REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-5348/2024-8

(ranije: Us I-3530/2023)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice DGE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, zastupanog po RGE, službenoj osobi, radi usklađivanja novčane pomoći roditelja odgojitelja, 31. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/1774, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 1. lipnja 2023.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog za odgodni učinak tužbe.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551- 06/23-014/1774, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 1. lipnja 2023. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjel za demografski razvoj, Odsjek za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551- 06/22-013/3693, URBROJ: 251-09-22-1/002-23-2 od 28. ožujka 2023.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem zamijenjene su točke II. i III. izreke zaključka Grada Zagreba, Ureda za demografiju Grada Zagreba, KLASA: 551-06/19- 013/521, URBROJ: 251-21-21-1/009-19-2 od 1. srpnja 2019. u dijelu koji se odnosi na visinu i prestanak prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja na način da je visina i prestanak prava usklađeno s člankom 3. i 4. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22; dalje: Odluka/22).

3. Tužiteljica u tužbi osporava rješenje tuženika, predlaže poništiti osporeno rješenje.

4. U bitnome, tužiteljica ističe sljedeće prigovore. U odnosu na prvostupanjsko rješenje navodi da je isto doneseno protivno članku 13. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09 i 110/21; dalje: ZUP). S tim u vezi, smatra da se pojedinačni akt na temelju kojeg je stekla pravo može mijenjati samo na temelju zakona, a ne na osnovi Odluke/22 koja nije zakon. Prvostupanjskim rješenjem povratno se djeluje u odnosu na njezino stečeno pravo, a sama Odluka/22 protivna je Statutu Grada Zagreba, ali i Ustavu jer ima povratno djelovanje koje je zabranjeno, povrjeđuje njezina legitimna očekivanja i stečena prava. Kompenzacijske mjere koje su predviđene za roditelje odgojitelje, a u svezi promjene visine i prestanka prava na novčanu pomoć, smatra diskriminatornim i neodgovarajućim za omogućavanje upisa djece u vrtiću, odnosno zaposlenja ili samozaposlenja korisnika prava na novčanu pomoć. Ističe da je prvostupanjsko rješenje doneseno nakon proteka prekluzivnog roka iz članka 6. Odluke/22, zbog čega je nezakonito, da nisu točne tvrdnje tuženika o tome da novčana pomoć za roditelja odgojitelja nije utemeljena u zakonu i da gradonačelnik nije donositelj osporenog rješenja. Ukazuje da je roditelj četvero djece, koja imaju teže nutritivne alergije, čija prehrana zahtjeva financijska izdvajanja i da će joj raniji prestanak prava na status roditelja odgojitelja otežati udovoljavanje potrebama djece u pogledu prehrane.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbene navode. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu 10. srpnja 2025.

8. Sud nije prihvatio prijedlog tužiteljice za odgodu raspravnog ročišta, u kojem se poziva na osobne razloge i nemogućnost angažiranja opunomoćenika u kratkom vremenu. Tužiteljica, koja je poziv za raspravu zaprimila 15. svibnja 2025., ničim nije konkretizirala u čemu bi se sastojali razlozi izostanka, a niti je iste na bilo koji način potkrijepila do održavanja rasprave, odnosno do objave presude u ovom predmetu. Stoga se predmetno postupanje tužiteljice ocjenjuje usmjerenim na odugovlačenje postupka, a koje je sud dužan spriječiti sukladno članku 8. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24; dalje: ZUS).

9. Člankom 3. Odluke/22 izmijenjen je članak 5. stavak 2. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj 10/18 i 20/21; dalje: Odluka) na način da glasi: "Novčana pomoć se isplaćuje mjesečno, i to:

- do 31. ožujka 2023. u iznosu od 65 % prosječne bruto plaće djelatnika u gospodarstvu Grada Zagreba za razdoblje I. - VIII. mjesec prethodne godine;

- od 1. travnja 2023. do 30. lipnja 2023. u iznosu neto minimalne plaće za 2023. u

Republici Hrvatskoj;

- od 1. srpnja 2023. do prestanka novčane pomoći sukladno članku 7. ove odluke, u iznosu od 50 % neto minimalne plaće za tekuću godinu u Republici Hrvatskoj." Člankom 4. Odluke/22 izmijenjen je članak 7. Odluke na način da glasi: "Novčana pomoć prestaje:

- 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina;

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina, korisniku čije će dijete navršiti 7 godina nakon 30. rujna 2023.;

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je odjavljeno prebivalište u [adresa] ili je evidentiran privremeni odlazak iz Republike Hrvatske korisnika ili djece;

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je podnesen zahtjev za prestankom novčane pomoći od strane korisnika;

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem su dijete za koje je ostvarena novčana pomoć ili ostala djeca ispisana iz osnovne škole na području Grada Zagreba ili Zagrebačke županije;

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem se navršava šest mjeseci od kada je preminulo dijete za koje je ostvarena novčana pomoć.

O prestanku novčane pomoći iz ovoga članka nadležno gradsko upravno tijelo odlučit će po službenoj dužnosti."

10. Suprotno navodima tužiteljice, sud smatra da su javnopravna tijela osnovano odlučila o usklađivanju visine i trajanja prava tužiteljice na novčanu pomoć roditelja odgojitelja u primjeni Odluke/22. Unatoč tome što je prvostupanjskim rješenjem na drugačiji način utvrđena visina i trajanje prava na novčanu pomoć (u odnosu na citirani zaključak Grada Zagreba od 1. srpnja 2019. kojim je priznato pravo tužiteljice), time nije došlo do povrede načela stečenih prava i nedopuštene retroaktivnosti. Naime, prvostupanjskim rješenjem nije dovedena u pitanje opstojnost stečenih prava i njihovog opsega u periodu do njegova donošenja, već je u provedbi Odluke/22 usklađena visina i trajanje prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja pro futuro. Stoga, nije došlo do zadiranja u već nastale pravne posljedice (do stupanja na snagu Odluke/22). U prilog naprijed navedenom, ovaj sud se poziva na argumentaciju iznesenu u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. (naročito točke 48. do 57., uz pozivanje na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022.) i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1744/2023 od 21. studenog 2023. (naročito točke 50.2 do 60.). Navedenim odlukama je potvrđena zakonitost Odluke/22, odnosno nije utvrđena njezina nesuglasnost sa zakonom i odbijeni su prijedlozi u kojima se, između ostalog, isticala navodna nedopuštena retroaktivnost Odluke/22, zadiranje u stečena prava korisnika prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja i narušavanje jamstva prava vlasništva, odnosno imovinskih prava koja bi bila vezana uz legitimne interese.

11. U odnosu na osnovu izmjene pravomoćnog rješenja, članak 13. u svezi članka 130. ZUP-a dopušta interveniranje u zakonite pravomoćne pojedinačne akte. S tim u vezi, sud ističe da je donositelj Odluke/22, kao i Odluke/18, gradsko predstavničko tijelo koje je postupalo u okviru svog samoupravnog djelokruga te je svojim općim aktima ustanovilo naknadu roditeljima odgojiteljima kao financijsku pomoć koju je ovlašten oduzeti (točka 50.8., U-III-1744/2023), samim time i izmijeniti na ustavnopravno prihvatljiv način. Takvu izmjenu, logički i pravno tehnički, gradsko predstavničko tijelo moglo je provesti jedino općim aktom one razine kojim je tu pomoć izvorno i normativno uvelo. Uvažavajući navedeno, članak 130. stavak 1. toč. 1. ZUP-a treba smisleno tumačiti na način da su ispunjene pretpostavke za izmjenu zakonitog pojedinačnog akta kojim je stranka steklo neko pravo (koje je mogla steći isključivo općim aktom lokalne razine), jer je ta izmjena predviđena ustavnopravno prihvatljivom Odlukom/22 kao jedinim "zakonom" kojim se mogla provesti dopuštena ovlast lokalne javne vlasti da mijenja predmetnu financijsku pomoć. Stoga je na temelju Odluke/22, uvažavajući članak 13. u svezi članka 130. ZUP-a, bilo dopušteno prvostupanjskim rješenjem, s učinkom od stupanja na snagu Odluke/22 pa nadalje, izmijeniti dio ranije donesenog pravomoćnog akta u dijelu koji se tiče visine i trajanja prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja. Dodatno, valja otkloniti navode tužiteljice kojima sadržajno ističe da nisu bile ispunjene pretpostavke za primjenu izvanrednog pravnog lijeka, s time da se napominje da za primjenu članka 130. ZUP- a nije potreban pristanak stranke.

12. U odnosu na općenite tvrdnje tužiteljice o neadekvatnosti i diskriminatornom djelovanju kompenzacijskih mjera, napominje se da je u navedenim odlukama Visokog upravnog suda (toč. 48. do 56., Usoz-143/22) i Ustavnog suda (toč. 53. do 60., U-III-1744/2023) detaljno obrazloženo da Odluka/22 predviđa adekvatne kompenzacijske mjere koje nisu diskriminatorne i koje omogućuju prilagodbu korisnika na postupno smanjenje opsega, a potom i prestanak prava na novčanu pomoć. U odnosu na navode tužiteljice u svezi potrebe prilagodbe njezine situacije nutritivnim potrebama djece, za napomenuti je da ovi navodi, osim što nisu dokumentirani, sami za sebe nisu dostatni da dovedu u pitanje primjerenost kompenzacijskih mjera u odnosu na tužiteljicu. Naime, tužiteljici pravo na novčanu pomoć nije priznato po osnovi (eventualnih) zdravstvenih teškoća djeteta, a ista ima mogućnost korištenja prava iz sustava roditeljskih potpora, odnosno socijalne skrbi u slučaju (eventualnih) zdravstvenih tegoba djeteta koje po svojoj težini zahtijevaju kontinuirani angažman roditelja (npr. traženje statusa roditelja njegovatelja prema članku 61. Zakona o socijalnoj skrbi, "Narodne novine" broj 18/22, 46/22, 119/22, 71/23, 156/23 i 61/25). Uz navedeno, tužiteljica ničime ne konkretizira niti čini vjerojatnim svoje imovinsko stanje, kao i imovinsko stanje svoje uže obitelji, u svezi eventualnih financijskih izdataka za posebne nutritivne potrebe djece. Stoga, sud otklanja navode tužiteljice o neadekvatnosti kompenzacijskih mjera.

13. Sud ne prihvaća prigovore tužiteljice koji se tiču prekluzivne naravi roka za donošenje prvostupanjskog rješenja. Na formalnoj razini, Odluka/22 ne predviđa pravne posljedice u slučaju propuštanja roka iz članka 6. Odluke/22, dok sud smatra da je intencija navedenog roka požuriti postupanje javnopravnog tijela u cilju što ranijeg usklađenja s novom regulativom, a ne sankcionirati eventualno propuštanja roka gubitkom ovlasti, što bi bilo i krajnje nelogično s obzirom na namjeru donositelja da putem Odluke/22 realizira niz ciljeva (prenamjena novčanih sredstava u izgradnju vrtićkih kapaciteta, smanjenje socijalne isključenosti i društvene nejednakosti i dr. ciljevi navedeni u toč. 52.3 odluke Ustavnog suda, U-III-1744/2023) radi kojih je pristupio njezinu donošenju. Pri tome, ne može se smetnuti s uma kontekst u kojem se trebalo provesti usklađivanje ranije donesenih pojedinačnih akata s novom regulativom (Odluka/22), a koji se tiče i brojnosti korisnika u odnosu na koje je trebalo provesti to usklađivanje (5712 korisnika u travnju 2022., navod iz toč. 142. presude Visokog upravnog suda broj Usoz-8/22-68 od 5. srpnja 2022.), kao i činjenicu da je prije isteka navedenog roka došlo i do privremene obustave primjene Odluke/22 (od 12. prosinca 2022. do 27. veljače 2023.), što je zasigurno utjecalo na mogućnost poštivanja predmetnog roka. Nadalje, sud ne prihvaća paušalne navode tužiteljice o tome da gradonačelnik Grada Zagreba nije donositelj osporenog rješenja, budući da je isti naznačen kao potpisnik osporenog rješenja te ne spori svoj potpis i identitet kao donositelj tog rješenja. Nadalje, u situaciji kada su i Visoki upravni sud (Usoz- 143/22) i Ustavni sud (U-III-1744/2023) potvrdili zakonitost i ustavnu prihvatljivost Odluke/22, kao i činjenicu da je pravo na novčanu pomoć za roditelje odgojitelj ustanovljeno u okviru samoupravnog djelokruga donositelja općeg akta, to sud ne smatra odlučnim navode tužiteljice koji upiru na nezakonitost Odluke/22 i zakonsku utemeljenost prava na novčanu pomoć.

14. Slijedom navedenog, sud je ocijenio zakonitim osporeno rješenje tuženika i odbio tužbeni zahtjev pozivom na članak 116. stavak 1. ZUS-a.

15. Sud je odbio prijedlog za odgodnim učinkom tužbe. U smislu članka 42. stavka 2. ZUS-a za dopuštenje odgodnog učinka tužbe potrebno je, između ostalog, da tužiteljici izvršenjem osporenog rješenja prijeti šteta koja bi se teško mogla popraviti. Prema ocjeni suda, u konkretnom slučaju nije ispunjena navedena pretpostavka. Tužiteljica ničim nije dokumentirala, odnosno učinila vjerojatnim da joj prijeti nastanak teško popravljive štete, dok se sud naprijed već očitovao o njezinim navodima u svezi neadekvatnosti kompenzacijskih mjera u kontekstu provedbe Odluke/22.

U Zagrebu 31. srpnja 2025.

Sudac

Tomislav Krušlin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. DGE, [adresa]

2. Grad Zagreb, Gradonačelnik, Trg Stjepana Radića 1, [adresa] Zagreb

3. u spis