P-10484/2023-31

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu tužiteljice MM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Tomislavu Gambiraži, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika AM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Albini Dlačić, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. srpnja 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno, tuženika osobno uz punomoćnicu tuženika Albinu Dlačić, odvjetnicu, a po objavi presude dana 31. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku AM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužiteljici MM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 3.969,28 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 12. listopada 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva u kojem od tuženika potražuje isplatu iznosa od 2.939,72 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 23. studenog 2018. do isplate te u dijelu u kojem od tuženika potražuje isplatu zateznih kamata na iznos od 3.969,28 EUR tekućih od 23. studenog 2018. do 12. listopada 2020., kao neosnovanim.

III. Nalaže se tuženiku AM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužiteljici MM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 620,48 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 31. srpnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 319,20 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od

31. srpnja 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi kako je zastupala tuženika u sudskom postupku pred Općinskim sudom u Zadru koji se vodio pod posl. br. P-1881/2014, za koje zastupanje je izdala račune koje je tuženik odbio platiti, prekinuvši komunikaciju sa tužiteljicom. Predlaže da sud donese presudu kojom će se tuženiku naložiti da joj isplati iznos od 6.909,00 EUR za zateznim kamatama od 23.11.2018. te da joj tuženik naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva. Smatra da za podnesenu tužbu nema osnova. Sa tužiteljicom do sada nije imao nikakav spor, a u kontakt su stupili ne kao odvjetnik i klijent nego posredno, dok je zastupala drugog klijenta, u čiji je privatni spor neopravdano involviran. Tužiteljica je u sporu pokrenutom od gđe. SM, u kojeg je neželjeno i neopravdano uvučen zastupala gosp. VM. Isti je spor izgubila radi samo njoj znanih razloga, iako su postojali materijalni dokazi prema kojima bi spor bio razriješen njemu, kao i naknadnom tuženiku SM, u korist. Taj spor će kasnije i biti riješen njemu u korist kad je njegov otac uvidio da gđa. MM zapravo ne zastupa njihove interese niti aktivno vodi predmet k pozitivnom razrješenju. Angažirao je odvjetnika iz [adresa] koji je sudu prezentirao sve činjenice i dokaze i negativna presuda je preokrenuta, vraćeno mu je zakonsko vlasništvo, a presuda je potvrđena od strane Županijskog suda te Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Sve ove dokumente stavlja sudu na raspolaganje na zahtjev. Postoji sumnja koju ne može potvrditi niti povrgnuti da je presudu izgubila ciljano, u interesu svog izvornog klijenta g. VM i njegovog kaznenog postupka, a iz razloga o kojem ne želi spekulirati. Utoliko je upitno da su odvjetničke usluge koje tužiteljica navodi i za koje je zaračunala naknadu ikada u pravom smislu pružene. Prema njegovim saznanjima, tužiteljici MM je iz više navedenih razloga, posredovanjem njegovog oca izrijekom uskraćeno pravo da se predstavlja kao njegov odvjetnik ili obnaša radnje istog. Gospodin UM je svjedok ovom postupanju i koji izjavljuje da je u njegovo ime osobno sa tužiteljicom riješio sve međusobne odnose i obveze. Rezultat navodnih odvjetničkih usluga koje tužiteljica MM navodi i koja se postavila kao zaštitnik i njegovih pravnih interesa u sporu sa SM jeste izgubljen spor koji će tek drugi odvjetnik pravomoćno okrenuti u njihovu koristi te 16 godina parničenja i nemogućnosti građenja na zemljištu koje je predmet tog spora, zbog čega isti period trpi materijalnu štetu izgubljene dobiti. Tužiteljica je implicirano izdanim računima za odvjetničke usluge zastupala njega. Prema njegovim saznanjima nikada nisu zaključili ikakav ugovor o zastupanju niti mu je za odvjetničke usluge koje navodi pravovremeno izdala račune niti ih je on u to vrijeme primio. Postojanje i vjerodostojnost istih računa u periodu koji je na njima naveden može se utvrditi samo uvidom vještaka u poslovne knjige odvjetničkog ureda tužiteljice. Računi na koje se tužiteljica poziva i koji su u prilogu njene tužbe su nevaljani jer za iste nije sa tužiteljicom zaključio narudžbu usluge u njegovo ime niti je ta narudžba, njena naknada, tarifa i sl. igdje specificirana. Nadalje, navedeni računi se ne čine pravno valjani. U dva različita računa se navodi samo jedna, ista stavka "odvjetnička usluga", količine "1 sat" te se za istu usluge navode različiti i posve arbitrarni iznosi, za koje nema nikakvog opisa ni obrazloženja, niti su iznosi u proporciji sa ikakvom suvislom tarifom odvjetničkih usluga. Nigdje nije razvidno po čemu se baš navedeni iznosi pravi, niti je razvidno da nisu mogli ili trebali biti neki drugi iznosi, niti po kom osnovu tužiteljica navedene iznose iznalazi. Da je tužiteljica uistinu pružala odvjetničke usluge, kako tvrdi, imala je obvezu u navodnom periodu zastupanja informirati ga o svojim aktivnostima u njegovo ime, o svakom pozivu na sud, dostaviti pismena sa svakog ročišta i za svaku aktivnost sačiniti valjan i deskriptivan obračun stvarnih usluga i obavljenih polova te njima korespondirajuću satnicu. Tužiteljica to nije napravila. Iz točke 1. je razvidno da su u kontakt došli ne direktnim angažmanom nego posredno i da je tužiteljica pritom izvorno zastupala interes druge stranke. U točki 2. se nameće pitanje čije interese je tužiteljica zastupala u trajanju njenog cjelokupnog učestvovanja u predmetu u koji je neopravdano pravno involviran. Nadalje, u točki 2. i 3. se elaborira mogućnost da je tužiteljica bila u sukobu interesa dok predstavlja svog klijenta te istovremeno tobože uzela na sebe braniti njegove interese, koji nisu nužno kompatibilni ili gore oprečni. Moli da sud uvaži očitovanje kako i njemu priložene materijale te moli sud da tužbu tužiteljice u cijelosti odbaci.

2.1. Podneskom od 28. siječnja 2025. navodi da je tužba tužiteljice u cijelosti nerazumljiva i kao takva nepodobna za raspravljanje te ista nije sačinjena sukladno odredbi čl. 186. st.1. ZPP, obzirom tužba ne sadrži niti određen zahtjev u pogledu glavne stvari; niti činjenice na kojima tužitelj temelji svoje zahtjeve; kao niti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Tuženik je razumijevanja da tužiteljica od njega potražuje ukupan iznos od 6.909,00 EUR, na ime odvjetničkih usluga koje je u zastupanju II tuženika u predmetu P-1881/2014 (vps 402.000,00 kn) tužiteljica poduzela, i to: po računu br. 13/1/1 od 15.09.2020. s dospijećem do (i uključujući) 23.09.2020., tužiteljica potražuje od tuženika naknadu za odvjetničke usluge koje se odnose na zastupanje tuženika na ročištima od 13.07.2020. i 25.08.2020. u ukupnom iznosu od 6.875,00 Kn (5.500,00 kn + pdv), a sve po OT Tbr. 9/1 (100%), te po računu br. 20/1/1 od 23.11.2018. s dospijećem do (i uključujući) 30.11.2018. tužiteljica potražuje naknadu za nespecificirane i tuženiku nepoznate ''zbirne'' odvjetničke usluge u predmetu P- 1881/2014, u ukupnom iznosu od 34.062,50 kn (27.250,00 kn + pdv), a koje račune je tužiteljica priložila uz svoju tužbu, i na koje se zapravo poziva u toj jednoj jedinoj rečenici tužbe u kojoj opisuje svoje potraživanje. Riječ je o iznosu od ukupno 40.937,50 Kn (34.062,50 kn+6.875,00 kn) pa primjenom fiksnog tečaja konverzije za EUR (1 EUR = 7,53450 kuna), ukupno potraživanje tužiteljice po prethodno navedenim računima na koje se tužiteljica i poziva u svojoj tužbi, može iznositi maksimalno 5.433,34 EUR. Ostaje apsolutno nerazumljivo na što se onda potraživanje tužiteljice u ukupnom iznosu od 6.909,00 EUR stvarno i odnosi. U tom smislu je i nejasno određena vrijednost predmeta spora kojeg tužiteljica u tužbi postavlja na iznos od 6.000,00 EUR te je nejasno na koju ˝vrijednost˝ se tužiteljica ovdje referira. Ako se tužiteljica u svojoj tužbi poziva na potraživanje po računu br. 13/1/1 od 15.09.2020., a za usluge koje su izvršene te 2020. onda nikako naknada za te usluge ne može dospjeti na naplatu 2 godine ranije tj. na dan 23.11.2018., a sve stoga što te usluge iz 2020. nisu niti mogle biti izvršene 2018. Ako potraživanje po računu tužiteljice iz 2020. čini sastavni dio ukupnog tužbenog zahtjeva tužiteljice, onda sasvim sigurno zatezna kamata na to potraživanje iz 2020. ne može početi teći od 23.11.2018., a sve stoga što u tom trenutku tuženik nije bio niti uz zakašnjenju, a niti je tražbina tužiteljice još uopće nastala. Tužiteljica potražuje ukupan iznos od 6.909,00 EUR, s kamatom od 23.11.2018. te ostaje nejasno koja je to tražbina tužiteljice dospjela na dan 22.11.2018., pa da bi od 23.11.2018. godine počela teći zatezna kamata na iznos od 6.909,00 EUR. Iz niti jednog računa ili bilo kakve isprave dostavljene uz tužbu tužiteljice ne proizlazi niti visina predmetne tražbine u iznosu od 6.909,00 EUR, a niti njeno dospijeće na dan 22.11.2018. Račun tužiteljice br. 20/1/1 od 23.11.2018. s dospijećem do (i uključujući) 30.11.2018., osim što uopće ne specificira o kojim je to odvjetničkim uslugama riječ pa se uopće niti može 'verificirati' na što se predmetni iznos odnosi jasno svjedoči da je na dan 23.11.2018. tužiteljica ispostavila račun za svoju uslugu, a da je taj račun trebalo podmiriti u roku od 8 dana tj. do (i uključujući) 30.11.2018. Stoga eventualna zatezna kamata po ovom računu može teći samo od 1.12.2018. obzirom je tuženik najranije na navedeni datum mogao pasti u zakašnjenje. Zatezna kamata jednostavno ne može teći od datuma na koji je račun ispostavljen, već na datum kada je dužnik pao u kašnjenje, a sve sukladno čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Ističe da je isti u postupku P- 1881/2014 bio zastupan zajedno sa I. tuženikom te ne postoji ikakva osnova da tužiteljica obračunava i potražuje zasebne honorare po istom vps-u, obzirom iz svih dokaza u spisu P-1881/2014 jasno proizlazi da je tužiteljica sve radnje u tom postupku poduzimala u zastupanju oba tuženika zajedno, a ne pojedinačno. Stoga u odnosu na odmjeravanje troškova zastupanja valja voditi računa i o ovoj okolnosti te da u tom smislu tužiteljica nije ovlaštena potraživati pojedinačnu naknadu od svakog tuženika zasebno, već jednu jedinstvenu naknadu za oba tuženika. Predlaže se predmetnu tužbu odbaciti kao neurednu.

3. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u račun R-2 br. 20/1/1 od 23.11.2018. (stranica 4 spisa), račun R-2 br. 13/1/1 od 15.9.2020. (stranica 5 spisa), specifikaciju troškova (stranica 104 spisa), potvrdu o primitku (stranica 105 spisa), izvršio uvid u priklopljeni spis Općinskog suda u Zadru posl. br. P-73/2022, proveo dokaz saslušanjem tužiteljice i tuženika.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom tražbine s osnove zastupanja. Tužiteljica naime, zahtjevom potražuje isplatu iznosa od 6.909,00 EUR s osnove zastupanja tuženika u parničnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Zadru pod posl. br. P-73/2022 (ranije P-558721 i P-1881/2014).

5. U postupku nije sporno da je tužiteljica odvjetnica koja je na temelju dane joj punomoći zastupala tuženika u postupku pred Općinskim sudom u Zadru posl. br. P- 73/2022 (ranije P-558721 i P-1881/2014). Sporna je visina obveze koja se odnosi na podmirenje troškova tog zastupanja odnosno nagrade odvjetnici, obzirom da tuženik ističe je u postupku P-1881/2014 bio zastupan zajedno sa I. tuženikom te ne postoji ikakva osnova da tužiteljica obračunava i potražuje zasebne honorare po istom vps- u, obzirom iz svih dokaza u spisu P-1881/2014 jasno proizlazi da je tužiteljica sve radnje u tom postupku poduzimala u zastupanju oba tuženika zajedno, a ne pojedinačno. Sporan je i tijek zateznih kamata na utuženo potraživanje.

6. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

7. Iz računa broj 20/1/1 od 23.11.2018. proizlazi se radi o računu za odvjetničke usluge koji je tužiteljica kao odvjetnica, izdala ovdje tuženiku 23.11.2018. te u kojem se navodi da se isti odnosi na odvjetničke usluge zastupanja pred Općinskim sudom u Zadru predmet posl. broj P-1881/2014 u iznosu od 34.062,50 kn, u koji iznos je uključen i PDV.

8. Iz računa broj 13/1/1 od 15.9.2020. proizlazi se radi o računu za odvjetničke usluge koji je tužiteljica kao odvjetnica, izdala ovdje tuženiku 15.9.2020. te u kojem se navodi da se isti odnosi na odvjetničke usluge zastupanja pred Općinskim sudom u Zadru predmet posl. broj P-1881/2014 (rasprave 13.7. i 25.8.2020.) u iznosu od 6.875,00 kn, u koji iznos je uključen i PDV.

9. Uvidom u spis Općinskog suda u Zadru posl. br. P-73/2022 (ranije P- 558721 i P-1881/2014) utvrđeno je da je tužiteljica kao punomoćnica odvjetnica zastupala ovdje tuženika, kao II tuženika te trgovačko društvo BRANIMIR- MARKETING-Z.Z.Z. d.o.o. iz [adresa] kao I tuženika u parničnom postupku koji je tužiteljica SM pokrenula pred tim sudom protiv navedenih tuženika. Utvrđeno je i da su punomoć tužiteljici za zastupanje u tom predmetu izdali i trgovačko društvo BRANIMIR-MARKETING-Z.Z.Z. d.o.o. (list 49 priklopljenog spisa Općinskog suda u Zadru) te ovdje tuženik (list 50 priklopljenog spisa Općinskog suda u Zadru). Vrijednost predmeta spora označena je u tužbi u iznosu od 402.000,00 kn (53.354,57 EUR) nije mijenjana tijekom postupka. Utvrđeno je da je tužiteljica u tome postupku poduzela radnje sastava odgovora na tužbu u ime oboje tuženika u tom predmetu (trgovačkog društva BRANIMIR-MARKETING-Z.Z.Z. d.o.o. i ovdje tuženika AM) koji je predan na pripremnom ročištu održanom 16. lipnja 2014. te radnje zastupanja na pripremnom ročištu održanom 16. lipnja 2014., na pripremnom ročištu održanom 17. lipnja 2015., radnju sastavljanja požurnice od 16.11.2015., radnju zastupanja na glavnoj raspravi održanoj 16. travnja 2018. po zamjeničkom punomoćniku Tomislavu Gambiraži, odvjetniku u [adresa], prema zamjeničkoj punomoći koja prileži spisu, radnju zastupanja na glavnoj raspravi održanoj 18. svibnja 2018., radnju zastupanja na glavnoj raspravi održanoj 7. lipnja 2018. (koja rasprava je odgođena prije početka raspravljanja), radnju zastupanja na glavnoj raspravi održanoj 20. kolovoza 2018., trošak zastupanja na glavnoj raspravi održanoj 26. rujna 2018. (koja rasprava je odgođena prije početka raspravljanja), radnju zastupanja na glavnoj raspravi održanoj 25. listopada 2018. (na kojoj raspravi se raspravljalo samo o procesnim pitanjima), radnju zastupanja na glavnoj raspravi održanoj 13. srpnja 2020., radnju zastupanja na glavnoj raspravi održanoj 25. kolovoza 2020. Podneskom od 12.10.2020. dostavljena je punomoć kojom II tuženik AM ovlašćuje odvjetnicu Tihanu Gregov da ga zastupa u tom postupku te nakon tog podneska tužiteljica više nije u ime ovdje tuženika poduzimala radnje u predmetnom postupku, već je to činila odvjetnica Tihana Gregov, a tužiteljica je nastavila poduzimati radnje u ime I. tuženika, naprijed navedenog trgovačkog društva.

10. Tužiteljica je u svom iskazu navela kako je gospodin VM zajedno sa ovdje tuženim u predmetu OS u Zadru P-1881/14 dobio tužbu od treće osobe, tamo tužiteljice, a vezano za zaključenje predugovora i ugovora o kupoprodaji nekretnine u k. o. [katastarska općina]-Nin, a vezano za to i upis prava vlasništva. Gospodin VM je njoj doveo gospodina AM i njegovog oca UM, a UM je bio kućni prijatelj sa gospodinom VM te poslovni partner. Obojica, dakle i AM i VM u ime tvrtke Branimir-marketing d.o.o. su ju angažirali za zastupanje u navedenom parničnom predmetu te su joj izdali punomoć jer ih bez toga ne bi mogla niti zastupati. Ona je za njih obavljala radnje zastupanja u navedenom parničnom spisu. Odnosi između nje i obojice tuženika u tom predmetu su bili normalni, sve do listopada 2020. kada je bila objava prvostupanjske presude u tom parničnom predmetu i kojom presudom je jedan od tužbenih zahtjeva tužiteljice protiv tuženika u tom predmetu prihvaćen te su tuženici obvezani na plaćanje parničnog troška tužiteljici. Ona je obojicu tuženika dan-dva nakon objave presude telefonskim putem izvijestila o sadržaju te presude te joj je ovdje tuženik dan-dva nakon te obavijesti opozvao punomoć s tim da je nova odvjetnica Tihana Gregov za ovdje tuženika pisala žalbu protiv presude, a u vrijeme kada je odvjetnica Gregov podnijela žalbu joj je punomoć već bila opozvana, tuženik je bio ljut jer da ona nije dobro radila svoj posao. Za pravnu osobu, drugog tuženika u tom predmetu ona je pisala žalbu i do kraja ga je zastupala u tom parničnom postupku. Prije nego što joj je opozvao punomoć, tuženik joj nije ukazivao na nikakve njezine propuste ili loše zastupanje u tom predmetu, a kasnije nakon što mu je saopćila sadržaj prvostupanjske presude rekao joj je da je takav sadržaj posljedica njezinoga rada, na što mu je odgovorila da se kada se postupak vodi pred sudom može očekivati i da čovjek dobije, ali i da izgubi parnicu. Zaključno napominje kako je njoj ovdje tuženik radio projekt kao ovlašteni arhitekt u tvrtki njegovog oca za dobivanje građevinske dozvole za adaptaciju i dogradnju moje kuće te stoga njihovo poznanstvo nije bilo "s ceste". Punomoć joj je opozvana telefonskim putem od strane tuženika, a ne pisanim putem te ju je nakon toga nazvao otac tuženika i saopćio da cjelokupnu dokumentaciju dostavi odvjetnici Gregov jer da je ona nova punomoćnica tuženika. Na posebno pitanje da li je imala kakav dogovor oko naplate troškova zastupanja odnosno odvjetničkog honorara sa tuženicima u predmetnom parničnom postupku, odgovara kako je preuzimanjem zastupanja obojici tuženika objasnila odredbe odvjetničke tarife te da troškove zastupanja snose zajedno uz uvećanje koje u konkretnom slučaju iznosi 10% za zastupanje više osoba. Gospodin VM je predložio da će obojica tuženika na kraju postupka zajedno platiti troškove zastupanja no ni jedan od tuženika iz tog predmeta nije mi platio troškove zastupanja te je također podnijela tužbu i protiv pravne osobe čiji je direktor bio gospodin VM radi naplate tih troškova, a taj postupak se vodi pred Trgovačkim sudom u Zadru. Na pitanje iz kojeg razloga ispostavljeni računi datiraju s 23.11.2018. odnosno s 15.9.2020., a prvostupanjska presuda je bila objavljena u listopadu 2020., tužiteljica odgovara kako je ona UM, oca ovdje tuženika zastupala u kaznenom predmetu i u građanskom predmetu pred Općinskim sudom u Zadru te kako je 2018. ispostavila račun UM te mu napomenula da plati makar nešto prema tom računu, nakon čega je on došao u njezin ured vidno alkoholiziran, uputio joj salvu uvreda te je tada shvatila da je riječ o problematičnom čovjeku pa je onda izrevoltirana ispostavila račun za zastupanje i ovdje tuženiku, njegovom sinu, a koji račun datira s 23.11.2018. Za račun koji datira s 15.9.2020. odgovara kako se ne sjeća iz kojeg razloga ga je ispostavila, moguće da je bila riječ o zaključenju glavne rasprave pa da je račun ispostavljen za te dvije radnje koje nisu obuhvaćene prethodnim računom. Navodi kako je prilikom zaključenja glavne rasprave podnijela troškovnik i za jednog i za drugog tuženika jer je u tom trenutku bila punomoćnica obojice. Na pitanje da li je računom od 23.11.2018. obuhvaćeno 50 % iznosa troška zastupanja koji se odnosi na ovdje tuženika odgovara kako jest kako je to 1/2 popisanog troška s troškovnika koji je predan na glavnoj raspravi koja je zaključena. Navodi kako je 2018., kada je poslala tuženiku račun iz te godine poslala i obračun na što se točno iznos s tog računa odnosi, odnosno na koje radnje.

11. Tuženik je u svom iskazu naveo da je točno da je izdana ovlast tužiteljici da ga zastupa u predmetnom parničnom postupku pred Općinskim sudom u Zadru no to odobrenje je zapravo izdano posredno odnosno njemu je otac predočio punomoć u kojoj je navedeno da ovlašćuje ovdje tužiteljicu da ga zastupa u tom parničnom predmetu i rekao mu da to potpiše, što je on i učinio, kod njih, dakle između njega i oca stvari tako funkcioniraju. Potpis na punomoći koja prileži u tom parničnom predmetu, a iz koje proizlazi da ovlašćuje ovdje tužiteljicu da ga zastupa u tom parničnom predmetu je njegov potpis. Vezano za opoziv punomoći navodi kako je sve pravne radnje vezano za zastupanje u predmetnom parničnom postupku u njegovo ime vodio njegov otac. Ukoliko je punomoć doista opozvana u njegovo ime od strane njegovog oca, on je to odobrio. Intencija njegovog oca je bila da situaciju s tim spornim zemljištem izvede na čistac te da on dobije to zemljište u njegovo vlasništvo, bez ikakvih tereta, to je bila namjera oca iz razloga jer je njegov otac zaključio ugovor o kupoprodaji u njegovo ime, budući da je on u to vrijeme bio maloljetan. Moguće je da je ugovor o kupoprodaji zaključio za vrijeme punoljetnosti, ali je cijela priča s kupovinom tog zemljišta započela kada je bio maloljetan. On se ne može točno izjasniti kada je opozvana punomoć tužiteljici, a sve iz razloga jer je njegov otac to vodio u njegovo ime. Ne sjeća se da bi zaprimio dva računa za odvjetničke usluge koje je tužiteljica priložila uz tužbu. On tužiteljici ništa nije ukazivao vezano za kvalitetu zastupanja, sve budući da je njegov direktni doticaj s tužiteljicom bio vezano za projektantske usluge, dok je vezano za zastupanje u predmetnom postupku kontakt s tužiteljicom u njegovo ime obavljao njegov otac. Kada ga se pita da li ga je tužiteljica i dalje zastupala u vrijeme kada je nova odvjetnica Gregov podnijela žalbu protiv I. stupanjske presude, odnosno da li joj je u vrijeme podnošenja te žalbe punomoć već bila opozvana s njegove strane, odgovara kako on na to ne može izričito odgovoriti jer je i odvjetnicu Gregov za zastupanje u navedenom parničnom postupku angažirao njegov otac u njegovo ime. Ističe kako je potpis na punomoći iz koje proizlazi da ovlašćuje odvjetnicu Gregov da ga zastupa u tom parničnom postupku njegov. Na pitanje da li je on osobno sudjelovao u dogovoru sa tužiteljicom, a vezano za naplatu troškova zastupanja, odgovara kako nije te kako ne zna tko je tome prisustvovao jer on dogovoru nije bio prisutan. Na daljnje pitanje tužiteljice tuženiku iz kojeg razloga odbija platiti troškove koje je imala na ime njegovog zastupanja u predmetnom parničnom postupku, odgovara kako je do takve odluke došao nakon konzultacija sa svojim ocem koji je rekao da te troškove ne treba platiti, a kako je se do sada ravnao po onome što mu otac govori, odlučio je da će tako postupiti i sada. Ukazuje kako njegov otac ima niz primjedbi na rad odnosno zastupanje tužiteljice u predmetnom parničnom postupku, ali on o tome ne može govoritim, već bi bilo potrebno saslušati oca kao svjedoka.

12. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice, budući da je isti sudu logičan i uvjerljiv te u bitnome suglasan sa ostalim materijalnim dokazima izvedenim tijekom postupka. Sud nije prihvatio iskaz tuženika u dijelovima u kojem je isti suprotan sa iskazom tužiteljice te ostalim dokazima izvedenim u ovom postupku.

13. Potpisivanjem punomoći odvjetnik i stranka zaključuju ugovor o nalogu kojim se odvjetnik obvezuje za stranku poduzeti određene pravne radnje u određenom sudskom postupku, prema nalogu stranke, a stranka se obvezuje odvjetniku platiti naknadu za njegov rad te odvjetnik ima pravo zahtijevati od stranke nagradu za svoj rad kada ispuni nalog, tj. završi zastupanje stranke u određenoj pravnoj stvari, odnosno kada odvjetnik otkaže zastupanje ili stranka opozove punomoć odvjetniku. U okviru tog odnosa stranka odvjetniku izdaje punomoć kojom se isti legitimira pred sudom. Prema odredbi čl. 763. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22; u daljnjem tekstu: ZOO) nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, a visina naknade propisana je odredbom čl. 775. ZOO na način da se ta naknada treba ugovoriti ugovorom o nalogu, a ako ta naknada nije ugovorena tada je nalogodavac dužan platiti naknadu u uobičajenoj visini, a ako o tome nema običaja onda pravičnu naknadu. S obzirom da tužiteljica kao odvjetnica nije zaključila ugovor o nagradi s tuženikom, a što nije sporno, to se naknada za njezin rad kao odvjetnice temelji na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje: Tarifa 142/12) i upravo u skladu s tom Tarifom potrebno je utvrditi visinu naknade koja pripada tužiteljici, a imajući u vidu vremensko razdoblje izdanih računa, odnosno obavljenih radnji zastupanja. Cijena rada odvjetnika je regulirana posebnim propisom – odredbama mjerodavne Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika donesenom u skladu sa Zakonom o odvjetništvu („Narodne novine“, broj: 09/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11, 126/21) gdje su vrednovane pojedine radnje koje odvjetnik obavlja za klijenta.

14. Odredbom čl. 36. toč. 1. st. 1. Tarife 142/12 propisano je da kad odvjetnik u istom postupku brani ili zastupa više osoba, pripada mu pravo na povišenje tarifnih stavaka za drugu i svaku sljedeću osobu za 10% - uz uvjet da to povišenje može iznositi najviše 50 %. Stavkom 2. te odredbe propisano je da se iznos povišene nagrade dijeli na jednake dijelove prema broju branjenika, odnosno zastupanih osoba. Imajući u vidu upravo navedenu odredbu Tarife, jasno je da se da visina naknade koja pripada tužiteljici s osnova zastupanja dvoje tuženika u navedenom parničnom postupku predstavlja djeljivu obvezu zastupanih osoba koja se na jednake dijelove dijeli između trgovačkog društva BRANIMIR-MARKETING-Z.Z.Z. d.o.o. i ovdje tuženika, odnosno na tuženike koje je tužiteljica zastupala u navedenom postupku. Stoga se visina naknade koja pripada tužiteljici i koju potražuje u ovome postupku od tuženika određuje prema pojedinim odredbama Tarife 142/12, ovisno o tome o kojoj se poduzetoj radnji u postupku radi, uvećanu za 10 % (budući da je tužiteljica u tom postupku zastupala dva tuženika) te se tako dobiveni iznos naknade dijeli sa brojem dva (broj tuženika koje je tužiteljica zastupala u parničnom postupku) pa tako dobiveni iznos predstavlja obvezu ovdje tuženika.

14.1. Za sastavljanje odgovora na tužbu u ime ovdje tuženika tužiteljici pripada iznos od 364,99 EUR, odnosno 2.750,00 kn (500 bodova x 10,00 kn, uvećano za 10 %, podijeljeno sa 2), sve temeljem Tbr. 7. točka 1., Tbr. 50. i Tbr. 36. toč. 1. Tarife 142/12. Za zastupanje na pripremnim ročištima održanim 16. lipnja 2014. i 17. lipnja 2015., na glavnim raspravama održanim 16. travnja 2018., 18. svibnja 2018., 20. kolovoza 2018., 13. srpnja 2020., 25. kolovoza 2020. tužiteljici pripada iznos od 364,99 EUR, odnosno 2.750,00 kn (500 bodova x 10,00 kn, uvećano za 10 %, podijeljeno sa 2) sa svako navedeno ročište, sve temeljem Tbr. 9. točka 1., Tbr. 50. i Tbr. 36. toč. 1. Tarife 142/12. Za zastupanje na glavnim raspravama održanim 7. lipnja 2018. i 26. rujna 2018. tužiteljici pripada iznos od 36,50 EUR, odnosno 275,00 kn (50 bodova x 10,00 kn, uvećano za 10 %, podijeljeno sa 2) sa svako navedeno ročište, sve temeljem Tbr. 9. toč. 5., Tbr. 50. i Tbr. 36. toč. 1. Tarife 142/12, odnosno ne više od 50 bodova (uvećano za 10 %), obzirom da su ista ročišta odgođena prije početka raspravljanja. Za zastupanje na glavnoj raspravi održanoj 25. listopada 2018. tužiteljici pripada iznos od 182,50 EUR, odnosno 1.375,00 kn (250 bodova x 10,00 kn, uvećano za 10 %, podijeljeno sa 2), sve temeljem Tbr. 9. toč. 2. Tarife 142/12, odnosno 50 % nagrade iz Tbr 7. toč. 1. Tarife, obzirom da se na toj raspravi raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Za svaku navedenu radnju tužiteljici je priznat PDV po stopi od 25%. Tužiteljici nije priznata naknada za sastavljanje požurnice od 16.11.2015. jer taj trošak nije bio potreban za vođenje tog postupka. Dakle, visina naknade koja pripada tužiteljici s osnova zastupanja ovdje tuženika u navedenom parničnom postupku iznosi 3.175,42 EUR (bez PDV), odnosno 3.969,28 EUR (u koji iznos je uključen PDV po stopi od 25 %). Stoga je tužbeni zahtjev tužiteljice u iznosu od 6.909,00 EUR osnovan za iznos od 3.969,28 EUR (točka I. izreke), a neosnovan za iznos od 2.939,72 EUR (točka II. izreke).

15. Odredbom čl. 29. st. 1. ZOO propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate. Odredbom čl. 183. st. 1. ZOO propisano je da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Odredbom čl. 762. Zakona o obveznim odnosima određeno je da je nalogodavac dužan isplatiti nalogoprimcu naknadu nakon obavljenog posla. Odredbom čl. 48. st. 5. Tarife 142/12 propisano je da naplata odvjetničke usluge u svom postupcima, osim kaznenim ili prekršajnim, dospijeva okončanjem ovršnog postupka ili pravomoćnim okončanjem postupka ukoliko se ne provodi ovrha, otkazom punomoći, opozivom punomoći ili raskidom ugovora o zastupanju (tako i USRH u U-III-1932/2020 od 24. ožujka 2021.). U slučaju zastupanja stranke u sudskom postupku posao je obavljen kada je zastupanje završeno donošenjem pravomoćne sudske odluke, odnosno eventualno i prije otkazom ili opozivom punomoći. Završetkom zastupanja odvjetnik kao nalogoprimac ima pravo od stranke zahtijevati naknadu odnosno nagradu za obavljeni posao. Sintagma navedena u uvodnom dijelu Tarife 'Odvjetniku pripada nagrada za izvršeni rad po odredbama Tarife' ne znači da će odvjetnik stranci ispostaviti račun nakon svake obavljene radnje, već upravo suprotno znači da će odvjetnik, a sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima koji se odnose na nalog, svoju uslugu obračunati nakon što izvrši nalog. Što se tiče dospijeća obveze, u pravu je tuženik da tražbina tužiteljice nije mogla dospjeti s danom izdavanja računa, ali je dospjela u trenutku opoziva punomoći, a prema izjavi tužiteljice dan-dva nakon objave presude telefonskim putem je izvijestila o sadržaju te presude te joj je tuženik dan-dva nakon te obavijesti opozvao punomoć, s tim da je nova odvjetnica Tihana Gregov za ovdje tuženika pisala žalbu protiv presude, a u vrijeme kada je odvjetnica Gregov podnijela žalbu joj je punomoć već bila opozvana. Uvidom u priklopljeni spis Općinskog suda u Zadru utvrđeno je da je odvjetnica Tihana Gregov podneskom zaprimljenim 12.10.2020. izvijestila sud da će u predmetnom postupku zastupati tuženika AM pa se uzima da je s tim danom, dakle s 12.10.2020. tuženik već opozvao tužiteljici punomoć za zastupanje u navedenom predmetu, a i taj dan se vremenski poklapa s navedenim dijelom iskaza tužiteljice u kojem navodi kada joj je tuženik opozvao punomoć. Naime, kada je predmetna punomoć, kao ugovor o nalogu u smislu odredbe čl. 779. st. 1. ZOO, opozvana, tužiteljici kao nalogoprimcu pripada pravo, na temelju odredbe čl. 763. st. 2. ZOO, na isplatu naknade za onaj dio poslova koje je kao nalogoprimac za tuženika, kao nalogodavca obavila. Ovo stoga što u situaciji kada je ugovor prestao raskidom, stranke su na temelju odredbe čl. 9. ZOO, dužne ispuniti svoje obveze pa je tako i tuženik obvezan isplatiti naknadu za posao koji je tužiteljica za njega obavila. Dakle, nakon opoziva punomoći i obveza tuženika prema tužiteljici temeljem konkretnog ugovora o nalogu, odnosno izdane punomoći za zastupanje u naprijed navedenom predmetu je dospjela. Završetkom zastupanja odvjetnik kao nalogoprimac ima pravo od stranke zahtijevati naknadu odnosno nagradu za obavljeni posao po radnjama koje su za stranku opravdano poduzete. Navedeno pravno shvaćanje već je izraženo i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-1932/2020 od 24. ožujka 2021., te odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1541/11 od 8. siječnja 2014. (tako i VSRH u Rev 1241/2018-2 od 7. prosinca 2022.) Stoga su zatezne kamate na iznos od 3.969,28 EUR tužiteljici dosuđene s danom 12.10.2020. kao danom s kojim je tuženik nedvojbeno opozvao tužiteljici punomoć za zastupanje u navedenom predmetu te je s tim danom angažirao drugu odvjetnicu da ga zastupa u navedenom predmetu, dok je s preostalim dijelom zahtjeva vezano za tijek kamata tužiteljica odbijena (točka II. izreke).

16. Vezano za navode tuženika da je tužba neuredna te se po istoj ne može postupati, kako u odnosu na glavnicu tako u odnosu na kamate te da nije niti utemeljena na vjerodostojnim ispravama te da je nejasno za koji iznos i od kojeg datuma tužiteljica ima potraživanje, valja napomenuti kako je tužba u ovome predmetu uredna i podobna za postupanje, a tužbeni zahtjev je određen. Iako račun broj 20/1/1 od 23.11.2018. na kojem tužiteljica temelji svoje potraživanje nije izdan na način da su u njemu određeno navedene radnje zastupanja sa naznakom koja je radnja i kada poduzeta i obračunatim novčanim iznosima za te radnje, već je taj račun ispostavljen na način da je u njemu kao osnova potraživanja navedeno "odvjetničke usluge" u zbirnom iznosu od 34.062,50 kn, u koji iznos je uključen i PDV, dok je na računu naznačeno "račun se odnosi na zastupanje u predmetu posl. br. P-1881/2014 Općinskog suda u Zadru, valja ustvrditi da je tražbina iz takvog računa nije sasvim određena, ali je odrediva s obzirom da navedene dijelove računa (posebice napomenu o kojem predmetu se radi) pa je onda na ovome sudu da odredi visinu potraživanja tužiteljice prema radnjama koje su obavljene u postupku, mjerodavnim odredbama Tarife, a sukladno tom računu, što je ovaj sud i učinio. U odnosu na račun broj 13/1/1 od 15.9.2020. valja napomenuti kako je tražbina iz tog računa specificirana, radi se o računu za "odvjetničke usluge" koji je tužiteljica kao odvjetnica, izdala ovdje tuženiku 15.9.2020. te u kojem se također navodi da se isti "odnosi na odvjetničke usluge zastupanja pred Općinskim sudom u Zadru predmet posl. broj P-1881/2014 (rasprave 13.7. i 25.8.2020., Tbr. 9. toč. 1.) u iznosu od 6.875,00 kn, u koji iznos je uključen i PDV pa iz tog računa jasno i nedvojbeno proizlazi da tužiteljica kao naknadu za zastupanje za te dvije navedene rasprave potražuje iznos od 5.500,00 kn bez PDV, odnosno 6.875,00 kn sa PDV. Iz navedenog se dade zaključiti kako se račun broj 20/1/1 od 23.11.2018. odnosi na radnje zastupanja u navedenom postupku poduzete do toga dana, a kao rok dospijeća naveden je 30.11.2018., dok se račun od 13/1/1 od 15.9.2020. odnosi na radnje zastupanja od 13.7. i 25.8.2020., a kao rok dospijeća naveden je 23.9.2020.

17. Navodi tuženika iz odgovora na tužbu da je tužiteljica u predmetnom parničnom postupku kod Općinskog suda u Zadru zastupala interese druge stranke i bila u sukobu interesa te da je "presudu izgubila ciljano", u interesu svog izvornog klijenta g. VM i njegovog kaznenog postupka svode sa ne prigovore kojima tuženik osporava kvalitetu izvršenog zastupanja u tom postupku od strane tužiteljice te na njegovo nezadovoljstvo činjenicom da je izgubio spor u prvostupanjskom postupku. U situaciji kada je tužiteljica temeljem izdane joj punomoći nesporno obavila radnje zastupanja tuženika u navedenom predmetu, tada je tuženik dužan izvršiti svoju obvezu plaćanja naknade koja pripada tužiteljici s osnova zastupanja tuženika u navedenom parničnom postupku, neovisno o tuženikovom subjektivnom nezadovoljstvu kvalitetom rada, odnosno zastupanja, koje je u njegovo ime i po njegovom nalogu, obavila tužiteljica. Također se napominje kako izvjesnost uspjeha ili neuspjeha tuženika kao stranke u postupku u kojem je tužiteljica obavila pravne radnje nisu od utjecaja niti na osnovu niti na visinu utvrđenog potraživanja (tako i VSRH u Rev-749/05 od 5.7.2007.).

18. Ovaj sud nije izvodio po tužiteljici predložene dokaze saslušanja parničnih stranaka te saslušanja svjedoka VM na "okolnosti zastupanja", budući da "okolnost zastupanja" uopće nije sporna u ovome postupku jer je činjenica da je tuženik izdao punomoć tužiteljici za zastupanje u navedenom parničnom predmetu nedvojbeno utvrđena uvidom u priklopljeni spis Općinskog suda u Zadru, a tuženik potvrđuje da je potpis na punomoći njegov. U odnosu na dokazni prijedlog tužiteljice da se pribave spisi Općinskog suda u Zadru posl. br. P-558/2021 i P-73/2022, valja tužiteljici ukazati kako je riječ o istom predmetu (a ne zasebnim predmetima) koji je pred Općinskim sudom u Zadru pokrenut pod posl. br. P-1881/2014, a kasnije je taj predmet vođen pod novim poslovnim brojevima P-558/21 i P-73/2022, a koji je pribavljen i nalazi se u priklopu ovog spisa. Ovaj sud nije izvodio po tuženiku predloženi dokaz saslušanja svjedoka oca tuženika UM na "okolnosti zastupanja i dogovora sa tužiteljicom", budući da "okolnost zastupanja" uopće nije sporna u ovome postupku iz razloga iznijetih u ovome odlomku, a u tuženik nije dodatno pojasnio o kakvom bi to dogovoru bila riječ, a koji bi dogovor eventualno mogao imati utjecaja na (ne)osnovanost tužbenog zahtjeva pa iz tog razloga i navedeni svjedok nije saslušavan jer takav dokazni prijedlog kojim nisu dovoljno i jasno određene okolnosti na koje bi se svjedok u postupku trebao saslušavati usmjeren na odugovlačenje postupka.

19. U odnosu na odluku o parničnim troškovima valja navesti da je odredbom čl. 154. st. 2. propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Shodno izloženom, odluka o parničnim troškovima donesena je temeljem čl. 154. st. 2. ZPP. Naime, s obzirom na djelomični uspjeh stranaka u parnici, imajući u vidu kako kvantitativni uspjeh (u odnosu na visinu zahtjeva), tako i kvalitativni uspjeh (u odnosu na osnovu zahtjeva), tužiteljica je u parnici uspjela u mjeri od 78,72 % (osnov 100 %, a visina 57,45 %, podijeljeno sa dva), a tuženik u mjeri od 21,28 % (osnov 0 %, a visina 42,55 %, podijeljeno sa dva). Od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela (tužiteljice) oduzet je postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (tuženika) pa je tuženik u obvezi naknaditi tužiteljici trošak u omjeru od 57,44 %. Tužiteljici je priznat trošak sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 EUR temeljem Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23- dalje: Tarifa), trošak zastupanja na ročištima održanim 3.2.2025. i 9.4.2025 u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife) za svako navedeno ročište. Za svaku navedenu radnju tužiteljici je priznat PDV po stopi od 25%. Ukupno priznati troškovi tužiteljice s osnova poduzetih radnji po punomoćniku iznose 750,00 EUR. Kako je tuženik u obvezi naknaditi tužiteljici trošak u omjeru od 57,44 %, tako je parnični trošak tužiteljici dosuđen u istom omjeru pa iznosi 430,80 EUR. Tužiteljici je, nadalje, na temelju odredbe čl. 154. st. 3. ZPP-a kao potreban u cijelosti priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,23 EUR te presudu u iznosu od 106,45 EUR te trošak povratne prijevozne karte autobusom na relaciji [adresa] u iznosu od 30,00 EUR. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude. Sa preostalim dijelom zahtjeva tužiteljica je odbijena pa je odlučeno kao u toč. IV. izreke.

U Zagrebu, 31. srpnja 2025.

Sutkinja

Vedrana Kufrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 115,54 EUR

2. tuženiku po punomoćnici