REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-443/2022-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja RO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenici Tei Milanković-Podbreznički, odvjetnici u Zagrebu, Lošinjska 12, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška ulica 43/IV., OIB: 18683136487, kojeg zastupa JO, službena osoba, radi poreza na dodanu vrijednost, 31. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/21- 01/137, URBROJ: 513-04-21-2 od 10. prosinca 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/21-01/137, URBROJ: 513- 04-21-2 od 10. prosinca 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-471- 02/20-01/305, URBROJ: 513-07-01-20-02 od 23. prosinca 2020. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za 2017. u iznosu od 184.825,50 kn, uz dospjele zatezne kamate do 1. prosinca 2020. (28.244,63 kn) i daljnje zatezne kamate, te manje obračunati porez na dodanu vrijednost za 2018. u iznosu od 137.529,87 kn, uz dospjele zatezne kamate do 1. prosinca 2020. (11.517,58 kn) i daljnje zatezne kamate, nakon čega mu je naloženo izvršiti uplate utvrđenih obveza i provesti odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama po izvršenim uplatama.

2. Tužitelj u tužbi osporava rješenje tuženika, smatrajući da mu je nezakonito odbijeno pravo na odbitak pretporeza po ulaznim računima. Posebno ukazuje da nije osporena poslovna opravdanost usluga obavljenih po dobavljačima iz spornih računa. Usluge su doista izvršene, a roba je isporučena u količini i na način naveden na spornim ulaznim računima. Sami računi sadrže sve propisane elemente, a kako je račun vjerodostojna isprava, to su bile ispunjene sve pretpostavke za odbitak pretporeza po ulaznim računima. U odnosu na dva (od 23) računa dobavljača Tactus trade d.o.o. i jedan (od 4) ulazna račun dobavljača Auxilior amicis d.o.o. utvrđeno je da su isporuke primljene do dobavljača nakon ispostavljanja računa. No, takvo postupanje je uobičajeno u djelatnosti tužitelja kod sukcesivnih isporuka, jer dobavljači periodično ispostavljaju fakture za određene količine izvršene usluge dorade robe, dok se izvršena dorada na robi isporučuje u najskorijem mogućem roku kako bi je on mogao dalje isporučiti krajnjem kupcu. Utvrđenja poreznih tijela u svezi neevidentiranja određenih podataka na računima/otpremnicama dobavljača (podaci o prijevozniku, vrsti prijevoza, reg. oznaci vozila, s kojeg skladišta je roba dopremljena i dr.) te u svezi poslovanja i propusta dobavljača (nepodnošenje poreznih prijava, neplaćanje poreza, nepostojanje dokumentacije o angažmanu podizvođača i kooperanata i dr.), ne mogu se stavljati na teret njemu kao obrtniku. Naglašava da on nije mogao vršiti provjere s kojim vozilom će mu se dostavljati roba, gdje će se vršiti usluge dorade, kakva je financijska i poslovna povijest dobavljača, hoće li oni plaćati porez, odnosno obavljati druge aktivnosti provjere. Navedeno ne predstavlja razumnu procjenu rizika u poslovanju niti tužitelj za to ima operativne i tehničke mogućnosti kao privatni poduzetnik – obrtnik. Tijekom upravnog postupka je pojasnio kako se poslovni odnos odvijao sa spornim dobavljačima po postojećoj praksi i uobičajenoj suradnji kao i sa svim ostalim dobavljačima, s time da je usluge dorade plaćao tek nakon što mu je isporuka obavljana i nakon što je provjerena kvaliteta izrade, a kako bi spriječio bilo kakav poslovni rizik. U konkretnom slučaju, naručio je usluge dorade tiskarskih proizvoda koje ne zahtijevaju posebne uvjete niti specifična znanja, tehnologiju i poslovne procese, a roba se lako prevozi bilo kojim prijevoznim sredstvom niti se radi o posebnim uvjetima prijevoza, zbog čega nije bilo potrebe u poslovnoj praksi analizirati i evidentirati način dostave i otpreme robe. U svakom slučaju, ne može odgovarati za nepravilnosti u radu dobavljača, kojima je uredno podmirio obveze, jer nije znao niti je mogao znati za očite nepravilnosti u njihovom poslovanju. Predlaže poništiti osporeno rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbene navode. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tijekom postupka izvršen je uvid u sudski spis i spis upravnog postupka, provedeno je financijsko vještačenje te je održana rasprava na kojoj je saslušana sudska vještakinja i porezne inspektorice koje su obavljale porezni nadzor u odnosu na tužitelja.

6. Prema članku 58. stavku 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14 i 115/16; dalje: ZPDV) porezni obveznik ima pravo od PDV-a, koji je obvezan platiti, odbiti iznos PDV-a (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluge koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija.

7. Prema članku 66. stavku 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj 115/16; dalje: OPZ) knjiženja i druga evidentiranja treba obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno. Primitke i izdatke blagajne (gotovinski promet) treba bilježiti slijedom njihova nastanka svakodnevno.

Prema članku 66. stavku 2. OPZ-a bilježenje podataka u poslovne knjige mora se temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama.

Prema članku 66. stavku 3. OPZ-a smatra se da je isprava za knjiženje uredna kad se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena. Vjerodostojna je isprava ona koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj.

8. Iz zapisnika o poreznom nadzoru KLASA: 471-02/19-01/2103, URBROJ. 513- 07-01-20-09 od 1. prosinca 2020. (dalje: zapisnik od 1. prosinca 2020.) i osporenih rješenja proizlazi da je tužitelju za 2017. osporen pretporez po ulaznim računima dobavljača Tactus trade d.o.o. (ukupno 23 ulazna računa s iskazanim (pret)porezom od 163.626,50 kn vezano za usluge dorade vrećica, tiskanja vrećica, brošura, knjižica i knjiga), dobavljača Auxilior amicis d.o.o. (ukupno 4 ulazna računa s iskazanim (pretp)porezom od 16.130,25 kn za usluge lijepljenja vrećica) i dobavljača Urban tim d.o.o. (ukupno 2 ulazna računa s iskazanim (pret)porezom od 5.068,75 kn za usluge lijepljenja vrećica). Nadalje, tužitelju je za 2018. osporen pretporez po ulaznim računima dobavljača Tactus trade d.o.o. (ukupno 12 ulaznih računa s iskazanim (pret)porezom 137.509,88 kn za usluge dorade, lijepljenja i uveza vrećica, tiskanja vrećica i brošura). Nastavno na osporeni iznos pretporeza, utvrđena je drugačija porezna osnovica za 2017 i 2018., kao i s tim povezana porezna obveza sa zateznim kamatama.

8.1. Porezno tijelo osporilo je odbitak pretporeza po ulaznim računima dobavljača Tactus trade d.o.o. navodeći više razloga. Najprije, ističe da se iz otpremnica, priloženih uz sporne račune, ne može utvrditi tko je i od kuda (s kojeg skladišta) isporučio robu i obavio isporuke fakturirane usluge te kojim je prijevoznim sredstvom roba dopremljena kupcu. Porezni nadzor dalje navodi da se tužitelj rukovodio dugogodišnjim poznanstvima s dobavljačima i odgovornim osobama, ali nije proveo dodatnu provjeru vjerodostojnosti dobavljača, nema saznanja tko je obavljao usluge dorade i tiskanja, imaju li dobavljači zaposlene ili im usluge obavljaju podizvođači, tko je obavljao usluge prijevoza i kojim vozilima do skladišta tužitelja. S tim u vezi, u zapisniku od 1. prosinca 2020. se izlažu utvrđenja poreznog nadzora nad dobavljačem Tactus trade d.o.o. – dobavljač Tactus trade d.o.o. u poreznim prijavama iskazuje tuzemne isporuke višemilijunske vrijednosti s pravom na odbitak pretporeza, s time da većim dijelom evidentira ulazne račune dobavljača koji ne postoje ili ne predaju PDV-e obrasce ili ne raspolažu vjerodostojnom dokumentacijom o izvršenim uslugama; dobavljač Tactus trade d.o.o. ima samo jednog zaposlenika; dobavljač Tactus trade d.o.o. nije evidentirao četiri izlazna računa ispostavljena tužitelju; iz dostavljene dokumentacije i knjige ulaznih računa dobavljača Tactus trade d.o.o. nije utvrđeno od koga je i na koji način nabavio robu te tko je i na koji način obavio zaračunate usluge tužitelju, dok je dobavljač Tactus trade d.o.o. odmah po izvršenim plaćanjima od strane tužitelja podizao gotovinu na bankomatu, odnosno davao pozajmice koje nije evidentirao u poslovnim knjigama. Nadalje, porezni nadzor je proveo nasumičnu provjeru u odnosu na dokumentaciju tužitelja kojom se povezuju ulazni računi dobavljača Tactus trade d.o.o. s izlaznim računima tužitelja. U odnosu na 2017., uz jedan izlazni račun tužitelja (račun br. 327/TP/1 od 10. listopada 2017. na ukupan iznos od 211.475,00 kn) vezuju se dva ulazna računa i optremnicama dobavljača Tactus trade d.o.o. kasnijih datuma (račun br. 121. od 17. listopada i račun broj 122. od 17. listopada), iz čega bi proizlazilo da je tužitelj fakturirao i otpremio robu/usluge kupcu prije nego što ih je primio od dobavljača. Isto tako, u odnosu na 2018., nasumičnom provjerom jednog ulaznog računa dobavljača Tactus trade d.o.o. (račun br. 330/1/1 od 14. studenog 2018., uz optremnicu br. 330 od 14. studenog 2018.) utvrđeno je da prefakturirane količine na izlaznim računima ne odgovaraju količinama na ulaznom računu. Osim toga, datum predmetnog ulaznog računa i otpremnice (14. studeni 2018.) je nakon datuma ispostavljanja izlaznih računa (izlaznog računa br. 389 od 29. listopada, br. 402 od 6. studenog, br. 412 od 13. studenog), iz čega bi proizlazilo da je tužitelj fakturirao i otpremio robu/usluge kupcu prije nego što ih je primio od dobavljača.

8.2. U odnosu na sporne ulazne račune dobavljača Auxilior amicis d.o.o. porezni nadzor osporava pretporez iz sljedećih razloga. Iz dostavljene dokumentacije, vezane uz sporne račune tog dobavljača, ne može se utvrditi tko je i od kuda (s kojeg skladišta) isporučio robu i obavio isporuke fakturirane usluge tužitelju, odnosno je li navedeni dobavljač stvarno obavio fakturirane usluge, s obzirom da isti nema zaposlenih niti se od njega mogla pribaviti dokumentacija o isporukama i fakturiranim uslugama. Porezni nadzor dalje navodi da se tužitelj rukovodio dugogodišnjim poznanstvima s dobavljačima i odgovornim osobama, ali nije proveo dodatnu provjeru vjerodostojnosti dobavljača, nema saznanja tko je obavljao usluge dorade i tiskanja, imaju li dobavljači zaposlene ili im usluge obavljaju podizvođači, tko je obavljao usluge prijevoza i kojim vozilima do skladišta tužitelja. Porezni nadzor je proveo nasumičnu provjeru u odnosu na dokumentaciju tužitelja kojom se povezuju ulazni računi dobavljača Auxilior amicis d.o.o. s izlaznim računima tužitelja. Provjerom jednog ulaznog računa dobavljača Auxilior amicis d.o.o. (račun br. 23/1/2 od 8. veljače 2017. na iznos od 15.552,50 kn), vezanog uz dva izlazna računa (račun br. 54/TP/1 od 10. veljače 2017. s pripadajućom dostavnicom i račun br. 48/TP/1 od 6. veljače 2017. s pripadajućom dostavnicom), utvrđuje se da je izlazni račun br. 48/TP/1 s pripadajućom otpremnicom izdan prije predmetnog ulaznog računa, iz čega bi proizlazilo da je tužitelj fakturirao i otpremio robu/usluge kupcu prije nego što ih je primio od dobavljača.

8.3. U odnosu na sporne ulazne račune dobavljača Urban tim d.o.o. porezni nadzor osporava pretporez, u bitnome, iz istih razloga kao i kod ranije navedenih dobavljača – nepostojanje dokumentacije iz koje se može utvrditi tko je i od kuda (s kojeg skladišta) isporučio robu i obavio isporuke fakturirane usluge tužitelju, odnosno je li navedeni dobavljač stvarno obavio fakturirane usluge lijepljenja i dorade; dobavljač, koji u 2017. nema zaposlenih i ne podnosi prijave PDV-a, izdaje račune za razne robe i usluge tuzemnim poreznim obveznicima, ali ne dostavlja dokumentaciju, uključujući i onu koja se odnosi na sporne ulazne račune izdane tužitelju, iz koje bi se moglo utvrditi da je doista izvršio fakturirane usluge; nedostatna provjera dobavljača od strane tužitelja; nasumična provjera ulaznih računa dobavljača Urban tim d.o.o. u odnosu na povezane izlazne računa tužitelja pokazuje da postoji nepodudarnost i u pogledu fakturiranih količina i u svezi kronologije primitka isporuke u odnosu na daljnju otpremu kupcu.

8.4. Zaključno, porezni nadzor navodi da je za odbitak pretporeza bitno da je isporuka izvršena od dobavljača koji je isporuku zaračunao, a u odnosu na one isporuke koje su navedene na spornim ulaznim računima tužitelj to nije dokazao vjerodostojnom dokumentacijom u smislu članka 66. OPZ-a.

9. Sudska vještakinja Petra Blašković za financije, poreze i računovodstvo, u svom nalazu navodi da sporni ulazni računi sadrže sve podatke propisane člankom 79. stavkom 1. ZPDV-a, a nazivi fakturirane robe i usluga iskazuju isporuke dobara i usluga koje su povezane s registriranom gospodarskom djelatnošću tužitelja. Sporni ulazni računi dobavljača Tactus trade d.o.o. imaju priložene odgovarajuće otpremnice, ovjerene žigom i potpisom tužitelja kao kupca, čime je potvrđen primitak isporuke. Iako otpremnice ne sadrže podatak o prijevozu isporuke, to nije zakonom uvjetovani podatak niti predstavlja dokaz da je isporuka izvršena. Sporni ulazni računi dobavljača Auxilior amicis d.o.o. i dobavljača Urban tim d.o.o. izdani su kao račun – otpremnica i sadrže potpis tužitelja da su računi likvidirani. Iako se ne može pouzdano utvrditi na koje izlazne račune kupca se odnose ti ulazni računi, iz njihova sadržaja ne može se isključiti da je isporuka obavljena tužitelju u svrhu njegove gospodarske djelatnosti. U svojem mišljenju, vještakinja Blašković zaključno navodi da sporni ulazni računi sadrže sve propisane podatke u smislu članka 79. ZPDV-a, da ZPDV, kao i Pravilnik o porezu na dodanu vrijednost, ne propisuje kojom se popratnom dokumentacijom uz račun dokazuje da je isporuka dobavljača izvršena, dok se iz sadržaja dostupnih računa i otpremnica ne može isključiti mogućnost da je isporuka poreznom obvezniku obavljena u svrhe njegove gospodarske djelatnosti. Na pitanje vezano uz provođenje procjene rizika u poslovanju vještakinja se nije mogla očitovati, jer u spisu ne postoje dokumenti u vezi s provođenjem procjene rizika.

10. Tuženik je dostavio očitovanje na nalaz i mišljenje vještakinje Blašković.

11. Sud je u smislu članka 74. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) saslušao službene osobe prvostupanjskog javnopravnog tijela koje su obavile porezni nadzor u odnosu na tužitelja, sastavile i potpisale zapisnik od 1. prosinca 2020. Također, na raspravi je saslušana i sudska vještakinja Petra Blašković.

12. Sud smatra ispravnim zaključak poreznih tijela da sporni ulazni računi dobavljača nisu mogli poslužiti kao vjerodostojna isprava koja bi potpuno i istinito odražavala poslovni događaj (isporuke i usluge iskazane na tim računima), zbog čega ti računi posljedično nisu mogli poslužiti kao osnova za odbitak pretporeza u smislu članka 58. stavka 1. ZPDV-a.

12.1. Za sud nije dvojbeno da, kako navodi tužitelj a i službene osobe, sporni ulazni računi imaju sve propisane elemente iz članka 79. stavka 1. ZPDV-a. Međutim, to i dalje ne isključuje primjenu zahtjeva iz članka 66. stavka 3. OPZ-a da ulazni računi, uz prateću dokumentaciju, moraju biti vjerodostojne isprave koje potpuno i istinito odražavaju poslovni događaj. Navedeno je posebno bitno u situaciji kada porezno tijelo iznosi argumente kojima osnovano osporava da se poslovni događaj odvio na način koji bi "formalno" proizlazio iz samog računa.

12.2. U svezi naprijed izloženog, sud najprije ukazuje da postoje nedostaci u pogledu slijeda primljenih isporuka od dobavljača u odnosu na izlazne isporuke kupcima tužitelja, kako u pogledu datuma primitka isporuke od dobavljača (koji je uslijedio nakon što je izvršena isporuka kupcu), tako i u pogledu fakturiranih količina, što je sve naprijed opisano (toč. 8.1 do 8.3 obrazloženja). Pri tome, sud prihvaća kao argumentirano raspravno pojašnjenje službene osobe da je, u svakom slučaju, izvršila provjeru povezanosti ulaznih računa u odnosu na izlazne račune najvećem kupcu tužitelja. Sud ne smatra dostatnim objašnjenje tužitelja da se radi o situacijama koje se uobičajeno mogu dogoditi kod sukcesivnih isporuka. Činjenica je da u odnosu na svakog dobavljača, a posebice u odnosu na Tactus trade d.o.o. koji je vršio tužitelju znatne isporuke (oko 93 % osporenog iznosa pretporeza otpada na tog dobavljača), postoje opisani nedostaci, što opravdano dovodi u pitanje vjerodostojnost predmetnih računa i u njima formalno iskazane poslovne događaje. Primjerice, tužitelj potvrđuje svojim potpisom da je od dobavljača Tactus trade d.o.o. 17. listopada 2017. zaprimio usluge/robu po ulaznom računu broj 121, što je faktično nemoguće, budući da je ta usluga/roba (prema izlaznom računu samog tužitelja) isporučena kupcu 10. listopada 2017., čime se opravdano nameće sumnja u vjerodostojnost ulaznog računa i poslovnog događaja koji bi "formalno" proizlazilo iz takvog računa. Ovi nedostaci nisu jedini nedostaci koji su utvrđeni u svezi spornih ulaznih računa. Naime, za sve ulazne račune relevantna su utvrđenja koja se tiču stvarne mogućnosti spornih dobavljača da izvrše fakturirane usluge/isporuke, a što je posebno relevantno u odnosu na značajnog dobavljača Tactus trade d.o.o. koji očigledno nema dostatne kapacitete za obavljanje fakturiranih usluga/isporuka, a ne postoji bilo kakav dokaz o angažiranju podizvođača te gdje su i na koji način izvršili fakturirane usluge. Nadalje, ni ponašanje tužitelja, suprotno tužbenim navodima i navodima iz upravnog postupka, ne može se ocijeniti kao razumno u pogledu provjere dobavljača. Točno je da tužitelj kao mali poduzetnik nema značajnih kapaciteta kojima bi mogao vršiti opsežnije provjere. No, doista se ne čini razumnim i poslovno opravdanim da tužitelj, bez ikakvih provjera dobavljača ili barem traženja odgovarajućih informacija od dobavljača (npr. u pogledu kapaciteta za obavljanje naručenih usluga, zaposlenika ili kooperanata, poslovnih referenci), primjerice, ulazi u poslovnu suradnju s novoosnovanim dobavljačem Tactus trade d.o.o. uz kojeg onda vezuje isporuke/usluge u omjeru od preko 30% iskazanih transakcija u prijavama PDV-a (npr. u 2017. dobavljač Tactus trade d.o.o. fakturira tužitelju usluge/robu na ukupan iznos od 818.132,50 kn, dok tužitelj za istu godinu u prijavi PDV-a iskazuje oporezive isporuke u ukupnom iznosu od 2.260,523,51 kn). Navedeno proizlazi iz zapisnika od 1. prosinca 2020., a na isto u bitnome ukazuju i službene osobe u svom raspravnom iskazu. U takvoj situaciji, tužitelj se svojim propustom doveo u situaciju rizika da ne može ukazati na razumno poduzete provjere dobavljača. Kad se uvaži sve navedeno, sud smatra da na značaju dobivaju i oni nedostaci na koje ukazuju službene osobe u zapisniku od 1. prosinca 2020. i raspravnom iskazu, a to je da otpremnice (uz sporne ulazne račune dobavljača Tactus trade d.o.o.), odnosno računi-otpremnice (uz sporne ulazne račune dobavljača Auxilior amicis d.o.o. i Urban tim d.o.o.), ne sadrže niti jedan podatak koji bi omogućio provjeru tko je stvarno izvršio fakturiranu usluga te gdje, od kuda i na koji način ju je dovezao/isporučio tužitelju. Dakle, ukupnost svih izloženih nedostataka – dobavljači koji očigledno nemaju kapaciteta da izvrše fakturirane usluge/robu, a koje tužitelj bez razumnog opravdanja nije posebno provjeravao već se oslanjao na poznanstva, izdavali su sporne račune (po kojima tužitelj odbija pretporez) s fakturiranim uslugama/robom za koje se uopće ne može provjeriti gdje su izvršene, tko ih je izvršio, tko ih je i kojim sredstvom dopremio tužitelju – opravdano isključuje vjerodostojnost spornih ulaznih računa, posljedično i mogućnost da tužitelj na temelju tih računa odbija iskazani pretporez.

13. Napominje se da je sudska vještakinja Blašković svojim nalazom i mišljenjem utvrdila da sporni ulazni računi sadrže sve propisane podatke, da zakonom nije propisan točan sadržaj popratne dokumentacije i da formalno iskazane isporuke/usluge na računima mogu biti u vezi s gospodarskom djelatnošću tužiteljica. Međutim, vještakinja nije isključila mogućnost utvrđenja spornih ulaznih računa kao nevjerodostojnih isprava. Kao što je naprijed navedeno, sama formalna ispravnost računa nije dostatna za ostvarenje prava na odbitak pretporeza u situaciji kada su računi nevjerodostojni. Stoga, kada se uzmu u obzir obrazloženja iz zapisnika od 1. prosinca 2020., a koja su dodatno razjašnjena raspravnim navodima službenih osoba tuženika kao stručnih osoba, to je sud prihvatio zaključke poreznog nadzora da sporni ulazni računi nisu vjerodostojne isprave, a iz razloga koji su naprijed obrazloženi. Uz navedeno, ukazuje se da sudska vještakinja u svom raspravnom iskazu ne isključuje to da je tužitelj, posebice u odnosu na novoosnovanog i značajnog dobavljača Tactus trade d.o.o., trebao vršiti provjere ili barem zatražiti odgovarajuće informacije u tom pravcu od dobavljača.

14. Sud nije smatrao potrebnim saslušati tužitelja. Isti je tijekom upravnog postupka dostavio više svojih izjava i očitovanja o predmetnim poslovnim događajima (npr. izjava o poslovnoj suradnji od 4. studenog 2020., dopis o poslovnoj suradnji od 29. lipnja 2020., ispunjeni obrazac u svezi kupaca, dobavljača i poslovnih partnera), dok nije posebno obrazloženo na koje to okolnosti bi trebalo saslušavati tužitelja u usporedbi s onim što je već utvrđeno u upravnom postupku i o čemu je već davao izjave i očitovanja.

15. Slijedom navedenog, sud je ocijenio zakonitim osporeno rješenje tuženika i pod točkom I. izreke odbio tužbeni zahtjev, sve pozivom na članak 116. stavak 1. ZUS-a. Pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev za naknadu troškova upravnog spora jer tužitelj nije uspio u sporu (članak 147. stavak 1. ZUS).

U Zagrebu 31. srpnja 2025.

Sudac

Tomislav Krušlin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. odvjetnica Tea Milanković-Podbreznički, Lošinjska 12, [adresa] Zagreb

2. Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Koturaška ulica 43/IV., [adresa] Zagreb

3. u spis