naime, tužitelj je u ovom postupku uspio 33% a tuženik 67 % pa je sukladno tome i odmjeren trošak obiju stranaka.

42. Tužitelju priznat trošak sastava tužbe, zastupanje na osam ročišta za glavnu raspravu te sastava četiri pisanih podnesaka i sastava dvije žalbe u sveukupnom iznosu od 1500 bodova. Imajući u vidu vrijednost boda od 2,00 eura i pripadajući PDV 25% tužitelju na ime odvjetničkog troška pripada iznos od 3.750,00 eura. No kako je tužitelj uspio u ovom postupku sa 33% to mu na ime odvjetničkog troška pripada iznos od 1.237,50 eura. Tom iznosu valja pridodati trošak plaćenog predujma za vještačenja u iznosu od 913,62 eura ili sveukupno 2.151,12 eura. Tužitelju nije priznat trošak sudskih pristojbi jer se radi o radnom sporu pa je tužitelj po zakonu oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi.

43. Temeljem istog principa odmjeren je trošak tuženiku također za zastupanje po punomoćniku odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu i zastupanje na sedam ročišta za glavnu raspravu u sveukupnom iznosu od 800 bodova. Imajući u vidu vrijednost boda od 2,00 eura i PDV od 25% tuženiku na ime odvjetničkog troška pripada iznos od 2.000,00 eura. No kako je tuženik u postupku uspio 67% to mu je sud priznao konačni trošak od 1.340,00 eura.

Kada se izvrši prijeboj konačno priznatog trošak tužitelja sa konačno priznatim troškom tuženika to je sud obavezao tuženika da tužitelju naknadni razliku troška od 811,12 eura.

U Puli, 31. srpnja 2025.

S u d a c

Mirna Mačešić-Biscuoli

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku