Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-37/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sucu tog suda Arijani Bolanča, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Marko Križanec, Lucija Car-Pavlic i Josip Poparić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu KRIŽANEC, CAR-PAVLIC & POPARIĆ j.t.d. iz Zagreba, Gajeva ulica 19, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljena protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovnog broja Pr- 377/2024-22 od 9. prosinca 2024., 31. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se uvažava žalba tuženika kao osnovana, a djelomično odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 377/2024-22 od 9. prosinca 2024. u točki II. izreke presude (pobijani dio):

a) potvrđuje u dijelu u kojem je obvezan tuženik nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.604,49 eura sve sa zakonskim zateznim kamatama od 9. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem, referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana

b) preinačuje i odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 375,00 eura kao neosnovan sa zakonskim zateznim kamatama na navedeni iznos.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 734,88 eura bruto sa zakonskim zateznim kamatama pobliže označeno u izreci pod točkom I. presude, te je nadalje naloženo tuženiku da isplati tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.979,49 eura sa zakonskim zateznim kamatama (točka II.)

2. Žalbu u zakonskom roku izjavljuje tuženi pobijajući odluku suda prvog stupnja u točki II. izreke presude (odluci o trošku parničnog postupka) i svih žalbenih razloga predviđenim člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana odluka u spomenutom dijelu preinači podredno ukine.

U smislu odredbe članka 359. stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja žalbu tuženika dostavio je na odgovor tužiteljici.

Tužiteljica nije odgovorila na žalbu tuženika.

Žalba tuženika je djelomično osnovana.

3.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće s osnova dodatka na plaću zbog posebnih uvjeta za prekovremeni rad.

3.1.

Predmet ovog žalbenog postupka je odluka suda prvog stupnja o troškovima parničnog postupka donesena u točki II. izreke presude jer gdje je sud prvog stupnja dosudio trošak sastava podnesaka, od 30. kolovoza 2021. kojim je tužiteljica odgovorila na navode odgovora na tužbu tuženika, te podneska od 20. svibnja 2022. kojim je obavijestila sud da dostavi potvrdu o izvršenoj uplati knjigovodstvenog financijskog vještačenja. Nadalje, predmet žalbenog postupka jeste odluka o priznavanju troškova pristupa na ročište za objavu presude 14. ožujka 2023. i 9. prosinca 2024.

4.

Ovaj žalbeni sud ispitivajući odluku koju pobija tuženik u žalbi kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju nije našao da bi odluka suda prvog stupnja bila opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a.

5.

Nije ostvaren ni žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a jer je pobijana odluka razumljiva i jasna i ista se može ispitati.

6.

U ovom postupku zahtjev tužiteljice je usmjeren na isplatu iznosa u visini od 734,88 eura bruto sa zakonskim zateznim kamatama, to se u ovom predmetu radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a radi čega se pobijana odluka može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava a sve u skladu s odredbom članka 467. stavak 1. ZPP-a.

7.

Imajući u vidu sadržaj žalbenih navoda tuženika, vezano s priznavanjem troškova sastava podneska od 20. kolovoza 2021. i 25. svibnja 2022., koji je sud prvog stupnja priznao za sastav svakog za po 75 bodova, potrebno je naglasiti da je prema Tarifnom broju 8 točke 1. Tarifi o nagradama i troškovima za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 – u daljnjem tekstu Tarifa) za sastav obrazloženih podnesaka u kojima se odgovora na navode odgovora na tužbu odvjetniku pripada nagrada kao za tužbu.

8.

Međutim, prema odredbi članka 461 a. stavak 2. ZPP-a u postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, a stavkom 5. stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogli iznijeti, odnosno predložiti u tužbi odnosno odgovoru na tužbu.

8.1.

Pored okolnosti da se ovdje radi sporu male vrijednosti, i time okolnosti a je tužiteljica svoje pravno stajalište trebala a i iznijela u tužbi, za istaći je da izneseno stajalište predstavlja općeprihvaćeni stav sudske prakse, pa nema nikakvih dvojbi oko primjene materijalnog prava u predmetnom i mnogobrojnim inim postupcima koji se vode pred hrvatskim sudovima. Stoga nije bilo nikakve stvarne potrebe ni opravdanja za sastav obrazloženog podneska o navodima odgovora na tužbu a posebice, jer se sadržaj velikog broja takovih tužbi i podnesaka razlikuje u neznatnom dijelu. Takvi sudski sporovi opterećuju rad sudova i to ne samo prvostupanjskih već i drugostupanjskih (kao ovdje), iako je jasan i objavljen pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske (odluka broj Rev 1111/2020 od 1. rosinca2020.) i svih sudova u zemlji, sporovi se gotovo uvijek završavaju na jednom ročištu (kao i ovdje) te često uopće nema žalbi glede merituma stvari (kao i ovdje) slijedom čega se i od stranaka mora zahtijevati da ulože dodatni napor u poštivanju načela ekonomičnosti postupanja što u konkretnom slučaju, sigurno nije nauštrb povrede prava na pristup sudu niti načela kontradiktornosti.

8.2.

Naime, obzirom na napore zakonodavca u donošenju pravnog okvira usmjerenog na ubrzanje parničnog postupka, obzirom na ograničenu mogućnost iznošenja činjenica, predlaganja dokaza i isticanja prigovora u sporovima male vrijednosti, a imajući u vidu pravo stranke na pristup sudu, načelo kontradiktornosti ali i načelo zabrane zlouporabe prava u postupku; po mnijenju ovog suda a primjenom testa razmjernosti, nedosuđenjem naknade za sastav predmetnih podnesaka tužiteljici nije došlo do narušavanja navedenih prava. Ovo stoga jer, kako je to već iznijeto, kraj jasnog stava sudske prakse, kraj obveze tužiteljice da sve svoje navode istakne u tužbi, kraj okolnosti da je tužiteljica bila zastupana po stručnoj osobi - odvjetniku, kraj okolnosti da je ista u cijelosti uspjela glede merituma stvari, to nema povrede prava na pristup sudu u okolnostima konkretnog slučaja.

8.3.

Osim toga, načelo ekonomičnosti podrazumijeva u osnovi postupanje na način da se uz što manje utrošenog vremena, rada i sredstava postigne što povoljniji rezultat pri čemu treba paziti da ne dođe do povrede zakonskih prava stranke. S druge strane, načelo zabrane zlouporabe prava u postupku podrazumijeva da sud vodi računa o tome da se stranke savjesno koriste pravima koja im pripadaju u postupku, kako eventualnim zlouporabama ne bi bilo dovedeno u pitanje ostvarenje cilja konkretnog parničnog postupka.

8.4.

Konačno, na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Splitu održanoj dana 2. rujna 2021. zauzeto je pravno shvaćanje da "s obzirom da se radi o tipskim predmetima u kojima sud u pravilu na prvom ročištu i zaključi raspravu te donese presudu, nije bilo potrebno za parnicu očitovati se na odgovor na tužbu.

9.

S obzirom na iznijeto ukazuje se da je žalba tuženika usmjerena u pogledu priznavanja troškova tužiteljici za sastav dva podneska i to 20. kolovoza 2021. i 25. svibnja 2022. bi bio neopravdan odnosno pogrešno je primijenjeno materijalno pravo sukladno odredbi članka 155. stavak 1. ZPP-a.

10.

Ovaj žalbeni sud pak smatra da nije bilo osnova ni za priznavanje troškova sastava podneska od 20. svibnja 2022. koji sud obavijestila o izvršenoj uplati za troškove vještaka jer postoji obveza tužiteljice da postupi po nalogu suda a kako bi dokazala osnovano svog tužbenog zahtjeva, pa samim obavještavanjem suda o učinjenoj radnji uplate troškova vještačenja i priznavanje troškova sastava takvog podneska je nepoštivanje načela ekonomičnosti postupka.

11.

Zbog iznijetog valjalo je uvažiti žalbu tuženika i preinačiti odluku suda prvog stupnja pozivom na odredbu članka 380. točka 3. ZPP-a i umanjiti dosuđeni trošak parničnog postupka za iznos od 375,00 eura u kojem iznosu su i troškovi PDV-a, a koji je neosnovano sud prvog stupnja dosudio tužiteljici pa je odlučeno kao u izreci odluke ovog suda u točki I.a i b.

12.

Neosnovana je žalba tuženika u dijelu gdje prigovara dosuđenju troškova postupka pristupa za pristupa objavama i presudama, jer u ovom postupku je sud prvog stupnja dva puta objavljivao prvostupanjsku presudu, pa je s obzirom na činjenicu da je tužiteljica bila zastupana na oba dva ročišta po punomoćniku sukladno članku 155. stavak 1. ZPP-a stekla pravo da joj se priznaju navedeni troškovi. Stoga je sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo, pa je valjalo odbiti žalbu tuženika u spomenutom dijelu i potvrditi odluku suda prvog stupnja pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP-a.

13.

S obzirom da je tuženik zatražio troškove žalbenog postupka ovaj žalbeni sud primjenom odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a odbio je zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka jer je uz isti uspio s neznatnim dijelom a zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi, pa je shodno tome odlučeno kao u izreci pod II. odluke ovog žalbenog suda.

U Splitu 31. srpnja 2025.

Sudac

Arijana Bolanča