REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: P-148/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu ovoga suda Snježani Polgar, u pravnoj stvari tužitelja PA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Velimiru Galiću, odvjetniku u Požegi, Dragutina Lermana 6, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupanog po opunomoćenicima iz OD Metelko, Knežević & Partneri, odvjetnicima u Zagrebu, Lopašićeva 6, radi utvrđenja ništetnosti, naknade štete i stjecanja bez osnove, v.p.s. 4.094,69 EUR nakon glavne rasprave zaključene 24. lipnja 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, opunomoćenika tužitelja odvjetnika Velimira Galića i opunomoćenice tuženika Ane Bago Martić, odvjetnice u OD Metelko, P & Partneri, na temelju članka 335. stavak 4. ZPP-a, dana 31. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se, da su ništetne odredbe članka 1. i 7. Ugovora o namjenskom kreditu, koji je tužitelj PA, [adresa], zaključio sa tuženikom Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, dana 24. svibnja 2007. godine, koje glase:

„IZNOS ODOBRENOG KREDITA

Članak 1.

Korisnik kredita se obavezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti, uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim ugovorom.

OTPLATA KREDITA

Članak 7.

Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja za CHF. Prvi anuitet iznosi 571,29 CHF."

II Nalaže se tuženiku, Zagrebačkoj banci d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, da tužitelju PA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 4.094,69 EUR na ime stečenog bez osnove, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koje teku od dospijeća do 31. srpnja 2008 godine, po stopi od 15%, a od 1. kolovoza 2008. godine, do 31. srpnja 2015. godine, po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015 godine do 31. srpnja 2022 godine, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena i to na dolje navedene iznose kako slijedi:

-za iznos od 124,26 EUR sa z. z. kamatom počevši od 26.03.2012 godine do isplate,

-za iznos od 99,25 EUR sa z.z.kamatom počevši od 17.04.2012 godine do ispl.

-za iznos od 101,99 EUR sa z.z.kamatom počevši od 17.05.2012 godine do ispl.

-za iznos od 103,52 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.06.2012 godine do ispl.

-za iznos od 100,41 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.07.2012 godine do ispl.

-za iznos od 99,55 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.08.2012 godine do ispl.

-za iznos od 96,15 EUR sa z.z.kamatom počevši od 29.09.2012 godine do ispl.

-za iznos od 101,56 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.11.2012 godine do ispl.

-za iznos od 102,70 EUR sa z.z.kamatom počevši od 29.11.2012 godine do ispl.

-za iznos od 100,97 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.12.2012 godine do ispl.

-za iznos od 95,46 EUR sa z.z.kamatom počevši od 05.02.2013 godine do ispl.

-za iznos od 98,05 EUR sa z.z.kamatom počevši od 02.03.2013 godine do ispl.

-za iznos od 101,42 EUR sa z.z.kamatom počevši od 09.04.2013 godine do ispl.

-za iznos od 96,77 EUR sa z.z.kamatom počevši od 25.04.2013 godine do ispl.

-za iznos od 91,70 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.06.2013 godine do ispl.

-za iznos od 91,64 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.06.2013 godine do ispl.

-za iznos od 91,92 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.07.2013 godine do ispl

-za iznos od 91,00 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.08.2013 godine do ispl.

-za iznos od 94,27 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.09.2013 godine do ispl.

-za iznos od 97,34 EUR sa z.z.kamatom počevši od 18.10.2013 godine do ispl.

-za iznos od 97,60 EUR sa z.z.kamatom počevši od 19.11.2013 godine do ispl.

-za iznos od 101,45 EUR sa z.z.kamatom počevši od 17.12.2013 godine do ispl.

-za iznos od 97,39 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.01.2014 godine do ispl.

-za iznos od 92,27 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.02.2014 godine do ispl.

-za iznos od 92,42 EUR sa z.z.kamatom počevši od 27.03.2014 godine do ispl.

-za iznos od 91,81 EUR sa z.z.kamatom počevši od 29.04.2014 godine do ispl.

-za iznos od 89,16 EUR sa z.z.kamatom počevši od 16.05.2014 godine do ispl.

-za iznos od 90,51 EUR sa z.z.kamatom počevši od 16.06.2014 godine do ispl.

-za iznos od 92,08 EUR sa z.z.kamatom počevši od 17.07.2014 godine do ispl.

-za iznos od 94,52 EUR sa z.z.kamatom počevši od 27.08.2014 godine do ispl.

-za iznos od 95,01 EUR sa z.z.kamatom počevši od 23.09.2014 godine do ispl.

-za iznos od 96,74 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.11.2014 godine do ispl.

-za iznos od 96,73 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.11.2014 godine do ispl.

-za iznos od 97,54 EUR sa z.z.kamatom počevši od 22.12.2014 godine do ispl.

-za iznos od 98,84 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.01.2015 godine do ispl.

-za iznos od 98,67 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.02.2015 godine do ispl.

-za iznos od 98,67 EUR sa z.z.kamatom počevši od 24.03.2015 godine do ispl.

-za iznos od 98,67 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.04.2015 godine do ispl.

-za iznos od 98,67 EUR sa z.z.kamatom počevši od 29.05.2015 godine do ispl.

-za iznos od 98,67 EUR sa z.z.kamatom počevši od 29.06.2015 godine do ispl.

-za iznos od 98,67 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.07.2015 godine do ispl.

-za iznos od 98,67 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.08.2015 godine do ispl., sve u roku od 15 dana.

III Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Utvrđuje se, da su ništetne odredbe članka 1. Ugovora o namjenskom kreditu, koji je tužitelj PA, [adresa], zaključio sa tuženikom Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, dana 24. svibnja 2007. godine, koje glase:

„IZNOS ODOBRENOG KREDITA

Članak 1.

Kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje Korisniku kredita, kredit u kunskoj protuvrijednosti od 91.000,00 CHF, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. "

IV Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Nalaže se tuženiku, Zagrebačka banka d.d. Trg bana Josipa Jelačića 10, da tužitelju PA, [adresa], isplati zakonske zatezne kamate koje teku od dospijeća do 31.srpnja 2008 godine, po stopi od 15%, a od 1. kolovoza 2008 godine, do 31.srpnja 2015 godine, po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015 godine do 31.srpnja 2022 godine, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobre tekućom od 29.11.2011 godine, a od 1.kolovoza 2015 godine, do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023 godine, pa do isplate, po stopi zateznih kamata koje se određuju za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sukladno odredbi članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., dalje: ZOO) i to na dolje navedene iznose kako slijedi:

-za iznos od 31,00 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.03.2009 do 23.12.2015.g

-za iznos od 33,32 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.04.2009 do 23.12.2015.g.

-za iznos od 33,78 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.05.2009 do 23.12.2015.g.

-za iznos od 29,79 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.06.2009 do 23.12.2015.g.

-za iznos od 30,48 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.07.2009 do 23.12.2015.g.

-za iznos od 27,16 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.08.2009 do 23.12.2015.g.

-za iznos od 31,40 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.09.2009 do 23.12.2015.g.

-za iznos od 26,69 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.10.2009 do 23.12.2015.g.

-za iznos od 29,73 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.11.2009 do 23.12.2015.g.

-za iznos od 29,25 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.12.2009 do 23.12.2015.g.

-za iznos od 37,46 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.01.2010 do 23.12.2016.g.

-za iznos od 42,74 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.02.2010 do 23.12.2015.g.

-za iznos od 41,59 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.03.2010 do 23.12.2015.g.

-za iznos od 46,84 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.04.2010 do 23.12.2015.g.

-za iznos od 56,44 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.05.2010 do 23.12.2015.g.

-za iznos od 58,60 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.06.2010 do 23.12.2015.g.

-za iznos od 69,79 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.07.2010 do 23.12.2015.g.

-za iznos od 69,41 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.08.2010 do 23.12.2015.g.

-za iznos od 98,81 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.09.2010 do 23.12.2015.g.

-za iznos od 79,18 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.10.2010 do 23.12.2015.g.

-za iznos od 82,38 EUR sa z.z.kaamtom počevši od 15.11.2010 do 23.12.2015.g.

-za iznos od 97,14 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.12.2010 do 23.12.2015.g.

-za iznos od 98,46 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.01.2010 do 23.12.2015.g.

-za iznos od 93,19 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.02.2011 do 23.12.2015.g.

-za iznos od 96,38 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.03.2011 do 23.12.2015.g.

-za iznos od 95,55 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.04.2011 do 23.12.2015.g.

-za iznos od 106,27 EUR sa z.z.kamatom počevši od 16.05.2011 do 23.12.2015.g.

-za iznos od 126,95 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.06.2011 do 23.12.2015.g.

-za iznos od 150,49 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.07.2011 do 23.12.2015.g.

-za iznos od 176,17 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.08.2011 do 23.12.2015.g.

-za iznos od 134,40 EUR sa z.z.kamatom počevši od 16.09.2011 do 23.12.2015.g.

-za iznos od 127,36 EUR sa z.z.kamatom počevši od 26.10.2011 do 23.12.2015.g,

-za iznos od 127,51 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.12.2011 do 23.12.2015.g.

-za iznos od 124,03 EUR sa z.z.kamatom počevši od 09.12.2012 do 23.12.2015.g.

-za iznos od 139,83 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.01.2012 do 23.12.2015.g.

-za iznos od 140,69 EUR sa z.z.kamatom počevši od 29.02.2012 do 23.12.2015.g.

-za iznos od 13,26 EUR sa z.z.kamatom počevši od 26.03.2012 do 23.12.2015.g. "

V Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, da tužitelju PA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 1.773,17 (tisuću sedamsto sedamdeset tri i sedamnaest) EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj PA podnio je dana 20. svibnja 2023. tužbu protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. (dalje u tekstu: ZABA d.d.) u kojoj navodi da je sa tuženikom dana 24. svibnja 2007 godine, zaključio Ugovor o kreditu, broj 3209325790, te su stranke zatim, tako sačinjenu privatnu ispravu, dana 25. svibnja 2007. godine, podnijeli na potvrdu kod Javnog bilježnika Nike Bagarića iz [adresa], pod brojem ovjere 8734/2007. Na osnovu tog ugovora, tužitelj je od tuženika ishodio kredit u iznosu od 91.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama, na rok otplate kredita od 20 godina. Tužitelj je sa tuženikom sačinio konverziju kredit iz CHF u EUR.

1.1. U članku 1. gore navedenog ugovora, je navedeno, da Korisnik odobrava i stavlja na raspolaganje Korisniku Kredita, kredit u kunskoj protuvrijednosti od 91.000,00 CHF, obračunato po srednjem tečaju Hrvatska Narodne banke na dan isplate kredita. Korisnik kredita se obavezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti, uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim Ugovorom. U članku 7. "OTPLATA KREDITA", ugovoreno je da Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja za CHF. Prvi anuitet iznosi 571,29 CH.

1.2. Dana 23. prosinca 2015 godine, parnične stranke su sklopile Dodatak ugovoru o kreditu, sve temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju - Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR. U članku 6.tog dodatka ugovora ugovoreno je da prema izračunu konverzije, zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF, preračunatih u EUR po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan uplate, veći je od zbroja anuiteta/rata po kreditu u EUR u skladu sa otplatnim planom za kredit u EUR, računajući od dana 30. rujna 2015. godine. Njihova razlika na temelju Zakona predstavlja pretplatu na dan 30. rujna 2015. godine, a iznosi 22.618,12 HRK.

1.3. Tužitelj se poziva i na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine kojom se utvrđuje da je, između ostalih, ovdje tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a koje povrede traju i dalje.

1.4. Tužitelj navodi dalje da je dodatak ugovora o kreditu, koji je između stranaka sklopljen temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, broj: 102/2015.), ništetan. Isti smatra ništetnim obzirom da su u konverziju ušle odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi na način da se mijenjaju jednostranom odlukom banke, a ne početne postavke (početni isplatni tečaj i početna kamatna stopa), a što je uslijed ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, bilo stvarno stanje.

1.5. Tužitelj ne osporava da mu je tuženik ZABA d.d. utvrdio manju pretplatu u konverziji, ali za istu smatra da je učinjena protivno zakonu, ali obzirom da nije mogao od tuženika dobiti prikaz svih plaćanja, bio je prisiljen podignuti ovu tužbu.

1.6. Zbog navedenoga, tužitelj potražuje da se utvrde kao ništetne odredbe članka 1. i 7. Ugovora o kreditu, kao i da mu tuženik ZABA d.d. isplati novčani iznos koji će se odrediti nakon što tuženik dostavi izračun pretplate iz konverzije te nakon što se provede financijsko-knjigovodstveno vještačenje, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

1.7. Podneskom od 8. ožujka 2025. tužitelj je specificirao konačno postavljeni tužbeni zahtjev te potražuje isplatu 4.094,69 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedinačne iznose sa datumima dospijeća. Također istim podneskom povlači dio tužbenog zahtjeva gdje je u tužbi zahtijevao utvrđenje ništetnosti članka 5. stavka 1. Dodatka ugovora o kreditu, broj 3209325790 (07-12/15) od 23. prosinca 2015.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava istaknute tužbene zahtjeve kao neosnovane, uključujući osnovu, visinu, izračun te činjenice i razloge iz tužbenog zahtjeva, ako i istinitost tužbenih navoda.

2.1. Tuženik ističe prigovor da potraživanje tužitelja nije postavljeno određeno kako to nalaže odredba članka 186. Zakona o parničnom postupku, stoga predlaže sudu da sukladno odredbi članka 109. st. 1. ZPP naloži tužitelju da svoju tužbu ispravi odnosno dopuni na način da određeno naznači iznos kojeg zahtijeva isplatu, kao i sve pojedinačne iznose i periode isplatu kojih tužbom zahtjeva, podredno da odbaci tužbu tužitelja.

2.2. Tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja. Ističe da je UA sudionik kreditnog odnosa po predmetnom Ugovoru o kreditu kao sudužnik, odnosno zajedno sa tužiteljem nastupa kao solidarni dužnik te je tuženik sukladno odredbi članka 43. ZOO-a ovlašten zahtijevati ispunjenje obveza po ugovoru o kreditu od koga hoće sve dok ne bude potpuno namiren. Stoga uplate po predmetnom ugovoru o kreditu koje je izvršio sudužnik iz kreditnog odnosa jesu uplate izvršene u njegovo ime i za njegov račun, a ne za račun tužitelja.

2.3. Tuženik osporava status tužitelja kao potrošača.

2.4. Tuženik ističe prigovor zastare obrazlažući da se na zahtjev tužitelja za isplatu ima se primijeniti trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja je tužitelj vršio po uvećanim anuitetima i to sve u smislu odredbe čl. 126. ZZP-a u svezi odredbe čl. 230. ZOO-a. Slijedom navedenog, cijeneći okolnost da je predmetna tužba podnesena dana 20.05.2023. godine, to tuženik ističe kako je prošlo više od tri godine od plaćanja koja je tužitelj vršio, pa se stoga ima smatrati kako je cjelokupno potraživanje tužitelja u zastari. Ujedno se ističe, da čak i kada bi se imali primijeniti dulji zakonski rokovi zastare (pet godina) da bi za sva potraživanja tužitelja dospjela prije 20.05.2018. godine nastupila zastara.

2.5. Nadalje, tuženik navodi da je konverzija Ugovora o kreditu izvršena na temelju zahtjeva korisnika kredita te je konverzijom izjednačen s položajem potrošača koji su se zadužili kreditom u EUR, sve na način koji je bio utemeljen na valjano, od strane banke primijenjenim, a iscrpno propisanim procedurama i svim uvjetima koje je zakonodavac normirao u ZID ZKP/15, uključujući svako povišenje CHF kamatne stope i povišenje CHF tečaja tijekom otplate. Ističe se da je tuženik bio u zakonskoj obvezi ponuditi tužitelju sklapanje Dodatka, a tužitelj je taj koji je odlučivao o tome da li želi ili ne želi izmijeniti osnovni ugovorni odnos s tuženikom odnosno tužitelj je imao pravo nastaviti otplatu kredita prema važećim ugovornim uvjetima. Upravo je tužitelj slobodnim očitovanjem volje odlučio urediti ugovorni odnos s tuženikom (tako da se ima smatrati eurskim korisnikom kredita od početka), slijedom čega tuženik smatra u cijelosti neosnovanim tužiteljevu tužbu.

2.6. Na temelju iznesenih tvrdnji i shvaćanja, tuženik predlaže naslovnom sudu da tužbu odbaci, a podredno da odbije sve tužbene zahtjeve tužitelja i naloži tužitelju da tuženiku naknadi prouzročene troškove ovog parničnog postupka.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao informativni sažetak izračuna konverzije na dan 30. rujna 2015. (list 5 spisa), ugovor o namjenskom kreditu broj: 3209325790 od 24. svibnja 2007. (list 7-13 spisa), izvještaj o kalkulatoru za provedbu konverzije kredita denominiranih u valuti CHF (list 69-71 spisa), popratni dopis uz dostavljenu dokumentaciju (list 91 spisa), izračun konverzije na dan 30. rujna 2025. (list 92-118 spisa), nalaz i mišljenje Borisa Belunjaka – stalnog sudskog vještaka za područje ekonomije, grane računovodstvo i financije od 10. veljače 2025. (list 270-301 spisa), saslušan je tužitelj PA na ročištu za glavnu raspravu 24. lipnja 2025. (list 442-443 spisa).

4. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka ocijenio tužbeni zahtjev kao djelomično osnovan.

5. Sud je kao nesporno utvrdio da su tužitelj i tuženik dana 24. svibnja 2007. sklopili ugovor o kreditu na iznos od 91.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, kao i da su dana 23. prosinca 2015. sklopile dodatak ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, broj: 102/2015.) – konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR.

6. Sporna je međutim osnova, visina tužbenog zahtjeva, zastara potraživanja, aktivna legitimacija, kao i je li tužitelj imao svojstvo potrošača.

7. Radi utvrđenja spornih činjenica osnove i visine tužbenog zahtjeva kao i ništetnosti konverzije ugovora o kreditu, sud je proveo sljedeće dokaze.

7.1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koji je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Navedena presuda potvrđena je presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.

7.2. Prema odredbi čl. 502.a. st. 1. ZPP-a, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete utvrđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

7.3. Prema odredbi čl. 502.c. ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1 toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

7.4. Dakle, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanje povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi isplate.

7.5. Uvidom u navedeni Ugovor o kreditu od 24. svibnja 2007. utvrđeno je da je tuženik korisniku kredita stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 91.000,00 CHF koji prema čl. 3. Ugovora o kreditu ima rok vraćanja od 20 godina.

7.6. Kako je sud u ovoj parnici vezan za utvrđenja u parnici vođenoj povodom kolektivne tužbe, odnosno za utvrđenja u parnici br. Pž-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđenoj presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017 u odnosu na valutnu klauzulu, to su dakle ništave odredbe predmetnog Ugovora u kojima je upravo ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF (čl. 1. Ugovora o kreditu).

7.7. Naime, i Vrhovni sud RH u odluci br. Rev-3142/2018-2 od 26. svibnja 2020; te Ustavni sud RH u odluci br. U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. u pogledu učinka pravomoćne odluke donesene u kolektivnom sporu, zauzeli su stav da nije potrebno provoditi dokazni postupak na okolnost nepoštenosti (ništetnosti) odredbi ugovora u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, obzirom da postoji temeljem naprijed navedene odredbe čl. 502. c ZPP-a, a isto tako i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, 110/15-dalje ZPP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. stavak 1. ZPP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor.

7.8. Iz iskaza tužitelja, kojem sud u cijelosti poklanja vjeru, proizlazi da je Ugovor o kreditu zaključio negdje 2007. godine radi kupovine stana u iznosu od 91.000,00 CHF. Iznosom kredita je kupio stan u kojem živi s obitelji. Bio je klijent Zagrebačke banke tako da je tamo digao stambeni kredit, a kredit u CHF je bio najpovoljniji jer je bila najniža kamata i nije bilo troškova kredita. Znao je da će kamatna stopa biti promjenjiva ali nije znao da će se toliko promijeniti. Kada se odlučio za kredit u CHF bankar ga nije upozorio na rizik sklapanje ugovora u CHF, a ni jednom riječju nije bilo spomenuto da bi CHF mogao ići gore toliko. Znao je što je valutna klauzula i da se tečaj može mijenjati, međutim nije očekivao da bi tečaj toliko mogao ići gore. U početku mu je rata bila 2.500,00 kuna, a kasnije je otišla na 4.200,00 kuna što mu je bilo teško i nemoguće otplaćivati. Napravio je reprogram s otplatom na 30 godina te se odlučio na konverziju jer su svi govorili da je to isplativije. Vjerojatno mu je banka prilikom sklapanja ugovora o konverziji obračunala i rekla koliko ima preplate. Pristao je na konverziju i u tom trenutku nije znao je li to realno. U trenutka sklapanja ugovora o konverziji nije znao da su ugovori s CHF ništetni, a da je znao ne zna što bi učinio.

7.9. Iz iskaza, kao i iz samog Ugovora o kreditu (članak 6.) vidljivo je da je namjena kredita kupnja stana, odnosno nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj kao potrošač digao kredit za kupnju stana a ne za obavljanje poslovnih aktivnosti.

7.10. Ocjena ovoga suda je da postupanje tuženika u pogledu valutne klauzule nije bilo dopušteno, da je riječ o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao stranke ugovora, slijedom čega sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora o kreditu koji se odnosi na valutnu klauzulu osnovan, točnije drugi stavak članka 1. Ugovora o kreditu, a isto tako sud nalazi da je osnovan zahtjev za isplatom razlike između plaćenih anuiteta kredita po tečaju na dan isplate kredita bez valutne klauzule.

7.11. Obzirom da su stranke sklopile ugovor koji sadrži ništetne odredbe to se na sporni odnos stranaka primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima koje se odnose na ništetne ugovore tj. odredbe od čl. 322-329. ZOO-a. Prema čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

7.12. Odredbom članka 1111. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Prema članku 1115. istog zakona kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

7.13. Na temelju naprijed navedenog sud nalazi da je odredba ugovora o kreditu zaključenog između tužitelja i tuženika kojim se korisnik kredita obvezao kreditoru iznos kredita vratiti kojom se kamata i glavnica veže uz valutu švicarski franak nepoštena, posljedica čega je ništetnost takvih odredbi pa tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takve ništetne ugovorne odredbe naplatio i primio od tužitelja ocjenjujući da je ništetnom odredbom tuženik tako naplaćeni novčani iznos stekao bez osnove u smislu članka 1111. ZOO-a.

7.14. Sud nije našao da je ništetna odredba članka 1. u preostalom dijelu, točnije u prvom stavku tog članka, jer je tim člankom tužitelju odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti od 91.000,00 CHF pa je tužitelja s tim dijelom tužbenog zahtjeva kao s neosnovanim odbio jer bi prihvaćanjem utvrđenja ništetnosti cijeloga članka samo odobrenje kredita bilo ništetno, dakle svaka stranka bi bila dužna vratiti sve što je primila, a ovdje bi tužitelj bio u obvezi vratiti cjelokupni iznos kredita tuženiku, što očito nije predmet ovog postupka već vraćanje samo stečenoga bez osnove.

8. U odnosu na konverziju kredita, tužitelj je svojim podneskom od 8. ožujka 2025. povukao dio tužbenog zahtjeva u kojem je tražio utvrđenje ništetnosti članka 5. stavka 1. Dodatka ugovoru o kreditu, broj 3209325790 (07-12/15) od 23. prosinca 2015., a sud je procesnim rješenjem na ročištu za glavnu raspravu koja se održala 24. lipnja 2025. dopustio preinaku tužbe te stoga nije ni odlučivao o ništetnosti te odredbe.

9. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio temeljem nalaza i mišljenja knjigovodstveno- financijskog vještaka Borisa Belunjaka koji nalaz ocjenjuje stručnim i objektivnim, a na koji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbe, te je tužitelj sukladno istom i specificirao određeni tužbeni zahtjev. Prema nalazu i mišljenju imenovanog vještaka proizlazi da zbog primjene prodajnog tečaja za devize kreditora za CHF za kune u otplati kredita, u odnosu da je primijenjen prodajni tečaj za devize kreditora za CHF za kune na dan isplate kredita i to više plaćene razlike pojedinih anuiteta iznose 4.094,69 EUR.

9.1. Sud je odbio dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate na iznose u periodu sve od 15. ožujka 2009. do 26. ožujka 2012. pa do sklapanja dodatka ugovoru o kreditu (konverziji) 23. prosinca 2015. kao neosnovane jer uvidom u nalaz i mišljenje vještaka, točnije tablicu 7., nije utvrđena sveukupna preplata anuiteta do visine ukupno plaćenog zbog valutnih razlika umanjene za preplatu po konverziji, te stoga obzirom da nije utvrđena preplata glavnice u tom periodu tužitelju ne pripadaju ni zakonske zatezne kamate na navedene iznose.

10. Prigovor zastare tuženika nije osnovan.

10.1. Naime, prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-2245/17-2), pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, zbog čega zastara nije nastupila. Isto je potkrijepljeno pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., da posljedice ništetnosti ugovora počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, obzirom da tužitelj u tužbi traži utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovora o kreditu.

11. U odnosu na prigovor promašene aktivne legitimacije sud ga ocjenjuje kao neosnovanim u cijelosti. Prema članku 1021. ZOO-a, ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Dakle, institut ugovora o kreditu poznaje samo dvije stranke; banka (kredito) i korisnik kredita. Obzirom da je u predmetnom ugovoru o kreditu tužitelj naveden kao korisnik kredita, isti je aktivno legitimiran u ovom postupku, iako je UA navedena kao sudužnik. Sve uplate su vršene u ime, za račun i po nalogu korisnika kredita, kreditor ih je kao takve prihvatio, evidentirao i iskoristio za zatvaranje obveza po kreditu. Kako će se, i hoće li se uopće korisnik kredita i treća osoba kasnije razračunavati, nije problem kreditora, niti je to pitanje kojim bi se trebao baviti sud. Kao korisnik kredita je ovdje označen tužitelj, a kao kreditor tuženik te obzirom da nije došlo do cesije tražbine iz ugovora o kreditu, niti do pristupanja ili preuzimanja duga, sud smatra da je tužitelj aktivno legitimiran za podnošenje tužbe.

12. Odluka o troškovima temelji se na članku 154. ZPP a u svezi s odredbom članka 155. ZPP. Tužitelj potražuje sveukupni trošak u iznosu od 1.773,17 EUR. Zahtjev je osnovan u cijelosti te je tužitelju dosuđen traženi trošak.

12.1. Sud je tužitelju priznao troškove sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR po Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa), troškove vještačenja u iznosu od 398,17 EUR, troškove zastupanja na raspravi od 18. prosinca 2023. u iznosu 200,00 EUR po Tbr. 9.1. Tarife, troškove zastupanja na raspravi od 24. lipnja 2025. u iznosu 200,00 EUR po Tbr. 9.1. Tarife, troškovi ročišta za objavu presude u iznosu 100,00 EUR po Tbr. 4.2. Tarife, troškovi obrazloženog podneska od 29. listopada 2023. u iznosu od 200,00 EUR po Tbr. 8.1. Tarife, troškovi obrazloženog podneska od 8. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 EUR po Tbr. 8.1. Tarife. Također je priznao tužitelju iznos obračunatog poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 275,00 EUR prema Tbr. 46. Tarife. Sveukupno priznati trošak iznosi 1.773,17 EUR.

12.2. Sud tužitelju nije dosudio zatezne kamate na dosuđene troškove parničnog postupka od dana donošenja presude jer ih isti nije potraživao.

13. Slijedom svega naprijed obrazloženog valjalo je odlučiti kao u točki I do V izreke ove presude.

U Požegi 31. srpnja 2025.

Sudac

Snježana Polgar

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda za županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. Odvjetnik Velimir Galić, Požega, Dragutina Lermana 6

2. OD Metelko, Knežević & Partneri, Zagreb, Lopašićeva 6