Pn-2968/2023-34

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu tužitelja IČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Ivi Vukelić, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Jelena Cekić i Iva Vukelić u Zagrebu, protiv tuženika Generali osiguranje d.d., OIB 10840749604, Zagreb, Slavonska avenija 1b, zastupanog po punomoćniku Igoru Habulincu, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Ive Vukelić, odvjetnice i punomoćnika tuženika Igora Habulinca, odvjetnika, a po objavi presude dana 31. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva, učinjena podneskom tužitelja od 28. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Generali osiguranje d.d., OIB 10840749604, Zagreb, Slavonska avenija 1b, da tužitelju IČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 14.917,19 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 30. ožujka 2022. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se preostali zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 1.475,41 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 25. ožujka 2022. do isplate, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na iznos od 14.917,19 EUR za razdoblje od 25. ožujka 2022. do 30. ožujka 2022., kao neosnovan

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.443,06 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 31. srpnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se 24. ožujka 2022. u Zagrebu, kretavši se Zagrebačkom avenijom u smjeru zapada, dogodila prometna nezgoda na način da je tužitelj upravljajući svojim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], marke Audi Q7, prešavši podvožnjak zakočio na pješačkom semaforu, a kojom prilikom je udario odostraga vozilo ispred sebe-kamion za šlepu vozila. Njegovo vozilo reg. oznake [registarska oznaka], marke Audi Q7, u trenutku štetnog događaja bilo je osigurano kod tuženika po Polici kasko osiguranja vozila br. P32 1024011271 važećom do 30.3.2022. Povodom predmetnog štetnog događaja na očevid su izašli djelatnici MUP, PUZ, II PPPZ, no zapisnik o očevidu tužitelj nije dobio. Predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 15.792,00 EUR sa zateznim kamatama uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama.

1.1. Podneskom od 28. siječnja 2025. tužitelj je nakon provedenog vještačenja postavio konačan tužbeni zahtjev kojim traži isplatu iznosa od 16.392,60 EUR. Dopuštena je preinaka tužbe prema navedenom podnesku tužitelja temeljem čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP-a), imajući na umu da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka (tužitelj je tek u cijelosti upoznat sa visinom štete nakon provedenog nalaza i mišljenja vještaka). Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Priznaje činjenicu da je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] na dan 24.3.2022. bilo osigurano kod tuženika policom kasko osiguranja br. P32 1024011271, a sastavni dio koje police su Uvjeti za kasko osiguranje vozila (103-0128). Nema saznanja o prometnoj nezgodi dana 24.3.2022. te se posljedično osporava da je do predmetne prometne nezgode dana 24.3.2022. došlo na način kako se to navodi u tužbi. Ne priznaje odgovornost za nastanak predmetne prometne nezgode, osporava uzročno- posljedičnu vezu između oštećenja na vozilu tužitelja i prometne nezgode opisane u tužbi, pri čemu oštećenja na vozilu tužitelja nisu niti mogla nastati prema dinamici prometne nezgode na način ako je ista opisana u tužbi. Prigovara visini tužbenog zahtjeva, kao i zatraženom tijeku kamata, a izričito se protivi da se kao dokaz u ovom postupku koristi nalaz i mišljenje prometnog vještaka ing. Miše Barića, koji je dostavljen uz tužbu. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u policu kasko osiguranja vozila br. P32 1024011271 (list 5 spisa), prometnu dozvolu (list 6-7 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (list 8-10, 108- 109 spisa), nalaz i mišljenje ing. Miše Barića od 29.9.2022. (list 11-16 spisa), Izvješće o intervenciji 1648792 HAK-a od 24.3.2022. (list 17 spisa), Uvjete za kasko osiguranje vozila (list 23-30 spisa), zapisnik o izvidu štete na vozilu od 30.3.2022. (list 34 spisa), fotografije (list 35-80, 85-86, 111 spisa), zapisnik o izvidu štete na vozilu od 19.4.2022. (list 83-84 spisa), službena bilješka Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, II. postaje prometne policije Zagreb od 25.3.2022. (list 105-107 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (list 109 spisa), potvrda o naplaćenoj novčanoj kazni na mjestu počinjenja prekršaja (list 110 spisa), proveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke te saslušanjem svjedoka MČ, proveo prometno vještačenje po sudskom vještaku dipl. ing. Berislavu Šimunoviću, te usmeno saslušao vještaka.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete. Tužitelj u tužbi tvrdi da mu je u predmetnoj prometnoj nesreći prouzročena imovinska šteta na vozilu koje je u trenutku štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom kasko osiguranja pa tužbenim zahtjevom traži da mu tuženik kao osiguratelj istu nadoknadi.

5. Među strankama nije sporno da je vozilo tužitelja na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom kasko osiguranja broj P32 1024011271 te da su sastavni dio navedene police Uvjeti za kasko osiguranje vozila 103-0126 (dalje u tekstu: Uvjeti). Sporno je da li je do prometne nezgode došlo na način kako tužitelj navodi u tužbi, sporna je odgovornost za nastanak predmetne prometne nezgode, uzročno-posljedična veza između oštećenja na vozilu tužitelja i prometne nezgode opisane u tužbi. Sporna je dakle osnova i visina tužbenog zahtjeva te zatraženi tijek zateznih kamata.

6. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

7. Radi utvrđivanja uzročno posljedične veze između oštećenja na vozilu tužitelja i prometne nezgode opisane u tužbi te visine štete na vozilu tužitelja sud je pročitao relevantnu dokumentaciju u spisu, izvršio uvid u fotografije te izveo dokaz prometnim vještačenjem po vještaku dipl. ing. Berislavu Šimunoviću, saslušao je svjedoka MČ te tužitelja kao stranku u svrhu dokazivanja.

8. Tužitelj je u svom iskazu naveo kako se tom prilikom sa njegovim vozilom Audi Q7 kretao iz smjera istoka prema zapadu Ljubljanskom avenijom, prešao je nadvožnjak u blizini okretišta Ljubljanica, išao je nizbrdo, gospodin odnosno saslušani svjedok je krenuo svojim vozilom, a onda je zastao sa istim, vjerojatno zbog te kolone, bilo je zeleno svjetlo i tada je udario u njegovo vozilo, odnosno kamion, i to sa stražnje strane. On je jedva izašao iz svojeg vozila, bilo je teško za otvoriti vrata. On i svjedok su bili u redu te su potom zvali policiju i došao je policijski službenik na motoru nakon čega su obavili alkotest koji je bio u redu. Zvali su vučnu službu HAK-a koje je njegovo vozilo odvezlo u autoservis. Na njegovom vozilu je kompletno prednji kraj bio demoliran, a na kamionu svjedoka je nastala ogrebotina na željezu na stražnjem kraju kamiona. Konkretne zgode, a neposredno prije udarca kretao se otprilike brzinom između 30-40 km/h. Na posebno pitanje na kojoj udaljenosti je bilo vozilo ispred njega, a kada ga je prvi puta vidio tužitelj odgovara kako je vidio to vozilo pa i ostala vozila radilo se o udaljenosti od možda otprilike 100m. Na pitanje koliko je teretno vozilo bilo ispred njega kada je isto počelo kretati na semaforu te kojom brzinom se tada kretalo tužiteljevo vozilo odgovara da se radilo o udaljenosti od možda 1 do 2 metra, a kretao se brzinom od otprilike 20 km/h. Na pitanje tužitelju da li je nakon toga počeo ubrzavati odgovara kako jest te pojašnjava da je svjedok krenuo, nakon čega je i tužitelj krenuo sa svojim vozilom, a nakon toga je svjedok stao te se tužitelj zabio u kamion kojim je upravljao svjedok.

9. Iz iskaza svjedoka MČ proizlazi kako se on kretao iz smjera istoka prema smjeru zapada Ljubljanskom avenijom. Budući da je na semaforu bilo upaljeno crveno svjetlo, stao je ispred semafora, bio je možda 5. ili 6. u koloni vozila i u jednom trenutku prije samog kretanja, nakon što se upalilo zeleno svjetlo, osjetio je udarac u stražnji dio kamiona kojim je upravljao, radilo se o kamionu marke Mercedes Actros. Isto tako radilo se o semaforu prije okretišta Remiza, a riječ je bila o popodnevnim satima. Izašao je van iz kamiona nakon toga te je utvrdio da se u njega zabio gospodin koji je upravljao tamno plavim ili crnim Audijem Q7. Dosta štete je nastalo na tom Audiju, stradalo je otprilike do pola motora odnosno haube, curilo je ulje, vrata se nisu mogla otvoriti, odnosno jedva su se mogla otvoriti vozačeva vrata. Auto je ostao u defektu, nije se mogao pomaknuti, po njegovom mišljenju bila je riječ o "totalki", odnosno o velikoj šteti, iako nije mehaničar. Na njegovom vozilu doslovno nije bilo nikakve štete, odnosno nastala je ogrebotina na zadnjem dijelu na željezu pokraj tablice. Nakon toga zvali su policiju, došao je policijski službenik na motoru te su pristupili na alkotestu koji je bio u redu za njih obojicu. On se pomaknuo sa kamionom odmah sa strane da se ne bi stvarala gužva. On nije tražio naknadu štete na svom kamionu jer je smatrao da nema što tražiti. Na pitanje da li je u trenutku prometne nezgode sa svojim vozilom stajao ili je tek krenuo odgovara kako je stajao. Na pitanje koliko dugo je stajao u koloni na semaforu, a prije nego što se upalilo zeleno svjetlo odgovara da je možda bila riječ o minuti ili minuti i pol. Na pitanje da li je to vozilo koje ga je udarilo u zadnji kraj vidio prije nego što je izašao iz vozila odgovara kako nije. Na pitanje koliko kolničkih traka postoji na tom dijelu gdje se dogodila prometna nezgoda odgovara kako je bila riječ o dvije trake sa jednom dodatnom desnom trakom za ubacivanja, a kako se on nalazio u srednjoj traci. Na pitanje da li je u ostalim kolničkim trakama bilo vozila te da li su ista također čekala na semaforu odgovara kako je bilo vozila u ostalim kolničkim trakama koja su također čekala na semaforima.

10. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze tužitelja te svjedoka MČ, budući su isti sudu logični i uvjerljivi te u bitnome suglasni kako međusobno tako i sa ostalim materijalnim dokazima izvedenim tijekom postupka posebice sa navodima iz službene zabilješke od 25.3.2022.

11.Radi utvrđenja dinamike nastanka štetnog događaja i visine štete na vozilu tužitelja sud je proveo dokaz prometnim vještačenjem. Iz nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. Berislava Šimunovića od 6. prosinca 2024. proizlazi da je u štetnom događaju vozilo tužitelja s prednjim dijelom naletjelo na stražnji dio zaustavljenog teretnog vozila osiguranika tužitelja. Mjesto sudara se nalazilo u Zagrebu, u desnoj prometnoj traci sjevernog kolnika Zagrebačke avenije, oko 50 m prije raskrižja s Puljskom ulicom. Prema iskazima oba sudionika, u trenutku sudara teretno vozilo osiguranika tuženika je bilo zaustavljeno. S obzirom na opseg i intenzitet oštećenja na vozilima, može se procijeniti da je sudarna brzina vozila tužitelja iznosila oko 35 do 40 km/h. Da je tužitelj pri kretanju držao potreban razmak između svog vozila i teretnog vozila osiguranika tužitelja i da je pravovremeno poduzeo radnju kočenja, tada bi u trenutku poduzimanja radnje zaustavljanja od strane vozača teretnog vozila osiguranika tuženika, tužitelj imao dovoljno vremena i prostora da zaustavi svoje vozilo prije mjesta naleta na vozilo osiguranika tuženika i na taj način izbjegne ovaj štetni događaj. Potreban razmak između vozila brojčano je jednak (u metrima) polovici iznosa brzine kretanja vozila, izražene u km/h. Budući je u trenutku štetnog događaja teretno vozilo osiguranika tuženika bilo zaustavljeno, vozač teretnog vozila nije mogao izbjeći ovaj štetni događaj. Sva utvrđena oštećenja na vozilu tužitelja mogla su nastati u predmetnom štetnom događaju. U predmetnom štetnom događaju na vozilu tužitelja nastala je totalna šteta, koja svedena na današnji dan iznosi oko 16.329,96 EUR.

11.1. Povodom prigovora tuženika, vještak je u svom usmenom očitovanju danom na glavnoj raspravi naveo da je stanje na tržištu vozila jedan od elemenata metodologije izračuna tržišne vrijednosti vozila prilikom izračuna visine totalne štete. S obzirom na vrstu vozila, starost vozila istu je procijenio na 7 % njegove tržišne vrijednosti pa u cijelosti ostajem kod pisanog nalaza i mišljenja. Na pitanje da li je vozilo tužitelja kočilo prije štetnog događaja odgovara kako to nije moguće utvrditi budući policija mjesto štetnog događaja nije skicirala, a iz fotografija su vidljiva samo oštećenja vozila, a fotografije su sačinjene iz bližeg kuta, a ne iz daljeg budući da se radi o izrazito prometnom mjestu štetnog događaja. Na pitanje vještaku koji put je vozilo tužitelja trebalo prevaliti da postigne naletnu brzinu od 35-40km/h i pritom udari vozilo ispred tom brzinom, vještak odgovara kako se radi o duljini puta od oko 30 m. Na pitanje vještaku koje ubrzanje je vozilo tužitelja trebalo ostvariti na tom putu od 30 m, vještak odgovara kako se radi o ubrzanju od oko 1,8 m/sek[2] . Pojašnjava kako vozilo tužitelja može postići ubrzanje od oko 1,8 m/sek[2] na putu od 30 m. Pri tome se radi o malo većem ubrzanju od prosječnog. Na pitanje vještaku koliko je vozilo tužitelja teško, vještak odgovara kako taj podatak ne zna napamet, ali da vozilo težine kao vozilo tužitelja može postići to ubrzanje u relativno kratkom vremenu i na kraćem putu. Pojašnjava da vozilo koje ubrzava od 0-100 km u vremenu oko 16,7 sek to vrši prosječnim ubrzanjem od oko 1,66 m/sek[2] . Međutim vozilo prilikom pokretanja može ostvariti i veće ubrzanje od ovog prosječnog. Vještak pojašnjava da je naknadnim uvidom utvrdio da vozilo tužitelja ima težinu od 2070 kg, a može postići ubrzanje od 0-100 km za 6,2 sek, prosječno ubrzava sa 4,48 m/sek[2] . Na daljnje pitanje vještaku da li ponašanje tužitelja koji stojeći u koloni ubrzavajući svoje vozilo od 1,8 m/sek[2] predstavlja uobičajeno ponašanje sudionika u prometu odnosno u konkretnoj prometnoj situaciji vožnje u koloni, vještak odgovara kako ne može sa sigurnošću odgovoriti na to pitanje jer ne zna na koji način se kolona kretala prije štetnog događaja.

11.2. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka dipl. ing. Berislava Šimunovića jer je isti logičan, uvjerljiv te dan u skladu s pravilima struke. Osim toga, nalaz prometnog vještaka sukladan i iskazu tužitelja u dijelu u kojem opisuje na koji način je došlo do štetnog događaja te iskazu svjedoka MČ. Također, sud je u cijelosti prihvatio kako pisani nalaz i mišljenje, tako i usmeno očitovanje prometnog vještaka jer smatra da je naveden nalaz i mišljenje vještaka logičan i uvjerljiv te dan u skladu s pravilima struke. Sud smatra i da su na primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje prometnog vještaka dana logična i uvjerljiva usmena objašnjenja koja u cijelosti kao vjerodostojna prihvaća i ovaj sud.

11.3. Provedenim prometnim vještačenjem nedvojbeno je utvrđena kako dinamika nastanka štetnog događaja, tako i uzročno posljedična veza između štetnog događaja i oštećenja na vozilu te visina štete na vozilu tužitelja. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kako je su sva utvrđena oštećenja mogla nastati u predmetnom štetnom događaju, a navedeno proizlazi i iz iskaza svjedoka ŽČ te iz iskaza tužitelja, koji iskaz je sud prihvatio kao istinit i logičan. Sud je naime smatrao da su sve relevantne činjenice glede utvrđenja dinamike nastanka štetnog događaja i visine štete na vozilu tužitelja u dovoljnoj mjeri utvrđene te da nije potrebno provoditi po tuženiku predloženo novo prometno vještačenje, niti izvoditi bilo koje druge dokaze. Daljnje dokaze sud nije provodio jer je smatrao da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno da se donese pravilna i na zakonu osnovana presuda.

11.4. Glede nalaza i mišljenja prometnog vještaka koji je tužitelj dostavio uz tužbu valja napomenuti da, iako je sud izvršio uvid u isti, osnovanost tužbenog zahtjeva utvrđena je na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Berislava Šimunovića kojeg je sud odredio vještakom u ovom predmetu, a sve temeljem odredbi čl. 250. ZPP i čl. 251.st. 1. ZPP. Drugim riječima, dokazno sredstvo kojim se dokazuje osnovanost činjeničnih tvrdnji stranaka predstavlja samo onaj nalaz i mišljenje vještaka kojega je u tom svojstvu odredio sud u konkretnoj parnici.

12. Suprotno tvrdnjama tuženika, u ovom postupku tužitelj je dokazao da se štetni događaj dogodio na način kako to tvrdi u tužbi i tijekom postupka, a time i uzročnu vezu između štete i štetnog događaja, pri čemu se ukazuje su tužiteljev iskaz te iskaz saslušanog svjedoka suglasni nalazu i mišljenju vještaka iz kojeg proizlazi da se štetni događaj mogao dogoditi na način kako to opisuje tužitelj, a po ocjeni ovog suda na njegovom iskazu, iskazu svjedoka i nalazu i mišljenju vještaka utemeljena su činjenična utvrđenja u ovom postupku. Dakle, suprotno tvrdnjama tuženika, po ocjeni ovog suda tužitelj je u ovom postupku dokazao da je njegovo vozilo oštećeno u predmetnom štetnom događaju opisanom u tužbi zbog čega je tuženik temeljem police kasko osiguranja obvezan tužitelju naknaditi štetu. Tuženikovi navodi da je tužitelj namjerno prouzročio ovu štetu su paušalni i ničim dokazani, usmjereni na to da tuženik izbjegne svoju odgovornost u ovom slučaju.

13. Što se tiče visine štete odnosno visine tužbenog zahtjeva, ista je utvrđena prometnim vještačenjem te je vještak visinu štete na vozilu tužitelja procijenio u iznosu od 16.329,96 EUR.

14. Prigovore tuženika na utvrđenu visinu štete sud smatra neosnovanim, obzirom da su isti otklonjeni usmenim saslušanjem vještaka u kojem je detaljno obrazložio što je uzeo u obzir prilikom utvrđivanja vrijednosti vozila i na koji način je utvrdio vrijednost vozila prilikom izračuna totalne štete. Vještak je na jasan i logičan način otklonio sve prigovore tuženika i dodatno pojasnio dani pisani nalaz i mišljenje. Zbog navedenoga, a posebno imajući na umu da je vještak otklonio navedene prigovore tuženika, sud je raspravnim rješenjem odbio dokazni prijedlog tuženika za provođenjem novog prometnog vještačenja. Glede Općih uvjeta tuženika broj 103- 0126 koje je tuženik dostavio tek u fazi glavne rasprave, dok je u odgovoru na tužbu dostavio Opće uvjete broj 103-0128 koji se ne primjenjuju u konkretnom slučaju, valja napomenuti kako je sud navedeni dokaz uzeo u obzir, budući da se tuženik pozvao na Opće uvjete još prije zaključenja prethodnog postupka, ali je omaškom dostavio Opće uvjete koji se ne primjenjuju pa u takvoj situaciji sud smatra da je navedeni dokaz pravovremeno dostavljen.

15. Iako u samoj Polici nije sadržana odredba o franšizi, valjalo je cijeniti sadržaj Uvjeta, a koji čine sastavni dio ugovora o osiguranju sklopljenog između stranaka, kako to proizlazi iz sadržaja Police u dijelu u kojem je to navedeno, uz navod da je tužitelj kao ugovaratelj izjavio da je potpisom osnovnog ugovora potvrdio da je primio, pročitao i razumio, između ostalog, i pripadajuće uvjete osiguranja koje je ugovorio. Kako je dakle, primjena Uvjeta izričito navedena u Polici, to navedeni Uvjeti sukladno čl. 926. st. 4. ZOO čine sastavni dio ugovora o osiguranju sklopljenog između stranaka. Odredbom čl. 10. st. 1. Uvjeta propisano je da ako je ugovorena franšiza to znači da osiguranik sam snosi dio štete do iznosa ugovorene franšize. Osiguratelj umanjuje isplatu štete za iznos odnosno iznose franšize. Stavkom 2. te odredbe propisano je da kada je ugovorena franšiza u novčanom iznosu, osiguraniku se šteta umanjuje za iznos ugovorene franšize. Stavkom 3. te odredbe propisano je da kada je franšiza ugovorena u postotku od štete, iznos štete se umanjuje za ugovoreni postotak. Stavkom 4. te odredbe propisano je da ako je ugovoreno i odredbama tih Uvjeta određeno više franšiza za pojedini štetni događaj, svaka franšiza se obračunava zasebno od cijelog iznosa štete i konačna obveza osiguratelja se umanjuje za zbroj iznosa svih obračunatih franšiza. Stavkom 5. te odredbe propisana je primjena obvezne dodatne franšize za više šteta nastalih za vrijeme trajanja osiguranja – ukoliko na pojedinom osiguranom vozilu nastane više šteta za vrijeme trajanja police osiguranja, tada se za sve ugovorene rizike iz tih Uvjeta i police osiguranja primjenjuje obvezna dodatna franšiza kako slijedi: 1. Kod prve štete – franšize prema ovim Uvjetima i ugovorenom pokriću na polici osiguranja bez dodatne franšize, 2. Kod druge štete – franšize prema ovim Uvjetima i ugovorenom pokriću na polici osiguranja uz dodatnu franšizu u iznosu od 30 % od osnovne premije punog kasko osiguranja bez bonusa, popusta i doplataka, a minimalno 1.000,00 kuna. Obzirom da prema navodima tužbe koju je tužitelj podnio pred ovim sudom protiv tuženika, a postupak se vodi pod poslovnim brojem Pn- 2955/2023 tužitelj od tuženika potražuje naknadu imovinske štete na vozilu s osnova štetnog događaja od 7.12.2021., s tim da je vozilo i u trenutku tog štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika istom policom kasko osiguranja na kojoj tužitelj temelji svoj zahtjev u ovom predmetu, koja se dakle odnosi na isto razdoblje trajanja osiguranja kao i kasko polica po štetnom događaju u ovom predmetu, a što između ostalog, potvrđuje i tužitelj navodima na glavnoj raspravi koja je zaključena, to se u konkretnom slučaju imaju nedvojbeno primijeniti čl. 10. st. 5. Uvjeta, odnosno ima se primijeniti obvezna dodatna franšiza za više šteta nastalih za vrijeme trajanja osiguranja. Obzirom da je na osiguranom vozilu tužitelja nastalo više šteta za vrijeme trajanja police osiguranja (ona od dana 7.12.2021. te od dana 24.3.2022.), odnosno u konkretnom slučaju riječ je o drugoj šteti za vrijeme trajanja osiguranja pa se za sve ugovorene rizike iz Uvjeta i police osiguranja primjenjuje obvezna dodatna franšiza prema Uvjetima i ugovorenom pokriću na polici osiguranja uz dodatnu franšizu u iznosu od 30 % od osnovne premije punog kasko osiguranja bez bonusa, popusta i doplataka, a minimalno 1.000,00 kuna. Sukladno tome, zahtjev tužitelja za isplatom osigurnine sukladno navedenoj odredbi Uvjeta treba umanjiti za iznos od 1.412,77 EUR, što je 30 % od 4.709,24 EUR (35.481,76 kn), koliko iznosi osnovna premija punog kasko osiguranja bez bonusa, popusta i doplataka, obzirom se u konkretnom slučaju radi o drugoj šteti u istom osigurateljnom razdoblju. U konkretnom slučaju nastala šteta nesporno iznosi 16.329,96 EUR (tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje 16.392,60 EUR), a odbitna franšiza iznosi 1.412,77 EUR, slijedom čega je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju iznos od 14.917,19 EUR (16.329,96 EUR-1.412,77 EUR). Dakle, tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 16.392,60 EUR je temeljem odredbe čl. 921. ZOO djelomično osnovan za iznos od 14.917,19 EUR (točka I. izreke), dok je za iznos od 1.475,41 EUR isti neosnovan (točka II. izreke).

16. Prema čl. 29. st. 1. ZOO dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Prema odredbi čl. 943. st. 1. ZOO kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio. Ali ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan (st. 2.). Ako iznos osigurateljeve obveze ne bude utvrđen u rokovima određenim u stavku 1. i 2. ovoga članka, osiguratelj je dužan bez odgađanja isplatiti iznos nespornog dijela svoje obveze na ime predujma (st. 3.). Ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u rokovima iz ovoga članka, duguje osiguraniku zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala (st. 4.). Tužitelj u tužbi navodi da se obratio tuženiku u mirnom postupku s zahtjevom za naknadu štete prije podnošenja tužbe, bez navođenja dana u koji je to učinio, a tuženik ne spori taj navod. Obzirom da zapisnik o izvidu štete sačinjen kod tuženika datira sa 30.3.2022. (list 34 spisa), to se po stajalištu ovog suda ima uzeti da se tužitelj nedvojbeno navedenog dana s kojim je sačinjen zapisnik obratio tuženiku s zahtjevom za naknadu štete prije podnošenja tužbe pa tužitelju na temelju odredbe 943. st. 4. ZOO na dosuđenu imovinsku štetu pripadaju zatezne kamate za razdoblje od toga dana pa do isplate, neovisno o danu presuđenja. S preostalim dijelom zahtjeva za isplatu zateznih kamata tužitelj je odbijen jer nema dokaza da se tužitelj s danom s kojim potražuje zatezne kamate na utuženi iznos obratio tuženiku s zahtjevom za naknadu štete (toč. III. izreke).

17. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 5. ZPP i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP, budući da tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu zahtjeva, a zbog toga nisu nastali posebni troškovi. Naime uspjeh tužitelja iznosi 95,50 % (osnov 100 %, visina 91 %, podijeljeno sa 2). Tužitelju je priznat trošak sastavljanja tužbe u iznosu od 500,00 EUR na temelju Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: Tarifa), trošak sastavljanja podneska od 28.1.2025. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima održanim 8.5.2024., 12.9.2024., 8.7.2025. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife) za svako navedeno ročište. Za svaku navedenu radnju tužitelju je priznat PDV po stopi od 25%. Priznat je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 92,67 EUR, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 92,67 EUR te trošak uplate predujma za provođenje vještačenja u iznosu od 132,72 EUR. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom IV. izreke presude.

U Zagrebu, 31. srpnja 2025.

Sutkinja

Vedrana Kufrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćnici, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 210,38 EUR

2. tuženiku po punomoćniku