Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
Karlovac
Kž-133/2023-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Elme Kaleb Mamić kao predsjednika vijeća te Ivana Klapšića i Jasmine Štrucelj, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Sabine Erceg, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika IM zbog kaznenih djela iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2., članka 314. stavak 2. u vezi stavka 1. i u vezi članka 34. te članka 228. stavak 1., sve u vezi članka 51. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – nastavno: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Zadru (dalje u tekstu: ODO u Zadru) i okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Zadru od 4. travnja 2022., broj K-530/2021, u sjednici održanoj 30. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Prihvaća se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se okrivljeniku IM, za dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisana i kažnjiva po članku 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11, za koja je proglašen krivim prvostupanjskom presudom pod točkom 1), na temelju članka 139. stavka 3. u svezi stavka 2. KZ/11. utvrđuje kazna zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, za svako pojedino djelo, za kazneno djelo protiv javnog reda – prisilom prema službenoj osobi u pokušaju, opisano i kažnjivo po članku 314. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11 i u vezi članka 34. KZ/11 za koje je proglašen krivim prvostupanjskom presudom pod točkom 2) na temelju članka 314. stavak 2. u svezi stavka 1. i člankom 34. KZ/11. utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, za kazneno djelo protiv imovine – krađom, opisano i kažnjivo po članku 228. stavak 1. KZ/11, za koje je proglašen krivim prvostupanjskom presudom pod točkom 3) na temelju članka 228. stavak 1. KZ/11., utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, pa se okrivljenik IM na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11., osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina.
II. Žalba okrivljenika odbija se kao neosnovana, te se u preostalom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljeni IM proglašen je krivim zbog kaznenih djela u stjecaju i to djelom pod točkom 1.) dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisana i kažnjiva po članku 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11, djelom pod točkom 2.) kazneno djelo protiv javnog reda – prisilom prema službenoj osobi u pokušaju, opisano i kažnjivo po članku 314. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11 i u vezi članka 34. KZ/11 te djelom pod točkom 3.) kazneno djelo protiv imovine – krađom, opisano i kažnjivo po članku 228. stavak 1. KZ/11, sve u vezi članka 51. KZ/11, pa su okrivljeniku IM utvrđene kazne za svako pojedinačno kazneno djelo i to za kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11, počinjeno na štetu ZM kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, za kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11, počinjeno na štetu KM kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, za kazneno djelo iz članka 314. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11 i u vezi članka 34. KZ/11, počinjeno na štetu ŽM kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i za kazneno djelo iz članka 228. stavak 1. KZ/11, počinjeno na štetu VM kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, pa je primjenom odredbi o stjecaju kaznenih djela iz članka 51. KZ/11 i temeljem citiranih zakonskih odredbi i odredbe članka 44. KZ/11 okrivljenik IM osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, u koju kaznu zatvora se okrivljeniku IM sukladno članku 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, odnosno oduzimanje slobode od dana 3. lipnja 2021. do dana 4. travnja 2022. godine
1.1. Temeljem odredbe članka 69. KZ/11 okrivljeniku IM izrečena je sigurnosna mjera – obveznog liječenja od ovisnosti o drogi. Mjera izrečena uz kaznu zatvora izvršava se u okviru zatvorskog sustava ili u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti izvan zatvorskog sustava pod uvjetima određenim posebnim propisom. Mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora ili rada za opće dobro, proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, odnosno do isteka vremena kazne zatvora koja odgovara izrečenoj novčanoj kazni, a najdulje tri godine.
1.2. Temeljem odredbe članka 148. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 okrivljenik IM je dužan platiti paušalnu svotu u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u iznosu od 1.000,00 (tisuću) kuna, u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.
1.3. Temeljem odredbe članka 148. u svezi članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08 okrivljenik IM je dužan platiti stvarni trošak za vještačenja u iznosu od 6.440,00 (šesttisućačetrstočetrdeset) kuna u Državni proračun u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude i pod prijetnjom ovrhe.
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je uložilo ODO u Zadru zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Županijski sud žalbu prihvati te pobijanu presudu preinači na način da okrivljeniku izrekne strožu kaznu zatvora.
2.1. Protiv prvostupanjske presude žalbu je uložio okrivljeni IM po branitelju po službenoj dužnosti Tomislavu Gambiraži, odvjetniku u Zadru, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se udovolji žalbi i pobijana presuda preinači na način da se okrivljenik oslobodi od optužbe, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati istom sudu radi ponovnog suđenja.
3. U odgovoru na žalbu okrivljenik po branitelju predlaže žalbu ODO u Zadru odbiti kao neosnovanu, a prihvatiti žalbu okrivljenika i pobijanu presudu preinačiti na način da se okrivljenik oslobodi od optužbe, a podredno presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu radi ponovnog suđenja.
4. Spis je u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08, dostavljen ŽDO na mišljenje.
5. Žalba ODO u Zadru je osnovana, dok žalba okrivljenika IM nije osnovana.
U odnosu na žalbu okrivljenika:
6. Žalitelj ističe da je prvostupanjski sud počinio povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 budući da obrazloženje pobijane presude sadrži samo iznošenje postupovnog materijala, bez ocjene zaključaka i stajališta suda, a koji bi bili utemeljeni na nedvojbeno utvrđenim pravno relevantnim činjenicama.
7. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, na temelju članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08., a u pravcu žalbenog navoda povrede odredaba kaznenog postupka, vijeće ne nalazi da bi prvostupanjski sud počinio povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 1., 5., 6., 9. -11. ZKP/08. i članka 468. stavka 2. ZKP/08. već je utvrđeno da je prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice, pravilno utvrdio nesporne i sporne činjenice, bez ikakvih proturječnosti između onog što je reproducirano pobijanom presudom i izvedenih dokaza na raspravi, dao dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a koje prihvaća ovo vijeće, čime je žalbeni osnov povrede odredba kaznenog postupka neosnovan.
8. Žalitelj obrazlaže žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na kazneno djelo pod točkom 1. pobijane presude navodeći da je u odnosu na kazneno djelo prijetnje izostalo ostvarenje bitnog obilježja u vidu izostanka straha kod oštećenika obzirom da su oštećenici naveli da prijetnju okrivljenika nisu shvatili kao ozbiljnu, niti osjetili strah ili uznemirenost.
9. Suprotno navodima žalitelja pravilno je prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice pod točkama 7. i 8. te na temelju pravilno i potpunog činjeničnog stanja utvrdio da je okrivljenik počinitelj kaznenih djela prijetnje na štetu njemu bliskih osoba i to naspram brata KM i naspram oca ZM, za što je dao dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća ovo vijeće. Suprotno žalbenim navodima da je prvostupanjski sud propustio ocijeniti izvedene dokaze već da se samo iznio postupovni materijal, ovo vijeće ističe da je pod točkom 9. pobijane presude prvostupanjski sud proveo analizu iskaza oštećenika, doveo ih u svezu jednog s drugim i obranom okrivljenika i utvrdio van sumnje da je okrivljenik počinio kaznena djela prijetnje. Neosnovana je i žalba da je izostala posljedica predmetnog djela u vidu straha kod oštećenika, obzirom da su oba oštećenika u svom iskazu opisivali i bojazan, pa je tako KM naveo da je okrivljenik i ranije bio u doticaju s eksplozivnim sredstvima, pa da bi okrivljenik doista mogao to napraviti. I oštećenik ZM u svom iskazu navodi da je okrivljenik predmetne zgode počeo prijetiti da će minirati kuću, da će njima dati 5 minuta da izađu van, a da će on dignuti u zrak i kuću i sebe, dok u nastavku iskaza navodi da nije siguran da li bi okrivljenik digao kuću u zrak ali da bi u piću to mogao napraviti te da mu nije bilo ugodno. Ovakvu izjavu okrivljenika, koja je i više nego podobna da izazove strah, valja staviti u korelaciju s okolnostima kada je ista izrečena, tj. kada su otac i brat okrivljenika pozvali da ukloni bakrene cijevi koje je prethodno donio u obiteljsku kuću, a u odnosu na koje se pod točkom 3. utvrdilo da se radi o ukradenim predmetima, pri čemu također valja imati u vidu i prošlost okrivljenika koji je imao doticaj s eksplozivom, osuđivan zbog izuzetno teških kaznenih djela, između ostalog i zbog pokušaja ubojstva, pa stoga pravilno prvostupanjski sud zaključuje da se radi o prijetećoj izjavi koja je kod oba oštećenika rezultirala tjeskobom i uznemirenošću, kao i strahom za njegov život i život njemu bliskih osoba, zbog koje su oštećenici odmah i zatražili pomoć od policije. Okolnost što oštećeni KM navodi na nije doživio strah, dok oštećeni ZM navodi da kada je okrivljenik rekao da će dići kuću u zrak nije bio siguran u to što kaže, ne rezultira sumnjom u počinjenje djela obzirom da su oštećenici svoj strah i bojazan za svoj život i život ostalih verbalizirali kako je to već navedeno u prethodnom tekstu.
10. Žalitelj obrazlaže žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na kazneno djelo pod točkom 2. pobijane presude na način da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je okrivljenik počinio kazneno djelo prisile prema službenoj osobi u pokušaju iz članka 314. stavak 1. u svezi članka 34. KZ/11., jer se čitava konstrukcija tog djela temelji na situaciji u kojoj je okrivljenik svezan unutar policijskog vozila, pokušao tijelom i glavom udariti policijskog službenika ŽM, pri čemu se ovaj, kako to navodi prvostupanjski sud, izmaknuo i blokirao udarac desnom rukom, pri čemu je zadobio udarac u ruku, odnosno spornu tjelesnu ozljedu. Žalitelj navodi da je okrivljenik u odnosu na tu ozljedu naveo da je do iste došlo jer ga je policijski službenik udario šakom u glavu bez razloga, a koju mogućnost nastanka te ozljede ne isključuje niti vještak prof. dr. Davor Mayer u svom nalazu i mišljenju, pa je stoga neshvatljiv zaključak prvostupanjskog suda da je do ozljeđivanja došlo onako kako je to opisao policijski službenik, pogotovo kada se uzme u obzir da je okrivljenik bio unutar vozila i rukama vezanim "lisicama" na leđima.
11. Suprotno navodima žalitelja pravilno je prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice pod točkom 12. na temelju iskaza oštećenog policijskog službenika ŽM čiji iskaz pravilno prvostupanjski sud pod točkom 14. preispituje i analizira te ga stavlja u korelaciju s iskazom policijskog službenika DM i obranom okrivljenika, nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka za sudsku medicinu dr. Davora Mayera, kao i medicinskom dokumentacijom u pogledu utvrđenja nastanka tjelesne ozljede. Pa tako iz iskaza oštećenika, a koji se potvrđuje iskazom svjedoka DM i SM proizlazi da su predmetne zgode postupali u skladu s ovlastima, sve u cilju provedbe i uhićenja povodom dojave da je okrivljeni počinio kazneno djelo prijetnje, te da su okrivljenika upoznali s razlogom uhićenja i pozvali ga da pođe u prostorije policijske postaje, što je međutim okrivljenik odbio, vrijeđao policijske službenike, zbog čega su policijski službenici uporabili sredstva prisile, te ga smjestili u službeno vozilo gdje je došlo do daljnjih ometanja službenih radnji, gdje je došlo do ozljeđivanja policijskog službenika ŽM, a što je sve pravilno i dostatno prvostupanjski sud utvrdio pod točkama 14. i 15., a s tim u vezi i otklonio obranu okrivljenika koji osporava da bi prijetio, pružao otpor i svojim tijelom nanio ozljedu policijskom službeniku. Pritom pravilno i opširno prvostupanjski sud pod točkom 16. pobijane presude utvrđenu dinamiku dovodi u svezu sa sadržajem medicinske dokumentacije te nalazom i mišljenjem vještaka sudske medicine dr. Davora Mayera i pritom utvrđuje da navedena dokumentacija i nalaz također potvrđuju dinamiku ozljeđivanja kako je to opisao oštećenik, s time da joj dodatno vještak sudske medicine kao način nastanka tjelesne ozljede daje prednost u odnosu na dinamiku kako je to opisao oštećenik u odnosu na tvrdnje obrane, a što ujedno oštećenikov iskaz osnažuje i čini ga vjerodostojnim u pogledu dinamike događaja, te otpora koji je okrivljeni predmetne zgode pružao policijskim službenicima. Stoga žalbeni navodi da je utvrđenje o počinjenju kaznenog djela utemeljeno isključivo na konstrukciji dinamike policijskih službenika i da je nemoguće da bi okrivljenik s "lisicama" na rukama unutar službenog vozila uspio nanijeti ozljedu oštećeniku, nisu osnovani, već u biti predstavljaju subjektivnu analizu provedenih dokaza od strane žalitelja. Okolnost što vještak dr. Mayer dozvoljava mogućnost nastanka ozljede na način kako to opisuje okrivljenik u obrani, isto nije od značaja na valjanost zaključaka prvostupanjskog suda jer se odnosi samo na jednu od mogućih dinamika ozljeđivanja oštećenog policijskog službenika, u odnosu na koju i vještak navodi da je manje vjerojatna, a isto tako valja reći da tu dinamiku ne potvrđuje niti jedan od provedenih dokaza.
12. Nisu osnovani žalbeni navodi da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno uslijed odluke prvostupanjskog suda da se ne pribave liječnički nalazi okrivljenika datirani istoga dana, a kako bi ih vještak sudsko-medicinske struke imao na uvid pri izradi nalaza i mišljenja, sve zbog tvrdnje okrivljenika da je tjelesna ozljeda koju je policijski službenik ŽM zadobio posljedica toga što ga je navedeni službenik udario šakom u glavu, obzirom da je dinamika ozljeđivanja policijskog službenika utvrđena na temelju provedenih dokaza, a kako je to i obrazloženo u prethodnoj točci ove odluke, pa stoga pravilno prvostupanjski sud nalazi da nije bitno da li je okrivljeni predmetne zgode zadobio ozljede od oštećenika, obzirom da to nije niti predmet postupka i taj dokazni prijedlog na temelju članka 421. stavak 1. točka 2. ZKP/08, odbija kao nevažan.
13. U odnosu na točku 3. pobijane presude žalitelj osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda navodeći da niti jedan dokaz ne povezuje okrivljenika s počinjenjem kaznenog djela krađe. To stoga što kod okrivljenika nije zatečen nikakav alat kojim bi bakrene cijevi mogao iščupati iz zida, niti je okrivljenik zatečen na mjestu počinjenja te krađe. Međutim, i u pogledu ovog kaznenog djela pravilno prvostupanjski sud pod točkom 18. ima u vidu da su otuđene bakrene cijevi pronađene u kući okrivljenika, da je te cijevi oštećeni VM prepoznao kao svoje, a da je donošenje tih cijevi u kuću od strane okrivljenika i bio povod prigovora okrivljeniku od strane oca i brata, što je rezultiralo počinjenjem kaznenog djela prijetnje pod točkom 1), pa stoga pravilno prvostupanjski sud na temelju navedenih okolnosti, odnosno zatvorenog kruga dokaza, zaključuje da je kazneno djelo krađe počinio okrivljenik na način kako mu se to stavlja na teret.
14. Neosnovano nadalje okrivljenik navodi da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava zbog izostanka utvrđenja subjektivnih elemenata počinjenih kaznenih djela. Naime, prvostupanjski sud je pod točkom 19. pravilno, jasno i dostatno obrazlaže svoj zaključak da je okrivljenik inkriminirana djela počinio s namjerom i to kazneno djelo prijetnje kako bi ustrašio oca i brata zbog njihovog prigovora što otuđene stvari donosi kući, dok je silu i prijetnju primjenjivao prema policijskih djelatnicima u namjeri da ih spriječi da ga odvedu u postaju, a kazneno djelo krađe u vidu otuđenja bakrenih cijevi u svrhu prisvajanja, pa suprotni žalbeni navodi da pobijana presuda u tom dijelu nema razloga, nisu osnovani.
15. Što se tiče žalbe u pogledu odluke o kazni, neosnovano okrivljenik prigovara izrečenoj kazni navodeći da je prestroga, a zbog razloga kako slijedi.
U odnosu na žalbu ODO u Zadru
16. Žaleći se zbog odluke o kazni, pravilno ODO ističe da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio otegotne okolnosti na strani okrivljenika, a što je rezultiralo preblagom kaznom koja neće ispuniti svrhu kažnjavanja.
17. Osnovano žalitelj smatra da je sud pogrešno cijenio kao olakotnu okolnost činjenicu da je okrivljenik liječeni ovisnik bez prihoda, jer je riječ o njegovim osobnim i imovinskim prilikama ali ne o okolnostima koje su se okrivljeniku dogodile neovisno o njegovom ponašanju i životnim odlukama, obzirom da je okrivljenik radno sposoban. Međutim, pri odluci o kazni valjalo je uzeti u obzir da je okrivljenik otac dvoje malodobne djece, njegovo loše zdravstveno stanje te da je tempore cirimis bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno. Nadalje, osnovano žalitelj ističe da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio prethodnu osuđivanost okrivljenika zbog drugih kaznenih djela s elementima nasilja, protupravne naplate, nedozvoljenog držanja oružja i eksplozivnih tvari, teške krađe, prijetnje, a između ostalog i zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju, što upućuje na iznimnu upornost i nepoštivanje pravnog poretka. Prema tome, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, cijeneći pritom sve prethodno utvrđene olakotne i otegotne okolnosti u smislu članka 47. KZ/11., ovo vijeće nalazi da je okrivljeniku potrebno izreći strožu kaznu, a u svrhu odvraćanja od daljnje kriminalne aktivnosti, a koja će ujedno utjecati i na ostale građane da se i sami suzdrže od činjenja kaznenih djela te na njihovu svijest o pravednosti kažnjavanja ovakvih počinitelja, odnosno da će ostvariti svrhu kažnjavanja propisanu člankom 41. KZ/11.
18. Stoga je prihvaćanjem žalbe ODO valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni za 2 kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11 počinjenih pod točkom 1) prvostupanjske presude, pri čemu je valjalo imati u vidu da je okrivljenik prethodno osuđivan zbog istovrsnog kaznenog djela u 2 navrata. Prema tome, imajući u vidu odredbu članka 47. KZ/11., te zakonom zapriječenu kaznu za ovo kazneno djelo u trajanju od 6 mjeseci do 5 godina, po mišljenju ovoga vijeća je valjalo okrivljeniku za svako kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11 počinjenih prema ocu i bratu, utvrditi kaznu zatvora u trajanju od po 1 godine i 6 mjeseci za svako od tih pojedinih djela. U odnosu na točku 2) prvostupanjske presude, kazneno djela prisile prema službenoj osobi u pokušaju iz članka 314. stavak 2. u svezi stavka 1. i u svezi članka 34. KZ/11, valjalo je imati u vidu prethodnu kontinuiranu osuđivanost za raznovrsna kaznena djela, između ostalog i za kaznena djela s elementima nasilja. Prema tome, imajući u vidu odredbu članka 47. KZ/11., te zakonski raspon za ovo kazneno djelo u trajanju od 1 do 8 godina, okrivljeniku je za ovo kazneno djelo valjalo utvrditi kaznu zatvora u trajanju od 2 godine. I u odnosu na kaznenog djelo krađe iz točke 3), iz članka 228. stavak 1. KZ/11, također valjalo je imati u vidu da je okrivljenik prethodno osuđivan u 3 navrata zbog kaznenog djela teške krađe. Prema tome, imajući u vidu odredbu članka 47. KZ/11., kao i zakonski raspon kazne za ovo kazneno djelo, tj. kaznu zatvora do 3 godine, pa je valjalo za ovo kazneno djelo okrivljeniku utvrditi kaznu zatvora u trajanju od 2 godine.
19. Uzimajući u obzir sve ove konkretne utvrđene okolnosti s jedne strane, te jačinu ugrožavanja i povrede zaštićenog dobra kao i stupanj krivnje, sud je radi ostvarenja svrhe kažnjavanja okrivljenika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godine, koja je jedina mjera kazne koja je društveno opravdana i pravedna kod ovakvih kaznenih djela i kojom je u dostatnoj mjeri izražena društvena i moralna osuda zbog počinjenih kaznenih djela. Po stavu ovog suda ovakva kazna utjecati će na počinitelja kao i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te konačno omogućiti okrivljeniku ponovno uključivanje u društvo nakon izdržane kazne zatvora. Stoga je prihvaćanjem žalbe ODO valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni, a žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu te u preostalom, a nepreinačenom dijelu, potvrditi prvostupanjsku presudu.
20. Kako Županijski sud u Karlovcu, kao drugostupanjski sud, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom članka 476. stavak 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se pazi po službenoj dužnosti, a ni povreda Kaznenog zakona na štetu okrivljenika, to je na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08., presuđeno kao u izreci.
U Karlovcu, 31. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Elma Kaleb Mamić
