REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Zlatar, Trg slobode 14 A

Posl. br. P-1132/2023-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, po sucu Jeleni Habulin kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa David Turkalj, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB 14036333877, kojeg zastupa odvjetnica Iris Šanjug i ostali odvj. iz OD Ćurković i Šanjug d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 10. srpnja 2025. u prisutnosti tužitelja osobno i zz punomoćnice tužitelja ŠU te zz punomoćnika tuženika odvj. Natalije Đuran Tršinski, dana 31. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj broj 306- 303/2007 i broj kreditne partije 25301869 kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, sadržane u odredbi čl. 2. koja glasi: «Banka odobrava Korisniku kredita potrošački kredit u kunskoj protuvrijednosti od 22.716,00,00 CHF (dvadesetdvijetisućesedamstošesnaest švicarskih franaka) prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita.», zatim dio odredbe čl. 3. koja glasi «Na iznos kredita iz stavka 2. ovog Ugovora obračunavaju se kamate od 5,90 % (petcijelihdevedeset posto) dekurzivno godišnje. Kamate se obračunavaju mjesečno, od dana stavljanja kredita u otplatu, i uključene su u anuitete Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. na dan plaćanja » zatim dio odredbe čl. 4. koja glasi: «Kredit se otplaćuje u 84 (osamdesetčetiri) mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 330,77 CHF (tristotrideset švicarskih franaka i 77/100) obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo

Alpe-Adria- Bank d.d. na dan plaćanja.»

II Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, da tužitelju LU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 4.124,92 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim :

- na iznos od 0,26 EUR od 07.09.2007. do isplate,

- na iznos od 1,52 EUR od 02.02.2008. do isplate,

- na iznos od 5,47 EUR od 01.03.2008. do isplate,

- na iznos od 8,95 EUR od 01.04.2008. do isplate,

- na iznos od 3,86 EUR od 01.05.2008. do isplate,

- na iznos od 1,85 EUR od 03.06.2008. do isplate,

- na iznos od 4,33 EUR od 01.07.2008. do isplate,

- na iznos od 0,69 EUR od 01.08.2008. do isplate,

- na iznos od 0,87 EUR od 02.09.2008. do isplate,

- na iznos od 3,60 EUR od 02.10.2008. do isplate,

- na iznos od 19,36 EUR od 01.11.2008. do isplate,

- na iznos od 11,13 EUR od 03.12.2008. do isplate,

- na iznos od 22,50 EUR od 01.01.2009. do isplate,

- na iznos od 24,65 EUR od 03.02.2009. do isplate,

- na iznos od 25,62 EUR od 03.03.2009. do isplate,

- na iznos od 22,94 EUR od 01.04.2009. do isplate,

- na iznos od 23,74 EUR od 01.05.2009. do isplate,

- na iznos od 19,59 EUR od 02.06.2009. do isplate,

- na iznos od 16,53 EUR od 01.07.2009. do isplate,

- na iznos od 17,35 EUR od 01.08.2009. do isplate,

- na iznos od 18,96 EUR od 01.09.2009. do isplate,

- na iznos od 18,82 EUR od 01.10.2009. do isplate,

- na iznos od 17,19 EUR od 03.11.2009. do isplate,

- na iznos od 20,24 EUR od 01.12.2009. do isplate,

- na iznos od 22,70 EUR od 01.01.2010. do isplate,

- na iznos od 26,18 EUR od 02.02.2010. do isplate,

- na iznos od 25,38 EUR od 02.03.2010. do isplate,

- na iznos od 30,12 EUR od 01.04.2010. do isplate,

- na iznos od 29,22 EUR od 01.05.2010. do isplate,

- na iznos od 30,97 EUR od 01.06.2010. do isplate,

- na iznos od 46,11 EUR od 01.07.2010. do isplate,

- na iznos od 42,99 EUR od 03.08.2010. do isplate,

- na iznos od 52,51 EUR od 01.09.2010. do isplate,

- na iznos od 49,22 EUR od 01.10.2010. do isplate,

- na iznos od 43,93 EUR od 03.11.2010. do isplate,

- na iznos od 55,10 EUR od 01.12.2010. do isplate,

- na iznos od 69,30 EUR od 01.01.2011. do isplate,

- na iznos od 59,24 EUR od 01.02.2011. do isplate,

- na iznos od 63,12 EUR od 01.03.2011. do isplate,

- na iznos od 58,62 EUR od 01.04.2011. do isplate,

- na iznos od 59,44 EUR od 01.05.2011. do isplate,

- na iznos od 78,45 EUR od 01.06.2011. do isplate,

- na iznos od 80,30 EUR od 01.07.2011. do isplate,

- na iznos od 96,19 EUR od 02.08.2011. do isplate,

- na iznos od 88,03 EUR od 01.09.2011. do isplate,

- na iznos od 79,10 EUR od 01.10.2011. do isplate,

- na iznos od 78,14 EUR od 01.11.2011. do isplate,

- na iznos od 77,45 EUR od 01.12.2011. do isplate,

- na iznos od 81,71 EUR od 01.01.2012. do isplate,

- na iznos od 85,42 EUR od 01.02.2012. do isplate,

- na iznos od 85,92 EUR od 01.03.2012. do isplate,

- na iznos od 83,35 EUR od 01.04.2012. do isplate,

- na iznos od 85,09 EUR od 01.05.2012. do isplate,

- na iznos od 86,28 EUR od 01.06.2012. do isplate,

- na iznos od 84,28 EUR od 01.07.2012. do isplate,

- na iznos od 84,80 EUR od 01.08.2012. do isplate,

- na iznos od 83,31 EUR od 01.09.2012. do isplate,

- na iznos od 80,12 EUR od 02.10.2012. do isplate,

- na iznos od 83,56 EUR od 01.11.2012. do isplate,

- na iznos od 85,22 EUR od 01.12.2012. do isplate,

- na iznos od 84,01 EUR od 01.01.2013. do isplate,

- na iznos od 77,51 EUR od 01.02.2013. do isplate,

- na iznos od 83,04 EUR od 01.03.2013. do isplate,

- na iznos od 83,52 EUR od 03.04.2013. do isplate,

- na iznos od 81,35 EUR od 01.05.2013. do isplate,

- na iznos od 74,62 EUR od 01.06.2013. do isplate,

- na iznos od 74,44 EUR od 02.07.2013. do isplate,

- na iznos od 76,10 EUR od 01.08.2013. do isplate,

- na iznos od 78,75 EUR od 01.09.2013. do isplate,

- na iznos od 82,43 EUR od 01.10.2013. do isplate,

- na iznos od 80,53 EUR od 01.11.2013. do isplate,

- na iznos od 81,87 EUR od 01.12.2013. do isplate,

- na iznos od 83,40 EUR od 01.01.2014. do isplate,

- na iznos od 84,34 EUR od 01.02.2014. do isplate,

- na iznos od 86,34 EUR od 01.03.2014. do isplate,

- na iznos od 85,69 EUR od 01.04.2014. do isplate,

- na iznos od 83,47 EUR od 01.05.2014. do isplate,

- na iznos od 82,62 EUR od 01.06.2014. do isplate, po stopi do 31. prosinca 2007. godine određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 830,00 EUR, pa se odbija prigovor tuženika radi prebijanja ove tražbine s tražbinom tužitelja.

IV Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877 da tužitelju LU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.050,00 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.srpnja 2025.godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita sklopio s pravnim prednikom tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb kao kreditorom Ugovor o kreditu br. 306-303/2007, kreditna partija 25301869, dana 30.svibnja 2007.g., kojim Ugovorom mu je odobren iznos kredita od 22.716,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju za CHF prednika tuženika važećem na dan korištenja kredita, na rok otplate od 7 godina.

2.Navodi da je odredbom čl. 2. ugovoreno da mu se stavlja na raspolaganje kredit u iznosu od 22.716,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, dok je čl. 3. ugovoreno da se kamata obračunava u CHF, a čl. 4. ugovoreno je da korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 330,77 CHF, po srednjem tečaju kreditora važećem za CHF na dan plaćanja.

3.Nadalje ističe da se u presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu posl.br. C-26/2013 navodi da čl. 4. st. 2. Direktive 93/2013 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, što u konkretnom slučaju znači da je u vrijeme zaključenja ugovora, prilikom ugovaranja valutne klauzule u CHF prednik tuženika propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Navodi da tužitelj u vrijeme kada je ugovarao kredit nije bio upoznat s valutnim rizikom koji za njega predstavlja konkretna ugovorena valutna klauzula te nije bio informiran na moguće pojave tijekom otplate koje mogu uzrokovati znatnu neravnotežu prava i obveza na štetu tužitelja te nije bio upozoren niti na jedan od bitnih rizika koje sa sobom nosi ugovaranje kredita s valutnom klauzulom.

4.Od početka otplate kredita pa nadalje, tečaj CHF stalno se mijenjao i to na način da se povećavao što je imalo za posljedicu povećanja mjesečnih anuiteta.

5. Nadalje navodi da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012, koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž 6632/2017 od 14. lipnja 2018. utvrđeno da su tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirale o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača.

6.Tužitelj smatra da su stoga ništetne i odredbe predmetnog ugovora o kreditu kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak, pa je tuženik dužan tužitelju vratiti sve što je primio temeljem ništetnih odredbi te tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da su ništetne odredbe predmetnog ugovora o kreditu kojima se glavnica i anuiteti vežu za valutu švicarski franak te naložiti tuženiku da mu zbog ništetnih odredbi vezano uz valutu švicarski franak isplati iznos od 4.127,55 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja svakog anuiteta te da mu naknadi troškove postupka zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude .

7.Nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj je podneskom od 21. kolovoza 2024. precizirao tužbeni zahtjev te potražuje iznos od 4.124,92 eura sa zateznim kamatama od plaćanja svakog anuiteta, kako je to navedeno u izreci ove presude pod II, te traži da mu tuženik naknadi troškove postupka sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.

8.U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik ističe prigovor zastare, osporava sve činjenične navode tužbe, te osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti i predlaže tužitelja u cijelosti odbiti s tužbenim zahtjevom uz naknadu troška postupka.

9.Tuženik smatra da tužitelj nema pravni interes za donošenje deklaratorne presude o utvrđenju ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka, te ističe da se tužitelj neosnovano poziva na primjenu presuda Visokog trgovačkog suda posl.br. Pž-7129/2013 i Pž-6632/2017, a temeljem članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača i članka 502.c Zakona o parničnom postupku.

10.Nadalje tuženik navodi da tužba ne sadrži koje su konkretne radnje tuženika dovele do ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu jer apstraktno pozivanje na presude VTS RH o povredi kolektivnih prava potrošača ne može nadomjestiti činjenične navode tužbe o kojima sud treba odlučivati pravilnom primjenom materijalnog prava.Tuženik smatra da su neosnovani navodi o ništetnosti pojedinih odredbi ugovora, jer su tužitelj i tuženik pojedinačno pregovarali o spornim odredbama ugovora o kreditu s obzirom da je tužitelj mogao birati između kredita s valutnom klauzulom u euru ili pak valutnom klauzulom u CHF, te je tužitelj donio odluku da je za njega prihvatljivija valutna klauzula CHF.

11.Tuženik smatra da su odredbe o valutnoj klauzuli bile jasne, lako uočljive i razumljive te su sva prava tužitelja kao potrošača prije, tijekom i nakon sklapanja ugovora bila poštovana u cijelosti.Tuženik još ističe da je prema pozitivnim zakonskim odredbama bilo dopušteno ugovaranja valutne klauzule u CHF, ističe da predmetne odredbe ugovora nisu suprotne načelu savjesnosti i poštenja, te osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva i protivi se tijeku zateznih kamata i predloženom provođenju financijskog vještačenja. Tuženik osporava zatraženi tijek kamata, jer smatra da nije pao u zakašnjenje prema tužitelju, niti mu je obveza koju bi trebao ispuniti uopće izvjesna ili poznata, slijedom čega nema govora o njegovom zakašnjenju.

12.U podnesku od 10. travnja 2024. tuženik je, ukoliko bi sud iz bilo kojeg razloga utvrdio ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli, a što tuženik osporava u cijelosti, istaknuo prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta, tzv. negativnih razlika (kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja) u iznosu od 200,00 eura.

13.Na pripremnom ročištu 16. travnja 2024. tuženik je povisio iznos svoje tražbine koju stavlja u prijeboj s tražbinom tužitelja na iznos od 830,00 eura.

14.Tužitelj smatra da tuženik nije na određen način istaknuo prigovor radi prebijanja, te da stoga ne postoje procesne pretpostavke za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti istog, ali je precizirani tužbani zahtjev postavio na način da je preplaćene iznose zbog valutne klauzule ( ukupno 4.128,11 eura) umanjio za tzv. negativne razlike ( -3,19 eura).

15.U toku postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu broj 306-303/2007 od 29. svibnja 2007., u obavijest o promjeni kamatnih stopa, otplatni plan, pregled kamatnih stopa, saslušan je tužitelj i provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. i vještak Ručević se pisanim putem dopunski očitovao.

16.Tuženik je odustao od prijedloga za saslušanje svjedoka, službenika banke, a sud je odbio prijedlog za saslušanje javnog bilježnika Marije Grozdanić Dekleva iz Rijeke na okolnost razumijevanja odredbi ugovora o kreditu, budući da nije sporno da se radilo o tipskom ugovoru kakav je tuženik sklapao s većim brojem potrošača, a kako javni bilježnik nije bio prisutan dok je tužitelj s djelatnikom prednika tuženika dogovarao sklapanje predmetnog ugovora, to se iz njegovog iskaza ne bi mogle utvrditi nikakve relevantne činjenice za donošenje odluke u ovom predmetu.

17.Tužbeni zahtjev preciziran podneskom od 21. kolovoza 2024. u cijelosti je osnovan.

18.Prigovor radi prebijanja nije osnovan.

19.Nesporna je činjenica da su tužitelj, kao korisnik kredita i prednik tuženika kao kreditor, sklopili 29. svibnja 2007. ugovor o kreditu kojim se prednik tuženika obvezao staviti tužitelju na raspolaganje iznos od 22.716,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora važećeg na dan korištenja kredita, dok se tužitelj obvezao isti iznos vratiti s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ugovorom u 84 mjesečna anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan plaćanja, a prema otplatnom planu. Uvidom u ugovor o kreditu utvđeno je da je namjena istog bila kupovina novog motornog vozila .

20.Isto tako, nije sporno da je tužitelj u cijelosti ispunio svoje obveze po kreditu i da je kredit otplaćen.

21.Nadalje, nije sporno da se radilo o tipskom ugovoru, kakav je tuženik u to vrijeme sklapao s većim brojem korisnika kredita.

22.Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je on 2007. želio kupiti osobni automobil Opel Astra, ali nije imao dovoljno gotovine te mu je trebao kredit i u auto kući su ga uputili na tadašnju Hypo-Alpe-Adria-bank d.d. navodeći da s njima imaju poslovanje vezano uz kreditiranje.Kod prednika tuženika su mu ponudili kredit s valutnom klauzulom u CHF kao najsigurniji, najstabilniji i najpovoljniji, pa kako je on i od drugih čuo da je kredit s valutnom klauzulom u CHF najpovoljniji, uzeo je taj kredit.Tužitelj navodi da je njemu u banci pružen sastavljen ugovor u vidu formulara i da on s djelatnicima banke nije pregovarao posebno o odredbama ugovora, te da mu nitko nije rekao da bi tečaj CHF mogao nešto jače varirati od tečajeva drugih valuta, već mu je rečeno da je to najstabilniji tečaj.

23.Navodi da ga ni u banci, ni kod javnog bilježnika nisu posebno upozoravali na bilo kakvu opasnost valutne klauzule u CHF. Za vrijeme otplate kredita rate su mu jako porasle zbog rasta tečaja CHF , te su, koliko se sjeća, s početnih 960,00 KN narasle su na 1.700,00 KN. Tužitelj navodi da on da je znao da će mu rata toliko rasti, ovaj kredit sigurno ne bi uzeo.U vrijeme uzimanja i otplate kredita, bio je zaposlenik u jednom poduzeću, te ni tada, a ni sada nije vlasnik nikakvog poduzeća, ni obrta, ni OPG-a, a osobni automobil je kupio za svoje privatne potrebe.Tužitelj se ne sjeća što mu je sve javni bilježnik govorio, ali zna da se radilo o općim upozorenjima, što će se dogoditi ako ne bude otplaćivao kredit, i siguran je da mu on nije govorio o nekoj opasnosti od rasta tečaja CHF.Sve rate kredita plaćao je sam .

24.Sud je prihvatio životan i logičan iskaz tužitelja da s djelatnikom banke nije pregovarao o odredbama ugovora, budući se radilo o tipskom ugovoru, i da mu nisu objašnjene opasnosti i posljedice valutne klauzule u CHF, a tuženik ničim nije doveo u sumnju njegov iskaz, te sud isto tako vjeruje tužitelju da je on sredstvima kredita kupio automobil za vlastite potreba, jer je i u ugovoru o kreditu navedeno da se kredit odobrava za kupovinu novog automobila.

25.Stoga se radilo o potrošačkom ugovoru u smislu članka 3. stavak 1. točka 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/06., 47/07., 79/07.) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju, niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, jer je iz iskaza tužitelja utvrđeno da su sredstva kredita iskorištena za kupnju automobila za vlastite potrebe, pa se stoga radilo o potrošačkom ugovoru i ovaj sud je stoga u ovome postupku vezan pravnim utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012. od 04.07.2013.

26.Tužitelj ima pravni interes za vođenje ovog postupka iako je kredit otplaćen, budući da se temeljem odredbe čl. 328. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. 29/18., 126/21.,114/22.,156/22.,155/23 – dalje ZOO) pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, te temeljem čl. 327. ZOO-a, na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana stranka, a tužitelj ima pravni interes za vođenje ovog postupka, iako je kredit otplatio, jer traži vraćanje iznosa koje je preplatio temeljem ništetnih odredbi ugovora.

27.U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je 04. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je, između ostalog, utvrđeno da je prednik tuženika u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu,a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

28.Nakon što je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske dana 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba prednika ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, vezano za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), Vrhovni sud Republike Hrvatske je 03. rujna 2019. donio presudu poslovni broj Rev-2221/2018-11 kojom je, između ostalog, odbijena i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.g., u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženi postupio protivno odredbama, tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN broj 96/03) u razdoblju od 1. studenog 2004. godine do 6. kolovoza 2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 97/07, 12/15, 75/09, 79/09, 89/09, 33/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

29.Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđeno je da je prednik tuženika u razdoblju od 01.lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima, u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno odredbama, Zakona o zaštiti potrošača,te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

30.Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli.

31.Uz to i prema mišljenju ovog suda odredbe Ugovora sklopljenog između tužitelja i prednika tuženika dana 29.svibnja 2007. ništetne su u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF.

32.Naime, nije sporno da je prednik tuženika sklopio s tužiteljem standardni ugovor o kreditu, dakle i u konkretnom slučaju radi o standardnom ugovoru tuženika, koji je kao takav opisan u presudi povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, u kojem ugovoru je sadržana odredba o valutnoj klauzuli.Da se radilo o standardnom ugovoru o kreditu kakvog je tuženik sklapao s većim brojem potrošača, te da se o pojedinim odredbama ugovora nije pregovaralo, utvrđeno je iz iskaza tužitelja koji navodi da je njemu u banci pružen sastavljen ugovor u vidu formulara i da on s djelatnicima banke nije pregovarao o odredbama ugovora, te da mu nitko nije rekao da bi tečaj CHF mogao nešto jače varirati od tečajeva drugih valuta, već mu je rečeno da je to najstabilniji tečaj.

33.Stoga je sud na temelju ugovora o kreditu i druge dokumentacije koju su stranke dostavile u spis, te iskaza tužitelja utvrdio da su ugovorne odredbe iz čl. 2., 3. i 4. u dijelu u kojem se glavnica i mjesečni anuiteti vežu za valutu švicarski franak tužitelju kao prosječnom potrošaču nerazumljive, nepoštene, pa prema tome ništetne, jer je banka propustila prije i u vrijeme zaključivanja ugovora informirati tužitelja kao korisnika kredita i potrošača o važnim činjenicama: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro ( jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, te su iz istih razloga ništetne navedene odredbe ugovora u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula.

34.Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni potrošač ne zna za rizik tečaja švicarskog franka, nego misli da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik, jer je priroda i specifičnost valute švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima.

35.Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetn ih odredbi nedvojbeno je na štetu tužitelja kao potrošača i značajna je. Naime, neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u švicarskim francima.

36.U navedenom tipskom ugovoru, promjenjivi su i neizvjesni bitni elementi ugovora, a nuđenjem najniže ugovorne kamate ( prilikom sklapanja ugovora) za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima, pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.

37.Prema mišljenju ovog suda, tužitelj u konkretnom slučaju nije bio informiran o svim potrebnim parametrima za donošenje odluke o sklapanju kredita s valutnom klauzulom vezanom uz švicarski franak, jer se radilo o tipskom ugovoru, a u pravomoćnoj sudskoj odluci povodom tužbe za zaštitu potrošača je utvrđeno da je tuženik u navedenim ugovorima koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

38.S obzirom na sve naprijed navedeno, ocjenjujući ugovorne odredbe čl. 2.,3. i 4. predmetnog ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF ovaj sud zaključuje da su navedene odredbe za tužitelja kao prosječnog klijenta banke nerazumljive u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu, jer mu nije na valjan način objašnjena posljedica i doseg takve ugovorne odredbe kao potrošaču, dok je banka kao trgovac bila svjesna rizika po tužitelja kao potrošača zbog ugovaranja ovog kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF, slijedom čega su iste ništetne, pa je presuđeno kao u izreci pod I .

39.Temeljem čl.323. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka strana dužna je vratiti drugoj strani sve što je primila na temelju ništetnih odredbi ugovora, pa je stoga tuženik, dužan tužitelju vratiti novčane iznose koje je primio temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli.

40.Budući su odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula ništetne, to tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa koje je platio na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika i izračuna iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF, budući da je tečaj CHF na dan isplate kredita bio jedini tečaj koji je tužitelju bio poznat.

41.Radi utvrđivanja kolika je razlika u mjesečnim anuitetima kredita između iznosa koje je tužitelj preplatio zbog valutne klauzule, u odnosu na iznose da je kroz čitavo ugovoreno vrijeme tečaj CHF bio kao na dan isplate ( korištenja kredita) provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. iz čijeg je nalaza i mišljenja utvrđeno da razlika obveza u razdoblju od dospijeća prve obveze 30. lipnja 2007. do dospijeća posljednje obveze, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita, iznosi ukupno 4.124,92 eura, a pojedini mjesečni iznosi razlika prikazani su u stupcu "k" tabele 1 iz nalaza.

42.Nadalje, vještak je utvrdio da razlika obveza (ako se promatraju samo iznosi koje je tužitelj više platio) u razdoblju od dospijeća prve obveze 30. lipnja 2007. do dospijeća posljednje obveze, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita, iznosi ukupno 4.128,11 eura, a pojedini mjesečni iznosi razlika prikazani su u stupcu "k" tabele 1 iz nalaza.

43.Negativne tečajne razlike koje proizlaze iz pada tečaja u odnosu na tečaj primijenjen prilikom isplate predmetnog kredita iznose ukupno -3,19 eura, a pojedini mjesečni iznosi razlika prikazani su u stupcu "k" tabele 1 iz nalaza.

44.Tužitelj nije imao primjedaba na nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Ručevića, te ni tuženik nije prigovarao matematičkom izračunu i nije tražio saslušanje vještaka, već je prigovorio zadatku koji je sud dao vještaku, jer je vještak nalaz i mišljenje izradio kao da se radi o kreditu s fiksnom kamatnom stopom i s fiksnim tečajem.

45.Sud je dostavio prigovore tuženika na očitovanje vještaku Zrinku Ručeviću koji je naveo da je on svoj nalaz i mišljenje izradio prema zadatku koji mu je dao sud te da su svi preostali navodi iz podneska tuženika pravna pitanja o kojima će odlučivati sud te je stoga ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja.

46.Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Ručevića dopunjen očitovanjem od 27.12.2024., jer je isti izrađen od strane stalnog sudskog vještaka, po pravilima struke, temeljem vjerodostojne dokumentacije, te je vještak nalaz i mišljenje izradio prema zadatku suda, stranke nisu prigovarale matamatičkom izračunu vještaka te su neosnovani navodi tuženika koji se odnose na metodologiju izračuna, jer je vještak nalaz i mišljenje izradio prema zadatku koji mu je dao sud.

47.Prigovor zastare nije osnovan.

48.Naime, prema „Objedinjenom pravnom shvaćanju“ donesenom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluka kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Nije sporno da je tužba za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetnu poslovni broj P-1401/12 podnesena 4. travnja 2012., čime je došlo do prekida zastare, te je zastara ponovno počela teći 14.lipnja 2018. kada je presuda u postupku kolektivne zaštite potrošača vezano uz valutnu klauzulu postala pravomoćna, a tužba u ovom predmetnu podnesena je dana 13.lipnja 2023. godine.

49.Najstariji utuženi mjesečni anuitet plaćen je 06.rujna 2007. godine, a podnošenjem kolektivne tužbe dana 4. travnja 2012. prekinut je petogodišnji rok zastare, te je isti ponovno ispočetka počeo teći od dana 14. lipnja 2018. kada je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom posl. broj: Pž- 6632/2017-10. odbio žalbe tuženih banaka te potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine.

50.Dakle, od dana 14. lipnja 2018. pa do dana podnošenja tužbe u ovom postupku 13.lipnja 2023.g. nije protekao rok zastare od 5 godina propisan člankom 225. ZOO-a, slijedom čega potraživanje tužitelja nije u zastari.

51.Kako se imovina tuženika povećala za iznos od 4.128,11 eura, koji iznos je tuženik primio temeljem ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, to je tuženik dužan vratiti tužitelju ovaj iznos sa zateznom kamatom od plaćanja svakog pojedinog iznosa, međutim kako je tužitelj ovaj iznos umanjio za iznos tzv. negativnih kamata, koje iznose ukupno 3,19 eura, to je tužitelju dosuđen traženi iznos od 4.124,92 eura, zajedno s kamatama, koje u skladu s čl. 1115. ZOO-a, teku na svaki pojedini mjesečni preplaćeni iznos anuiteta od dana stjecanja (plaćanja pojedinog anuitete), a kako je to navedeno pod točkom II izreke ove presude.

52.To stoga što je tuženik nepošten stjecatelj od dana stjecanja svakog preplaćenog iznosa, budući je on navedene iznose stekao temeljem ugovornih odredbi, koje su utvrđene ništetnima.

53.Neosnovan je prigovor tuženika radi prebijanja, jer po stavu ovog suda ne postoji njegova tražbina prema tužitelju u iznosu od 830,00 eura vezano za ništetnost predmetne ugovorne odredbe.

54.Naime , odlučna je činjenica da je u konkretnom slučaju uzrok ništetnosti ugovorne odredbe, (temeljem čega tužitelj kao potrošač ostvaruje pravo na vraćanje onog što je tuženik kao banka odnosno trgovac primio temeljem te ništetne odredbe), ponašanje samog tuženika koji je postupajući protivno zakonu, ostvario nepripadnu korist.

55.U takvoj situaciji, tužitelj kao potrošač, pa i u razdoblju kad je tečaj CHF u odnosu na HRK bio niži od početno ugovorenog tečaja, nije ništa stekao od tuženika , pa da bi on kao nesavjesni stjecatelj, mogao na tome temeljiti neku svoju tražbinu prema tužitelju. Takva eventualna tražbina tuženika ne bi bila osnovana jer se ne radi o iznosima koje je tužitelj primio od tuženika na temelju ništetne odredbe ugovora , da bi mu ih temeljem odredbe članka 323. stavak 1. ZOO-a bio dužan vratiti.

56.Nadalje, stavak 2.citiranog čl.323.ZOO-a propisuje kako ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora, odgovorna svome suugovaratelju za štetu koji trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U tom smislu tuženik, na čijoj je strani razlog krivnje za sklapanje takvog ugovora, ne može ostvariti pravo na naknadu štete od tužitelja, odnosno ovdje tražiti da se potraživanje tužitelja umanji prijebojem.

57.Uz to, u konkretnom slučaju vj.Ručević je utvrdio da negativne razlike ( kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja) iznose ukupno 3,19 eura, za koji iznos je tužitelj umanjio svoje potraživanje, pa je i iz tog razloga neosnovan prigovor radi prebijanja u iznosu od 830,00 eura i presuđeno je kao u izreci pod III.

58.Odluka o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007. godine temelji se na čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1.1.2008.g.na odredbi čl. 29.st. 2. ZOO-a.

59.Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, budući je tužitelj u cijelosti uspio sa svojim tužbenim zahtjevom.

60.Troškovi tužitelja sastoje se od troška sastava tužbe za što je tužitelju prema Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (dalje OT- e) odmjereno 200,00 eura, sastava obrazloženih podnesaka od 05.04.2024., 21.08.2024.,05.12.2024. i 31.03.2025., svaki prema Tbr. 8. t. 1.OT-e, u iznosu od 200,00 eura i zastupanja na ročištima: 16.04.2024.i 09.07.2025.g., svako prema Tbr. 9. t. 1. OT-e, u iznosu od 200,00 eura po ročištu, pa su troškovi zastupanja 1.400,00 eura na što je priznat PDV u iznosu od 350,00 eura. Tužitelju je na ime plaćenog predujma za financijsko vještačenje priznato 300,00 eura, te su troškovi dosuđeni u ukupnom iznosu od 2.050,00 eura.

61.Odluka o kamatama na trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3 ZPP-a.

62.Slijedom navedenog, presuđeno je kao u izreci.

U Zlataru 31. srpnja 2025.

S U D A C:

Jelena Habulin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

Rok za žalbu ne teče od 1. do 15.kolovoza 2025.g.

DN-a:

1. punomoćnik tužitelja

2. punomoćnik tuženika