Psp-131/2020-43

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu I. tužitelja PN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], II. tužiteljice RN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], III. tužiteljice ĆN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po punomoćnici Jadranki Gržan, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika UN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Mladenu Smoljanu, odvjetniku u Zagrebu, radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. srpnja 2025. u prisutnosti III. tužiteljice osobno, punomoćnice I. -III. tužitelja ZN, odvjetnice, tuženika osobno i punomoćnika tuženika Mladena Smoljana, odvjetnika, a po objavi rješenja dana 31. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Tuženik je dana 21. kolovoza 2020. samovlasno oduzeo suposjed podruma I. tužitelju, II. tužiteljici i III. tužiteljici tako što je bez dozvole, prethodne suglasnosti ili obavijesti u svojstvu investitora putem nepoznatog izvođača izveo građevinske radove u zapadnom dijelu podruma, lijevo od stuba kojima se ulazi u podrum izgradivši pregradni zid s vratima čime je nastala zatvorena prostorija u koju je tužiteljima zapriječen ulaz i time proveo rekonstrukciju podruma za koju nema suglasnost I.-III. tužitelja niti odobrenje nadležnih institucija, čime ih je isključio iz suposjeda tog dijela podruma i bitno im ograničio dotadašnji način korištenja podruma, zajedničkog dijela stambene zgrade [adresa] u [adresa], sagrađene na čest. br. 2602, po novoj izmjeri čest. br. 1679 k. o. [katastarska općina], upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] kao KUĆA POPISNI BROJ 505 GOSP. ZGRADA I DVORIŠTE U OPATOVINI BROJ 27, površine 76,5 čhv, odnosno 275 m2.

II. Nalaže se tuženiku uspostava ranijeg suposjedovnog stanja rušenjem pregradnog zida s vratima u zapadnom dijelu podruma, lijevo od stuba i uklanjanjem građevnog materijala te mu se zabranjuje svako daljnje smetanje, uznemiravanje ili oduzimanje suposjeda I.-III. tužitelja stambene zgrade [adresa] u [adresa], sagrađene na čest. br. 2602, po novoj izmjeri čest. br. 1679 k. o. [katastarska općina], upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], kao KUĆA POPISNI BROJ 505 GOSP. ZGRADA I DVORIŠTE U OPATOVINI BROJ 27, površine 76,5 čhv, odnosno 275 m2.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim traže utvrđenje počinjenog smetanja posjeda, u dijelu u kojem traže uspostavu ranijeg posjedovnog stanja te u dijelu kojim se zabranjuje tuženiku svako daljnje smetanje, uznemiravanje ili oduzimanje posjeda, preko utvrđenog smetanja suposjeda, uspostave prijašnjeg suposjedovnog stanja i zabrane takvog i sličnog smetanja suposjeda na navedenoj nekretnini te u dijelu koji se odnosi na zabranu budućeg smetanja pod prijetnjom novčanom kaznom, kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku UN, OIB [osobni identifikacijski broj], da I. tužitelju PN, OIB [osobni identifikacijski broj], II. tužiteljici RN, OIB [osobni identifikacijski broj], i III. tužiteljici ĆN, OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.651,81 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

V. Odbija se kao neosnovan preostali dio zahtjeva I., II. i III. tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka, preko iznosa dosuđenog u toč. IV. izreke.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode kako su posjednici stambene zgrade [adresa] u [adresa], sagrađene na čest. br. 2602, po novoj izmjeri čest. br. 1679 k. o. [katastarska općina], upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] kao KUĆA POPISNI BROJ 505 GOSP. ZGRADA I DVORIŠTE U OPATOVINI BROJ 27, površine 76,5 čhv, odnosno 275 m 2, te posebnih dijelova koji su upisani u KPU, [broj poduloška], [broj poduloška], [broj poduloška], br. [broj poduloška]. Tužitelji uživaju mirni posjed zgrade, i to posjed zajedničkih dijelova koje čine: podrum, praonica rublja u prizemlju uličnog krila zgrade, stubište, potkrovlje, zajednički ulaz i dvorište te posebnih dijelova i to; I. tužitelj stana u prizemlju dvorišnog krila (broj [broj poduloška]), a II. tužiteljica i III. tužiteljica stana u polukatu desno dvorišnog krila zgrade (broj [broj poduloška]). Tuženik UN je u posjedu stana na I (prvom) katu uličnog krila sa svojim bratom KN (broj [broj poduloška],) dok je posjednik stana u prizemlju uličnog krila DN ( broj [broj poduloška]). Tužitelji vrše posjed na uobičajeni način, sudjeluju u održavanju cijele zgrade, koriste posebne dijelove u dvorišnom krilu zgrade za stanovanje, ostale dijelove prema njihovoj namjeni, za ulaz, prolaz i slično, a podrum i za smještaj, odlaganje i čuvanje stvari, time da I. tužitelj živi u [adresa], u Zagreb dolazi redovito, jednom mjesečno, II. tužiteljica trajno boravi u stanu u polukatu, a njena majka III. tužiteljica povremeno, zajedno s kćerkom II. tužiteljicom. Tuženik stanove uličnog krila zgrade iznajmljuje turistima, čime se bavi kroz registriranu djelatnost. Dana 19. kolovoza 2020. tuženik je od II. tužiteljice zahtijevao da iz podruma makne bicikle, čemu se ona prvo protivila, a potom je jedan bicikl maknula iz podruma a drugi premjestila, jer je to bio tuženikov uvjet da on makne antenu koja je oštetila fasadu na dvorišnom dijelu zgrade. Drugi dan, 20. kolovoza 2020. II. tužiteljica je, zatekavši u prostoru zgrade nepoznatog radnika kako unosi građevni materijal u namjeri da u podrumu izvede adaptaciju, istoga izvijestila da za namjeravane radove tužitelji ne znaju i nisu dali suglasnost te je ovaj nakon što na njen upit nije pokazao nikakve „papire“ kojima se radovi odobravaju, otišao govoreći „da sam znao ne bi nikad prihvatio taj posao“. II. tužiteljica je o svemu izvijestila I. tužitelja i svoju majku II. tužiteljicu, koja je telefonom stupila u vezu s tuženikom, obavijestivši ga da ni s kakvim radovima nije suglasna. Tom je prilikom tuženik prijetio i nagovijestio da će namjeravane radove izvesti, usprkos protivljenju. Dana 21. kolovoza 2020. već u 8 sati ujutro tuženik je dakle bez dozvole, prethodne suglasnosti ili obavijesti u svojstvu investitora putem tužiteljima nepoznatog izvođača izveo građevinske radove u zapadnom dijelu podruma, lijevo od stuba kojima se ulazi u podrum izgradivši pregradni zid s vratima, čime je nastala zatvorena prostorija u koju je tužiteljima zapriječen ulaz i time proveo rekonstrukciju podruma za koju nema suglasnost I. - III. tužitelja niti odobrenje nadležnih institucija, čime je samovlasno smetao tužitelje, oduzevši im posjed i time ih isključio iz posjeda tog dijela zajedničkog prostora i bitno im ograničio dotadašnji način korištenja podruma, zajedničkog dijela stambene zgrade. I. tužitelj je tada telefonom zatražio intervenciju policije. Na intervenciju su izašla dva službenika PP Centar, za čijeg boravka u zgradi su izvođači napustili mjesto događaja, no kada su policajci otišli, radnici su se vratili i nastavili radove. Policajci su tužitelje uputili na građansku parnicu. Opisanim radnjama tuženik je uznemiravao i samovlasno oduzeo posjed zajedničkog dijela zgrade I. tužitelja, II. tužitelja i III. tužitelja. Predlažu stoga da sud donese rješenje kojim će se utvrditi smetanje posjeda, naložiti uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja te zabraniti svako daljnje smetanje, uznemiravanje ili oduzimanje posjeda uz naknadu parničnih troškova.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbeni zahtjev tužitelja. Ukazuje da je zajedno sa svojim bratom KN iz [adresa], suvlasnik i suposjednik stana koji se nalazi na prvom katu i potkrovlju stambene zgrade [adresa] te je DN još i vlasnik i posjednik stana u prizemlju iste zgrade, kako to proizlazi iz vlasničkih listova koji su dostavljeni u privitku tužbe. U cijelosti osporava sve navode tužbe kojima se tvrdi da je počinio smetanja posjeda prema tužiteljima, obzirom da to nije istina. I. i III. tužitelji u podrumskim prostorijama stambene zgrade [adresa] imaju ostave, i to I. tužitelj odmah kod ulaza u podrum prije stepenica sa desne strane, a III. tužiteljica kod ulaza u podrum sa lijeve strane, koje ostave su zaključane i koriste ih I. odnosno III. tužitelj. Radnjama koje su poduzete 21.8.2020. tužitelji ničim nisu smetani u posjedu, niti im je dosadašnji način posjeda podruma ograničen niti onemogućen, tako da se u osnovi radi o inatnoj tužbi kakvih je već nekoliko I. tužitelj pokrenuo protiv tuženika. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige (list 7 spisa), izvadak iz knjige položenih ugovora (list 8-11 spisa), fotografije (list 12- 13, 66-69 spisa), izvod iz posjedovnog lista (list 18-19 spisa), informacija o identifikaciji zemljišno knjižnih čestica prema evidenciji iz katastarske dokumentacije (list 20 spisa), potvrda Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke,

I. Policijske postaje Zagreb od 25. rujna 2020. (list 29 spisa), dopis Grada Zagreba, Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode od 12.9.2018. (list 33 spisa), dopis Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Sektor za konzervatorske odjele i inspekciju, Služba za inspekcijske poslove od 5.11.2018. (list 34-35 spisa), dopis odvjetnice Dore Turalije od 30.7.2018. upućen tuženiku (list 36 spisa),zahtjev odvjetnice Dore Turalije od 9.8.2018. (list 37-39 spisa), Ugovor o zajmu od 25.5.2018. (list 40-41 spisa), Ugovor o dugoročnom zajmu od 25.5.2018. (list 42-43 spisa), Potvrda Grada Zagreba, Gradskog ureda za gospodarstvo, energetiku i zaštitu okoliša, Sektor za gospodarstvo, poduzetništvo, turizam i investicije, odjel za gospodarske djelatnosti i rad od 6.11.2020. (list 44 spisa), Rješenje od Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja od 8.2.2019. (list 45-48 spisa), dopis Grada Zagreba, Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode od 7.9.2020. upućen odvjetnici tužitelja (list 49-50 spisa), Preslika dijela Glavnog projekta rekonstrukcije stambene zgrade [adresa], oznake T.D.; 16/2017-GL iz prosinca 2017. (list 52-56 spisa), proveo očevid na licu mjesta uz prisustvo I. i II. tužitelja i vještaka, proveo građevinsko vještačenje po vještaku dipl. ing. Dariu Šereru iz Ing Ekspert d.o.o. te proveo dokaz saslušanjem I., II., III. tužitelja i tuženika.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanjem posjedovne zaštite. Tužitelji naime, tužbom tvrde da su posjednici zajedničkog dijela (podruma) zgrade u [adresa] te da ih je u njihovom posjedu smetao tuženik na način da je bez dozvole, prethodne suglasnosti ili obavijest u svojstvu investitora putem nepoznatog izvođača izveo građevinske radove u zapadnom dijelu podruma, lijevo od stuba kojima se ulazi u podrum izgradivši pregradni zid s vratima čime je nastala zatvorena prostorija u koju je tužiteljima zapriječen ulaz i time proveo rekonstrukciju podruma za koju nema suglasnost tužitelja niti odobrenje nadležnih institucija, čime ih je isključio iz posjeda tog dijela podruma i bitno im ograničio dotadašnji način korištenja podruma. Tuženik, s druge strane tvrdi da radnjama koje su poduzete 21.8.2020. tužitelji ničim nisu smetani u posjedu, niti im je dosadašnji način posjeda podruma ograničen niti onemogućen te ukazuje kako je imao suglasnost tužitelja za izvođenje predmetnih radova.

5. Između stranaka nije sporno da je radnik kojeg je tuženik angažirao po njegovom nalogu 21.8.2020. u zajedničkom podrumu izveo radove koji su navedeni u tužbi. Osim što navedene činjenice niti jedna od stranaka ne osporava, iste nedvojbeno proizlaze i iz provedenog građevinskog vještačenja u ovom predmetu te utvrđenja sa očevida na licu mjesta. Sporno je da li su radnjama koje je tuženik poduzeo navedenog dana tužitelji smetani u (su)posjedu te da li je tuženik imao suglasnost tužitelja za izvođenje predmetnih radova.

6. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

7. Sud je proveo postupak u skladu sa odredbama Glave 28. ZPP, prema pravilima postupka u parnicama zbog smetanja postupka. Tijekom provedbe dokaza je raspravljanje ograničeno samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja (čl. 441. ZPP) te o relevantnim prigovorima u smislu odredaba Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZVDSP) dok je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

8. Prema čl. 22. st. 1. ZVDSP posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin njegova smetanja, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje. Stavkom 2. istog članka određeno je da sud zaštitu posjeda pruža u posebnom, hitnom postupku, prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu. Cilj posjedovne zaštite koja se pruža prema odredbi čl. 22. ZV jest u držanju kontinuiteta postojećeg stanja pa pružena posjedovna zaštita vodi k cilju uspostave stanja kakvo je bilo prije pružanja posjedovne zaštite.

9. Prema čl. 24. st. 1. ZVDSP, svaki je suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti. Slijedom navedene odredbe i u konkretnom slučaju je bitno kao odlučno utvrditi je su li postupanjem tuženika tužitelji bitno ograničeni ili onemogućeni u dosadašnjem (su)posjedu zajedničkog dijela nekretnine (zapadnog dijela podruma lijevo od stuba). Dakle, za takvo utvrđenje nije potrebno raspravljati o pravnom odnosu stranaka kao suvlasnika i suposjednika.

10. Iz Potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, I. Policijske postaje Zagreb od 25. rujna 2020. proizlazi da su dana 21. kolovoza 2020. u 12,08 sati policijski službenici PUZ-a I. PP Zagreb, pružili intervenciju na adresi u [adresa], na zahtjev ON, koji je tom prilikom naveo da ima problema sa stanarom navedene stambene zgrade koji izvodi građevinske radove u zajedničkom prostoru zgrade. Prilikom pružanja intervencije, policijski službenici utvrdili su podatke svih sudionika te su stranke upućene da imovinsko pravne sporove rješavaju putem nadležnog suda.

11. Iz izvadaka iz knjige položenih ugovora proizlazi da su I. i II. tužitelji i tuženikov brat DN upisani u knjigu položenih ugovora kao vlasnici pojedinih stanova u stambenoj zgradi u [adresa], dok je tuženik zajedno sa bratom KN upisan kao suvlasnik jednog od stanova u toj stambenoj zgradi.

12. Iz iskaza I. tužitelja saslušanog kao stranke u svrhu dokazivanja proizlazi da je u predmetnoj zgradi ukupno 8 stanova, od čega su 2 dvorišna stana u vlasništvu njega i II. tužiteljice RN, znači njih dvoje imaju stanove u dvorišnom dijelu zgrade. Prije ovog počinjenog smetanja u posjedu podruma su bili ovdje tužitelji i tuženik i to na način da su u podrum odlagali stvari koje nisu trebali, s tim da je svatko imao svoj dio i to bilo odijeljeno prije počinjenog smetanja drvenim pregradama pa su ti odijeljeni dijelovi zapravo predstavljali kao zasebne šupe parničnih stranaka. Kada je UN započeo s predmetnim radovima u podrumu srušio je i te drvene pregrade, prije toga su svi zajednički koristili podrum. Njega je o učinjenom smetanju obavijestio posrednik iz jedne agencije za prodaju nekretnina s kojim je kontaktirao, a zvao se P te mu je on napomenuo da tuženik izvodi radove u podrumu. Misli da su ostali tužitelji znali da tuženik obavlja radove jer ih je on obavijestio o tome, ali njega nisu obavijestili i on se nije složio s time da tuženik izvodi ove radove koji su učinjeni. RN je nastojala da se sve mirno riješi, ali do toga nije došlo. On se suprotstavio radnicima tužitelja, to je možda bilo nekoliko dana nakon što je izviješten o početku izvođenja radova od strane tužitelja te je sreo tuženika sa njegovim radnicima na licu mjesta u podrumu i rekao mu da nema pravo tu graditi, a on je na to odgovorio da ga baš briga te rekao radnicima da nastave sa radovima. Tada je došlo do verbalne prepirke između njih dvoje, tuženik ga je vrijeđao. On je taj dan pozvao i policiju, radovi su bili negdje na polovici, bio je dignut zid, a zid koji je bio do zida od nekadašnjeg prostora koji je koristila II. tužiteljica je bio već završen. Policijski službenici su došli na lice mjesta, uzeli njihove podatke i utvrdili činjenično stanje. Tuženik je unatoč svemu nastavio sa radovima te su za dan dva nakon toga radovi i završeni. Nitko od tužitelja nije nikada tuženiku dao suglasnost za izvođenje ovih radova, a niti je ikada održan sastanak na kojem bi on dao svoju suglasnost tuženiku za navedeno. Napominje kako je tuženik jednom prilikom došao kod njega, razgovarali su i on mu je dao suglasnost da očisti podrum i poravna odnosno učvrsti podlogu u podrumu jer je ranije na podu podruma bila zemlja, ali ta njegova suglasnost nije podrazumijevala da tužitelj sruši drvene pregrade i da transformira izgled podruma kako je to učinio. Ono što je sudska komisija vidjela na licu mjesta na očevidu je identično učinjenom smetanju od strane tuženika. Na posebno pitanje da li je tuženik građevinskim radovima koje je izvršio zapriječio njemu ulaz, odgovara kako mu nije zapriječio ulaz u podrum općenito ali mu je zapriječio pristup onom dijelu koji je tuženik zatvorio zidom i vratima. Na pitanje da li zgrada ima ulaz sa ulične strane i sa dvorišne strane, odgovara kako nema 2 ulaza već jedan sa ulične strane. Na pitanje na koji način je tuženik zapriječio ulaz tužitelju u dio koji je ograđen, odgovara kako je to učinio na način da je zazidao zid i postavio vrata koja je zaključao ključem. Na pitanje na koji način je on koristio taj dio podruma kojeg je tuženik ogradio, odgovara kako je to bio zajednički dio odnosno otvoreni prostor koji su svi koristili. Pojašnjava da taj dio nije bio ograđen prije počinjenog smetanja drvenim pregradama pa da bi ga jedna od parničnih stranaka koristila. Na pitanje da li je imao kakve svoje stvari u tom dijelu podruma, odgovara kako nije, a isto tako niti drugi tužitelji. Pojašnjava da je to bio otvoren prazan prostor. Pojašnjava da kada se on vratio iz Pariza da je zid bio završen, bočna vrata sa fotografije su bila postavljena, a vrata koja su ravno na fotografiji tada nisu bila postavljena. Na pitanje da li drvene pregrade srušene istovremeno kada su izvođeni radovi ili ranije odgovara kako su srušene ranije, ne sjeća se koliko je to ranije bilo. Na pitanje kako se koristio podrum od strane vlasnika zgrade nakon što su srušene drvene pregrade, odgovara kako je on u podrum stavio dva mala stolića i neke osobne stvari, a u odnosu na ostale parnične strane nije obraćao pozornost tko je što ostavljao u podrumu. Na pitanje da li mu je poznato da bi brat tuženika DN bio vlasnik stana u zgradi i da bi koristio podrum, odgovara kako mu je to poznato te kako je DN koristio podrum vezano za komercijalne svrhe odnosno najam apartmana, odnosno ne zna da li su to činili DN ili UN, ali zna da je podrum s njihove strane korišten u te svrhe. Na pitanje da li je podrum mogao koristiti nakon izvedenih radova, odgovara kako nije.

13. Iz iskaza II tužiteljice saslušane kao stranke u svrhu dokazivanja proizlazi kako je prije počinjenog smetanja predmetni podrum predstavljao zajednički prostor svih stanara s tim da se većina stanova u toj zgradi iznajmljuje pa bi gosti od tih iznajmljivača u tom podrumu ostavljali svoje kofere, a ona je u podrumu prije počinjenog smetanja držala dva svoja bicikla i košaru od psa s tim da je i tuženik tamo držao neke svoje stvari, sjeća se nekih kanti. Te zgode ona je sišla u podrum i ugledala jednog gospodina koji je nešto mjerio, a drugi je već slagao zid. Ona ih je pitala što rade, a oni su joj odgovorili da ne znaju, da neka pita gospodina DN. Napominje da je ona sa tuženikom imala jako dobar odnos, on joj je rekao da miče bicikl, na što mu je ona napomenula da je taj prostor zajednički nakon čega joj je on opet rekao da neka makne bicikl. Ona se našla i uvrijeđena jer je to sve zapravo učinjeno preko noći, a i tuženik joj je rekao da je on većinski vlasnik u zgradi i da on ne treba za ništa niti pitati nego joj je rekao da miče bicikl jer da će on zvati policiju. Nakon toga nazvala je svoju majku koja se uzrujala i rekla joj je neka makne bicikl, što je ona i učinila. I. tužitelj je već znao za učinjeno smetanje preko agenta R, a to je ustanovila kroz njihov telefonski razgovor kada ga je nazvala. Tuženik je rekao njezinoj majci kada je ona kupila stan u zgradi gdje može ostavljati stvari u zajedničkom podrumu te ih je ona otpočetka tu i ostavljala i zapravo taj dio predstavlja ovaj isti prostor koji je ograđen vratima. Ta vrata kojima je ograđen prostor u podrumu koji ona koristi je ona postavila, a to je bilo negdje otprilike 2 godine prije nego što je počinjeno smetanje od tuženika. Mama je bila vlasnica stana u to vrijeme i ona je sa tuženikom to dogovarala, a vrata su postavljena uz suglasnost tuženika i I. tužitelja. Nakon što je zamijetila te radnike u podrumu da obavljaju predmetne radove za tuženika, radovi su nakon toga dovršeni u roku 1-2 dana. Dosta se uzrujala zbog tuženikovog čina i zahtijevala je da prestane sa radovima, budući da su bili dobri osjećala se kao da joj je zabio nož u leđa jer ju uopće nije obavijestio o navedenom. I. tužitelj je zvao policiju, a ona se prilično prepala budući da joj je tuženik prijetio sa policijom. Tuženik je u ta vrata koja je postavio stavio i ključ pa u taj prostor koji je ogradio za svoje potrebe više nije moguće ući bez ključa. Ona je nakon učinjenog od strane tuženika bila prinuđena prodati svoj bicikl. Nikakav dogovor među stanarima nije bio niti su oni tuženiku dali ikakvu suglasnost da učini navedene radove, tuženik je i prije počinjenog većinski koristio podrum i ona je to respektirala, a isto tako i ostali stanari. Mora napomenuti da je ona jedina stanarka zgrade koja tamo živi 24 sata na dan i to od 2019. Ono što je sudska komisija vidjela na licu mjesta na očevidu je identično učinjenom smetanju od strane tuženika. Majka joj je kasnije darovala stan jer nije bila u stanju uzrujavati se oko svega. Na pitanje da li je u vrijeme kada je tuženik počinio predmetne radove podrum bio etažiran ili je bio zajednički odgovara kako je bio zajednički, nije bio etažiran. Na pitanje da pojasni da li je upravo na predmetnom dijelu koji je ograđen vratima i pregradnim zidom od strane tuženika držala bicikle i košaru za ljubimca, pojašnjava kako jest jer je upravo taj dio predstavljao zajednički dio budući da je tuženik koristio preostali dio podruma za svoje potrebe, kao da je to njegovo i to se respektiralo. Navodi da je upravo na tom dijelu i tuženik držao te kante, dvije kante i metlu a i tamo su se odlagali koferi. Na pitanje gdje sada drži drugi bicikl odgovara kako ga također drži u podrumu, ali na drugom mjestu, pokraj stepenica. Na pitanje od kuda joj je poznato da bi upravo tuženik dao nalog za izvođenje predmetnih radova odgovara kako joj je to potvrdio jedan od radnika pa kada ga je pitala što rade rekao joj je da pita gospodina DN, a i sam tuženik kada ga je nazvala joj je rekao da ima pravo to činiti. Na pitanje što se promijenilo učinjenim radovima glede njezine faktične vlasti u podrumu, odgovara kako ona više u tom dijelu ne može držati bicikle, tuženik je zatvorio taj dio zidom kojim se naslonio na zid koji se nalazi u dijelu kojeg ona koristi, a zasmetala ju je ta nekakva moć odnosno monopol od strane tuženika. Na pitanje da li joj je poznato da bi brat tuženika DN bio vlasnik stana u zgradi i da bi koristio podrum, odgovara kako joj je to poznato da je vlasnik stana u zgradi, ali nikada nije koristio podrum.

14. Iz iskaza III. tužiteljice saslušane kao stranke u svrhu dokazivanja proizlazi da u to predmetno vrijeme u kolovozu 2020. ona nije živjela u stanu na [adresa] već je povremeno dolazila, stan je u to vrijeme bio upisan kao njezino vlasništvo, a koristila ga je kćer. U podrumu, u dijelu koji je ona ogradila posebnim vratima ona i kćerka su držale zajedničke stvari, tu su bile stalaže, cipele, boje za slikanje i platna koja je koristila njezina kćerka, roba, koferi i slično, dakle i njezine i kćerkine stvari su bile u tom dijelu. U dijelu koji je tuženik naknadno ogradio pregradnim zidom i vratima njezina kćerka je držala svoj bicikl, a ona taj dio nije koristila. Ona ne zna da li je itko od ostalih stanara koristio taj dio koji je tuženik ogradio pregradnim zidom i zatvorio vratima, zna da je tuženik tamo odlagao razne stvari kada bi izvodio građevinske radove, a isto tako i njezini majstori su u tom dijelu odlagali svoje stvari kada bi se izvodili građevinski radovi. Zapravo se u tom dijelu odlagao višak građevinskog materijala te metle za čišćenje. Vezano za sam čin smetanja posjeda njoj je tuženik poslao poruku na mobitel da neka joj kćerka hitno makne bicikl iz podruma jer da će on zvati policiju ili neka oni zovu policiju. Nije joj rečeno zašto treba maknuti bicikl. Njoj je to bilo neobično jer nije navikla na takvu komunikaciju, s tuženikom je komunikacija prethodno bila korektna. Ona je rekla kćerki da makne bicikl, što je ona i učinila i došla je policija, ne zna tko je zvao policiju. Tuženik je rekao njezinoj kćerki da nitko ne smije komunicirati sa njegovim radnicima. Ona nije vidjela radove koje je tuženik izvodio jer nije bila prisutna na licu mjesta u tijeku izvođenja istih, no kćerka ju je izvijestila o tome da tuženik izvodi radove. Vidjela je kada je sve bilo gotovo, dakle tuženik je napravio pregradni zid u spornom dijelu podruma i vrata čime je nastala zatvorena prostorija. Poslije se nije moglo ulaziti u taj novonastali dio jer je to na taj način postao njegov dio u podrumu. Ključeve tuženik nije dao njoj, a koliko joj je poznato niti ikome od drugih stanara. Na pitanje da li ju je tuženik pitao za suglasnost da izvede te radove odgovara kako nije, a vjerojatno, koliko je njoj poznato nije pitao niti ostale stanare.

15. Iz iskaza tuženika saslušanog kao stranke u svrhu dokazivanja proizlazi kako je točno je da je njegov radnik u kolovozu 2020. po njegovom nalogu izveo predmetne radove u podrumu, dakle radi se o pregradnom zidu i postavljenim vratima, ali je sve to izvedeno uz suglasnost II. i III. tužiteljice RN i ĆN, a i I. tužitelj PN je s time bio upoznat, on nije htio taj dio podruma jer je već imao svoj dio kod stepeništa iza vrata kojima se ulazi u podrum. Ta suglasnost je bila i iz razloga jer su RN i ĆN sebi napravile također zasebni dio u podrumu. Ta suglasnost je bila usmena, također je i suglasnost koja je RN i ĆN dana za njihovo spremište bila usmena. Kada ga se pita iz kojeg razloga je onda zvana policija na lice mjesta ukoliko je postojala prethodna suglasnost za izvođenje radova odgovara kako on policiju nije zvao, a njegov majstor je rekao RN da makne bicikle koji su bili naslonjeni na zid prostorije koja je trebala postati njegov podrumski dio jer nije mogao raditi, a nakon čega je RN postala bezobrazna pa se on telefonski porukom obratio njenoj majci ĆN nakon čega su bicikli maknuti i to dva i pol metra izvan te prostorije, a i dalje tamo stoje. Sada je tamo jedan bicikl. Napominje da prije dolaska njega i brata u predmetnu zgradu u podrumskom dijelu iste nije bilo ničega, točnije bila je zemlja i ugljen pa su brat i on vlastitim sredstvima renovirali taj podrumski dio, najprije su ga očistili, zatim betonirali te je stavljena hidroizolacija po zidovima gdje je curila voda, nakon toga je došlo do ovog dogovora tko će koristiti koji podrumski dio. Taj dio koji je on ogradio prije izvedenih radova koristila je jedino RN i to na način da je tamo odlagala svoje bicikle, a osim nje nitko drugi nije koristio niti taj dio niti preostali podrumski dio koji je otvoren odnosno koji nije zasebno ograđen. Nije mu jasno zašto je RN tamo držala bicikle iako je imala svoj zasebni ograđeni podrumski dio, ali mu to nije niti smetalo sve do trenutka kada se radovi nisu mogli izvoditi. Na pitanje što je držao u tom dijelu podruma koji je kasnije ogradio odgovara kako je on tamo držao boje od građevinskih radova, metle za čišćenje, a njegovi gosti iz dnevnog najma tamo su ostavljali kofere. Na pitanje od kada datira ta suglasnost ostalih stanara za izvođenje radova od njegove strane u podrumu, odgovara kako je suglasnost dobio početkom 2018. dakle kada je započeo sa uređenjem podruma u vidu betoniranja i stavljanja hidroizolacije. Daljnje suglasnosti nije tražio, a niti je tražio suglasnost neposredno prije izvođenja radova, također nije niti najavio da će započeti sa izvođenjem radova. Na pitanje da li je istovremeno dogovoreno sa II. i III. tužiteljicom mjesto i gdje će one imati ostavu te mjesto gdje će on imati ostavu odgovara kako jest te kako niti one njemu nisu najavljivale kada će izvoditi radove, a niti on njima.

16. Sud prihvaća iskaze tužitelja, ocjenjuje ih uvjerljivim i istinitim, budući da isti imaju neposredna saznanja o odlučnim činjenicama, a sadržaji iskaza tužitelja nisu ničim dovedeni u sumnju. Osim toga, iskazi tužitelja su pretežno suglasni, kako međusobno, tako sa sadržajem dokumentacije u spisu. Sud prihvaća iskaz tuženika, osim u dijelu u kojem navodi da je imao suglasnost tužitelja za izvođenje predmetnih radova te ga u dijelu u kojem ga prihvaća ocjenjuje uvjerljivim i istinitim, budući da je u tom dijelu suglasan iskazu tužitelja i nije ničim doveden u sumnju. Sud ne prihvaća iskaz tuženika u dijelu u kojem navodi da je imao suglasnost tužitelja za izvođenje predmetnih radova budući da je iskaz u tom dijelu neuvjerljiv pa u konačnici i neživotan i nelogičan. Naime, ako je tuženik doista imao suglasnost tužitelja za izvođenje predmetnih radova u podrumu, krajnje je neživotno i nelogično da bi I. tužitelj, nakon što je tuženik započeo s izvođenjem radova pozvao i policiju radi intervencije na licu mjesta, i to upravo u vrijeme izvođenja radova. Povrh toga, da je doista postojala predmetna suglasnost, krajnje je nelogično i neživotno da se II tužiteljica prilično uzrujala zbog tuženikovog čina i zahtijevala od tuženika da prestane sa radovima, a budući da su bili dobri, osjećala se kao da joj je zabio nož u leđa jer ju uopće nije obavijestio o navedenom, kako to uvjerljivo navodi u svom iskazu. Osim toga, valja ukazati da su radovi u podrumu od strane tuženika izvedeni u kolovozu 2020., a tuženik navodi da je suglasnost ostalih stanara za izvođenje radova u podrumu dobio početkom 2018., dakle kada je započeo sa uređenjem podruma u vidu betoniranja i stavljanja hidroizolacije, da daljnje suglasnosti nije tražio, a niti je tražio suglasnost neposredno prije izvođenja radova te da nije niti najavio da će započeti sa izvođenjem radova. Nakon što je III. tužiteljica osporila taj dio njegovog iskaza navodeći da početkom 2018. niti ona, a niti njezina kćerka nisu bile vlasnice, a niti na bilo koji način u posjedu stana, odnosno podruma te da su u stan uselile 2019., tuženik na pitanje svog punomoćnika da li je siguran da je suglasnost ishođena baš 2018. odgovara kako nije, da je možda pobrkao godine. Imajući u vidu navedeno, sud navod tuženika kako je suglasnost ostalih stanara ishodio početkom 2018. ocjenjuje kao neistinit, neuvjerljiv i u konačnici neživotan, budući da sam tuženik dovodi u pitanje taj svoj navod nakon što je III. tužiteljica osporila taj dio njegovog iskaza naprijed istaknutim činjeničnim navodima. Ujedno valja ukazati da čak da je suglasnost i ishođena početkom 2018., što ovaj sud ocjenjuje posve neuvjerljivim i neživotnim, a imajući u vidu da je radove tuženik izvršio u kolovozu 2020., životno i logično bi bilo da tuženik u kraćem vremenskom periodu prije započinjanja izvođenja radova ponovno zatraži suglasnost od ostalih stanara, imajući u vidu značajan protek vremena od navodno prethodno dane suglasnosti i činjenicu promjene vlasničke strukture u zgradi te da im najavi da će započeti sa izvođenjem radova, što i sam navodi da nije učinio. Stoga je nedvojbeno utvrđeno da je tuženik predmetne radove izveo bez suglasnosti ovdje tužitelja.

17. Iz nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. Daria Šerera iz Ing Ekspert d.o.o. od 23. travnja 2024. proizlazi da su u podrumu izvedeni građevinski radovi zidanja dva zida ozidana blokovima od lakog betona debljine cca 10 cm koji su završno obrađeni žbukom i u koja su ugrađena vrata s dovratnikom dimenzija 201 cm x 71 cm za ulaz u tako nastalu zatvorenu prostoriju površine 2,59 m x 3,25 m + 1,68 m + 1,11 m, što je na skici označeno crvenom bojom. Pažljivim ručnim rušenjem u skladu s pravilima struke dvaju izgrađenih pregradnih zidova sa vratima (na skici označeno crvenom bojom) ne bi se ugrozila stabilnost nekretnine.

17.1. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je isti logičan, uvjerljiv te dan u skladu s pravilima struke. Osim toga, isti je sukladan dokumentaciji koja je pročitana na glavnoj raspravi te iskazima parničnih stranaka, a na nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu imale primjedbi.

18. Što se tiče ocjene dokaza sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima te odredbama zakona.

19. Dakle, iz provedenih dokaza, prvenstveno iz iskaza tužitelja proizlazi da je predmetni dio podruma stambene zgrade koji je tuženik ogradio čime je nastala posebna prostorija prije nego što je to učinjeno bio zajednički dio stambene zgrade te da taj dio nije bio ograđen prije počinjenog smetanja. Također proizlazi da su prije navedenog čina suvlasnici stambene zgrade (pa i tuženik i tužitelji) bili slobodni koristiti i predmetni dio podruma koji je predstavljao zajednički dio te da su ga i koristili na način da su u njemu ostavljali svoje stvari, majstori koje su suvlasnici angažirali su u tom dijelu odlagali svoje stvari kada bi se izvodili građevinski radovi, odlagao se višak građevinskog materijala te metle za čišćenje, a također su i gosti suvlasnika iz dnevnog najma tamo ostavljali svoje kofere. Prema odredbi čl. 42. st. 1. ZVDSP svim suvlasnicama pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje. U konkretnom slučaju, nedvojbeno je utvrđeno da je sporni dio koji je predmet ove parnice prije radova izvršenih od tuženika predstavljao zajednički dio stambene zgrade glede kojeg posjed između suvlasnika nije bio podijeljen. Odredbom čl. 24. st. 1. ZVDSP, svaki je suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti. Dakle, tužitelji imaju pravo na zaštitu suposjeda ukoliko ih je tuženik svojim radnjama potpuno isključio iz dotadašnjeg suposjeda ili im je bitno ograničio dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti. Potpuno isključivanje iz dotadašnjeg suposjeda ili bitno ograničavanje dotadašnjeg načina izvršavanja faktične vlasti se ocjenjuje obzirom na cijelu stvar koja je u suposjedu, a ne na dio te stvari pa stoga treba ocijeniti da li je tuženik izvedenim građevinskim radovima bitno ograničio dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti tužitelja na cijelom podrumu, a ne samo na spornom dijelu. Ovaj sud smatra da je tužitelj izvedenim građevinskim radovima zidanja dva zida ozidana blokovima od lakog betona debljine cca 10 cm koji su završno obrađeni žbukom i u koja su ugrađena vrata s dovratnikom dimenzija 201 cm x 71 cm za ulaz u tako nastalu zatvorenu prostoriju površine 2,59 m x 3,25 m + 1,68 m + 1,11 m, a ključeve kojih vrata, odnosno novonastale prostorije tuženik nije predao ostalim suvlasnicima bitno ograničio dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti tužitelja na cijelom podrumu jer je na opisani način tužiteljima onemogućeno korištenje zajedničkog dijela stambene zgrade budući da tužitelji ne mogu pristupiti spornom dijelu koji su ranije koristili obzirom da je opisanim radnjama tuženik sagradio novonastalu podrumsku prostoriju u koju tužitelji više ne mogu pristupiti, a niti koristiti sporni dio. Prema odredbi čl. 20. st. 1. ZVDSP samovlast je zabranjena, bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed, dok prema odredbi čl. 20. st. 4. ZVDSP nije samovlasno smetanje posjeda ako je čin oduzimanja ili smetanja posjeda dopušten zakonom ili odlukom suda odnosno drugoga tijela, donesenom na temelju zakona koji to dopušta. Dakle, čin kojim se smeta tuđi posjed poduzet je samovlasno, ako onaj koji ga je poduzeo nema za to ovlaštenje, tj. dozvolu, pristanak posjednika, niti je na to ovlašten neposredno zakonom, ili odlukom koju je sud odnosno drugo tijelo vlasti donijelo na temelju zakona koji dopušta odnosni zahvat u tuđi posjed. Iz provedenih dokaza nedvojbeno ne proizlazi da je za poduzimanje spornih radnji, kojima se mijenja postojeći posjed, tuženik bio ovlašten, odnosno da je za to imao dozvolu, pristanak tužitelja kao suposjednika, niti je na to ovlašten neposredno zakonom, ili odlukom koju je sud odnosno drugo tijelo vlasti donijelo na temelju zakona. S obzirom na u ovom postupku nesporno izvedene radove u zajedničkom podrumu zgrade koje je izveo tuženik i nije ključeve od vrata novonastale prostorije predao tužiteljima, tuženik je na opisani način bitno ograničio dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti tužitelja (suposjeda predmetnog podruma) pa je slijedom toga tužiteljima u ovom postupku trebalo pružiti suposjedovnu zaštitu i dijelom prihvatiti tužbeni zahtjev (toč. I.-II. Izreke presude), dok je dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim se traži utvrđenje počinjenog smetanja posjeda, uspostava ranijeg posjedovnog stanja te u dijelu kojim se zabranjuje tuženiku svako daljnje smetanje, uznemiravanje ili oduzimanje, preko utvrđenog smetanja suposjeda, valjalo odbiti kao neosnovan (toč. III. izreke) jer u postupku nije utvrđeno da su tužitelji bili u posljednjem mirnom posjedu nekretnine, već u suposjedu iste. Valja napomenuti kako na odluku u ovoj pravnoj stvari bez utjecaja navodi tuženika da I. tužitelj i II. i III. tužiteljice u podrumu imaju svoja spremišta jer to nije predmet ovog postupka imajući u vidu da je temeljem odredbe čl. 441. ZPP u ovoj pravnoj stvari raspravljanje ograničeno samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja.

20. Imajući u vidu odredbu čl. 22. st. 1. ZVDSP kojom je propisano da je posjednik ovlašten zahtijevajući da se utvrdi čin njegova smetanja, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje, dok ta odredba ne sadrži odredbu o zabrani takvog smetanja ubuduće pod prijetnjom novčane kazne, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na zabranu budućeg smetanja pod prijetnjom novčanom kaznom jer takvoj odluci nema mjesta u izreci rješenja o smetanju posjeda, već se takva kazna može izreći u ovršnom postupku kod provedbe ovrhe kada se radi o zabrani daljnjeg smetanja (tako i Žs u Zagrebu u odlcu Gž-2340/2021 od 12. srpnja 2021.) pa je odlučeno kao u toč. III. izreke rješenja.

21. Sud je odbio dokazne prijedloge tuženika za saslušanjem svjedoka DN na okolnost postojanja dogovora između III. tužiteljice i tuženika o podjeli i korištenju tog dijela podruma te svjedokinje ŽN (koja je održavala apartmane tuženika i njegovog brata te ih čistila) na okolnost korištenja spornog dijela podruma prije radova izvedenih od strane tuženika. Naime, da bi sud izveo određeni dokaz saslušanjem u pravilu je potrebno da ga stranka drugim dokazima uvjeri u potrebu izvođenja tog dokaza, a imajući u vidu utvrđenja navedena u odlomku 16. ove presude, odnosno analizu iskaza tuženika te činjenicu da niti sam tuženik pred sudom ne iskazuje uvjerljivo o suglasnosti tužitelja za radove u podrumu koje je izveo, ovaj sud je ocijenio da saslušanje naprijed navedenih svjedoka na navedene okolnosti nije potrebno jer je smatrao da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno da se na temelju istog može donijeti pravilno i na zakonu osnovano rješenje.

22. Glede odluke o parničnim troškovima ističe se da je odredbom čl. 154. st. 2. ZPP propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Shodno izloženom, odluka o parničnim troškovima donesena je temeljem čl. 154. st. 2. ZPP. S obzirom da su u odnosu na odluku o glavnoj stvari tužitelji uspjeli u omjeru od 80% (utvrđeno smetanje suposjeda, a ne samostalnog posjeda, dok su u preostalom dijelu uspostave suposjedovnog stanja i zabrane takvog i sličnog smetanja uspjeli s postavljenim zahtjevom), to je tuženik uspio u omjeru od 20 % (tako i Žs u Sisku u Gž-1035/2024-2 od 19.11.2024. i Žs u Zagrebu u Gž-2032/2023-2 od 29.12.2023. glede omjera uspjeha). Od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela (tužitelja) oduzet je postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (tuženika) pa je tuženik u obvezi naknaditi tužiteljima trošak u omjeru od 60,00 %. Tužiteljima je priznata jednokratna nagrada za radnje poduzete po odvjetniku u ovom postupku za cjelokupni prvostupanjski postupak, koja obuhvaća najviše do 4 radnje za svaki prvostupanjski radnji koje su poduzeli u visini od 250 bodova, odnosno u iznosu od 500,00 EUR na temelju Tbr. 7. točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23- dalje: Tarifa) te PDV po stopi od 25%, odnosno sveukupno 625,00 EUR. U taj iznos jednokratne nagrade uključene su sljedeće 4 radnje: sastavljanje tužbe, sastavljanje podnesaka od 4.1.2021. i 7.6.2022., zastupanje na ročištu od 2.9.2021. Za svaku daljnju radnju u ovom postupku tužiteljima je priznata nagrada u visini od 50 bodova (100,00 EUR), i to za: sastavljanje podnesaka od 14.2.2024. i 1.4.2025., zastupanje na očevidu od 15.2.2024., zastupanje na raspravama od 15.4.2025. i 2.7.2025. te PDV po stopi od 25%, odnosno sveukupno za sve daljnje radnje koje nisu uključene u iznos jednokratne nagrade iznos od 625,00 EUR. Ukupno priznati troškovi tužitelja s osnova poduzetih radnji po odvjetnici iznose 1.250,00 EUR. Kako je tuženik u obvezi naknaditi tužiteljima troškove u omjeru od 60,00 %, tako je parnični trošak tužiteljima dosuđen u istom omjeru pa iznosi 750,00 EUR. Tužiteljima je na temelju odredbe čl. 154. st. 3. ZPP kao potreban u cijelosti priznat trošak sudskog tumača u iznosima od 125,00 EUR i 137,00 EUR, prema računima koji su dostavljeni u spis, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 EUR, trošak sudske pristojbe na rješenje u sporovima zbog posjeda u iznosu od 26,54 EUR te trošak vještačenja u iznosu od 600,00 EUR. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom IV. izreke.

22.1. Tužiteljima nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu rješenja jer na isto nisu pristupili. Nije im priznat niti trošak sastavljanja podnesaka od 29.9.2020. i 17.5.2021. kojim dostavljaju dodatnu dokumentaciju budući da su istu trebali dostaviti uz tužbu pa takav propust ne može ići na trošak tuženika. Tužiteljima nije priznat trošak zastupanja na ročištu od 17.2.2020. prije početka kojeg su predložili da se odgodi jer da je potrebno pribaviti dokumentaciju koja se nalazi u spisu koji se vodi pred Uredom za graditeljstvo i prostorno uređenje u Gradu Zagrebu pa je ročište i odgođeno. Navedena naknadno dostavljena dokumentacija datira iz razdoblja prije podnošenja tužbe pa su je tužitelji trebali dostaviti odmah uz tužbu pa stoga takva dispozicija tužitelja s navedenog ročišta ne može ići na trošak tuženika. Stoga je odlučeno kao u točki V. izreke.

U Zagrebu, 31. srpnja 2025.

Sutkinja

Vedrana Kufrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:

- od dana održavanja ročišta na kojem se rješenje objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa rješenja, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. I. - III. tužiteljima po punomoćnici, uz rješenje o sudskoj pristojbi na rješenje u sporovima zbog posjeda u iznosu od 26,54 EUR-solidarno

2. tuženiku po punomoćniku