REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Bjelovaru
Josipa Jelačića 3
43000 Bjelovar
Poslovni broj: Ovr-1609/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Ani Marković-Ćoso, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ZAVOD ZA VJEŠTAČENJE, PROFESIONALNU REHABILITACIJU I ZAPOŠLJAVANJE OSOBA S INVALIDITETOM, Zagreb, Radnička cesta 1, OIB: 20502470829, protiv ovršenika UL vlasnika obrta za proizvodnju ambalaže od drva „ [obrt]“, [adresa] (OIB [osobni identifikacijski broj]),zastupan po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. iz Zagreba, radi ovrhe, dana 31. srpnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od 24. lipnja 2025. za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika nedopuštenim na temelju rješenja ZAVODA ZA VJEŠTAČENJE, PROFESIONALNU REHABILITACIJU I ZAPOŠLJAVANJE OSOBA S INVALIDITETOM, Zagreb, Radnička cesta 1, OIB: 20502470829, Klasa: UP/I-415-07/25-02/1371, Ur.broj: 426-7-2/12-55-1 od 26. ožujka 2025.
II. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od 24. lipnja 2025. za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate na temelju rješenja ZAVODA ZA VJEŠTAČENJE, PROFESIONALNU REHABILITACIJU I ZAPOŠLJAVANJE OSOBA S INVALIDITETOM, Zagreb, Radnička cesta 1, OIB: 20502470829, Klasa: UP/I-415-07/25-02/1371, Ur.broj: 426-7-2/12-55-1 od 26. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Ovršenik je dana 24. lipnja 2025. podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika nedopuštenim ne navodeći po kojim žalbenim osnovama podnosi prijedlog, a iz razloga navedenih u prijedlogu proizlazilo bi da ovršenik prijedlog podnosi pozivajući na odredbe čl. 50. st. 1. toč. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 dalje OZ-a/Ovršni zakon), navodeći da je protiv rješenja temeljem kojeg ovrhovoditelj pokrenuo postupak izravne naplate podnio žalbu o kojoj još uvijek nije odlučeno. Uz prijedlog je ovršenik podnio i dokaz o podnošenju žalbe u upravnom postupku, te u prijedlogu ukratko ponavlja sadržaj upravne žalbe problematizirajući zakonitost navedenog upravnog akta. Ovršenik predlaže odgodu pljenidbe prijenosa jer bi mu pljenidbom računa bilo onemogućeno poslovanje obrta, a provedbom ovrhe bi mu nastala nepopravljiva šteta, jer bi mu bilo onemogućeno uredno podmirivanje njegovih dobavljača, plaćanje režijskih troškva kao i plaća radnicima. Ujedno, ovršenik smatra da ima “velike šanse” za uspjeh u upravnom postupku osporavanja zakonitosti upravnog akta koji je postao izvršan. U prilogu svog prijedloga ovršenik je dostavio zahtjev za izravnu naplatu (list. 11-16), rješenje ovrhovoditelja (list 13-16), žalbu iz upravnog postupka (list 16-19).
2. Očitujući se o prijedlogu ovršenika, ovrhovoditelj je u podnesku (list. 42-43) u cijelosti osporio ovršenikove navode ukazujući da je upravno rješenje ovrhovoditelja Klasa: UP/I-415-07/25-02/1371, Ur.broj: 426-7-2/12-55-1 od 26. ožujka 2025. postalo izvršno jer žalba ne odgađa izvršnost rješenja, a glede tvrdnji o nepopravljivoj šteti koja bi nastala ovršeniku u slučaju provedbe ovrhe, ovrhovoditelj se samo generalno usprotivio odgodi ovrhe.
3. U konkretnoj situaciji, kada ovrhovoditelj raspolaže ovršnom ispravom iz odredbe čl. 209. st. 1. Ovršnog zakona i kada je istu predao FINA-i radi prisilne naplate novčanog iznosa utvrđenog upravnim rješenjem (opskrbljenim potvrdom izvršnosti/ovršnosti), ovršenik ima na raspolaganju pravna sredstva iz odredbe čl. 210. st. 1. OZ-a, odnosno, može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, a prvostupanjski će sud na takav prijedlog na odgovarajući način primijeniti odredbe Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi, tj. čl. 50. i 53. Ovršnog zakona. Odgovarajuća primjena odredaba Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi sukladno čl. 210. st. 2. Ovršnog zakona podrazumijeva da sud prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim može prihvatiti ili odbiti, odnosno uputiti ovršenika u parnicu ako je isti u prijedlogu iznio žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. t. 7. i t. 9.-11. Ovršnog zakona. Iz odredbe čl. 210. st. 2. Ovršnog zakona proizlazi da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. istoga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe istoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. istoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i čl. 53. Ovršnog zakona).
4. Prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika nedopuštenim je neosnovan.
5. Ovršna isprava iz odredbe čl. 209. st. 1. Ovršnog zakona temeljem koje je pokrenut postupak izravne naplate donesena je temeljem ovlasti ovrhovoditelja propisanih Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom ("Narodne novine" br. 157/13., 152/14., 39/18., 32/20.) kojim je čl. 10. st. 11. propisano kako žalba protiv rješenja iz stavaka 9. ne odgađa njegovo izvršenje. Ovršenik je podnio dopuštenu žalbu (list 17-19), a u svom prijedlogu da se prijenos i pljenidba proglase nedopuštenim ponavlja navode iz žalbe. O zakonitosti upravnog akta odlučiti će se u upravnom postupku, odnosno razlozi koje ovršenik u svom prijedlogu navodi već su predmetom odlučivanja u upravnom postupku. Ovršenik nije naveo dodatne razloge nezakonitosti izvršne upravne odluke izvan onih koje već navodi u žalbi protiv ovršne isprave pa sud smatra da takvi žalbeni razlozi ne predstavljaju bilo koju žalbenu osnovu u smislu odredbi čl. 50. st. 1. t. 7. i t. 9.-11. Ovršnog zakona za upućivanje u parnicu radi proglašenja pljenidbe nedopuštenom, jer bi se u takvoj parnici odlučivalo o istoj stvari o kojoj se već odlučuje u upravnom sporu koju je ovršenik i pokrenuo. Zbog navedenoga, odlučeno je kao u toč. I. izreke ovoga rješenja. Žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 2. Ovršnog zakona da ovršna isprava nije stekla svojstvo izvršnosti je očigledno neosnovan pokraj činjenice da je izvršnost iskazana na ovršnoj ispravi, te pokraj izričite odredbe iz čl. 10. st. 11. Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
6. Prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe odnosno prijenosa zaplijenjenih sredstava nije osnovan.
7. Prema odredbi čl. 210. st. 2. Ovršnog zakona na prijedlog ovršenika kojim predlaže sudu donošenje rješenja kojim će naložiti FINI da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o odgodi ovrhe, što u konkretnom slučaju upućuje na primjenu odredbe čl. 65. Ovršnog zakona, prema kojoj sud može odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, uz kumulativno ispunjenje jednog od razloga propisanih točkama od 1. do 10. stavka prvog istog članka.
8. Ovršenik je podnio upravnu žalbu radi poništenja rješenja ovrhovoditelja, pa sud stoga utvrđuje da je podnošenjem te žalbe ispunjena pretpostavka iz čl. 65. st. 1. t. 4. Ovršnog zakona, no iz navoda ovršenika u prijedlogu za odgodu ovrhe, odnosno za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava ne proizlazi da bi kod ovršenika mogla nastati kakva nenadoknadiva šteta niti je učinjeno vjerojatnim da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje.
9. Imajući u vidu odredbe čl. 176. Ovršnog zakona, prema kojima ovrhovoditelj pljenidbom stječe založno pravo na ovršenikovoj novčanoj tražbini, a pljenidba se provodi dostavom ovršenikovom dužniku rješenja o ovrsi, odnosno u ovom slučaju zahtjeva za izravnu naplatu, kojim se ovršenikovom dužniku zabranjuje da ovršeniku ispuni novčanu tražbinu, evidentno je da niti nakon odgode ovrhe ovršenik neće moći raspolagati sa novčanim sredstvima na računu. Kako je jedini učinak odgode ovrhe u konkretnom slučaju odgoda prijenosa zaplijenjenih sredstava ovrhovoditelju, sud bi mogao odrediti odgodu ovrhe jedino u slučaju da ovršenik učini vjerojatnim da bi prijenosom sredstava trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Ovršenik u prijedlogu za ovrhu odgode nije istaknuo niti jedan argument, kojim bi opravdao odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava. Naprotiv, ovrhovoditelj je državni zavod koji nastupa u ime Republike Hrvatske i čije je poslovanje strogo regulirano, a mogućnost Republike Hrvatske da vrati ovršeniku zaplijenjena i prenesena sredstava u slučaju uspjeha u upravnom postupku ili upravnom sporu je neupitna. Šteta koju bi ovršenik možda trpio bila bi nenadoknadiva ili teško nadoknadiva tek u slučaju ako ovršenik takvu štetu ne bi mogao naknaditi, što može ovisiti samo o okolnostima na ovrhovoditeljevoj strani koje ovršenik u prijedlogu za odgodu niti ne spominje. Razlozi koji se tiču teškog materijalnog stanja ovršenika sud nije uzeo kao relevantne za donošenje odluke jer se zaštita tih prava ovršenika kod provedbe ovrhe na novčanim sredstvima ostvaruje kroz institute ograničenja ovrhe i otvaranje zaštićenog računa, pri čemu se naglašava da su navodi ovršenika paušalno iznesene bez dostavljanja bilo kakvog dokaza o natanu eventualne štete.
10. Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja temeljem čl. 65. st. 1. u svezi čl. 210. st. 2. Ovršnog zakona.
U Bjelovaru, 31. srpnja 2025.
Sudac
Ana Marković-Ćoso
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovoga rješenja može se podnijeti žalba u roku od 8 dana od primitka prijepisa rješenja, Županijskom sudu, putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka.
