Republika Hrvatska

Općinski sud u Požegi

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Pn-42/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu ovog suda Anamariji Kovačević Turac, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, A. Mihanovića 3, Zagreb, protiv tuženika GĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Milanu Piperu, odvjetniku u Požegi, radi naknade štete, nakon glavne rasprave održane 27. lipnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 31. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužba i tužbeni zahtjev koji glasi:

" Tuženik je dužan platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 37.590,82 kn sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate, kao i nadoknaditi tužitelju parnične troškove, sve na račun Državnog proračuna broj 10010051863000160 (s „poziv na broj-odobrenje“, u pretpolje upisati 26, a u veće polje slijedeće šifre 5908-94-19-03110737209), sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.631,81 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da se dana 09.04.1998. osiguraniku tužitelja IĆ desila ozljeda na radu kao zaposleniku u stolarskoj radionici tuženika, na način da je radniku stroj za obradu drveta uhvatio desnu ruku i nanio mu teške tjelesne ozljede. Nakon provedenog liječenja i rehabilitacije, s obzirom na zadobivene ozljede i poslove koje obavlja i uvjete rada, utvrđena je opća nesposobnost i priznato je pravo na invalidsku mirovinu. Isplaćivanjem invalidske mirovine, tužitelju je nastala šteta, koju je tužitelj u prethodnim postupcima prema tuženiku podmirivao. Tužitelj je naveo da za razdoblje od 01.01.2014. -29.02.2016. sudski postupak, pred Općinskim sudom u Požegi, br. Pn-73/2016 nije pravomoćno završen. Isplata invalidske mirovine, vrši se i poslije 29.02.2016. osiguraniku tužitelja IĆ, kojom isplatom je nastala nova šteta tužitelju, a koju je tuženik dužan nadoknaditi. Odgovornost za nastalu štetu se određuje u smislu čl.1045., čl.1063. i 1064. ZOO ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), a u svezi čl.170. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 115/18). Konkretna šteta koju tužitelj trpi isplatom invalidske mirovine IĆ u razdoblju od 01.03.2016. do 30.09.2020. iznosi 37.590,82 kn. U navedenom razdoblju, tužitelj je osiguraniku IĆ isplatio ukupan iznos od 136.693,90 kn. Ovom tužbom tužitelj potražuje 50% od punog iznosa isplaćene invalidske mirovine, jer je s 50% utvrđen doprinos tužiteljevog osiguranika IĆ nastanku štetnog događaja, što iznosi 68.346,95 kn, te od tako dobivenog iznosa potražuje 55%, jer je ozljeda na radu uzrokom invalidnosti sa 55%. Svota od 37.590,82 kn predstavlja za tužitelja štetu za koju temeljem čl.161. - 170. ZOMO („Narodne novine“ 157/13, 151/14, 33/15. 93/15,120/16,18/18,115/18 ) odgovara tuženik, stoga tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom nalaže tuženiku na ime naknade štete isplatiti tužitelju navedeni iznos sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do isplate.

2.Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kako u pogledu pravnog osnova tužbe, tako i u pogledu visine postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženik navodi da je osiguranik tužitelja IĆ **.**.2009. navršio 65 godina starosti te je uz 35 godina, 7 mjeseci i 23 dana stekao zakonske uvjete za starosnu mirovinu. Nakon toga dana tužitelj ne trpi nikakvu štetu isplatom invalidske mirovine jer bi šteta mogla samo postojati kao razlika između invalidske i starosne mirovine. Obzirom da navedena razlika u konkretnom slučaju ne postoji tužitelj nema pravnog osnova potraživati štetu od tuženika. Pravno stajalište o nepostojanju osnova za naknadu štete između istih stranaka i u vezi istoga osiguranika, Općinski sud u Požegi je zauzeo presudom posl. br. Pn-73/2016 od 16.srpnja 2020.godine. Kao dokaz tuženik predlaže da se izvrši uvid u naprijed navedeni parnični spis. Opreza radi, tuženik se protivi i visini postavljenog tužbenog zahtjeva i ističe prigovor zastare za onaj dio štete koji tužitelj potražuje prije 23.10.2017.godine imajući u vidu zastarni rok za naknadu štete od tri godine. Zbog svega navedenog tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti i predlaže sudu da isti odbije kao neosnovan te tužitelja obveže da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka.

3. Podneskom od 3.12.2020. tužitelj se očitovao na navode iz odgovora na tužbu te navodi da se tuženik pogrešno poziva na zakonski uvjet stjecanja starosne mirovine osiguranika tužitelja, jer je s navršenih 65 godina života i utvrđenim mirovinskim stažem stekao zakonske uvjete za starosnu mirovinu, da tužitelj ne trpi nikakvu štetu isplatom invalidske mirovine, odnosno da bi šteta postojala samo kao razlika između invalidske i starosne mirovine. Radi pravilnog tumačenja važećih odredbi ZOMO-a, vezano za navode tuženika da nakon navršenih godina života za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu stvarnu štetu za tužitelja predstavlja razlika između invalidske i starosne mirovine) izmijenjena je odredba čl.161. ZOMO-a, te je odredbom čl.41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju("Narodne novine", broj: 115/2018) propisano: " Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: 1) novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.“ Dakle, osiguranik, koji je jednom stekao pravo na invalidsku mirovinu, ne može steći pravo na starosnu mirovinu, na način kako tuženik navodi, navršenjem određene životne dobi. Jer Zakon o mirovinskom osiguranju, sadrži pravila kojima je propisano korištenje, gubitak i ponovno utvrđivanje prava. Tužitelj i dalje isplaćuje invalidsku mirovinu, te time i dalje postoji obveza tuženika naknade štete isplaćene invalidske mirovine koju tužitelj potražuje u ovom tužbenom zahtjevu. Što se tiče prigovora zastare potraživanja, isti nema pravnu osnovu, jer zastaru potraživanja naknade štete koja nastaje isplatom novčanih davanja po osnovi priznatog prava na mirovinu, reguliraju odredbe čl.161-170. ZOMO, kojima je propisano da potraživanje naknade štete zastarijeva istekom rokova određenih Zakonom o obveznim odnosima, ako nisu u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presude Općinskog suda u Požegi br. P-164/04 od 26. svibnja 2006.,br. P-1498/07 od 20. prosinca 2007. i br. Pn 73/2016 od 16.srpnja 2020., obračun Službe za isplatu mirovina od 14. listopada 2020., priloženu sudsku praksu, specifikaciju isplata tužitelja po mjesecima za utuženi period (strana lista 41-3 do 68-3), pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka Dajane Hart od 1. svibnja 2023. te ostale priloge i podneske spisu.

5. Sud je nakon ovako provedenog dokaznog postupka presudom br. Pn 86/2020-16 od 28 rujna 2023. odbio tužbeni zahtjev tužitelja jer smatra da bi tužitelj imao pravo samo na isplatu razlike između iznosa isplaćene invalidske mirovine i pretpostavljene starosne mirovine, polazeći od činjenice da je osiguranik tužitelja navršio 65 godina života 12. travnja 2009. te bi po redovitom tijeku stvari ispunio uvjete za starosnu mirovinu, pa utvrđujući prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke da su izračuni pretpostavljene starosne mirovine veći od iznosa invalidske mirovine smatra da na strani tužitelja nije nastala stvarna šteta.

5.1. Povodom izjavljene žalbe tužitelja Županijski sud u Šibeniku je ukinuo presudu Općinskog suda u Požegi i predmet vratio na ponovno suđenje.

6.U ponovljenom postupku sukladno uputi županijskog suda tužitelj je u podnesku od 18.6.2025. precizirao da mu za dio utuženog perioda od 01.03.2016. do 31.12.2018. pripada 2.997,00 €, dok mu za dio utuženog perioda od 01.01.2019. do 30.09.2020. pripada 1.992,14 €, što ukupno čini upravo utuženi iznos od 4.989,14 €.Tužitelj je navod da je takav izračun utuženog iznosa priložen uz tužbu, a to je obračun službe za isplatu mirovina od 14.10.2020., samo što je tužitelj sada računski raščlanio iznose po razdobljima kako to traži drugostupanjski sud.

6.1. Navodi da tužitelju pripada naknada štete za isplaćenu invalidsku mirovinu osiguraniku IĆ kako je navedeno u tužbi i to u punom iznosu, a ne u relaciji sa nekom pretpostavljenom starosnom mirovinom kako to tvrdi tuženik. Tužitelj prvenstveno ističe da je njegov obračun isplaćenih iznosa invalidske mirovine osiguraniku IĆ za utuženi period u punom iznosu dovoljan dokaz o visini štete.

7. Sud je analizom dokaza sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku – u daljnjem tekstu ZPP ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11) ocijenio svaki dokaz zasebno kao i sve dokaze zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom isplaćene invalidske mirovine u punom iznosu IĆ, zaposleniku tuženika ( 50% od punog iznosa isplaćene mirovine jer je s 50% utvrđen doprinos nastanku štetnog događaja osiguranika tužitelja) koji je zadobio ozljedu na radu u radionici tuženika i to za razdoblje do 1.3.2016.do 30.9.2020.

9. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, tuženikova pasivna legitimacija niti pravo na invalidsku mirovinu IĆ. Među strankama nije sporno niti da je osiguranik tužitelja navršio 65 godina starosti 12.travnja 2009.

9.1. Nije sporno niti da je na temelju pravomoćnih odluka Općinskog suda u Požegi br. P 164/04 i P 1498/07 tuženik periodično podmirivao štetu tužitelju na ime isplaćene invalidske mirovine osiguraniku tužitelja za ranije utužena razdoblja, a da je drugačiji stav sud zauzeo u pravomoćnoj presudi ovoga suda br. Pn 178/2022. Naime razvidno je da je u sporu između istih stranaka u identičnoj pravnoj stvari tužitelj u navedenom postupku odbijen sa tužbenim zahtjevom za razdoblje od 1.siječnja 2014. do 29.veljače 2016.

10. Među strankama je sporno ima li tužitelj pravo na puni iznos invalidske mirovine te je li tuženikova obveza prestala u trenutku kada je tužiteljev osiguranik prema redovitom tijeku stvari ostvario pravo na starosnu mirovinu. Tuženik osporava i da bi tužiteljev obračun isplaćenih iznosa invalidske mirovine bio javna isprava u parničnom postupku u kojemu je tužitelj stranka i dovoljan dokaz o visini štete.

11. U odnosu na potonji prigovor, tužitelj je kao dokaz isplate mirovine dostavio ispis banke podataka doznačenih mirovinskih primanja osiguraniku tužitelja, a u odnosu na pitanje dokazne snage javne isprave koju predstavlja obračun isplaćenih mirovinskih primanja stav je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi br. Rev-x 386/2018

-2 0d 29.siječnja 2020. kojom je dao potvrdan odgovor.

12. Odredbom čl. 161. st.2. t.1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18 i 115/18) propisano je da naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovog Zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu. Izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju "Narodne novine", broj:

115/18 koji je stupio na snagu 1.1.2019. ova odredba je izmijenjena na način da Zavod ima pravo zahtijevati novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.“

13. U odnosu na sporno pitanje ima li, u situaciji kad bi osiguranik tužitelja po redovnom tijeku stvari navršivši šezdeset pet godina života ispunio uvjete za starosnu mirovinu, tužitelj pravo na naknadu štete u visini punog iznosa obiteljske mirovine ili samo pravo na razliku između iznosa isplaćene obiteljske mirovine i pretpostavljene starosne mirovine ako bi ta razlika postojala, stav je zauzeo Vrhovni sud u odluci br. Rev 1235/2021. Prema shvaćanju Vrhovnog suda tužitelj ima pravo na naknadu stvarne štete a u takvoj situaciji stvarnu štetu koju tužitelj trpi isplatama obiteljske mirovine nakon pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu njegovog osiguranika, predstavlja razlika između isplaćene obiteljske mirovine i razmjernog dijela starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario osiguranik tužitelja, a koji razmjer ovisi o duljini staža osiguranja do smrti osiguranika tužitelja i duljini razdoblja u kojem je do pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu uplata doprinosa izostala. U predmetnom slučaju se radi o isplati invalidske mirovine, što je analogijom obuhvaćeno navedenim shvaćanjem jer predstavlja isto pravno pitanje

14. S ove osnove je tuženik je u prethodnom postupku predložio financijsko vještačenje na okolnost utvrđenja visine pretpostavljene starosne mirovine i posljedično tome razliku između starosne i invalidske mirovine koju osiguranik tužitelja prima.

15. U svom nalazu i mišljenju od 27.2.2023. knjigovodstveni vještak Dajana Hart je utvrdila je da je osiguranik tužitelja IĆ rođen **.**.1944. i da bi s danom 12.4.2009. napunio 65 godina, te bi prema redovitom tijeku stvari da štetnog događaja nije bilo stekao pravo na punu starosnu mirovinu. Temeljem raspoložive dokumentacije iskazala je iznose isplaćenih invalidskih mirovina u periodu od 1.3.2016. do 30.9.2020., te iskazala iznose pretpostavljene starosne mirovine, odnosno najniže mirovine koju bi ostvario IĆ nakon navršenih 65 godina života i zaključila da su izračunati iznosi pretpostavljene starosne mirovine veći nego li su iznosi isplaćene invalidske mirovine ( po mjesecima iskazano u tablici nalaza vještačenja).

16. Tužitelj niti tuženik nisu imali prigovor na nalaz i mišljenje sudskog vještaka i sud je u prethodnom postupku prihvatio nalaz i mišljenje kao istinit i u skladu sa pravilima struke, te na njemu utemeljio svoju odluku. Naime, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda u recentnoj odluci br. Rev 1235/2021 ( tako i u odluci br. Gzz 83/2004) ovaj sud nalazi da stvarnu štetu koju tužitelj trpi isplatama invalidske mirovine nakon pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu njegovog osiguranika, predstavlja razlika između isplaćene invalidske mirovine i razmjernog dijela starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario osiguranik tužitelja.

17. Županijski sud u Šibeniku ukinuo je presudu ovoga suda uz uputu da je u vrijeme nastanka štete - isplate invalidske mirovine u dijelu utuženog razdoblja tj. od 1. siječnja 2019. do 30. rujna 2020. na snazi bila izmijenjena naprijed navedena odredba čl. 161. ZMO koja potpuno jasno i određeno propisuje pretpostavke isplate stvarne štete po utuženoj osnovi, dok je pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u navedenoj revizijskoj odluci, dano u odnosu na razdoblje prije stupanja na snagu ZMO/18, a ne i za razdoblje nakon toga. Uputa je prvostupanjskom sudu da utvrdi koji dio zahtjeva od ukupno potraživane visine se odnosi na razdoblje od 1. ožujka 2016. do 31. prosinca 2018. a koji na preostalo razdoblje od 1. siječnja 2019. do 30. rujna 2020.,

18. U ponovljenom postupku tužitelj je precizirao da mu za dio utuženog perioda od 01.03.2016. do 31.12.2018. pripada 2.997,00 €, dok mu za dio utuženog perioda od 01.01.2019. do 30.09.2020. pripada 1.992,14 €, što ukupno čini upravo utuženi iznos od 4.989,14 €.Tužitelj je navodi da je takav izračun utvrđen u obračunu službe za isplatu mirovina od 14.10.2020.

19. Tuženik se podneskom od 17.6.2025. očitovao na tijek postupka na način da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Požegi posl.br. Pn-178/2022-10 od 10. listopada 2023., a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Karlovcu posl.br. Gž-925/2023-2 od 05. ožujka 2025., tužitelj odbijen sa tužbom i tužbenim zahtjevom kojim je prema tuženiku potraživao naknadu štete za razdoblje od 01.01.2014. do 29.02.2016., dakle za razdoblje koje je prethodilo ovdje utuženom razdoblju. Naprijed navedeni sudovi u svojim presudama pozvali su se na primjenu članka 58. Zakona o mirovinskom osiguranju ( "Narodne novine", broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93,15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18,102/19, 84/21 i 119/22) kojom je propisano da se korisnicima prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti zbog bolesti prevodi to pravo u istoj svoti, prvog dana nakon mjeseca u kojem je korisnik navršio starosnu dob iz članka 33. odnosno 180. ovog Zakona po službenoj dužnosti na starosnu mirovinu. Naime, osiguranik tužitelja IĆ je 12.travnja 2009.godine navršio 65 godina starosti te je uz 35 godina, 7 mjeseci i 23 dana radnog staža stekao zakonske uvjete za starosnu mirovinu. Od 13. travnja 2009. po službenoj dužnosti, a temeljem citirane zakonske odredbe njemu se u istoj svoti isplaćuje starosna mirovina iako tu mirovinu tužitelj suprotno zakonskoj odredbi i dalje naziva invalidskom mirovinom. Dakle u konkretnom slučaju nije moguće primijeniti odredbu članka 161. ZMO-a, a koji je stupio na snagu 01.01.2019. prama kojoj zavod ima pravo zahtijevati novčana davanja isplaćena po osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu. Kao što je već naprijed rečeno osiguraniku IĆ se od 13. travnja 2009. sukladno zakonu morala isplaćivati starosna mirovina, te slijedom toga nije moguće na ovaj slučaj primijeniti izmijenjenu odredbu članka 161. ZMO-a koja se primjenjuje od 01.01.2019. na isplate invalidske mirovine.

19.1. Prema stajalištu tuženika radi se o presuđenoj stvari temeljem presuda Općinskog suda u Požegi posl.br. Pn-178/2022-10 od 16. listopada 2023. i presudi Županijskog suda u Karlovcu posl.br. Gž-925/2023-2 od 5. ožujka 2025. jer je istima pravomoćno odlučeno da tužitelj nema pravni osnov za potraživanje štete koja je predmetom odlučivanja u ovom parničnom predmetu.

20. Sud prihvaća stajalište tuženika da se na tuženika ne bi primijenila izmijenjena odredba čl.161 ZMO koji se primjenjuje od 1.1.2019. Prije svega, ova odredba nije bila na snazi u trenutku kada je osiguranik tužitelja stekao pravo na starosnu mirovinu (12.4.2009.). IĆ se od 13. travnja 2009. sukladno zakonu morala isplaćivati starosna mirovina, te slijedom toga nije moguće na ovaj slučaj primijeniti izmijenjenu odredbu članka 161. ZMO-a koja se primjenjuje od 01.01.2019. na isplate invalidske mirovine.

20.1. Nadalje, na osiguranika tužitelja se u razdoblju koje prethodi izmjeni čl. 161 ZMO prema stajalištu ovoga suda, a sukladno stajalištu Županijskog suda u Karlovcu u odluci br. Gž 925/23, primjenjivala odredba članka 58. Zakona o mirovinskom osiguranju ( "Narodne novine", broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93,15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18,102/19, 84/21 i 119/22) kojom je propisano da se korisnicima prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti zbog bolesti prevodi to pravo u istoj svoti, prvog dana nakon mjeseca u kojem je korisnik navršio starosnu dob iz članka 33. odnosno 180. ovog Zakona po službenoj dužnosti na starosnu mirovinu.

20.2. S ove osnove je tužitelj pravomoćno odbijen sa tužbenim zahtjevom za razdoblje koje prethodi razdoblju utuženom u ovom postupku (Pn-178/2022). Osiguraniku tužitelja IĆ se od 13. travnja 2009. sukladno zakonu morala isplaćivati starosna mirovina, te slijedom toga nije moguće na ovaj slučaj primijeniti izmijenjenu odredbu članka 161. ZMO-a koja se primjenjuje od 01.01.2019. na isplate invalidske mirovine. Tužitelj je dakle po službenoj dužnosti bio dužan isplatu invalidske mirovine prevesti na starosnu mirovinu u istoj svoti, tako da sud ne nalazi osnovanim zahtjev tužitelja na potraživanje prema tuženiku ponovno po osnovi invalidske mirovine.

21. Kako je osiguranik tužitelj IĆ **.**.2009. navršio 65. godina starosti tužitelj je po službenoj dužnosti isplatu invalidske mirovine morao prevesti na starosnu mirovinu u istoj svoti, pa obzirom su izračunati iznosi pretpostavljene starosne mirovine veći nego li su iznosi isplaćene invalidske mirovine, kako ju i dalje naziva tužitelj, to za tužitelja nije nastala stvarna šteta u smislu razlike između invalidske mirovine koju je tužitelj isplaćivao IĆ te pretpostavljene starosne mirovine koju bi on ostvario nakon navršenih 65 godina života. Stoga sud nalazi da za tužitelja nije nastala stvarna šteta, te je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

22.Obzirom na neosnovanost tužbenog zahtjeva sud se nije upuštao u ocjenu osnovanosti prigovora zastare utuženog potraživanja.

23. Sud nalazi da odluka Ustavnog suda RH br. U-III-1088/2017 od 28 rujna 2021. na koju se tužitelj poziva u prilog svojih navoda da se u konkretnoj pravnoj stvari i istovrsnim predmetima primjenjuje Zakon o obveznom mirovinskom osiguranju, a ne Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, ne upućuje na primjenu mjerodavnog prava već je utvrđeno da osporenom odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž 5782/2014 od 7.studenog 2016. podnositelju (Euroherz osiguranje d.d. Zagreb) nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl.29.st.1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 56/90, 135/97, 113/00 28/01, 76/10 i 5/16) i čl. 6.st.1. Konvencije, niti ustavno pravo vlasništva zajamčeno čl. 48.st.1. Ustav i čl.1 Protokola br.1 uz Konvenciju.

24. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a. Obzirom je tužitelj izgubio parnicu u cijelosti dužan je tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka zastupanja po punomoćniku i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na pripremnom ročištu održanom dana 12.svibnja 2022., zastupanje na glavnoj raspravi održanoj 1. rujna 2023. i 27. lipnja 2025. u iznosu od 200,00 eura za svako ročište i sastav podnesaka od 22. svibnja 2023. i 17. lipnja 2025. u iznosu od 200,00 eura za svaki, te trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura. Nadalje je sud priznao tuženiku trošak vještačenja u iznosu od 331,81 eura, tako da je ukupan trošak koji je sud priznao i dosudio tuženiku u iznosu 1.631,81 eura.

25. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Požegi 31. srpnja 2025.

Sudac:

Anamarija Kovačević Turac

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb

2. Milan Piper, odvjetnik u Požegi