Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Gž-275/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marin, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Krešimira Biljan, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Berislavu Velčić, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska 69, OIB 53056966535, zastupan po OD Glamuzina&Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-6211/2022. od 27. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 31. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika, kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-6211/2022. od 27. veljače 2024. u pobijanom dijelu (točke I. i II. izreke) potvrđuje.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6211/2022. od 27. veljače 2024. naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.411,31 eur-a sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci (točka I. izreke), kao i da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.101,24 eur-a (točka II. izreke) dok je odbijen dio zahtjeva kojim tužitelj na iznos glavnice od 2.411,31 eur-a potražuje mjesečne iznose kamate preko dosuđenog u točki I. izreke (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen (točka I. i II izreke) žalio se tuženik zbog svih zakonskih žalbenih razloga. Predložio je da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova postupka ili ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom preplaćenog iznosa kredita zbog ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli.

7. Nesporno je između stranaka da su sklopile Ugovor o kreditu dana 11. srpnja 2006. temeljem kojeg je tužitelju isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 20.558,22 CHF obračunato prema srednjem tečaju kreditora za CHF s rokom otplate od 84 mjeseca uz kamatnu stopu od 5,20% godišnje, a koja je promjenjiva odlukom banke.

Nije sporno ni to da je kamatna stopa tijekom otplate kredita više puta mijenjana, te da je kredit otplaćen.

8. Visina tužbenog zahtjeva između stranaka nije bila sporna, a iz izračuna tečajne razlike koju je tužitelj dostavio uz tužbu proizlazi da preplata iznosi 2.411,31 eur-a, pa knjigovodstveno-financijsko vještačenje nije bilo potrebno provoditi.

9. Prvostupanjski sud opravdano utvrđuje nepoštenim odredbe o valutnoj klauzuli kojim je iznos kredita vezan za tečaj CHF spornog Ugovora o kreditu u smislu Zakona o zaštiti potrošača (Narodne Novine 96/03) kojima su regulirani pojam nepoštene ugovorne odredbe i okolnosti koje se uzimaju u obzir prilikom ocjene ugovora.

10. Protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud se osnovano poziva na pravna stajališta sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012. u kojem se utvrđuje ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, a koja je potvrđena u pogledu promjenjive kamatne stope presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013. od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/2014. od 9. travnja 2015., a u pogledu valutne klauzule presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž- 6632/2017. od 14.lipnja 2018. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018. od 3. rujna 2019.

11. Prigovor zastare koji je tuženik istakao pravilno je odbijen, a što potvrđuje i pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu broj Rev-2245/2017. prema kojem stavu su prekid i ponovni tijek zastare vezani za podnošenje tužbe u kolektivnom sporu i pravomoćnost presuda koje su donesene imajući u vidu svrhu postupka kolektivne zaštite potrošača.

Navedenom odlukom Vrhovni sud Republike Hrvatske, koja je obvezujuća za niže stupanjske sudove, je zauzeo pravni stav po tijeku i nastupu zastare pa tužitelj nije trebao podnijeti vlastitu tužbu nevezano za tijek postupka zaštite kolektivnih interesa.

Zastarni rok od 5 godina iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO) prekinut je podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu, a ponovno je počeo teći pravomoćnošću odluka o ništetnosti ugovornih odredbi.

Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012. postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a 14. lipnja 2018. u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe po valutnoj klauzuli pa kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 21. studenoga 2022., zastara nije nastupila.

12. Tužitelj nije trebao dokazivati da je sadržaj Ugovora o kreditu istovjetan sadržaju ugovora o kreditu koji su pobijani u navedenom predmetu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske jer je sporni Ugovor sklopljen 11. srpnja 2006., a u kolektivnom sporu je utvrđeno da je između ostalih i tuženik u razdoblju kada je sklopljen predmetni Ugovor povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, jer je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a da se prije i u vrijeme zaključenja spornog Ugovora o tome nije pojedinačno pregovaralo niti su utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

13. Odredbom članka 502.c Zakona o parničnom postupku propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. istoga Zakona (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) i da je u tom slučaju sud vezan za utvrđenje u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

14. Sporni Ugovor sklopljen je upravo u periodu koji se navodi i u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012. a visina preplate nije bila sporna.

15. Sud Europske unije u predmetu C-118/2017. je stajališta da se utvrđenje ništetnosti navedenih odredbi omogućava ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se tužitelj nalazio da navedene (nepoštene) odredbe nisu korištene u ugovoru.

16. Tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari glasi na isplatu, a visina tužbenog zahtjeva, odnosno preplata nije bila sporna pa je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe članka 1111. i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima obvezao tuženika na isplatu utuženog iznosa na koji iznos je isti dužan platiti i zakonsku zateznu kamatu, jer je nesavjesni stjecatelj.

17. Protivno žalbenim navodima sud nije zanemario dokaze tuženika, jer tuženik nije niti predložio saslušanje svojih djelatnika, nego je predlagao saslušanje javnog bilježnika koji dokaz nije bilo potrebno provoditi, jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora ne može tužitelju objasniti rizik promjene tečaja švicarskog franka, a javni bilježnik nije niti sudjelovao u pregovorima u svezi sklapanja ugovora o kreditu.

18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 5. Zakona o parničnom postupku, a ista je obrazložena i sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Prema stanju spisa tužitelj je platio sudsku pristojbu koji trošak mu je i dosuđen, a nije točan žalbeni navod da je tužitelj oslobođen plaćanja sudskih pristojbi i da mu onda taj trošak ne pripada jer to ne proizlazi iz spisa niti je tužitelj tražio oslobođenje od plaćanja pristojbi.

19. Slijedom izloženog valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku žalbu tuženika odbiti, a presudu prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu (točka I. i II. izreke) potvrditi, dok je prvostupanjska presuda u nepobijanom dijelu (točka III. izreke) ostala neizmijenjena.

20. Odluka o trošku žalbenog postupka tuženika temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. Zakona o parničnom postupku.

Vukovar, 31. srpnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Željko Marin