Posl.br. 12. P-464/2025

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

Dr. Ante Starčevića 23

20000 Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu toga suda Petroneli Jakobušić, u pravnoj stvari tužitelja ŠG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dubravko Arapović, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, koje zastupa punomoćnica Marija Radelja, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul&Petrinović d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave u ponovnom postupku dana 15. srpnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 31. srpnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredbačl.6.st.1.Ugovora o kreditu br.266-219/2007 koji je solemniziran kod javnog bilježnika Zoje Puljiz pod posl.br.OU 8453/07 i OU9351/07 u dijelu u kojem se navodi da je ugovorena kamatna stopa primjenjiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana.

II.Nalaže se tuženiku platiti tužitelju svotu od 2.978,09 eura sa zateznom kamatom kako slijedi:

-na iznos od 45,74 eura od 31.ožujka 2008.godine do isplate,

-na iznos od 44,53 eura od 30.travnja 2008.godine do isplate,

-na iznos od 44,01 euro od 31.svibnja 2008.godine do isplate,

-na iznos od 44,46 eura od 30.lipnja 2008.godine do isplate,

-na iznos od 43,58 eura od 31.srpnja 2008.godine do isplate,

-na iznos od 43,53 eura od 30.kolovoza 2008.godine do isplate,

-na iznos od 43,92 eura od 30.rujna 2008.godine do isplate,

-na iznos od 47,40 eura od 31.listopada 2008.godine do isplate,

-na iznos od 44,91 euro od 30.studenog 2008.godine do isplate,

-na iznos od 60,95 eura od 31.prosinca 2008.godine do isplate,

-na iznos od 61,42 eura od 31.siječnja 2009.godine do isplate,

-na iznos od 61,55 eura od 28.veljače 2009.godine do isplate,

-na iznos od 60,68 od 31.ožujka 2009.godine do isplate,

-na iznos od 60,70 eura od 30.travnja 2009.godine do isplate,

-na iznos od 59,45 eura od 30.svibnja 2009.godine do isplate,

-na iznos od 58,50 eura od 3.lipnja 2009.godine do isplate,

-na iznos od 58,57 eura od 31.srpnja 2009.godine do isplate,

-na iznos od 58,88 eura od 31.kolovoza 2009.godine do isplate,

-na iznos od 58,70 eura od 30.rujna 2009.godine do isplate,

-na iznos od 58,13 eura od 31.listopada 2009.godine do isplate,

-na iznos od 58,80 eura od 30.studenog 2009.godine do isplate,

-na iznos od 59,30 eura od 31.prosinca 2009.godine do isplate,

-na iznos od 60,08 eura od 31.siječnja 2010.godine do isplate,

-na iznos od 59,72 eura od 27.veljače 2010.godine do isplate,

-na iznos od 60,81 euro od 31.ožujka 2010.godine do isplate,

-na iznos od 60,42 eura od 30.travnja 2010.godine do isplate,

-na iznos od 60,71 euro od 31.svibnja 2010.godine do isplate,

-na iznos od 64,50 eura od 30.lipnja 2010.godine do isplate,

-na iznos od 63,51 euro od 31.srpnja 2010.godine do isplate,

-na iznos od 61,03 eura od 31.kolovoza 2010.godine do isplate,

-na iznos od 64,77 eura od 30.rujna 2010.godine do isplate,

-na iznos od 63,22 eura od 30.listopada 2010.godine do isplate,

-na iznos od 65,90 eura od 30.studenog 2010.godine do isplate,

-na iznos od 54,99 eura od 31.prosinca 2010.godine do isplate,

-na iznos od 52,79 eura od 31.siječnja 2011.godine do isplate,

-na iznos od 53,33 eura 40 od 28.veljače 2011.godine do isplate,

-na iznos od 52,27 eura od 31.ožujka 2011.godine do isplate,

-na iznos od 52,25 eura od 30.travnja 2011.godine do isplate,

-na iznos od 55,901 eura od 31.svibnja 2011.godine do isplate,

-na iznos od 56,08 eura od 30.lipnja 2011.godine do isplate,

-na iznos od 59,05 eura od 31.srpnja 2011.godine do isplate,

-na iznos od 57,24 eura od 31.kolovoza 2011.godine do isplate,

-na iznos od 55,27 eura od 30.rujna 2011.godine do isplate,

-na iznos od 26,68 eura od 31.listopada 2011.godine do isplate,

-na iznos od 26,45 eura od 30.studenog 2011.godine do isplate,

-na iznos od 26,81 euro od 31.prosinca 2011.godine do isplate,

-na iznos od 27,05 eura 31.siječnja 2012.godine do isplate,

-na iznos od 26,99 eura od 29.veljače 2012.godine do isplate,

-na iznos od 26,65 eura od 31.ožujka 2012.godine do isplate,

-na iznos od 26,70 eura od 30.travnja 2012.godine do isplate,

-na iznos od 26,70 eura od 31.svibnja 2012.godine do isplate,

-na iznos od 26,40 eura od 30.lipnja 2012.godine do isplate,

-na iznos od 26,34 eura od 31.srpnja 2012.godine do isplate,

-na iznos od 26,10 eura od 31.kolovoza 2012.godine do isplate,

-na iznos od 19,37 eura od 30.rujna 2012.godine do isplate,

-na iznos od 19,52 eura od 31.listopada 2012.godine do isplate,

-na iznos od 19,54 eura od 30.studenog 2012.godine do isplate,

-na iznos od 19,38 eura od 31.prosinca 2012.godine do isplate,

-na iznos od 18,84 eura od 31.siječnja 2013.godine do isplate,

-na iznos od 19,12 eura od 28.veljače 2013.godine do isplate,

-na iznos od 15,66 eura od 30.travnja 2013.godine do isplate,

-na iznos od 15,21 euro od 31.svibnja 2013.godine do isplate,

-na iznos od 15,12 eura od 29.lipnja 2013.godine do isplate,

-na iznos od 15,14 eura od 31.srpnja 2013.godine do isplate,

-na iznos od 15,20 eura od 31.kolovoza 2013.godine do isplate,

-na iznos od 15,31 euro od 30.rujna 2013.godine do isplate,

-na iznos od 15,13 eura od 31.listopada 2013.godine do isplate,

-na iznos od 15,21 euro od 30.studenog 2013.godine do isplate,

-na iznos od 15,11 euro od 31.prosinca 2013.godine do isplate,

-na iznos od 2,6 eura od 31.siječnja 2014.godine do isplate,

-na iznos od 2,62 eura od 28.veljače 2014.godine do isplate,

-na iznos od 2,59 eura od 31.ožujka 2014.godine do isplate,

-na iznos od 2,56 eura od 30.travnja 2014.godine do isplate,

-na iznos od 2,53 eura od 31.svibnja 2014.godine do isplate,

-na iznos od 2,51 euro od 30.lipnja 2014.godine do isplate,

-na iznos od 0,51 euro od 3.srpnja 2014.godine do isplate,

i to računajući zateznu kamatu za svaki pojedini iznos u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena.

i riješio je

Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.974,45 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je sa tuženikom sklopio Ugovor o kreditu od 14. srpnja 2007. godine solemniziran kod javnog bilježnika Zoje Puljiz, pod poslovnim brojem OU -8453/07 i OU -9351/07 kojim se tužitelj kao korisnik kredita obvezao tuženiku iznos kredita u visini 100.000,00 CHF vraćati kroz 15 godina u 180 mjesečnih anuiteta čiju visinu određuje tuženik planom otplate, da je čl.3 st.1 vezano na čl.6 ugovorena kamatna stopa koja je primjenjiva sukladno odluci od banke o kreditiranju građana a koja je na dan sklapanja predmetnog kredita iznosila 5,25 godišnje. Nadalje navodi da su spomenute odredbe ugovora o kreditu uskoro identičnim formulacijama spomenute i u kreditima svih vodećih banaka u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2003. godine do 2008. godine, te zbog navedenog je Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, 04. travnja 2012. godine pokrenuo postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača vezano za odredbe iz Ugovora o kreditu sklopljenih između tuženih banaka i potrošača uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima u razdoblju 2004 – 2008 godina, odnosno vezano za odredbe iz Ugovora o kreditu sklopljenih između tuženih banaka i potrošača uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu u razdoblju 2003 -2008 godina, et je odlukom P – 1401/2012 od 04. srpnja 2013. godine donesena presuda kojom je načelno presuđeno da su ništetne i nepoštene odredbe u ugovorima o kreditu tuženik banaka koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, te je istom nalaženo tuženicima da prekinu s postupanjem po istima te je naloženo tuženicima u roku od 60 dana ponuditi potrošačima izmjenu ugovorene odredbe kojom na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u gazi korištenja kredita i uz fiksnu kamatnu stopu a u postotku koji je bio izrijekom naveden u sklopljenom potrošačkom ugovoru kao važeća stopa redovne kamate na dan sklapanja ugovora jer će u suprotnom njihovu ponudu zamijeniti presuda, te kojim je zabranjeno tuženim bankama tako i slično postupanje ubuduće. Drugostupanjskom odlukom Visokog trgovačkog suda Pž-7129/13 od 13. Lipnja 204. godine preinačena je predmetna presuda u djelu izreke i odbijen tužbeni zahtjev tužitelje Potrošač kao neosnovana koji se odnosi na to da u povrijedilo kolektivne interese i oprava potrošača u potrošačkim ugovorima o kreditima, ne poštuju ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta vezana uz švicarski franak, a dok su žalbe tuženika odbijene i potvrđene presuda u dijelu izreke kojim se utvrđuje da su tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača tako što su potrošačkim ugovorima koristili nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja odredba je ništetna. Na predmetnu odluku od strane banaka izjavljena je revizija koja se vodila pod brojem Revt-249/2014 te je presudom i rješenjem Vrhovnog suda RH Revt- 249/2014, ista odbijena.

Nadalje navodi da je sukladno čl.118. Zakona o zaštiti potrošača a jer je u navedenim presudama utvrđena povreda kolektivnih interesa potrošača od strane tuženika obvezujuća i za sud i u ovom postupku glede utvrđenja korištenja ništetnih odredbi ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke, a sve jer predmetni ugovor o kreditu ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, te su tužitelju trebali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizama promjene kamatne stope kao i odnos sa drugim odredbama ugovora tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Navodi da je tužitelj ugovor o kreditu sklopio na unaprijed formuliranom standardnom obrascu na čiji sadržaj nije mogao utjecati koji nije sadržavao kriterij temeljem kojega bi se predmet obveze mogao odrediti a koji bi tužitelj kao prosječan potrošač mogao razumjeti, te tužitelj je bez adekvatnog objašnjenja odredbi i te prihvatio postupajući s punim povjerenjem u tuženika kao kreditnu instituciju čija je temeljna djelatnost kreditiranje pa je u tom smislu trebao postupiti u dobroj vjeri i sukladno dobroj poslovnoj praksi i informirati tužitelja o kreditnim rizicima i uputiti ga na objektivizirane načine izmjene kamatnih stopa, a što tuženik nije učinio. Tuženik je kod svake promjene kamatne stope napravio reobračun kredita na način da je uvijek naplaćivao više kamata, a ne manje glavnicu što je rezultiralo usporavanjem otplate glavnice čiji je rezultat bio pretplata kamata od strane tužitelja , a o promjenama kamatne stope tužitelj je bio obaviješten dopisom koji nije sadržavao nikakve razloge niti obrazloženja kamatnih stopa. Navodi da je Hypo Alpe Adria Bank d.d. promijenila tvrtku u Addiko Bank d.d. rješenjem Tt- 16/22619-2 od 11. srpnja 2016. godine Trgovačkog suda u Zagrebu.

Smatra da je zbog ništetnih odredbi ugovora o kreditu pretplatio tuženiku na ime kamata 4.241,95 CHF što na dan zatvaranja kredita u kunama iznosi 22.588,86 kn, te da je temeljem čl. 323. ZOO-a tuženik dužan vratiti tužitelju iznose koje je pretplatio temeljem ništetnih odredbi.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor nedostatka pravnog interesa za vođenje postupka s obzirom da se od 01. siječnja 2014. godine na predmetni ugovor o kredit se primjenjivala kamatna stopa u visini 3,23 % godišnje sukladno noveli Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 142/13) jer je tuženik u cijelosti uskladio svoje poslovanje te promjenjivu kamatnu stopu u svim ugovorima o kreditu izražava na način određen čl.11 Zakona o potrošačkom kreditiranju te da tužitelj nema pravni interes tražiti intervenciju suda kad je sporni zahtjev već konzumiran tuženikovim usklađivanjem poslovanja sa Zakonom o potrošačkom kreditiranju.

Smatra da se tužitelj neosnovano poziva na primjenu presude Visokog trgovačkog suda Pž-7129/2013 i Pž – 6632/2017 i presudu Vrhovnog suda RH Revt-249/14 u ovom postupku, te navodi da sudovi u citiranim kolektivnim sporovima su ocijenili ništetnim odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi odnosno o valutnoj klauzuli jer su takve odredbe suprotne načelu savjesnosti izvršenja i uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te smatra da sukladno čl.81. st.4 Zakonu o zaštiti potrošača tuženik je dužan i ovlašten dokazati da su u takvim odredbama pojedinačno pregovaralo te zbog čega takve odredbe ne bi bile nepoštene a time niti ništetne.Nadalje smatra da se potrošači mogu pozivati na pravna utvrđenja iz presude za zaštitnu kolektivnih interesa i prava u posebnim parnicama za naknadu štete a ne i u ovoj parnici u kojem se traži utvrđenje ništetnosti i isplata na temelju stjecanja bez osnove.Smatra da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu kao i njegovog trajanja tuženik postupao sukladno svim važećim propisima iz Zakona o bankama i Zakona o kreditnim institucijama. Ističe da je izradio i javno objavio na svojim internetskim stranicama 01. siječnja 2011. godine "Metodologiju promjene kamatnih stopa u depozitnom poslovanju s fizičkim osobama Hypo Alpe Adria Bank d.d." kojom su jasno definirani parametri koji utječu na promjenjivost kamatnih stopa na kreditne proizvode tuženika, da se parametri odnose na referentnu kamatnu stopu, kreditni rizik države i fiksnu maržu. Navodi da se držao odredbi Zakona o zaštiti potrošača po kojem sve do stupanja na snagu izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2013. godine a koje izmjene su stupile na snagu 01. siječnja 2014. godine nije imao zakonsku obvezu glede izmjene ili usklađivanja odredbi o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima o kreditu a način da uvede egzaktne parametre promjenjivosti kamatne stope. Navodi da je nakon 01.siječnja 2014.godine tuženik u cijelosti postupio sukladno zakonskim odredbama (primjena kamatne stope od 3,23 % i sklapanja aneksa vezano za konverziju kredita). Nadalje navodi da se o odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pojedinačno pregovaralo pa se ne radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu čl.81 Zakon o zaštiti potrošača, a odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi je u ugovoru o kreditu jasna, uočljiva i lako razumljiva, pa da nije dopušteno ocjenjivati njezinu poštenost, pa predlaže saslušanje radnika tuženika te je javni bilježnik prilikom solemnizacije ugovornim stranama protumačio značenje svih ugovornih odredbi te pravne posljedice koje proizlaze za njih, te predlaže saslušanje javnog bilježnika, Zoje Puljiz iz Splita.Nadalje navodi da je prava volja stranaka bila ugovaranje promjenjive kamatne stope, te da je tužitelj očito dobrovoljno pristao na zasnivanje navedenog ugovornog odnosa te da ni u jednom trenutku nije zatražio izmjenu niti jedne ugovorne odredbe, raskid ugovora ili refinanciranje kredita, a nije prigovarao niti obavijestima o promjeni kamatne stope već je sve konkludentno prihvaćao plaćanjem mjesečnih anuiteta bez ikakvih prigovora. Osporava i tužiteljev izračun navodno stečenog bez osnove. Konačno ističe prigovor zastare potraživanja po osnovi sporne ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli jer ništetnost nastaje od trenutka sklapanja ugovora. U tom slučaju radilo bi se o stjecanju bez osnove pa se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina za povrat tako plaćenih iznosa.

3. Tuženik podneskom od 12. lipnja 2020. godine 17. lipnja 2020. godine predlaže saslušanje radnika tuženika JG na okolnosti da se pregovaralo o promjenjivoj kamatnoj stopi i da je ista bila pojašnjena tužitelju, te saslušanje javnog bilježnika Zora Puljiz na okolnosti pojašnjenja odredbi ugovora tužitelju prilikom solemnizacije. Također smatra da bi vještak prilikom vještačenja trebao koristiti kamatnu stopu koju su vjerovnici redovito naplaćivali u sličnim ugovornim odnosima –razumna kamatna stopa, a ne početno ugovorenu kamatnu stopu jer bi to značilo da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna odnosno da je kamatna stopa fiksna što nije tako. Također smatra da je tuženik postupao u dobroj vjeri te da tužitelj nema pravo na zatezne kamate prije podnošenja tužbe

4. Tužitelj podneskom od 17. lipnja 2020. godine navodi da je neosnovan prigovor zastare tražbine jer je došlo do prekida zastare od pravomoćnosti odluke povodom kolektivne tužbe 13. lipnja 2014. godine i da je rok zastare počeo iznova teći.

5. Sud je odredio provesti dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ivoni Ivanović kojoj je bio zadatak utvrditi kolika je pretplata, izražena u kunama, između iznosa anuiteta naplaćenih tužitelju po Ugovoru o kreditu broj: 266-219/2007 sklopljenog 14. studenog 2007. godine u otplatnom razdoblju i iznosa anuiteta koji bi istom bili naplaćeni da je tuženik kamatu u otplatnom razdoblju obračunavao primjenom kamatne stope od 5,25 % godišnje, te da li je uslijed obračuna i naplate mjesečnih anuiteta primjenom kamatne stope više od 5,25 % godišnje na dan zatvaranja kredita 03. srpnja 2014. godine dugovani iznos glavnice obračunat za potrebe prijevremene otplate kredita u drugačijem iznosu nego što bi bio obračunat da je za utuženog razdoblja tuženik mjesečni iznos anuiteta obračunavao primjenom kamatne stope od 5,25 % godišnje, te ukoliko jest kolika je točno razlika između iznosa obračunatog i naplaćenog prilikom prijevremene otplate kredita na dan 03. srpnja 2014. godine i iznosa koji bi tužitelj platio prilikom radi prijevremene otplate kredita da je tuženik obračun anuiteta vršio primjenom kamatne stope u visini od 5,25% godišnje .

6. Vještakinja je izradila Nalaz i mišljenje od 31. kolovoza 2021. godine koji je dostavljen strankama na očitovanje.

7. Tužitelj nije imao primjedbi na Nalaz i mišljenje, te je podneskom od 25. studenog 2021. godine specificirao tužbeni zahtjev prema Nalazu i mišljenju vještaka te konačno potražuje iznos od 22.438,45 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama.

8. Tuženik je podneskom od 06. listopada 2021. godine prigovorio zadatku vještaku, te navodi da u slučaju da se tužitelj iznos iz Nalaza i mišljenja vještaka da bi se radilo o preinaci tužbe koja je u fazi glavne rasprave nedopuštena. Predlaže dopuniti Nalaz i mišljenje i na način da vještak obračuna razliku ne prema početno ugovorenoj stopi nego prema referentnoj stopi odnosno kamatnoj stopi koju su vjerovnici redovito naplaćivali u sličnim ugovornih odnosima –razumna kamatna stopa.

9. Sud je na ročištu od 18. veljače 2022. godine saslušao vještakinju Ivonu Ivanović radi davanja usmenog Nalaza i mišljenja i očitovanja na primjedbe tuženika, te je ista ustrajala u cijelosti u svom pisanom Nalazu i mišljenju koji je izradila sukladno traženju i zadatku postavljenom od strane suda, te navela da se ostali prigovori odnose na pravna pitanja.

10. Nakon provedenog dokaznog postupka pregledom isprava i financijsko- knjigovodstvenim vještačenja ovaj sud je donio presudu P-173/2019 od 22. ožujka 2022. godine, kojom prihvaća tužbeni zahtjev, te toč. I utvrđuje da je ništetna odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, toč. II. nalaže tuženiku isplata iznosa od 22.438,45 kuna s pripadajućim zateznim kamatama i rješenje kojim se toč. I utvrđuje da je tužba povučena za iznos od 150,41 kunu, a toč. II nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 14.152,00 kuna na ime troškova postupka.

11. Na predmetnu presudu i rješenje su se pravodobno žalili tužitelj i tuženik, te su njihove žalbe prihvaćene rješenjem Županijskog suda u Rijeci Gž-106/2022-3 od 24. travnja 2025. godine i ukinuta toč. I i II izreke presude, te toč. II rješenja o troškovima postupka i u tom dijelu predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje s uputom drugostupanjskog suda da je radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja potrebno izvesti dokaz saslušanjem djelatnika tuženika JG na okolnosti obaviještenosti tužitelja i pregovaranja oko spornih odredbi ugovora o kreditu.

12. Ovaj predmet se nastavio voditi pod novim poslovnim brojem P-464/2025.

13. U ponovnom postupku, postupajući po uputi iz drugostupanjske odluke, sud je pozvao svjedokinju JG djelatnicu banke, radi saslušanja. Na predložene okolnosti.

14. Međutim, tuženik je podneskom od 12. lipnja 2025. godine, ispravljenim podneskom od 09. srpnja 2025. godine odustao od dokaznog prijedloga saslušanjem svjedoka JG djelatnice banke, pa je sud zaključio glavnu raspravu.

15. U ponovnom postupku sud je pregledao isprave priložene spisu: Ugovor o kreditu, broj: 266-219/2007, od 14. studenog 2007. godine, ovjeren pred javnim bilježnikom Zojom Puljiz, iz Splita, broj: Ov-9351/07, od 19. prosinca 2007. godine (l.s.19-27), Izračun razlika kamata po kreditu Hypo Alpe Adria Bank d.d. broj ugovora: 266-219/2007iz prosinca 2018. Godine po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo, Jurici Dobriniću iz Makarske (l.s. 28-34), Obavijest o parametrima kamatne stope od 30. prosinca 2013. godine (l.s.35-36), Potvrda o otplati duga u cijelosti od 04. srpnja 2014. godine,(l.s.37),Otplatni planovi (l.s.38- 67),Obavijest o promjeni anuiteta od 13. ožujka 2013. godine,Metodologija promjene kamatnih stopa u kreditnom depozitnom poslovanju s fizičkim osobama Hypo Alpe Adria Bank d.d. od 01. siječnja 2011. godine (l.s.80-81),Stručni članci (l.s.81-90),Izvod iz zapisnika prve sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda RH, od 05. Ožujka 2004. Godine (l.s.96),Sudska praksa (l.s.97-107), Sudska praksa (l.s.116-121),Stručni članci (l.s.125-140) i Nalaz i mišljenje vještaka financijske struke Ivone Ivanović, od 21. kolovoza 2021. godine (l.s.155-158).

16. Sud je pročitao usmeni Nalaz i mišljenje vještakinje Ivone Ivanović sa ročišta od 18. veljače 2022. godine.

17. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a utvrđeno je da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

18. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa na ime od (2.978,09 eura/22.438,45 kuna) na ime razlike plaćene kamate na glavnicu kredita u odnosu na kamatu koja bi bila plaćena po početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 5,25 %.

19. Nesporno je među strankama da su 14. studenog 2007. godine sklopili ugovor o kreditu broj 266-219/2007 za iznos od 100.000,00 CHF, da su stranke ugovorile promjenjivu kamatnu stopu, te da je kamatna stopa rasla tijekom otplate kredita, te da je tužitelj prijevremeno otplatio kredit dana 03. srpnja 2014. godine.

20. Sporno je među strankama da li se presuda donesena povodom kolektivne tužbe odnosi na tužitelja, je li ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u predmetnom ugovoru o kreditu ništetna, visina kamatne stopa koju bi tužitelj bio dužan plaćati po kreditu kroz otplatno razdoblje i zastara pojedinačnih potraživanja tužitelja kao i samog prava tužitelja na isplatu.

21. Prvenstveno se ukazuje, iako među strankama nije sporno, da je tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku kao osoba koja je s tužiteljem sklopila predmetni ugovor o kreditu pa kako je nakon sklapanja istog ugovora, tijekom ovog postupka, sukladno podacima iz sudskog registra, došlo do promjene tvrtke tuženika, isti je sada označen pod novom tvrtkom društva (Addiko bank d.d.).

22. Nije osnovan tuženikov prigovor da tužitelj nema pravni interes za podnošenje ove tužbe jer da je tuženik uskladio svoje poslovanje primjenom kamatne stope od 3,23 % sukladno noveli Zakona o potrošačkom kreditiranju odnosno da pored zakonske intervencije nema potrebe za sudskom intervencijom. Naime, predmetno traženje se odnosi na razdoblje prije usklađenja pa se zaključuje da postoji pravni interes za podnošenjem ove tužbe.

23. Pregledom ugovora o kreditu koji su stranke sklopile 14. studenog 2007. godine utvrđeno je da se radi o stambenom kreditu po kojem je tuženik pozajmio tužitelju iznos od 100.000,00 švicarskih franaka u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dani isplate, da se tužitelj obvezao zajam vratiti u jednakim mjesečnim anuitetetima određeni u kunskoj protuvrijednosti od 803,88 CHF po tečaju tuženika na dan plaćanja, s dospijećem zadnjeg dana u mjesecu. Kreditom je ugovorena kamatna stopa od 5,25 % dekurzivno godišnje, uz mjesečno obračunavanje, te je ista čl. 6. ugovora određena kao promjenjiva kamatna stopa koju je tuženik ovlašten promijeniti sukladno Odluci o promjeni kamatne stope, uz odredbu da je tužitelj kao korisnik kredita potpisom ugovora suglasan i da prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope, visini anuiteta, te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom.

24. Obzirom iz sadržaja ugovora proizlazi da ugovor nije sklopljen u svrhu zanimanja/poslovne aktivnosti/ poduzetničke djelatnosti tužitelja, očito je da je tužitelj u trenutku sklapanja ugovora o kreditu bio potrošač, pa se na istog primjenjuje prethodno citirana presuda Visokog trgovačkog suda donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača koji je vođen i protiv ovdje tuženika po bitno istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi. U navedenom postupku je u bitnom utvrđeno da su ništetne odredbe ugovora o kreditu o kojima se nije individualno pregovaralo u smislu odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa kada se navedeno dovede u vezu sa sadržajem čl. 6. ovdje predmetnog ugovora o kreditu po kojem je ugovoreno da tuženik može visini kamatne stope određivati jednostrano i to bez ugovaranja bilo kojeg objektivnog kriterija (parametra), uz ugovaranje obveze tužitelja da istu bezuvjetno prihvati, zaključuje se da je tuženik kao trgovac očito nametnuo potrošaču citiranu odredbu ugovora kao ¨jača¨ strana ugovora jer time u biti ugovorio da cijenu svoje usluge može mijenjati po vlastitom nahođenju bez obveze da promjenu cijene veže za objektivne razloge i bez mogućnosti potrošača da istoj prigovori, čime je tužitelja kao potrošača doveo u znatno nepovoljniji položaj.

25. Tuženik je prvotno na okolnost pregovaranja i obaviještenosti korisnika kredita o odredbama kredita predložio saslušanje djelatnika tuženika JG koju sud nije izvodio kao nepotrebno zbog ekonomičnosti postupka, dok je drugostupanjski sud iz razloga neizvođenja ovog dokaza smatrao da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, pa da nije moguće ispitati ni pravilnost primjene materijalnog prava, radi čega je ukinuo presudu i vratio na ponovno suđenje. Međutim, tuženik je u ponovnom postupku odustao od saslušanja djelatnika banke JG, pa je sud o toj činjenici odlučivao prema pravilima o teretu dokazivanja iz čl.221.a ZPP-a i zaključio da u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu banka nije dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama ugovora o kreditu.

26. Sud nije izvodio dokaz saslušanjem Javnog bilježnika Zoje Piuljiz koja je solemnizirala Ugovor o kreditum jer se izvođenjem ovog dokaza ne može se dokazivati činjenica obaviještenosti potrošača, budući da javni bilježnik prema postojećem zakonodavnom okviru nije imao ovlasti odnosno dužnost upozoriti potrošača na rizike fluktuacije tečaja u CHF ili pak objasniti parametre promjene kamatne stope (tako i odluka Ustavnog suda broj U-III 4223/2021 od 01. prosinca 2021. godine).

27. Slijedom navedenog, zaključak je ovog suda da je čl. 6. ugovora o kreditu nepoštena odredba ugovora u smislu čl. 81. ZZP-a i da je iste sukladno čl. 296. Zakona o obveznim odnosima (¨Narodne novine¨ broj 35/05, dalje u tekstu ZOO) ništetna, te primjenom općeg pravila određenog čl. 323. ZOO-a, zaključak je ovog suda da je tuženik u obvezi vratiti sve što je primio po ništetnoj ugovornoj odredbi, a što konkretno predstavlja razlike u iznosu mjesečnih anuiteta kredita koje je primio od tužitelja temeljem povećanja kamatne stope do kojeg je došlo primjenom ništetne ugovorne odredbe, u odnosu na iznos anuiteta koji je tužitelj pristao plaćati po u ugovoru točno određenoj kamatnoj stopi od 5,25 % godišnje, kao stopi koja je jedina jasno određena i ugovorena cijena danog zajma. Slijedom navedenog, sudskoj vještakinji je dan zadatak da izračuna iznos anuiteta kredita uz primjenu kamatne stope od 5,25 % na svaki pojedinačni anuiteta.

28. Iz pisanog Nalaza i mišljenja vještaka financijske struke proizlazi da pretplata, izražena u kunama, između iznosa anuiteta naplaćenih tužitelju po Ugovoru o kreditu u otplatnom razdoblju i iznosa anuiteta koji bi istom bili naplaćeni da je tuženik kamatu u otplatnom razdoblju obračunavao primjenom kamatne stope od 5,25% godišnje, iznosi 4.223,99 CHF odnosno da je ukupan u iznos razlike između glavnice koja je obračunata i naplaćena na dan zatvaranja kredita (prijevremena otplata) 03. srpnja 2014. godine (37.228 CHF) zbog obračuna i naplata anuiteta primjenom kamatne stope više od 5,25 % godišnje i iznosa glavnice koji ni tužitelj platio prilikom prijevremene otplate kredita da je tuženik obračunavao i naplaćivao anuitete primjenom kamatne stope 5,25 % godišnje (36.110,27 CHF). Konačno zaključuje da razlika više naplaćenih iznosa kamata je 4.223,99 CHF preračunato po tečaju na dan dospijeća tj. plaćanja anuiteta 22.438,45 kuna, a razlika više naplaćene glavnice ukupno 1.117,98 CHF.

29. Ovaj sud nije prihvatio tuženikov prijedlog za dopunu Nalaza i mišljenja da se vještači prema kamatnoj stopi koju su vjerovnici redovito naplaćivali u sličnim ugovornih odnosima-razumna kamatna stopa jer je za odluku u ovoj pravnoj stvari relevantna cijena (kamatna stopa) o kojoj su stranke pregovarale i na istu po objektivnom kriteriju pristale, a to je u ovom slučaju jedino inicijalno ugovorena kamatna stopa za koju je tužitelj kao potrošač znao u trenutku sklapanja ugovora i na nju kao točno određenu pristao.

30. Sudski vještak je na detaljan i stručan način obrazložio svoj nalaz i mišljenje i očitovao o primjedbama tuženika na ročištu od 18. veljače 2022. godine, pa je Nalaz i mišljenje, a koji je jedini i izrađen temeljem naloga ovog suda, ocijenio nepristranim, jasnim, logičnim, argumentiranim i napravljenim u skladu s pravilima struke, te je visina tražbina utvrđena sukladno istom, kako je to navedeno u toč. II izreke.

31. Čl. 1111. st. 1. ZOO-a propisuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a st. 3. istog članka da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Nadalje, čl. 1115. ZOO-a propisuje da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

32. Sukladno čl. 214. st. 1 do 3. ZOO-a zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze te da se sud neće obazirati na zastaru ako se dužnik nije na nju pozvao. Čl. 215. st. 1. ZOO-a propisuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano dok čl. 241. ZOO-a propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Čl. 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

33. Temeljem navedenog, zaključuje se da je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u gore navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida se ne uračunava u tijek zastare. Dakle, kako je tužba u ovom postupku podnesena 21. veljače 2019. godine, a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, sukladno čl. 225. ZOO-a primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina za ukupno potraživanje tužitelja. Obzirom je presuda u postupku pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donesena 13. lipnja 2014. godine, tužba u ovom postupku je podnesena prije nastupanja zastare potraživanja, čime je prigovor zastare neosnovan. Posebno se ukazuje da potraživanje tužitelja nije pojedinačno potraživanje na koje bi se primjenjivao rok propisan za pojedinačne tražbine, a kako to proizlazi iz prethodno citiranih zakonskih odredbi.

34. Tijekom postupka utvrđeno je da su u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br.35/05,41/08,125/11,78/15 i 29/18, dalje: ZOO) odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovoreno pravo banke da jednostranom odlukom, bez objektivnih parametara, izmijeni kamatnu stopu ništetne pa je primjenom odredbe čl.322. 1. ZOO-a i čl. 1111. ZOO-a ocijenjen osnovanim zahtjev tužitelja da mu tuženik plati iznos od 2.978,09 eura (22.438,45 kuna). Stoga je odlučeno kao u toč. I i II izreke presude.

35. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 1115. ZOO-a kojom je propisano da se kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kao dan početka tijeka zakonske zatezne kamate utvrđen je dan kad je tužitelj preplatio dužni iznos budući je tuženik nepošten od dana stjecanja tog iznosa. Naime, ocjena je ovog suda da je tuženik od trenutka stjecanja, odnosno od trenutka uplate anuiteta koje je sam obračunao primjenom ništetnih odredbi ugovora znao ili morao znati da nema pravo na isplatu istih. Visina zakonske zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje: ZOO-a).

36. Tužitelj nije uspio samo razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva u iznosu od 150,41 kunu (povučeni dio)(pravomoćno odlučeno), a zbog toga nisu nastali posebni troškovi pa mu sukladno čl. 154. st. 4. ZPP-a, u vezi s čl. 155. i 158. st.2. ZPP-a ima pravo na naknadu cjelokupnog troška. Stoga, prema određeno postavljenom zahtjevu i vrijednosti predmeta spora nastalog uslijed zastupanja po punomoćniku odvjetniku za: sastav tužbe u iznosu od 100 bodova (tbr. 7. t. 1. u vezi s tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj 142/12, dalje: OT), za sastav obrazloženih podneska od 17. lipnja 2020. godine, 25. studenog 2021. godine, za svako po 100 bodova (tbr. 8. toč. 1. OT-a u vezi tbr 42. OT-a),za zastupanja na ročištima 07. srpnja 2020, godine, 26. kolovoza 2020. godine i 25. studenog 2021. godine, 19. siječnja 2022. godine, 18. veljače 2022. godine, 16. lipnja 2025. godine i 15. srpnja 2025. godine na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari za svako po 100 boodva (tbr. 9. toč. 1. OT-a u vezi tbr. 42. OT-a), 1000 boodva uz vrijednost 1 boda od 2,00 eura, ukupno 2.000,00 eura, uvećano za 25 % PDV-a odnosno 2.500,00 eura.Taj iznos se uvećava troškove vještačenje u iznosu od 398,00 eura i plaćena sudska pristojba za tužbu 76,45 eura (Tbr.1. i 2. Tarife sudskih pristojbi) sveukupno 2.974,45 eura.Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja.

37. Tužitelju su na njegov zahtjev na temelju čl.151.st.3. ZPP-a dosuđene zakonske zatezne kamate na trošak postupka od donošenja presude do isplate.

U Dubrovniku, 31. srpnja 2025. godine

Sutkinja

Petronela Jakobušić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se izjavljuje putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana objave presude, ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a ukoliko nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude od dana dostave presude pozivom na gornji poslovni broj spisa.

DN-a:

- Tužitelju, po punomoćniku

- Tuženiku, po punomoćniku

*Fiksni tečaj konverzije 1 euro =7,53450 kuna