REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U SV. IVANU ZELINI

Vatrogasna 1a, Sv. Ivan Zelina

Poslovni broj: P-366/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini po sucu toga suda Ivi Raos kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga više sudske savjetnice- specijalistice Tene Abram Pitner, u pravnoj stvari tužitelja SS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Nadi Magdić, odvjetnici iz Ogulina, protiv tuženika OTP banke d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupanog po punomoćnici Sanji Vukina, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukina & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon provedene javne i glavne rasprave zaključene 10. srpnja 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja Ivane Antolković Vitković, odvjetnice iz Svetog Ivana Zeline te zamjenika punomoćnice tuženika Frana Majića, odvjetnika iz Zagreba, 31. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku OTP banci d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, isplatiti tužitelju SS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.075,28 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

-na iznos od 7,93 eura od 10.05.2006. godine do isplate,

-na iznos od 7,43 eura od 12.06.2006. godine do isplate,

-na iznos od 5,20 eura od 10.07.2006. godine do isplate,

-na iznos od 3,87 eura od 10.08.2006. godine do isplate,

-na iznos od 7,57 eura od 11.09.2006. godine do isplate,

-na iznos od 4,41 eura od 10.10.2006. godine do isplate,

-na iznos od 3,53 eura od 10.11.2006. godine do isplate,

-na iznos od 3,74 eura od 11.12.2006. godine do isplate,

-na iznos od 3,07 eura od 10.01.2007. godine do isplate,

-na iznos od 0,22 eura od 12.02.2007. godine do isplate,

-na iznos od 2,31 eura od 12.03.2007. godine do isplate,

-na iznos od 0,20 eura od 10.04.2007. godine do isplate,

-na iznos od 0,96 eura od 10.01.2008. godine do isplate,

-na iznos od 6,23 eura od 11.02.2008. godine do isplate,

-na iznos od 4,63 eura od 10.03.2008. godine do isplate,

-na iznos od 0,14 eura od 10.06.2008. godine do isplate,

-na iznos od 5,06 eura od 10.10.2008. godine do isplate,

-na iznos od 5,55 eura od 10.11.2008. godine do isplate,

-na iznos od 24,37 eura od 10.12.2008. godine do isplate,

-na iznos od 23,75 eura od 12.01.2009. godine do isplate,

-na iznos od 26,76 eura od 10.02.2009. godine do isplate,

-na iznos od 20,55 eura od 10.03.2009. godine do isplate,

-na iznos od 20,00 eura od 10.04.2009. godine do isplate,

-na iznos od 19,04 eura od 11.05.2009. godine do isplate,

-na iznos od 16,58 eura od 10.06.2009. godine do isplate,

-na iznos od 18,13 eura od 10.07.2009. godine do isplate,

-na iznos od 15,76 eura od 10.08.2009. godine do isplate,

-na iznos od 17,33 eura od 10.09.2009. godine do isplate,

-na iznos od 14,58 eura od 12.10.2009. godine do isplate,

-na iznos od 17,19 eura od 10.11.2009. godine do isplate,

-na iznos od 15,93 eura od 10.12.2009. godine do isplate,

-na iznos od 21,76 eura od 11.01.2010. godine do isplate,

-na iznos od 25,41 eura od 10.02.2010. godine do isplate,

-na iznos od 24,86 eura od 10.03.2010. godine do isplate,

-na iznos od 28,79 eura od 12.04.2010. godine do isplate,

-na iznos od 34,95 eura od 10.05.2010. godine do isplate,

-na iznos od 33,07 eura od 10.06.2010. godine do isplate,

-na iznos od 43,89 eura od 12.07.2010. godine do isplate,

-na iznos od 44,28 eura od 10.08.2010. godine do isplate,

-na iznos od 57,54 eura od 10.09.2010. godine do isplate,

-na iznos od 48,14 eura od 11.10.2010. godine do isplate,

-na iznos od 50,52 eura od 10.11.2010. godine do isplate,

-na iznos od 61,97 eura od 10.12.2010. godine do isplate,

-na iznos od 64,00 eura od 10.01.2011. godine do isplate,

-na iznos od 58,80 eura od 10.02.2011. godine do isplate,

-na iznos od 64,73 eura od 10.03.2011. godine do isplate,

-na iznos od 60,56 eura od 11.04.2011. godine do isplate,

-na iznos od 68,19 eura od 10.05.2011. godine do isplate,

-na iznos od 79,28 eura od 10.06.2011. godine do isplate,

-na iznos od 95,05 eura od 11.07.2011. godine do isplate,

-na iznos od 86,37 eura od 10.08.2011. godine do isplate,

-na iznos od 86,34 eura od 12.09.2011. godine do isplate,

-na iznos od 76,92 eura od 10.10.2011. godine do isplate,

-na iznos od 78,12 eura od 10.11.2011. godine do isplate,

-na iznos od 79,79 eura od 12.12.2011. godine do isplate,

-na iznos od 87,96 eura od 10.01.2012. godine do isplate,

-na iznos od 89,27 eura od 10.02.2012. godine do isplate,

-na iznos od 87,79 eura od 12.03.2012. godine do isplate,

-na iznos od 87,15 eura od 10.04.2012. godine do isplate,

-na iznos od 88,42 eura od 10.05.2012. godine do isplate,

-na iznos od 89,70 eura od 11.06.2012. godine do isplate,

-na iznos od 87,62 eura od 10.07.2012. godine do isplate,

-na iznos od 85,98 eura od 10.08.2012. godine do isplate,

-na iznos od 81,20 eura od 10.09.2012. godine do isplate,

-na iznos od 86,52 eura od 10.10.2012. godine do isplate,

-na iznos od 87,88 eura od 12.11.2012. godine do isplate,

-na iznos od 86,67 eura od 10.12.2012. godine do isplate,

-na iznos od 84,20 eura od 10.01.2013. godine do isplate,

-na iznos od 84,01 eura od 11.02.2013. godine do isplate,

-na iznos od 82,53 eura od 11.03.2013. godine do isplate

-na iznos od 83,03 eura od 10.04.2013. godine do isplate,

za razdoblje od 01.01.2005. do 31.12.2007. godine 15% godišnje,

za razdoblje od 01.01.2008. do 30.06.2011. godine po stopi od 14% godišnje, za razdoblje od 01.07.2011. do 31.07.2015. godine po stopi od 12% godišnje, za razdoblje od 01.08.2015. do 31.12.2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, za razdoblje od 01.01.2016. do 30.06.2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, za razdoblje od 01.07.2016. do 31.12.2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, za razdoblje od 01.01.2017. do 30.06.2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, za razdoblje od 01.07.2017. do 31.12.2017. godine po stopi od 7,41% godišnje, za razdoblje od 01.01.2018. do 30.06.2018. godine po stopi od 7,09% godišnje, za razdoblje od 01.07.2018. do 31.12.2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, za razdoblje od 01.01.2019. do 30.06.2019. godine po stopi od 6,54% godišnje, za razdoblje od 01.07.2019. do 31.12.2019. godine po stopi od 6,30% godišnje, za razdoblje od 01.01.2020. do 30.06.2020. godine po stopi od 6,11% godišnje, za razdoblje od 01.07.2020. do 31.12.2020. godine po stopi od 5,89% godišnje, za razdoblje od 01.01.2021. do 30.06.2021. godine po stopi od 5,75% godišnje, za razdoblje od 01.07.2021. do 31.12.2021. godine po stopi od 5,61% godišnje, za razdoblje od 01.01.2022. do 30.06.2022. godine po stopi od 5,49% godišnje, za razdoblje od 01.07.2022. do 31.12.2022. godine po stopi od 5,31% godišnje, za razdoblje od 01.01.2023. do 30.06.2023. godine po stopi od 5,50% godišnje, za razdoblje od 01.07.2023. do 31.12.2023. godine po stopi od 7,00% godišnje, za razdoblje od 01.01.2024. do 30.06.2024. godine po stopi od 7,50% godišnje, za razdoblje od 01.07.2024. do 31.12.2024. godine po stopi od 7,25% godišnje, a nakon toga po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 40,56 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.515,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 31. srpnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio 12. lipnja 2023. tužbu ovome sudu u kojoj u bitnome navodi da je sa tuženikovim prednikom HVB Splitska banka d.d. Split dana 28. ožujka 2006. sklopio Ugovor o kreditu broj 18245/06 temeljem kojeg je tuženik tužitelju, kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 22.390,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja kredita, na rok otplate od 84 mjeseca, i to u 84 mjesečna anuiteta.Nadalje, navodi kako je Ugovorom o kreditu ugovorena je valuta CHF za glavnicu po prodajnom tečaju banke, za mjesečne anuitete i za izračun kamate time da se naplaćuju u kunama po prodajnom tečaju za CHF prema tečajnoj listi banke na dan dospijeća. Tužitelj je predmetni kredit otplatio u travnju 2013.Tužitelj ističe kako je presudom poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, u trgovačkom sporu između Udruge Potrošač i osam tuženih banaka, između kojih i prednika tuženika, potvrđena presuda poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. Trgovačkog suda u Zagrebu, u dijelu kojim je utvrđeno da je, između ostalih banaka, tuženik u vremenskom razdoblju od 01.10.2004. do 31.12.2008., koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe povrijedio kolektivne interese i prava potrošača na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije kao trgovac u cijelosti informirao potrošača o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.Tužitelj, nadalje navodi kako je tuženik ugovaranjem valute – švicarskog franka uz koju je vezana glavnica promjenom – povišenjem tečaja CHF, tužitelju više obračunao novčane iznose kod otplate kredita. Zakonom je glede valute obveze propisano da je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava u odnosu prema stranoj valuti. Međutim, u trgovačkom sporu iz točke 4. ove tužbe, je utvrđeno da je nepoštena i ništetna ugovorna odredba u kojoj je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, jer banka kao trgovac nije informirala potrošača o svim potrebnim parametrima za tu valutu i činjenicu da švicarski franak nije stabilna valuta. Budući da je tuženik povrijedio odredbu članka 3. ZOO/05 o ravnopravnosti ugovornih strana, tužitelj predlaže da sud vezano uz valutnu klauzulu u predmetnom ugovoru o kreditu, temeljem odredbi članka 1111. ZOO/05 o stjecanju bez osnove odnosno osnove koja je kasnije otpala donese presudu.

2. Tuženik u svom odgovoru na tužbu od 10. listopada 2023. navodi kako u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev i to kako osnovu tako i visinu, kao i osnovu i tijek zateznih kamata. Nadalje, tuženik osporava tužiteljevo svojstvo potrošaća te ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, kao i prigovor zastare.Navodi, kako odredbe Ugovora o valutnoj obvezi nisu ništetne te kako su se uvjeti na tržištu naknadno nepredvidljivo izmijenili i bili su rezultat izvanrednih okolnosti za koje tuženik nije odgovoran niti je za njih mogao znati niti je na njih mogao utjecati. Smatra da u konkretnom sporu pokrenutom zbog navodnog stjecanja bez osnove ne može primijeniti presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 na koju se tužitelj poziva.

Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti.

3. Tuženik na ročištu održenom dana 7. ožujka 2024. ističe prigovor radi prebijanja u iznosu od 350,00 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate od dana presuđenja.

4. Tužitelj na ročištu održenom dana 7. ožujka 2024. protivi se tuženikom prigovoru radi prijeboja te ističe prigovor zastare na isti. Također se protivi zateznoj kamati obzirom da je tuženik nepošten stjecatelj.

5. Uz odgovor na tužbu tuženik dostavljaju sudsku praksu u sličnim ili istovrsnim predmetima, kao i razne novinske članke.

6. Tužitelj podneskom od 9. listopada 2024. specificira tužbenih zahtjev sukladno Nalazu i mišljenju vještaka te potražuje od tuženka novčani iznos od 3.075,28 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama.

7. Podneskom od 26. studenog 2024. tuženik se usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva, a sud je unatoč protivljenju tuženika dopustio predmetno povećanje-preinaku tužbenog zahtjeva smatrajući da je isto svrsishodno za rješavanje odnosa među strankama, sve sukladno čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/2022 i 114/22 dalje: ZPP). Također je Vrhovni sud RH u zaključku sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 26. studenoga 2021. zauzeo stav kako "U predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem."

8. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u sve po strankama predložene dokaze i to ugovor o kreditu broj: 18245/06 od 31.03.2006. (str. 6-8 spisa), obavijest o promjeni kamatne stope od 12.02.2007., 05. 09.2008. i 16.12.2009. (str. 9-11 spisa), novinski članak (str. 25-44 spisa), sudsku praksu (str.45-81 spisa), nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za financije, računovodstvo i poreze dipl. oec. HS iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. (str. 100-106 spisa), te je tijekom postupka saslušan tužitelj kao stranka (str. 89-90 spisa).

9. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/2022 i 114/22 dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je konačno specificiran tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

10. Među strankama nije sporno da je tužitelj sa prednikom tuženika sklopio u Sesvetama Ugovor o kreditu broj 18245/06 dana 31.ožujka 2006. na iznos od 22.390,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja i to uz promjenjivu kamatnu stopu, koja na dan zaključenja ugovora iznosi 6,99 % godišnje. Kredit se otplaćuje u 84 mjesečnih anuiteta i to 83 jednakih mjesečnih anuiteta u iznosu od 339,37 CHF i jednog preostalog anuiteta u iznosu 337,71 CHF. Također nije sporno ni da je tužitelj kredit u cijelosti otplatio u travnju 2013.

11. Među strankama je sporno jesu li ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli protivne pozitivnim propisima Republike Hrvatske, odnosno jesu li iste nepoštene i ništetne. Posljedično tome sporno je ima li tužitelj pravo na povrat iznosa koje je tuženik primio zbog primjene valutne klauzule, a uslijed rasta tečaja CHF prema HRK u odnosu na tečaj važeći na dan isplate kredita, je li tužitelj potrošač, je li nastupila zastara tužiteljevog potraživanja, aktivna legitimacija tužitelja, može li tužitelj isticati ništetnost nakon izvršenja obveze otplate kredita, visina tužiteljevog potraživanja, postoji li obveza tužitelja na povrat tuženiku negativnih tečajnih razlika, te je li nastupila zastara tuženika za traženje tih iznosa.

12. Predmet spora zahtjev je tužitelja za isplatu pretplaćenih iznosa po ugovoru o potrošaćkom kreditu temeljem stečenog bez osnove uslijed ništetnih ugovornih odredbi o promjeni tečaja za valutu CHF u razdoblju od početka otplate kredita do posljednjeg dospjelog anuiteta.

13. Po ocjeni ovog suda u cijelosti je neosnovan istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, budući da je iz Ugovora o kreditu razvidno kako je tužitelj korisnik predmetnog kredita, a nije sporno da je predmetni kredit u cijelosti otplačen, te je tužitelj aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

14. Što se tiče tuženikovog prigovora zastare Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj presudi poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. izrazio stajalište da se pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnog interesa potrošača dolazi do prekida zastare primjenom odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05- 156/22), te zastara pojedinačnih zahtjeva ove vrste počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe. Kako je to učinjeno za valutnu klauzulu presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. potvrđene u tom dijelu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. gdje Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom presudom poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. odbio tuženikovu reviziju protiv navedene drugostupanjske odluke tj. tim je presudama utvrđeno da je valutna klauzula u CHF nepoštena i ništetna zbog kršenja pojedinih interesa i prava potrošača kao korisnika kredita. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u odnosu na valutnu klauzulu u CHF-u postala pravomoćna 14. lipnja 2018. kada je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 to sud ocjenjuje da je neosnovan prigovor zastare primjenom odredbe čl. 241. i čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05- 114/22), budući je tužba podnesena 12. lipnja 2023. tako da nije protekao petogodišnji zastarni rok.

15. Tužitelj, saslušan kao stranka u postupku iskazao je kako je 2006. došao u poslovnicu Splitske banke kako bi se informirao o dizanju kredita. Službenica mu je dala uputu kako bi bilo povoljnije da uzmem kredit u švicarskim francima, a ne u eurima budući da su u to vrijeme svi uzimali kredit u švicarcima jer su imali stabilnu valutu, a i povoljnu kamatnu stopu. Čak mu je napomenula kako mu je to najpovoljnija opcija pa se i odlučio da ću uzeti kredit u švicarcima. Nikakav poseban letak niti brošuru vezanu za kamate nije dobio, već si je bilježio na komad papira kako mu je ona rekla. Rata kredita mu je iznosila 1.574,17 kn, što je bilo prihvatljivo s obzirom na njegovu plaću . Uz to je još morao platiti osiguranje koje je bilo uvjet umjesto jamca i iznosilo je 491,83 kn. Navodi kako je uzeo gotovinski kredit radi sređivanja kuće. Obišao je u to vrijeme i druge banke, ali Splitska banka je imala najpovoljnije uvjete, te je samo taj puta bio na razgovoru. Nakon tog razgovora došao je sa svom dokumentacijom te su izrealizirali kredit.Ne sjeća se da li ga je realizirao na istom mjestu ili u poslovnici u [adresa]. Ističe kako mu službenica prilikom informiranja spomenula da je kamatna stopa promjenjiva, a o valutnoj klauzuli nije ništa rekla, te kako nije mogao pregovarati o ugovornim odredbama. Kad je išao ovjeravati ugovor kod javnog bilježnika on mu također nije objašnjavao ništa o ugovornim odredbama nego je samo ovjerio ugovor. Prije sklapanja ugovora informirao se kako teče tečaj CHF i on je bio stabilan. Od službenice nije posebno tražio objašnjenje što je valutna klauzula i kako ona utječe na obroke. Prije predmetnog kredita dizao je brzinske kredite u PBZ banci.

16. Sud je u ovom postupku ocijenio iskaz tužitelja u cijelosti vjerodostajan, budući da je isti uvjerljiv i logičan te iz istog proizlazi kako prednik tuženika prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu nije upozorio tužitelja na potencijalne rizike valutne klauzule, niti se o istoj pojedinačno pregovaralo, a iz oblika i sadržaja samog ugovora o kreditu ( stranica 6-8 spisa) razvidno je kako je predmetni ugovor sklopljen na standardnom obrascu tuženika. Nadalje, iz iskaza nedvojbeno proizlazi da je predmetni ugovor o kreditu tužitelj sklopio u svojstvu potrošača, budući da se radilo o kreditu podignutom za uređenje kuće. Sukladno čl. 3 st. 1. ZZP/03 potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poslovnoj djelatnosti. Kako tužitelj u svom iskazu navodi da predmetni kredit podigao za uređenje vlastite kuće iz čega proizlazi kako je kredit podignut u privatne, a ne poslovne svrhe. Također negativnu činjenicu da tužitelj nema svojstvo potrošača u ovom postupku je trebao dokazati tuženik, a što on nije tijekom postupka dokazao pa je stoga sud iste ocijenio neosnovanim. Nadalje, valja napomenuti kako je tužitelj po svom zanimanju ing. prometa te kako iz njegovog iskaza proizlazi u vrijeme sklapanja kredita nije raspolagao stručnim ekonomskim znanjem o valutnoj klauzuli te drugim ekonomskim pojmovima te je bio u znatno nepovoljnijem položaju u odnosu na prednika tuženika koji je na tom području profesionalac, te je raspolagao stručnim i profesionalnim znanjem, a nije postupio sukladno čl. 4. ZOO-a uz povećanu pažnju prema pravilima struke i običaja, a što je nepošteno i u suprotnosti načelu savjesnosti i poštenja. Dakle, tuženik nije dokazao da je tužitelja u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi.

17. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. kojima je odlučeno o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita protiv više banaka, pravomoćno je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time naznačena banka postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03. - ZZP 03) i to člancima 81., 82. i 90., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Iz sadržaja navedenih presuda jasno proizlazi da ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora banka nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i to tijekom pregovora i u vrijeme sklapanja tih ugovora o kreditu, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

18. Sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a koja propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim postupcima za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi za zaštitu kolektivnih inateresa i prava iz tužbe (čl. 502.a stav. 1. ZPP-a) ovaj sud je vezan za utvrđenja sudova u sporovima povodom kolektivnih tužbi radi zaštite prava i interesa potrošača. Takav zaključak proizlazi i iz odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14) kojom je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. istog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.S obzirom na to da ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u konkretnom slučaju ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora, predmetni ugovor o kreditu djelomično je nišetan u smislu čl. 324. st. 1. ZOO- a te isti u tom dijelu nema učinak. Posljedica ništetnosti jest ta da je tuženik, temeljem odredbe čl. 1111. ZOO-a, dužan vrati iznose koje primio temeljem ništetne ugovorne odredbe.Slijedom navedenoga, po ocjeni ovog suda dio predmetnog Ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula svakako ne može proizvoditi pravne učinke te je predmetni Ugovor po ocjeni ovog suda u tom dijelu ništetan.

19. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj sukladno Nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje za financije, računovodstvo i porez dipl.oec. HS iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. potražuje iznos od 3.075,28 EUR na ime ukupnog iznosa preplata uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita.

20. Što se tiče nalaza i mišljenja vještaka stranke nisu imale prigovore, već je tuženik podneskom od 3. listopada 2024. istaknuo materijalnopravni prigovor prijeboja u iznosu negativnih razlika kako ih je odredio vještak u Nalazu i mišljenu u sveukupnoj visini 40,56 EUR i sve uvećano za zakonske zatezne kamate kako je specificirana u podnesku. Nalaz i mišljenje vještaka sud smatra objektivnim, stručnim i danim u skladu s pravilima struke te ga prihvaća u cijelosti.

21. Sud je ocijenio da istaknuti prigovor prijeboja nije osnovan. Naime, plaćanjem anuiteta prema ugovoru o kreditu korisnik kredita nije od tuženika ništa primio pa se stoga ne mogu primijeniti pravila o stjecanju bez osnove. Osim toga, za nepoštenost navedene odredbe odgovoran je isključivo tuženik, pa isti ne može imati nikakve benefite uslijed svojeg nepoštenog postupanja i ugovranja sporne odredbe.Također valja istaknuti da tuženik nije potrošač i da se u odnosu na njega ne primjenjuje zaštita koja je potrošačima pružena u kolektivnom sporu.Nadalje, tražbina tuženika s osnova nižeg tečaja je u zastari. Naime, zastara na tražbinu tuženika s osnove nižeg tečaja cijelo vrijeme je tekla (tuženikovo potraživanje se odnosi na period od 11.05.2007.do 11.09.2008.) te nije prekinuta podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu budući da tuženik nije potrošać te se isto ne odnosi na njega. Sud je stoga zaključio da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju s osnova plaćenih anuiteta po tečaju CHF nižem od onog koji je vrijedio u trenutku isplate kredita. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci pod točkom II.

22. Slijedom svega navedenog tuženiku je naloženo da tužitelju sukladno čl. 1115. ZOO-a isplati iznos od 3.075,28 EUR, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta pa do isplate. Sukladno čl. 1115. ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate od dana stjecanja kada je stjecatelj nepošten. Tuženik je bio nepošten već u trenutku sklapanja ugovora i to iz razloga što se radi o ugovoru kakve je tuženik kao banka uobičajeno sklapao u okviru svoje djelatnosti te je stoga morao znati da su sporne ugovorne odredbe protivne prisilnim propisima. Stopa zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisana je Uredbom o visini stope zatezne kamate dok se za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. stopa zatezne kamate određuje sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), a od 1. siječnja 2023. nadalje sukladno odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama o obveznim odnosima (Narodne novine broj 114/2022).

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., 155. st. 1. i čl. 164. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/2023 - dalje u tekstu Tarifa), a imajući u vidu troškovnik predan na ročištu dana 10. srpnja 2025., kao i vrijednost predmeta spora pa mu je priznat trošak sastava tužbe od 12.06.2023. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 7. ožujka 2024., 9. svibnja 2024. i 10. srpnja 2025. za svako pod 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife), trošak očitanja na nalaz i mišljenje vještaka od 9. listopada 2024. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), što uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 1.000,00 EUR, odnosno s pripadajućim PDV-om 25 % (Tbr. 42. ) 250,00 EUR ukupno iznosi 1.250,00 EUR. Tužitelju je također priznat i trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 265,00 EUR-a.

Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 1.515,00 EUR te je odlučeno kako pod točkom III. izreke presude.

Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju je dosuđena i zatezna kamata od presuđenja do isplate u skladu s odredbom 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO i Uredbe o izmjeni ZOO-a (Narodne novine broj 156/22).

U Svetom Ivanu Zelini 31. srpnja 2025.

S U D A C:

Iva Raos

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se predaje putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranku, a o istoj odlučuje nadležan županijski sud.

DN-a:

1.tužitelju, po pun

2.tuženiku, po pun.