REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-203/2022-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Mateji Cvitić Gašparac, u pravnoj stvari tužitelja HU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Bojan Čobanić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Rittal d.o.o., Zagreb, Samoborska cesta 145b, OIB: 52762270365, koga zastupa punomoćnik Igor Savić, odvjetnik u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, sudskog raskida i naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. lipnja 2025., u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 31. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja HU koji glasi:

"I Utvrđuje se da je odluka tuženika RITTAL d.o.o. od 15. prosinca 2021. o otkazu ugovora o radu tužitelja HU, koji ugovor o radu je zaključen dana 1. listopada 2011., nezakonita i nedopuštena i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

II Raskida se ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. listopada 2011. tužitelja za radno mjesto voditelj prodaje – Regija Zapad s tuženikom, sa danom donošenja prvostupanjske presude.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade štete zbog nedopuštenog otkaza isplati iznos od 8 bruto ugovorenih plaća u iznosu od 20.106,87 EUR, u roku od 8 dana, s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi određenoj sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove ovog postupka u roku od 8 dana zajedno s pripadajućim kamatama tekućim na navedeni iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi određenoj sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

II Nalaže se tužitelju HU u roku od 15 dana naknaditi tuženiku Rittal d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu od 332,50 EUR (slovima: tri stotine trideset dva eura i pedeset centi).

III Odbija se zahtjev tuženika Rittal d.o.o. za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 2.792,50 EUR te naknadu troška sudskih pristojbi po odluci suda.

IV Odbija se zahtjev tužitelja HU za naknadu troška postupka u iznosu od 1.600,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 1. veljače 2022. navodi da je zaposlen kod tuženika od 1. listopada 2011., da je bio dugogodišnji, vrlo uspješni zaposlenik tuženika, čak i tijekom godina najtežih poslovnih okolnosti i uvjeta poslovanja u godinama pandemije 2020. i 2021. kada je ispunjavao i premašivao postavljene poslovne ciljeve zbog čega mu je tuženik isplaćivao razne oblike dodatnih stimulacija, da je tuženik 15. prosinca 2021. donio Odluku o otkazu Ugovora o radu tužitelja zbog navodnog kršenja obveza iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika), koja mu je putem pošte dostavljena 22. prosinca 2021., da je tužitelj protiv citirane Odluke 31. prosinca 2021. podnio Zahtjev za zaštitu prava te pritužbu za zaštitu dostojanstva radnika zbog počinjenih povreda tužiteljevih prava osobnosti i nanošenja štete od strane direktora tuženika, da je tuženik citirani Zahtjev primio 3. siječnja 2022., ali se na njega nije očitovao. Ističe da mu je pobijanom Odlukom o otkazu otkazan radni odnos na radnom mjestu prodajni inženjer, međutim tužitelj je Aneksom Ugovora o radu od 25. veljače 2013. promoviran na radno mjesto voditelja prodaje – regija zapad pa je Odlukom o otkazu tuženik otkazao radni odnos tužitelja na radnom mjestu koje on nije obnašao u trenutku otkazivanja. Navodi da je Odluci o otkazu neposredno prethodio fizički napad zastupnika po zakonu tuženika na tužitelja tijekom jednog njihovog međusobnog sastanka, koji je rezultirao tužiteljevim odlaskom na višetjedno bolovanje, prijavom napada policiji, traženjem liječničke pomoći te naknadnim redovnim odlascima u dnevnu bolnicu na liječenje koje traje i dalje, zbog čega je podnio tuženiku pritužbu za zaštitu dostojanstva radnika. Nadalje navodi da je Odluka o otkazu nezakonita i nedopuštena jer se temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju te ima formalnih nedostataka. Naime, tužitelju prije otkazivanja Ugovora o radu nije bilo dano pisano upozorenje vezano za mogućnost otkazivanja Ugovora o radu, a navodno počinjene povrede radnog odnosa koje se tužitelju stavljaju na teret ne predstavljaju okolnosti zbog kojih bi bilo opravdano očekivati od tuženika da to ne učini, osporava da su mu ranije bile izrečene dvije opomene pred otkaz zbog kršenja obveza iz radnog odnosa (13. prosinca 2013. bio je opomenut od strane zastupnika po zakonu tuženika iako je tužitelj toga dana imao ozbiljnih probavnih smetnji za što zastupnik po zakonu tuženika nije pokazao razumijevanje, ali predmetna opomena nije bila opomena pred otkaz, a u odnosu na usmenu opomenu od 14. travnja 2020. navodi da je u svom pisanom očitovanju detaljno objasnio da je došlo do greške u razumijevanju i shvaćanju zapisa u CRM-u, odnosno o tehničkoj posljedici administrativnog neotkazivanja posjeta kupcu unutar računalnog sustava te da se radi o usputnoj opasci u Godišnjem evaluacijskom razgovoru), osporava da je 13. prosinca 2021. odbio izvršiti radni zadatak koji mu je zadao zastupnik po zakonu tuženika, kao nadređena osoba, jer je navedeni zadatak za klijenta Montelektro u cijelosti izvršio, da se istog dana obraćao zastupniku po zakonu tuženika neprimjernim tonom i verbalno ga napao te odbio izaći iz njegovog ureda, već ga je zastupnik po zakonu tuženika izbacio iz ureda i dva puta udario otvorenim dlanom obje ruke u leđa. Naposljetku navodi da mu tuženik nije omogućio iznošenje obrane prije otkazivanja Ugovora o radu jer se e-mail zastupnika po zakonu tuženika od 13. prosinca 2021. upućen tužitelju u 15:23 h ne može smatrati valjanom opomenom niti se odgovor e-mailom tužitelja ne može smatrati davanjem obrane. Zaključno navodi da je u svojim e-mailovima upozorio zastupnika po zakonu tuženika da je upoznao određene instance o nemilom događaju 13. prosinca 2021. u 15:00 h u uredu zastupnika po zakonu tuženika, da je nakon tog događaja tužitelj bio izložen pasivnoj agresiji i diskriminaciji od strane zastupnika po zakonu tuženika kada je primio od njega dva prijeteća i uznemirujuća e-maila, da ne može biti govora da tužitelj nije uredno izvršio svoje obveze, da je odbio izvršenje radnog zadatka, da je iskazao nekorektan odnos prema drugim radnicima, da Odluka o otkazu predstavlja šikanozno postupanje prema "starijem" radniku (50 godina starosti) koji je, čini se, postao preskup tuženiku te u stvari predstavlja neuspjeli pokušaj poslovno uvjetovanog otkaza koji tuženik pokušava provesti i opravdati kroz navodno i iskonstruirano skrivljeno ponašanje radnika kako ne bi morao tužitelju isplatiti znatan iznos otpremnine i druga prava koja mu pripadaju, da prilikom otkazivanja nisu bili ispunjeni otkazni razlozi pa je Odluka o otkazu preteška mjera, da niti jedna navodna povreda pojedinačno, kao niti sve zajedno ne predstavljaju valjan i dopušten razlog za otkazivanje Ugovora o radu tužitelja. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom na ročištu održanom 16. lipnja 2025. predlaže utvrditi nezakonitom i nedopuštenom Odluku tuženika o otkazu Ugovora o radu od 15. prosinca 2021. te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, sudski raskinuti Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. listopada 2011. s danom donošenja presude, naložiti tuženiku isplatu iznosa od 20.106,87 EUR po osnovi naknade štete zbog sudskog raskida zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate uz naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 23. veljače 2022. navodi da je tužitelj nakon sastanka sa zastupnikom po zakonu tuženika 13. prosinca 2021. svojevoljno napustio svoje radno mjesto i nije bio na poslu dio tog radnog dana, bez obavijesti nadređenoj osobi i bez propisane evidencije poslovnog razloga u CRM sustavu, čime je prekršio interna pravila tuženika i Pravilnik o radu, da je tuženik tužitelja e- mailom od 14. prosinca 2021. u 15:46 h pozvao da dođe na sastanak sa zastupnikom po zakonu tuženika i odvjetnikom tuženika 15. prosinca 2021. u 13:30 h vezano za događaj od 13. prosinca 2021., na koji je tužitelj odbio doći i otvorio je bolovanje, iako je 14. prosinca 2021. bio uredno na poslu ne pokazujući nikakve simptome narušenog zdravstvenog stanja, da su otkazivanjem Ugovora o radu tužitelja otkazani i svi aneksi koji su sklopljeni između stranaka, da su navodi tužitelja da je 13. prosinca 2021. došlo do fizičkog napada zastupnika po zakonu tuženika na tužitelja potpuno netočni, neosnovani i da imaju za cilj isključivo diskreditirati zastupnika po zakonu tuženika, da je suprotno tvrdnjama tužitelja, tužitelj odbio izvršiti radni zadatak koji mu je zadao zastupnik po zakonu tuženika, kao nadređena osoba, uz odgovor da ima druge prioritete čime je doveo u pitanje poslovnu odluku zastupnika po zakonu tuženika, nakon čega je došlo i do verbalnog napada tužitelja na zastupnika po zakonu tuženika neprimjerenim tonom i riječima uz izražavanje nepoštovanja prema zastupniku po zakonu tuženika, da je tom prilikom tužitelj odbio izaći iz ureda zastupnika po zakonu tuženika na njegov zahtjev, a potom mu je uputio i neosnovane prijetnje, da je tužitelj pritužbu radi zaštite dostojanstva poslao tuženiku tek nakon što mu je tuženik otkazao Ugovor o radu, da je povjerenik za zaštitu dostojanstva tuženika odbio pritužbu tužitelja, kao neosnovanu, da se tužitelj prema ostalim radnicima ponašao diskriminirajuće, na neprimjeren način, da je vršio fizičke napade i verbalno uznemiravao ostale radnike tuženika, da je tuženik tužitelja dva puta pozvao da se očituje vezano za događaj od 13. prosinca 2021. što tužitelj nije učinio, već je otišao na bolovanje, da je tužitelj 20. studenog 2013., znajući za pravila evidentiranja izbivanja iz zgrade tuženika za vrijeme radnog vremena, putem CRM evidencije kao razlog izbivanja za vrijeme radnog vremena upisao "duži boravak na WC-u zbog probavnih smetnji" čime je na potpuno neprimjeren i podrugljiv način prekršio interna pravila i upute tuženika i zbog čega mu je umanjena plaća za prosinac 2013. u iznosu od 15%, da je tužitelj 20. veljače 2020. u CRM evidenciju upisao da je u vremenu od 9:00-10:00 h izvršio posjet kupcu s kojim je obavio razgovor oko mogućnosti razvoja suradnje i ponude asortimana, a što je i izričito potvrdio na koordinaciji prodaje tuženika 24. veljače 2020., iako isto nije učinio, da je tužitelj u pisanom očitovanju priznao da nije posjetio navedenog kupca, razgovarao s njim o mogućnosti razvoja suradnje niti mu je nudio asortiman tuženika. Osporava navode tužitelja da se radi o šikanoznom postupanju prema njemu kao "starijem" radniku koji je očito preskup tuženiku kao neosnovane i irelevantne jer tuženik nikada nije šikanozno postupao prema tužitelju, da je tuženik društvo koje dobro posluje i ima financijska sredstava za plaćanje svojih obaveza te ima brojne interne mehanizme kontrole i nadzora od strane matičnog društva. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku.

3. Tužitelj je na ročištu održanom 16. lipnja 2025. preinačio tužbu na način da je umjesto tužbenog zahtjeva za vraćanje na posao predložio sudski raskid Ugovora o radu i naknadu štete zbog sudskog raskida budući da su međusobni odnosi između stranaka trajno i nepovratno narušeni. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 125. stavka 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19; dalje: ZR), odlučeno je kao u rješenju donesenom na ročištu održanom 16. lipnja 2025.

4. Tužitelj je 22. prosinca 2021. primio Odluku tuženika o otkazu Ugovora o radu, protiv koje je 31. prosinca 2021. podnio Zahtjev za zaštitu prava radnika. Tuženiku je predmetni zahtjev dostavljen 3. siječnja 2022. (list 19-27), međutim na isti se nije očitovao. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 1. veljače 2022., tako je ocjena ovog suda da je ista podnesena u roku propisanom odredbom članka 133. stavka 2. ZR.

5. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Ugovora o radu od 1. listopada 2011. s aneksima (list 8-11, 62 spisa), Godišnjeg evaluacijskog razgovora (list 12-14 spisa), Odluke tuženika od 29. siječnja 2021. (list 15 spisa), Odluke o otkazu od 15. prosinca 2021. (list 16-18 spisa), Zahtjeva za zaštitu prava iz radnog odnosa i pritužbe radnika za zaštitu dostojanstva od 31. prosinca 2021. s dostavnicom (list 19-27 spisa), medicinske dokumentacije (list 28-37, 123-129, 134- 135 spisa), Potvrde II. Policijske postaje Zagreb od 12. siječnja 2022. (list 38 spisa), Pravilnika o radu tuženika (list 39-58 spisa), e-mail korespondencije (list 59-61, 63- 67, 79-81, 96-97, 104-109, 117-120 spisa), očitovanja tužitelja (list 68-69 spisa), troškovnika i ponuda (list 70-78 spisa), izjava (list 98-100, 102-103 spisa), dopisa tuženika vezano za pritužbu tužitelja za zaštitu dostojanstva radnika (list 115-116 spisa), Whatsapp korespondencije (list 121 spisa), fotografije (list 122 spisa),

Zapisnika o ispitivanju svjedoka od 28. ožujka 2022. (list 151-152 spisa), saslušani su tužitelj HU (list 141-144, 209-210 spisa), zastupnik po zakonu tuženika UU (list 144-146 spisa) te svjedoci FU (list 185-186 spisa), MU (list 186-187 spisa), EU (list 191-193 spisa), JU (list 193-194 spisa), BU (list 203-205 spisa), IU (list 206-207 spisa) i HUG (list 208-209 spisa).

6. Tužitelj je podneskom od 1. listopada 2023. odustao od dokaznih prijedloga za saslušanje svjedoka GU i RU, a tuženik je na ročištu održanom 20. veljače 2025. odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedokinje ČU, slijedom čega sud navedene dokaze nije izvodio.

7. Sud je na ročištu održanom 16. lipnja 2025. odbio dokazne prijedloge tužitelja za saslušanje svjedoka DU, LU, SU i ČU, kao nepotrebne, budući da su svjedoci DU, ŠU i CU bili klijenti/poslovni partneri tuženika predloženi na okolnost odnosa tužitelja prema klijentima, a VU na okolnost emocionalnog stanja i opravdanosti privremene nesposobnosti za rad tužitelja, koje činjenice nisu bili otkazni razlozi pa samim time nisu bile relevantne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

8. Na temelju odredbe članka 299. stavka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), sud nije uzeo u obzir dokazni prijedlog tužitelja za saslušanje svjedoka ĆU predložen na ročištu održanom 20. veljače 2025. budući da je navedeni dokaz predložen nakon zaključenja prethodnog postupka, a tužitelj nije naveo razlog zbog kojeg je navedenog svjedoka predložio tek u toj fazi postupka. Navodi se da je tužitelj u prilogu podneska od 31. kolovoza 2022., kojim se očitovao na navode tuženika iz odgovora na tužbu, dostavio pisano očitovanje navedenog svjedoka pa je za zaključiti da je imao saznanja o postojanju istog i okolnostima koje je smatrao važnima utvrditi radi donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari prije zaključenja prethodnog postupka.

9. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. ZPP, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti Odluke tuženika o otkazu Ugovora o radu tužitelja od 15. prosinca 2021., da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, sudski raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. listopada 2011. s danom donošenja presude te naloga za isplatu iznosa od 20.106,87 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate po osnovi naknade štete zbog sudskog raskida.

11. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika od 1. listopada 2011. na radnom mjestu prodajnog inženjera, da je na temelju Aneksa Ugovora o radu od 25. veljače 2013. radio na radnom mjestu voditelja prodaje – regija zapad, da mu je pobijana Odluka o otkazu dostavljena putem pošte 22. prosinca 2021. te da je protiv iste podnio Zahtjev za zaštitu prava 31. prosinca 2021., na koji se tuženik nije očitovao.

12. Sporno je u ovom predmetu je li tuženik imao opravdan razlog za otkazivanje ugovora o radu tužitelju te je li tužitelju omogućio iznošenje obrane prije otkazivanja ugovora o radu.

13. Odredbom članka 115. stavka 1. točke 3. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

14. Odredbom članka 135. stavka 3. ZR propisano je da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

15. Uvidom u Odluku o otkazu Ugovora o radu od 15. prosinca 2021. utvrđeno je da je tužitelju otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. listopada 2011. zbog kršenja obveza iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika), da tužitelju sva prava iz radnog odnosa prestaju istekom otkaznog roka u trajanju od jednog mjeseca i jednog tjedna, da će tuženik tužitelju isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora razmjerno broju dana neiskorištenog godišnjeg odmora te da se tužitelj oslobađa obveze rada za vrijeme trajanja otkaznog roka i nije dužan dolaziti na posao za vrijeme trajanja otkaznog roka. Iz obrazloženja citirane Odluke proizlazi da je tuženik tužitelju već izrekao dvije opomene pred otkaz Ugovora o radu zbog kršenja obveza iz radnog odnosa kojima je upozorio tužitelja da se svaka ponovna povreda obveze iz radnog odnosa od strane tužitelja može smatrati opravdanim razlogom za otkaz ugovora o radu – prvu 13. prosinca 2013. zato što je tužitelj 11. prosinca 2013. u sustav obvezne interne evidencije o obradi tržišta i kupaca, tzv. CRM, izvršio upis aktivnosti "duži boravak u WC-u zbog probavnih smetnji", koji je suprotan internim pravilima tuženika i usmjeren ka namjernoj diskreditaciji propisanih procedura pred ostalim radnicima i drugu 14. travnja 2020. zato što je tužitelj u CRM sustav unio da je 20. veljače 2020. u vremenu od 9:00-10:00 h izvršio posjet kupcu s kojim je obavio razgovor oko mogućnosti razvoja suradnje i nuđenja proizvoda iz asortimana tuženika te je na koordinaciji prodaje 24. veljače 2020. isto izričito potvrdio, iako navedeno nije bilo istinito, da je tužitelj nastavio s postupcima koji predstavljaju povredu obveze iz radnog odnosa na način da je 13. prosinca 2021. odbio izvršiti radni zadatak koji mu je zadao zastupnik po zakonu tuženika uz odgovor "da ime druge prioritete" čime je doveo u pitanje poslovnu odluku zastupnika po zakonu tuženika, nakon čega je došlo do verbalnog napada tužitelja na zastupnika po zakonu tuženika neprimjerenim tonom i riječima uz izražavanje nepoštovanja prema istom, da je tužitelj odbio izaći iz ureda zastupnika po zakonu tuženika po njegovom zahtjevu, koji je ponovljen jasno i izričito nekoliko puta, da je tužitelj u e-mailu od 14. prosinca 2021. iznio svoju obranu, ali se nije odazvao na sastanak na koji ga je pozvao zastupnik po zakonu tuženika, da je tim svojim postupcima tužitelj povrijedio obveze iz radnog odnosa koje proizlaze iz Ugovora o radu, članka 77. Pravilnika o radu, unutrašnjih akata tuženika te Zakona o radu.

16. Člankom 77. Pravilnika o radu tuženika od 23. rujna 2011. propisano je da radnik krši obveze iz radnog odnosa ili u svezi sa radnim odnosom u smislu razloga za otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika naročito u slučajevima ako neopravdano izostane s posla, učestalo kasni ili ranije odlazi s posla, ne izvršava obveze iz ugovora o radu, izvršava radne obveze znatno ispod prosjeka, nemarno ili nepravovremeno, nekorektno se odnosi prema drugim radnicima, odbija izvršenje radnog zadatka ili čini druge povrede radnih obveza utvrđenih zakonom ili aktom poslodavca.

17. Uvidom u e-mailove zastupnika po zakonu tuženika od 14. travnja 2020. i 13. prosinca 2021. utvrđeno je da je isti tužitelju izrekao opomene, iako u e-mailovima navedene kao usmene, jasno je da se radi o pisanim opomenama, zbog neistinitog unosa podataka u CRM sustav i potvrde istog na koordinaciji održanoj 24. veljače 2020. te zbog načina komunikacije s nadređenom osobom, koje su unesene u bilješke evidencije zaposlenih kod tuženika.

18. Uvidom u e-mail IU od 14. prosinca 2021. utvrđeno je da je tuženik pozvao tužitelja na sastanak koji se trebao održati 15. prosinca 2021. u 13:30 h sa zastupnikom po zakonu tuženika i punomoćnikom tuženika, na koji se tužitelj odbio odazvati zbog bolovanja po uputi pravnice udruge Mobbing ČU.

19. Iz iskaza tužitelja HU proizlazi da je kod tuženika radio deset godina, da je 13. prosinca 2021. na vlastitu inicijativu otišao u ured zastupnika po zakonu tuženika jer je s njim želio razgovarati o dvije teme (zadatak ispunjavanja formulara za stroj Perforex za društvo Montelektro i projekt SDV za društvo Davena za koji je on bio zadužen, ali mu se nije pripisivala dobit), da tom prilikom nije odbio izvršiti radni zadatak ispunjavanja novog formulara za društvo Montelektro, već je isti odradio krajem sljedećeg radnog dana, da je zastupniku po zakonu tuženika rekao da ima druge prioritete, ali ga je zastupnik po zakonu tuženika zamolio da to odradi jer je bilo važno pa je rekao u redu, da kada je pitao zastupnika po zakonu tuženika zašto je druga pošiljka za društvo H ponovno išla preko drugog društva, suprotno njihovom ranijem dogovoru, zbog čega se njemu taj posao nije financijski pribrajao, zastupnik po zakonu tuženika je ustao i rekao "Izađi van, izađi van!" s ispruženim prstom pokazujući na vrata, da je on nakon toga krenuo prema vratima, a zastupnik po zakonu tuženika ga je izgurao iz ureda i zatvorio vrata, da je on nakon toga otišao u svoj ured i na putu do ureda sebi u bradu od šoka opsovao, što inače na poslu izuzetno rijetko radi, ali se zna dogoditi uslijed stresnih i kritičnih situacija, da je toga dana ostao na poslu do 17:00 h, da je nakon sastanka od zastupnika po zakonu tuženika dobio dva prijeteća e-maila, da je s ostalim radnim kolegama imao kolegijalan i dobar odnos, ne osporava da je 2013. u CRM evidenciju upisao duži boravak na WC-u zbog probavnih smetnji koje je zaista imao, da je to napravio jer je zastupnik po zakonu tuženika inzistirao na evidenciji svake aktivnosti, da su uvid u taj program imali samo zastupnik po zakonu tuženika i njegova tajnica, da je kod situacije s društvom APIN sustavi d.o.o. došlo do nesporazuma jer su u CRM sustav bili dužni dva tjedna unaprijed unositi sastanke s kupcima, ime kupca i temu sastanka, a u slučaju da do istog nije došlo su trebali stisnuti "otkazano" što je on omaškom propustio učiniti, zbog čega se usmeno i pisano ispričao zastupniku po zakonu tuženika, ne sjeća se je li o toj situaciji išta iskazivao na koordinaciji prodaje, da je u šali jednom prilikom u smjeru BU bacio bušilicu za papir koja je težila 400 g zato što ga je navedeni isprovocirao, bio je arogantan, bitno mlađi od njega i nije izvršavao radne zadatke, da nikada nije fizički nasrnuo na BU, već je on njega jednom prilikom udario u cjevanicu i nakon toga mu prijetio smrću što nikome nije prijavio jer nije imao svjedoke.

20. Sud je povjerovao iskazu tužitelja u dijelu u kojem navodi kronologiju događaja glede sastanka održanog 13. prosinca 2021. te u dijelovima u kojima je njegov iskaz suglasan s iskazima zastupnika po zakonu tuženika i svjedoka, kojima je sud povjerovao. Sud nije povjerovao iskazu tužitelja u dijelovima u kojima iskazuje o tome kako se odvio sastanak sa zastupnikom po zakonu tuženika 13. prosinca 2021., da tom prilikom nije odbio izvršiti radni zadatak koji mu je dao zastupnik po zakonu tuženika, da nije verbalno napao zastupnika po zakonu tuženika, da je sam krenuo prema vratima i da nije odbio izaći iz ureda zastupnika po zakonu tuženika, da je psovao sebi u bradu što inače rijetko radi, da je toga dana ostao na poslu do kraja radnog vremena, da je kod situacije s društvom APIN sustavi d.o.o. došlo do nesporazuma, da je s ostalim radnim kolegama imao kolegijalan i dobar odnos te da nije fizički napao BU budući da je navedeno u suprotnosti s iskazima zastupnika po zakonu tuženika i svjedoka, kojima je sud povjerovao te materijalnom dokumentacijom koja je priložena spisu (list 98-103 spisa).

21. Iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika UU proizlazi da je 13. prosinca 2021. tužitelj samoinicijativno došao u njegov ured razgovarati o dvije teme (hitnom poslu za društvo Montelektro i društvo Davena), da je tužitelju tom prilikom rekao da je priprema tehničke dokumentacije za društvo Montelektro apsolutni prioritet jer se radilo o najvećem kupcu tuženika i od njega se ostvarivao najveći prihod, na što je tužitelj rekao da ima druge prioritete, da je na to rekao tužitelju da ne može on određivati prioritete i ciljeve tuženika i da ne može odgovarati na takav način, da na to tužitelj nije uopće odgovorio, već je prešao na drugu temu što je on smatrao nedopustivim, ne osporava da je tužitelj taj posao izvršio sljedeći dan, da je pokušao objasniti tužitelju da društvo Davena samo odlučuje preko kojih kanala će kupovati, na što on ne može utjecati, da tužitelj nije prihvatio to objašnjenje, već mu je rekao da namješta promet drugom kolegi i "Ti ćeš mene farbati! Ti ćeš mene lagati!" nekoliko puta povišenim tonom na granici vikanja, da ga je takvo ponašanje tužitelja izuzetno povrijedilo i naljutilo, izbacilo iz takta, da mu je rekao da izađe van na što je on sam stajao i nije htio izaći, da mu je nekoliko puta ponovio da izađe van, ali on je i dalje stajao, da je smatrao da je sastanak završio pa je otvorio vrata i tužitelj je tek tada izašao nakon čega je on jače zatvorio vrata, nije čuo što mu je tužitelj nakon toga rekao, ali je čuo od drugih kolega da mu je nekoliko puta opsovao majku što smatra vrlo ružnim i grubim jer njegova majka više nije živa, a tužitelj to zna, da je to popodne uputio tužitelju dva e-maila, koja ne smatra prijetećim, jer je smatrao da tužitelj mora poštovati primjerenu komunikaciju i komunicirati na pristojan način te preko nadređene osobe, da je takvo ponašanje nedopustivo i već treće mimo pravila, da je tužitelj lagao na kolegiju na kojem je bilo prisutno četiri ili pet svjedoka da je bio na sastanku s klijentom na kojem nije bio, da je tužiteljeva primjedba upisana u CRM evidenciju, u koju je pristup imalo više zaposlenika, da je bio duže na toaletu usmjerena na diskreditaciju procedure i njega kao zastupnika po zakonu tuženika, da je zbog navedenog smatrao da više ne može postojati suradnja među njima pa je pristupio otkazivanju Ugovora o radu tužitelja i u tom smislu je poslan e-mail tužitelju s pozivom na sastanak u prisutnosti pravnog savjetnika, kojem se tužitelj nije odazvao, da je nakon toga od radnika saznao da su ranije imali problema s tužiteljem koji je s njima komunicirao na neprimjeren način i da je kolegu gađao bušilicom.

22. Sud je u cijelosti povjerovao iskazu zastupnika po zakonu tuženika budući da je iskazivao uvjerljivo, životno, logično te u suglasnosti s iskazima drugih svjedoka kojima je sud povjerovao i materijalnom dokumentacijom u spisu (list 151-152 spisa).

23. Iz iskaza svjedoka FU i MU proizlazi da nisu bili prisutni sastanku tužitelja i zastupnika po zakonu tuženika 13. prosinca 2021., da je FU čuo glasnu raspravu i da je zastupnik po zakonu tuženika dva puta tražio od tužitelja da izađe iz sobe, a nakon toga da su se vrata sobe zastupnika po zakonu tuženika zalupila, da su obojica vidjeli tužitelja koji je krenuo prema svom uredu pri čemu je psovao "Jebem ti mater!" što je čuo FU, i "Vidjet ćeš ti!, Jebem ti mater u pičku, da ti jebem mater u pičku šugavu!" što je čuo MU, da je MU vidio da je tužitelj nakon tog sastanka nakon nekog vremena uzeo svoje stvari i napustio ured prije kraja radnog vremena, da tužitelj nije imao kolegijalan i dobar odnos s većinom radnika, osim s kolegom HUG te da nisu primijetili da bi tužitelj bio šikaniran od strane drugih radnika.

24. Iz iskaza svjedoka EU proizlazi da je bio prisutan sastanku za koordinaciju koji se održao 24. veljače 2020. i istog se jasno sjeća jer je prethodno bio upoznat s činjenicom da tužitelj nije bio na sastanku u trgovačkom društvu APIN sustavi d.o.o., iako je u CRM sustav unio izvještaj da je taj sastanak odrađen, da je taj izvještaj nakon toga izbrisan, da ga je o činjenici da tužitelj nije bio na predmetnom sastanku obavijestio JU jer je direktor toga društva njegov šogor, da je zastupnik po zakonu tuženika na tom sastanku ispitivao tužitelja o detaljima istog, da je tužitelj rekao da je bio na tom sastanku i davao je konkretne informacije kada je odgovarao na pitanja zastupnika po zakonu tuženika, što je njemu bilo smiješno i nevjerojatno jer je bio upoznat s činjenicom da tužitelj nije bio na tom sastanku, da je nakon toga bio održan još jedan sastanak kojem je također bio prisutan na kojem je zastupnik po zakonu tuženika još jednom sve ispitao tužitelja i pitao ga je li siguran u to što govori, na što je tužitelj odgovorio da jest.

25. Iz iskaza svjedoka JU proizlazi da nije prisustvovao sastanku koordinacije održanom 24. veljače 2020., ali je u CRM sustavu vidio da je tužitelj zapisao da je održao sastanak s trgovačkim društvom APIN sustavi d.o.o., direktor kojeg je njegov šogor pa je u neformalnom razgovoru s istim utvrdio da tužitelj nikada nije bio na tom sastanku, da je o navedenom obavijestio EU i zastupnika po zakonu tuženika, da je kasnije utvrdio da je predmetni izvještaj o održanom sastanku tužitelj izbrisao iz CRM sustava te da je 13. prosinca 2021. čuo povišene tonove iz smjera sobe zastupnika po zakonu tuženika.

26. Iz iskaza svjedoka BU proizlazi da ga je u početku njegovog rada kod tuženika tužitelj, kada mu je bilo dosadno, ničim izazvan, znao gađati spajalicama, a jednom prilikom ga je gađao i bušilicom za papir, da ga je nazivao pogrdnim imenima "seljačino", "međed", da ga je jednom prilikom, zajedno s još jednim kolegom koji je bio onkološki pacijent, optužio da ne izvršavaju svoje zadaće pa ih je pozvao kod zastupnika po zakonu tuženika i tamo ih izvrijeđao, da ga je tužitelj jednom prilikom fizički napao jer je bio loše volje, da se zaletio u njega, psovao ga, gurnuo ga na stol i počeo udarati rukama po glavi, da to tada nije prijavio jer nije želio da tužitelj dobije otkaz, da nikada nije prijetio smrću tužitelju, da tužitelj nije bio šikaniran od strane ostalih radnika.

27. Iz iskaza svjedokinje IU proizlazi da je svjedočila dvama fizičkim napadima tužitelja na ŽU, jednom prilikom kada je tužitelj bacio veću bušilicu za papir prema glavi BU te drugom prilikom kada je tužitelj s leđa navalio na BU i fizički ga napadao, a BU se branio, da je 13. prosinca 2021. iz sobe zastupnika po zakonu tuženika čula povišene tonove, svađu, buku i "koškanje" između tužitelja i zastupnika po zakonu tuženika, da je čula da je tužitelj izašao iz sobe i glasno zalupio vratima, da je nakon toga otišla do zastupnika po zakonu tuženika koji je bio vrlo uznemiren, da uvid u CRM sustav imaju svi djelatnici prodaje, zastupnik po zakonu tuženika, direktor financija i ona, da se ne sjeća točnog sadržaja koji je tužitelju u taj sustav upisao 2013., ali je bio vrlo neprimjerenog sadržaja i odnosio se na situaciju na WC-u, koje stvari se ne upisuju u taj sustav, da je ponašanje tužitelja prema drugim radnicima bilo načelo korektno, s oscilacijama, da tužitelj nije bio šikaniran od strane drugih radnika, prije privilegiran jer su mu se tolerirale stvari koje se drugim zaposlenicima nisu tolerirale.

28. Sud je u cijelosti povjerovao iskazima navedenih svjedoka budući da su iskazivali uvjerljivo, životno, logično, koherentno, u međusobnoj suglasnosti i suglasnosti s materijalnom dokumentacijom koja je priložena spisu (list 98-103 spisa).

29. Sud nije ocjenjivao iskaz svjedoka HUG budući da se nije sjećao relevantnih činjenica koje je bio potrebno utvrditi u ovoj pravnoj stvari.

30. Pri ocjeni postoje li razlozi za redoviti otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika valja imati na umu ukupno ponašanje radnika za trajanja ugovorenog radnog odnosa, i to ponašanje s obzirom na obveze koje proizlaze iz naravi posla koje je morao obavljati.

31. Tijekom postupka, prema ocjeni ovog suda, tuženik je dokazao postojanje razloga koji opravdavaju donošenje odluke o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem tužitelja.

32. Naime, tijekom postupka tužitelj nije osporavao da je 11. prosinca 2013. kao razlog izostanka s radnog mjesta u CRM sustav evidencije, u koji određeni broj radnika ima uvid, unio "duži boravak u WC-u zbog probavnih smetnji" zbog čega mu je bila izrečena opomena te sankcija ustegnućem 15% plaće za prosinac 2013. čime je, prema ocjeni ovog suda, na neprimjeren i podrugljiv način postupio protivno internim pravilima tuženika (list 104 spisa).

33. Potom je utvrđeno da je tužitelj u CRM sustav unio da je 20. veljače 2020. u vremenu od 9:00-10:00 h izvršio posjet kupcu s kojim je obavio razgovor oko mogućnosti razvoja suradnje i nuđenja proizvoda iz asortimana tuženika te da je na koordinaciji prodaje 24. veljače 2020. i još jednom na sastanku koji je nakon toga održan isto izričito potvrdio, dajući pritom odgovore na pitanja zastupnika po zakonu tuženika o tome kako se sastanak odvijao, iako navedeno nije bilo istinito. Ne mogu se prihvatiti navodi tužitelja da se u toj situaciji radilo o grešci i nesporazumu jer je tužitelj zaboravio otkazati navedeni sastanak u CRM sustavu budući da nije životno niti logično da bi tužitelj, da se zaista radilo o grešci i nesporazumu, na dva održana sastanka sa zastupnikom po zakonu tuženika i svjedokom EU, kada je bio upitan o detaljima sastanka, ustrajao u tvrdnjama da je sastanak zaista održan te da je davao konkretne odgovore na pitanja o detaljima sastanka.

34. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj 13. prosinca 2021. na sastanku kod zastupnika po zakonu tuženika odbio izvršiti radni zadatak koji mu je zadao zastupnik po zakonu tuženika uz odgovor "da ima druge prioritete", da je verbalno napao zastupnika po zakonu tuženika obraćajući mu se neprimjerenim tonom i riječima "Ti ćeš mene farbati! Ti ćeš mene lagati!" nekoliko puta povišenim tonom na granici vikanja, čime je izrazio nepoštovanje prema istom, da je po višekratnim jasnim i izričitim zahtjevima zastupnika po zakonu tuženika odbio izaći iz njegovog ureda, da je potom na putu prema svom uredu izrekao psovke "Jebem ti mater!" i "Vidjet ćeš ti!, Jebem ti mater u pičku, da ti jebem mater u pičku šugavu!" na račun zastupnika po zakonu tuženika.

35. Naposljetku je utvrđeno da je tužitelj u dva navrata fizički napao drugog radnika BU - jednom prilikom kada je tužitelj bacio veću bušilicu za papir prema glavi BU, a drugom prilikom kada je tužitelj s leđa navalio na BU i fizički ga napadao, te da je istog radnika u nekoliko navrata verbalno vrijeđao.

36. Navedeno u bitnome proizlazi iz iskaza tužitelja, zastupnika po zakonu tuženika te svjedoka FU, MU, EU, JU, BU i IU te materijalne dokumentacije koja je priložena spisu (list 98-103, 151-152).

37. Iz svega navedenog je za zaključiti da je opisanim ponašanjem tužitelj povrijedio obveze iz radnog odnosa, odnosno da je odbio izvršenje radnog zadatka, da je postupao protivno proceduri tuženika u vezi upisa u CRM sustav, da je u CRM sustav unio neistinite podatke koje je potom usmeno potvrdio iako je znao da nisu istiniti, da se nekorektno ponašao prema zastupniku po zakonu tuženika, kojeg je verbalno napao, psovao i kojem je izrazio nepoštovanje, te drugom radniku BU, kojeg je verbalno vrijeđao, a u dva navrata i fizički napao, čime je počinio povrede obveza iz radnog odnosa propisane člankom 77. Pravilnika o radu tuženika. Stoga se navodi tužitelja iz tužbe o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju u Odluci o otkazu ocjenjuju neosnovanim.

38. U odnosu na navode tužitelja da je Odlukom o otkazu tuženik otkazao radni odnos tužitelja na radnom mjestu koje on nije obnašao u trenutku otkazivanja, navodi se da se Odlukom o otkazu otkazuje važeći ugovor o radu radnika te svi aneksi istog, koji s ugovorom o radu čine jednu cjelinu, pa greška u navođenju naziva radnog mjesta tužitelja u Odluci o otkazu ne čini isti nezakonitim ili nedopuštenim.

39. Zaključno se navodi da tužitelj tijekom postupka nije učinio vjerojatnim da je donošenjem Odluke o otkazu bio diskriminiran po osnovi spola niti je dokazao da je donošenjem Odluke o otkazu bio šikaniran od strane tuženika budući da suprotno proizlazi iz iskaza svjedoka FU, MU, BU i IU.

40. Budući da je tijekom postupka utvrđeno da je tužitelj prije otkazivanja Ugovora o radu bio pisano upozoren na obveze iz radnog odnosa (list 14, 105, 119 spisa), ocjena je ovog suda da je tuženik postupio sukladno odredbi članka 119. stavka 1. ZR.

41. Budući da je tuženik u e-mailu od 14. prosinca 2021. u 15:46 h pozvao tužitelja na sastanak određen za 15. prosinca 2021. radi iznošenja obrane prije donošenja pobijane odluke o otkazu, kojem se tužitelj nije odazvao, ocjena je ovog suda da je tuženik postupio sukladno odredbi članka 119. stavka 2. ZR. Napominje se da bi prema ocjeni ovog suda tuženik pravilno postupio i da tužitelja nije prije otkazivanja pozvao na iznošenje obrane budući da su počinjene povrede takve naravi da nije bilo opravdano od tuženika očekivati da isto učini.

42. Stoga se navodi tužitelja iz tužbe o postojanju formalnih nedostataka u postupku koji je prethodio otkazivanju Ugovora o radu tužitelja ocjenjuju neosnovanim.

43. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 135. stavka 3. ZR i članka 115. stavka 1. točke 3. ZR, odlučeno je kao u stavku I izreke presude.

44. Ostali priloženi dokazi nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

45. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, a trošak je odmjeren sukladno Tbr. 7. točki 2. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; dalje: Tarifa) u vezi s Tbr. 52. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa).

46. Tuženiku je dosuđena jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 200 bodova, što uz vrijednost boda od 1,33 EUR (Tbr. 50 Tarife) te uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 42 Tarife), ukupno iznosi 332,50 EUR, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troška postupka odbijen kao neosnovan.

47. Na temelju odredbe članka 164. stavka 2. ZPP, tuženiku nije dosuđen zatraženi trošak sudske pristojbe po odluci suda budući da isti nije određeno zatražen, nije plaćen tijekom postupka, a tuženik nije niti obveznik iste u ovom postupku.

48. Stoga je odlučeno kao u stavcima II i III izreke presude.

49. Zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od 1.600,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate, odbijen je kao neosnovan budući da isti nije uspio u sporu, na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP. Stoga je odlučeno kao u stavku IV izreke presude.

50. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 31. srpnja 2025.

Sutkinja

Mateja Cvitić Gašparac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.