REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: P-166/2023-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Požegi po sutkinji ovoga suda Meliti Novak kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja CŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćnici Almi Opačak, odvjetnici u [adresa], protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Knezović & Partneri j.t.d. iz Zagreba, radi utvrđenja djelomične ništetnosti i isplate, 10. srpnja 2025. nakon održane i dovršene glavne javne rasprave održane u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Ivana Opačka, odvjetnika u Slavonskom Brodu i punomoćnika tuženika Karla Golubića, odvjetnika u Zagrebu, 31. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se ništetnim odredba članka 3. Ugovor o kreditu br.5140030242- 69700011143/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 19. rujna 2005. zaključenog između tužitelja CŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877 kao davatelja kredita u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

II Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877 da tužitelju CŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s osnove razlike valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak isplati iznos od 3.492,16 EUR sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31.srpnja 2015., od 01.kolovoza 2015. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. prema stopi iz čl. 29. ZOO-a koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate i dalje sa zakonskom zateznom kamatom do dana isplate prema stopi za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.srpnja te godine, na iznose od:

-18,48 EUR od 01. listopad 2011. godine do isplate

-73,82 EUR od 01. studeni 2011. godine do isplate

-73,89 EUR od 01. prosinac 2011. godine do isplate

-68,36 EUR od 01. siječnja 2012. godine do isplate

-74,46 EUR od 01. veljače 2012. godine do isplate

-80,23 EUR od 01. ožujka 2012. godine do isplate

-79,44 EUR od 01. travnja 2012. godine do isplate

-76,69 EUR od 01. svibnja 2012. godine do isplate

-77,62 EUR od 01. lipnja 2012. godine do isplate

-80,16 EUR od 01. srpnja 2012. godine do isplate

-77,21 EUR od 01. rujna 2012. godine do isplate

-78,08 EUR od 01. rujna 2012. godine do isplate

-76,23 EUR od 01. listopad 2012. godine do isplate

-72,83 EUR od 01. studeni 2012. godine do isplate

-77,09 EUR od 01. prosinac 2012. godine do isplate

-75,46 EUR od 01. siječnja 2013. godine do isplate

-78,86 EUR od 01. veljače 2013. godine do isplate

-72,44 EUR od 01. ožujka 2013. godine do isplate

-72,82 EUR od 01. travnja 2013. godine do isplate

-78,53 EUR od 01. lipnja 2013. godine do isplate

-75,36 EUR od 01. lipnja 2013. godine do isplate

-69,58 EUR od 01. srpnja 2013. godine do isplate

-67,56 EUR od 01. kolovoz 2013. godine do isplate

-68,09 EUR od 01. rujna 2013. godine do isplate

-72,21 EUR od 01. listopad 2013. godine do isplate

-76,06 EUR od 01. studeni 2013. godine do isplate

-74,45 EUR od 01. prosinac 2013. godine do isplate

-77,03 EUR od 01. veljače 2014. godine do isplate

-65,31 EUR od 01. veljače 2014. godine do isplate

-69,65 EUR od 01. ožujka 2014 godine do isplate

-70.66 EUR od 01. travnja 2014. godine do isplate

-69,16 EUR od 01. svibanj 2014. godine do isplate

-68,83 EUR od 01. lipnja 2014. godine do isplate

-67,07 EUR od 01. srpnja 2014. godine do isplate

-68,53 EUR od 01. kolovoz 2014. godine do isplate

-70,78 EUR od 01. rujna 2014. godine do isplate

-72,58 EUR od 01. listopad 2014. godine do isplate

-71,64 EUR od 01. studeni 2014. godine do isplate

-74,88 EUR od 01. prosinac 2014. godine do isplate

-75,44 EUR od 01. siječanj 2015. godine do isplate

-75,58 EUR od 01. veljače 2015. godine do isplate

-75,58 EUR od 01. ožujka 2015. godine do isplate

-75,58 EUR od 01. travnja 2015. godine do isplate

-75,58 EUR od 01. svibanj 2015. godine do isplate

-75,58 EUR od 01. lipnja 2015. godine do isplate

-75,58 EUR od 01. srpnja 2015. godine do isplate

-75,58 EUR od 01. kolovoz 2015. godine do isplate

-75,58 EUR od 01. rujna 2015. godine do isplate

II Tužitelj CŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] odbija se s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 10.728,60 EUR.

r i j e š i o  j e

I Dopušta se preinaka tužbe od 7. svibnja 2025.

II Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877 da tužitelju CŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 398,17 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od tekućim od 31. srpnja 2025. do isplate prema stopi iz čl. 29. ZOO-a koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate i dalje sa zakonskom zateznom kamatom do dana isplate prema stopi za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine , a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj CŽ podnio je tužbu protiv tuženika Addiko banka d.d. radi utvrđenja djelomične ništetnosti i isplate. U tužbi navodi da je kao korisnik kredita s tuženikom i pravnim prednikom tuženika Slavonska Banka d.d. kao davatelj kredita zaključili Ugovor o kreditu br.5140030242-69700011143/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 19. rujna 2005. za dovršenje nekretnine i zatvaranje kredita kod Slavonske Banke d.d. i Banke Kovanice d.d kojim je tužitelju odobren kredit u visini od 65.000,00 CHF sa s promjenjivim kamatnim stopama, a na dan zaključenja ugovora iznosila je 5,25 %. Tužitelj je sa pravnim slijedom tuženika Hypo Alpe-Adria Bank d.d. dana 03.02.2016. zaključio Aneks uz Ugovor o kreditu br.5140030242-69700011143/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine kojim je temeljem Zakona o potrošačkom kreditiranju izvršio konverziju kredita u valutu EUR. Tužitelj je sa pravnim slijedom tuženika Hypo Alpe-Adria Bank d.d. dana 05.04.2016. g. zaključio Ugovor o kreditu broj 842- 53078157 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine u valutu HRK kojim je refinancirao kredit iz prethodnog stavka tužbe. Odredbom čl. 3. Ugovora od 19.09.2005. korisnik kredita obvezan je vratiti iznos kredita, uz valutnu klauzulu po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. za devize na dan dospijeća odnosno plaćanja, tuženik nije prilikom upoznavanja sa ugovornim odredbama kredita upoznao tužitelja sa značenjem ugovornih odredaba kredita i prilikom zaključenja samog ugovora nije upoznao tužitelja sa općim rizikom vezanim uz valutnu klauzulu i time je postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja u ugovornim odnosima. Tužitelj je kao potrošač od strane djelatnika tuženika aktivno savjetovan na zaključenje kredita u CHF kao povoljniji za njega uz usmeno obećanje da nikakva promjena anuiteta u iznosu od 100- tinjak kuna nije izgledna. Navodi da ga je u vrijeme zaključenja ugovora tuženik je propustio upoznati s općim rizikom vezanim za svaku valutnu klauzulu, o riziku vezanom za činjenicu da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema CHF onako kako to čini prema EUR, o tome da je rast tečaja CHF u kontekstu ulaska Hrvatske u EURO zonu potpuno izvjestan, na povećani rizik koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Zbog navedenog tužitelj je došao u situaciju da se anuiteti kredita koji je plaćao povećavaju na mjesečnoj razini i koliko god plaćao najveći dio anuiteta odlazio je na kamate, a glavnica kredita se umanjivala u minimalnim iznosima. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 04.07.2013, koja je djelomično preinačena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu br. Pž-7129/13-4 od 13.06.2014. godine donesena je odluka u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koji su podizali kredite u švicarskim francima. Odredbom čl. 131.st.1. Zakona o zaštiti potrošača određeno je da odluka donesena u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupcima koji potrošač samostalno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana. Presudom Vrhovnog suda RH, poslovni broj Revt-249/14-2 od 09.travnja 2015. odbijena je žalba tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7219/13-4 od 13.lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 04.07.2013, potvrđenom odlukom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14.06.2018. pravomoćno je utvrđeno da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženica kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženica postupila suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

1.2.Tužitelj tužbom traži utvrđenje ništetnim odredbe ugovora o kreditu sadržane u člancima u kojem je ugovorena valutna klauzula, te predlaže da sud naloži tuženiku da mu s osnova valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i razlike glavnice isplati iznos od 7.034,31 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu osporava istaknute tužbene zahtjeve kao neosnovane, uključujući osnovu, visinu, izračun te činjenice i razloge iz tužbenog zahtjeva, kao i postojanje pravnog interesa za podnošenje kondemnatorne tužbe obzirom da je temeljem Aneksa tuženik već nadoknadio tužitelju sve iznose koje potražuje tužbom.

2.1. Tuženik također ističe prigovor zastare potraživanja pozivajući se na rok zastare od 3 godine iz članak 226.Zakona o obveznim odnosima.

2.2. Navodi da Tužitelj nema pravo zahtijevati od tuženika vraćanje iznosa plaćenih prema Osnovnom ugovoru obzirom da više ne postoji obvezno pravni odnos između stranaka temeljem Osnovnog ugovora koji je prestao ispunjenjem (otplatom kredita u cijelosti), a s druge strane stranke su sklapanjem Aneksa stvorile valjanu pravnu osnovu na temelju koje je tuženik ovlašten zadržati sva plaćanja koja je tužitelj izvršio temeljem Osnovnog ugovora;

2.3. Također navodi da valutna klauzula i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu nepoštene odredbe prema ZZP/03, pa stoga niti ništetne.

2.4. Na temelju iznesenih tvrdnji i shvaćanja, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti u naloži tužitelju da tuženiku podmiri parnične troškove.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj 25140030242- 69700011143/2005 od 19. rujna 2005., u Aneks navedenog ugovora od 3. veljače 2016., u Nalaz i mišljenje financijskog vještaka Sande Marinac od 25. travnja 2025., saslušao je tužitelja u svrhu dokazivanja, saslušao je svjedoka ĐŽ, te je izvršio uvid sve priloge i podneske u spisu.

4. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka ocijenio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

5. Sud je kao nesporno utvrdio da su tužitelj i prednik tuženika Slavonska banka d.d. dana 19. rujna 2005. sklopili Ugovor o kreditu za iznos od 65.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, kao i da su dana 3. veljače 2016. sklopili dodatak ugovoru o kreditu na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 102/2015.) – konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR.

6. Nije osnovan tuženikov prigovor zastare potraživanja budući je podnošenjem tužbe radi zaštite kolektivnih prava i interesa koja je podnesena pred Trgovačkim sudom u Zagrebu dana 04. travnja 2012. godine i koji postupak je vođen pod posl. broj: P- 1401/12 donesena odluka 04. srpnja 2013. koja je u odnosu na tuženika postala pravomoćna danom donošenja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj: Pž-6632/17-10, 14. lipnja 2018. Podnošenjem kolektivne tužbe zastara je prekinuta i teče iznova i to od pravomoćnosti odluke o ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli, uzimajući u obzir da tražbina s naslova povrata stečenog bez osnove zastarijeva sukladno odredbi čl. 225. ZOO u općem zastarnom roku od pet godina (pravno shvaćanje i Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudi posl. broj Rev- 2245/17-2 od 20. ožujka 2018.). Kako je s toga osnova tužba u ovome predmetu podnesena 24. svibnja 2023. tužiteljevo potraživanje s osnova preplaćenoga zbog primjene valutne klauzule nije zastarjelo.

7. Sporno je može li se tužitelj pozivati na utvrđenja iz presude VTS-a broj: Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine, jesu li odredbe o valutnoj klauzuli iz Ugovora o kreditu ništetne te posljedično navodnoj ništetnosti spomenutih odredbi – je li tuženik stekao određene iznose bez osnove, osnova, visina tužbenog zahtjeva, ima li tužitelj pravni interes za vođenje ovoga postupka.

8. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koji je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Navedena presuda potvrđena je presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.

9. Slavonska banka d.d. s kojom je nesporno tužitelj zaključio predmetni Ugovor o kreditu pripojena je Hypo Alpe-Adria Bank d.d. (sada Addiko bank d.d.) na temelju Odluke glavne skupštine društva Slavonska banka d.d. Osijek od 19.lipnja 2008. te glavne skupštine društva Hypo Alpe-Adria bank d.d. od 19.lipnja 2008. kojima se daje odobrenje na ugovor o pripajanju od 18. lipnja 2008.( izvod iz Registra Trgovačkog suda u Zagrebu), te je prema tome tuženik pravni slijednik Slavonske banke d.d. i u trenutku donošenja odluka Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 kreditor je bio sastavni dio Addiko banke d.d. za koju je navedenim presudama utvrđeno da je povrijedila pravo potrošača korištenjem ništetnih ili nepoštenih odredbi u Ugovoru o kreditu te se prema tome činjenice i pravna shvaćanja iz spora "Franak " odnose na predmet ovoga spora.

10. Prema odredbi čl. 502.a. st. 1. ZPP-a, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete utvrđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

12. Prema odredbi čl. 502.c. ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1 toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

13. Dakle, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanje povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi isplate.

14. Uvidom u navedeni Ugovor o kreditu od 19. rujna 2005. utvrđeno je da je tužitelju odobren stambeni kredit za kupnju stana u iznosu od 65.000,00 CHF koji prema čl. 3. Ugovora o kreditu ima rok vraćanja od 15 godina.

15. Kako je sud u ovoj parnici vezan za utvrđenja u parnici vođenoj povodom kolektivne tužbe, odnosno za utvrđenja u parnici br. Pž-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđenoj presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017 u odnosu na valutnu klauzulu, to su dakle ništave odredbe predmetnog Ugovora u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF ( članak 3. Ugovora o kreditu).

16. Naime, i Vrhovni sud RH u odluci br. Rev-3142/2018-2 od 26. svibnja 2020; te Ustavni sud RH u odluci br. U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. u pogledu učinka pravomoćne odluke donesene u kolektivnom sporu, zauzeli su stav da nije potrebno provoditi dokazni postupak na okolnost nepoštenosti (ništetnosti) odredbi ugovora u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, obzirom da postoji temeljem naprijed navedene odredbe čl. 502. c ZPP-a, a isto tako i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14, 110/15-dalje ZPP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. stavak 1. ZPP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor.

17. Iz iskaza tužitelja, kojem sud u cijelosti poklanja vjeru, proizlazi da je kredit podigao za izgradnju kuće i to kod prednika tuženika jer mu je tamo bio najpovoljniji kredit te je također bio najpovoljniji kredit u CHF. Međutim kako je odjednom tečaj CHF počeo rasti, povećavala se i kamata, a rata mu je postala skoro duplo veća nego u početku. Zato je, kada mu je ponuđeno, prihvatio konverziju. Ne zna je li mu u konverziji utvrđena preplata, ali je od početka plaćao veći iznos nego što mu je bila rata jer se bojao da ne bi bio u nekom minusu tako da se kroz vrijeme stvorio određeni preplaćeni iznos, međutim rast kamate i promjena tečaja je pojela tu razliku. U vrijeme sklapanja ugovora nije bio vlasnik nikakvog obrta niti trgovačkog društva, a ugovor je pročitao prije potpisivanja. Zna što znači pojam tečaj, te razliku između fiksne i promjenjive kamatne stope. Iskazao je da u trenutku kada je podigao kredit tečaj franka bio stalan, ali kasnije je podivljao. U vrijeme kada je potpisao ugovor o kreditu otplatne rate na otplatnom planu su bile iste.

18. Svjedokinja ĐŽ iskazala je da se ne sjeća je li sudjelovala u sklapanju ugovora o kreditu s CŽ. Ne sjeća se koji krediti su bili u ponudi 2005.godine. Već godinama ne radi u banci. Ugovor o kreditu se zaključuje na način da kada stranka dođe kaže na za koju svrhu treba kredit. U skladu s time ponudi joj se određenu vrstu kredita. Banka sačinjava ponudu ugovora o kreditu te se daje stranci i ukoliko pristaje na takav ugovor stranka ga potpisuje Ne zna je li ona radila kredit za CŽ pa ne može reći je li ga je upoznala s time što znači promjenjiva kamatna stopa, u kojem slučaju i pod kojim uvjetima i koliko može doći do povećanja kamatne stope, što znači valutna klauzula. Ne sjeća se u to vrijeme kakvi su se krediti najviše davali. Ne sjeća se ni kakav je tečaj CHF bio tada. Iskazala je da se u otplatnom planu može predvidjeti kolika će rata rasti jer se otplatni plan radi u trenutku ugovaranja kredita. Kada dođe do promjene kamate stranka dobije o tome obavijest. Ne može točno reći je li tužitelj dobio otplatni plan u kojem su sve rate bile jednake. U ugovoru i otplatnom planu navedeno da je anuitet izražen u CHF, ali da se plaća u kunskoj protuvrijednosti. Prije kredita u CHF nudilo se kredite u eurima, a misli da je i u vrijeme kada su bili krediti u CHF bili i krediti u eurima. Moguće je da je u to vrijeme bila niža kamata kredita u CHF, ali nije bilo govora da su ti krediti povoljniji.

19. Kako je u konkretnom slučaju tužitelj predmetni ugovor o kreditu sklopio kao slabija stranka i to u svojstvu fizičke osobe u svrhu izgradnje kuće, on ima svojstvo potrošača.

19.1. Prema čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03.) potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, dok je trgovac svaka osoba koja nudi ili sklapa pravne poslove, odnosno nastupa na tržištu u okviru svog zanimanja, ili svoje djelatnosti.

19.2. Čl. 2. Direktive br. 93/13 od 5. travnja 2013. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja u ugovorima obuhvaćenim ovom Direktivom nastupa za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije, dok je prodavatelj (robe) ili pružatelj (usluge) svaka fizička ili pravna osoba koja u ugovorima obuhvaćenim ovom Direktivom nastupa u okviru svojeg obrta, poduzeća i profesije, bez obzira na to je li u javnom ili privatnom vlasništvu.

19.3. Budući je predmetni Ugovor o kreditu zaključen između stranaka 19. rujna 2005. u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003, u daljnjem tekstu ZZP). te se na konkretni slučaj imaju primijeniti odredbe ZZP-a i to odredba članka 3. prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

20. Ocjena ovoga suda je da postupanje tuženika u pogledu valutne klauzule nije bilo dopušteno, da je riječ o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao stranke ugovora, slijedom čega sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora o kreditu koji se odnosi na valutnu klauzulu osnovan, točnije članka 3. Ugovora o kreditu, a isto tako sud nalazi da je osnovan zahtjev za isplatom razlike između plaćenih anuiteta kredita i anuiteta po tečaju na dan isplate kredita bez valutne klauzule.

21. Obzirom da su stranke sklopile ugovor koji sadrži ništetne odredbe to se na sporni odnos stranaka primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.; dalje u tekstu: ZOO) koje se odnose na ništetne ugovore tj. odredbe od čl. 322-329. ZOO-a. Prema čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

22. Odredbom članka 1111. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Prema članku 1115. istog zakona kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

22.1. Na temelju naprijed navedenog sud nalazi da je odredba ugovora o kreditu zaključenog između tužitelja i tuženika kojim se korisnik kredita obvezao kreditoru iznos kredita vratiti kojom se kamata i glavnica veže uz valutu švicarski franak nepoštena, posljedica čega je ništetnost takvih odredbi pa tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takve ništetne ugovorne odredbe naplatio i primio od tužitelja ocjenjujući da je ništetnom odredbom tuženik tako naplaćeni novčani iznos stekao bez osnove u smislu članka 1111. ZOO-a.

23. Ocjena je suda da izvršena konverzija kredita i sklopljeni sporazum ugovornih strana ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva jer se niti odredbama zakona temeljem kojega je izvršena konverzija, a niti sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula i posljedice tih odredbi koje su utvrđene ništetnim. Dakle, time se nije rješavalo pitanje preplaćenih anuiteta kredita zbog primjene valutne klauzule za ovdje utuženo razdoblje.

24.1. Sud nalazi da tužitelj sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru i provođenjem konverzije ne gubi pravo na potraživanje stečeno bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu u CHF.

24.2. Naime, u odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 102/15 koji je stupio na snagu 30. rujna 2015.) nije predviđeno i propisano da se sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu gubi pravo temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji je u potpunosti vrijedio i imao svoje pravne učinke do dana sklapanja dodatka ugovoru. Isto tako, iz samog dodatka osnovnom ugovoru o kreditu nigdje ne proizlazi da bi se korisnik kredita provođenjem konverzije odrekao prava koja mu pripadaju temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju imao je osnovni cilj otkloniti dužničku krizu zbog rasta tečaja CHF te je u tom smislu zakonom bilo predviđeno da banke moraju ponuditi sklapanje dodatka osnovnom ugovoru o kreditu, a potrošači mogu prihvatiti konverziju u odgovarajući kredit sklopljen u EUR na način da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u kredite denominirane u EUR i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u eurima (članak 19. a do članka 19. e ZIDZPK/15). Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate kredita, a što potvrđuje i sama činjenica da se radilo o dodatku osnovnom ugovoru, a ne sklapanju sasvim novog ugovora i osnovni ugovor o kreditu vrijedio je od dana sklapanja 2005. pa do sklapanja aneksa osnovnom ugovoru o kreditu i imao je pravne posljedice te nema zapreke za utvrđenje nepoštenim i ništetnim odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru stranke su utvrdile svoja prava i obveze ubuduće te retroaktivno od dana sklapanja osnovnog ugovora o kreditu, ali ničim nisu niti su mogle regulirati prava korisnika kredita u CHF temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora za razdoblje do konverzije.

25. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio temeljem Nalaza i mišljenja financijskog vještaka Sande Marinac od 25.travnja 2025.

25.1.Vještakinja je u svom nalazu utvrdila da je dana 19.09.2005. godine zaključen Ugovor o kreditu br. 5140030242-69700011143/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama između pravnog prednika tuženika Slavonske banke d.d. Osijek kao kreditora i TŽ kao korisnika kredita, u kunskoj protuvrijednosti od 65.000,00 CHF, na rok otplate od 15 godina, uz mjesečnu otplatu na 180 anuiteta u iznosu od 321,25 CHF, sve obračunato prema srednjem tečaju Banke za CHF na dan korištenja kredita. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa 4,90% godišnje i otplata u kunama po srednjem tečaju Banke za CHF na dan plaćanja. Srednji tečaj Banke za CHF na dan isplate kredita 23.09.2005. godine je iznosio 4,792108 kuna. Tijekom otplate kredita, značajno se povećao srednji tečaj CHF u odnosu na srednji tečaj na dan isplate kredita, što je razvidno iz tablice 1,stupac 5. Sporazumom uz Ugovor o kreditu br. 5140030242- 69700011143/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljenim 03. veljače 2016. godine, te konverzijom kredita uz valutnu klauzulu u EUR utvrđen je više uplaćeni iznos (višak) do dana 30.09.2015.godine u iznosu od 7.683,52 kuna. Zbog povećanja tečaja CHF na dan plaćanja kredita u odnosu na tečaj na dan isplate kredita (tečajne razlike), tužitelj je više platio iznos od 33.995,21 kuna što po konverzijskom tečaju kuna/euro 7,5345 iznosi 4.511,94 eura. Nakon umanjenja za utvrđeni višak u iznosu od 7.683,52 kuna u konverziji kredita u valutu EUR, utvrđujem da razlika između priznatog iznosa preplaćenih rata kredita u postupku konverzije ugovora o kreditu i plaćenih rata kredita iznosi 26.311,69 kuna što po konverzijskom tečaju kuna/euro 7,5345 iznosi 3.492,16 eura. Zbog smanjenja tečaja CHF na dan plaćanja kredita u odnosu na tečaj na dan isplate kredita (tečajne razlike), tužitelj je manje platio iznos od 4.511,24 kuna što po konverzijskom tečaju kuna/euro 7,5345 iznosi 598,74 eura. Vještakinja je izračunala više/manje plaćene tečajne razlika za svaku ratu kredita. Za svaku ratu kredita je utvrdila razliku između umnoška naplaćena rate kredita po stvarnom otplatnom planu u CHF i srednjeg tečaja HNB za CHF na dan plaćanja kredita i umnoška naplaćene rate kredita po stvarnom otplatnom planu u CHF i srednjeg tečaja HNB za CHF na dan isplate kredita. U stvarnom otplatnom planu na dan 30.09.2015. je utvrđeno da neotplaćena glavnica kredita u CHF iznosi 36.758,26 CHF što u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan 30.09.2015. iznosi 256.984,16 kuna. Neotplaćena glavnica kredita na dan 30.09.2015. iznosi 36.758,26 CHF, što u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan isplate kredita 23.09.2005. koji iznosi 4,792108 kuna, iznosi 176.149,55 kuna. Više utvrđena tečajna razlika neotplaćene glavnice na dan 30.09.2015. kod konverzije kredita iznosi 80.834,61 kuna, što po konverzijskom tečaju kuna/euro 7,5345 iznosi 10.728,60 eura.

26.Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je u skladu s istim, podneskom od 7. svibnja 2025. uskladio svoj tužbeni zahtjev pa od tuženika potražuje isplatu iznosa od 3.492,16 EUR s osnova razlike valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak a pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate te isplatu iznos a od 10.728,60 EUR sa zakonskom zateznim kamatama od 30. rujna 2015. do isplate na ime više utvrđene tečajne razlike neotplaćene glavnice na dan 30.09.2015. kod konverzije kredita.

27.Tuženik se protivi preinaci tužbenog zahtjeva te u odnosu na preinačeni dio ističe prigovor zastare. Navodi da je sud pogrešno odredio zadatak vještaku te je predložio dopunu na način da vještak usporedi stvarni otplatni plan s izračunom u kojem bi primijenio kamatnu stopu koja je u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu vrijedila za kunske kredite.

28.Tuženik se protivio preinaci tužbenog zahtjeva, no sud je dopustio preinaku jer tužitelj u tom smislu nije mogao prije vještačenja točno specificirati tužbeni zahtjev.

29. Sud nije prihvatio prijedlog tuženika da sud izvrši dopunu vještačenja jer je vještačenje provedeno u skladu s postojećom sudskom praksom, a budući smatra da je nalaz i mišljenje dano stručno i u skladu s pravilima struke na istome je utemeljio svoju odluku te je tuženiku naložio da tužitelju s osnova razlike valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak isplati iznos od 3.492,16 EUR

30. Nije osnovan tuženikov prigovor zastare preinačenog tužbenog zahtjeva jer prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Vrhovnog suda Republike Hrvatske 27.svibnja 2024. "U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“

31. Sud nalazi da nije osnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na isplatu iznosa od 10.728,60 EUR s kamatom koja teče od 30. rujna 2015., jer se taj iznos odnosi na utvrđenu novu glavnicu kredita nakon provedene konverzije ugovora o kreditu. Radi se o nedospjeloj glavnici kredita koju je tuženik utvrdio na dan 30. rujna 2015. na način da je nedospjelu glavnicu u CHF utvrdio u kunskoj protuvrijednosti na temelju tečaja CHF u odnosu na kune na dan izvršene konverzije, a ne na dan sklapanja ugovora o kreditu i tako utvrđenu glavnicu u kunskoj protuvrijednosti pretvorio je u glavnicu u eurima. Naime, nedospjela glavnica utvrđena je, dakle, Dodatkom Ugovoru o kreditu, na temelju obračuna propisanog ZID ZPK/15 pa je stoga posljedica sklopljenog ugovora među strankama koji se temelji na obračunu propisanom zakonom. Tužitelj je sklapanjem Aneksa uz Ugovor o kreditu prihvatio tako utvrđenu visinu nove glavnice. On ne tvrdi da je odredba kojom je u Dodatku Ugovoru o kreditu utvrđena neotplaćena glavnica ništetna niti se može izvesti zaključak da bi postojali neki razlozi ništetnosti na koje sud pazi po službenoj dužnosti kraj nesporne činjenice da je konverzija izvršena sukladno odredbama ZID ZPK/15 te je stoga sud odbio tužitelja sa zahtjevom za isplatu navedenog iznosa od 10.728,60 EUR.

32. Tuženik je sukladno čl. 1115. ZOO dužan tužitelju isplatiti zatezne kamate od dana stečenog bez osnove, jer je nepošteni stjecatelj obzirom je navedena odredba ugovora ništava te tužitelj ima pravo na zatezne kamate od dana uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta kao dana stjecanja bez osnove, a zakonska zatezna kamata mu je dosuđena, kako je to tužitelj tražio tj. od datuma dospijeće, iako je svaka uplata izvršena prije datuma dospijeća.

33. Tužiteljev tužbeni zahtjev je osnovan, ali je tužbom tražio isplatu iznosa od ukupno 14.220,76 EUR, a sud mu je dosudio iznos od 3.492,16 EUR što znači da je tužitelj po visini uspio s oko 25% tužbenog zahtjeva te mu je tuženik dužan naknaditi 25% troškova parničnog postupka (uspjeh tužitelja 100%+25%=125:2=62,5%, uspjeh tuženika 0%+75%=75, 75:2=37,50%, 62,50-37,50=25%).

33.1. Tužiteljevi troškovi iznose ukupno 1.598,17 EUR, a odnose se na sastav tužbe (200,00 EUR), sastav 2 obrazložena podneska (2x200,00 EUR), zastupanje na 3 ročišta (3x200,00 EUR), od čega tužitelju pripada 25%, odnosno pripada mu 300,00 EUR te mu pripada i trošak vještačenja u iznosu od 398,17 EUR. Prema tome, tuženik je tužitelju na ime troškova parničnog postupka dužan platiti iznos od ukupno 698,17 EUR.

34. Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.

Požega, 31. srpnja 2025.

Sutkinja

Melita Novak

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Alma Opačak, odvjetnica u Slavonskom Brodu

2. OD Knezović & Partneri j.t.d., Zagreb